Bolji zalet https://blog.dnevnik.hr/boljizalet

četvrtak, 04.12.2014.

Uh, što mi to jedemo?

Svaki tjedan, već od srijede, veselim se vikendu. Subota i nedjelja moji su dani iz snova. Nema ranojutarnjeg stresa, uživam u opuštenoj kućoj rutini, ne zvoni budilica, svi duže spavamo i radujemo se slasnom doručku. Obično uz finu kavicu s mlijekom jedemo svježa peciva, pijemo upravo iscjeđeni sok od naranče i grickamo razno sezonsko voće.
U obitelji smo svi gurmani i nema vrste hrane koju ne volimo. Mesno, riblje, mliječno, voće, povrće, slano, slatko. Ženski dio obitelji uživa u kuhanju, a muški uglavnom u degustaciji i konzumaciji. Kad ovako napišem, zvuči zastrašujuće patrijarhalno, ali mi smo sasvim normalna moderna obitelj. No, danas sam htjela komentirati sasvim drugu temu.
Subotom i nedjeljom obično imam više vremena pa odem do tržnice i nakupujem voća i povrća za nekoliko dana. Uvijek se više veselim kupiti „domaće i svježe“, nego „tretirano i špricano“ iz velikih dućana koji su mi jedini dostupni tijekom tjedna. Jučer me kolegica na poslu, po struci inžinjerka prehrambene tehnologije, ponovo uvjeravala da je bolje sve kupiti u hipermarketu jer veliki trgovački lanci ipak podliježu kakvim-takvim sustavima kontrole. Kaže ona: „Bolje ti je da jedeš kontroliranu količinu kemikalija nego da ti kumica proda na placu povrće koje je poprskala umjesto s 0,01%- tnom otopinom s 1%-tnom ili smrtonosnom 10%-tnom otopinom pesticida.“ Ma, znam i ja sve to, ali ponekad se djetinje zanesem i iskreno se razveselim onom voću i povrću na klupama kod kumica na Kvatriću. Jabuke, kruške, limun, salata, celer, krastavci, krumpir. Crveno, zlatno, zeleno, žuto… Izbor je bogat. Pravo izobilje.
Jao, i onda se, osim zavodljivih otrovnih jabuka s placa, sjetim mlijeka koje smo jutros popili. Muž i ja stavili smo možda par kapi u kavu, ali djeca su iskapila pune šalice. Užas. I zajedno s važnim bjelančevinama, kalcijem i magnezijem popili su antibiotike, hormone i sve ostalo što su krave pojele ne bi li proizvele još više mlijeka. Mlijeko koje konzumiramo pasterizirano je, što znači da su u tom procesu uništene štetne i opasne bakterije, ali nisu uništeni antibiotici i hormoni. Sjetila sam se odmah i ozloglašenih aflatoksina koji su nas uspaničili početkom prošle godine. Nekoliko tjedana mlijeko nismo uopće kupovali. Grozna je situacija i s prehranom i intenzivnim uzgojem pilića, purica, koka nesilica, ali i ostalog mesa koje rado jedemo s hrskavom koricom.
Već mi je prisjeo ovaj vikend i domaći ručak s tržnice kojem sam se veselila. Koji je rasplet ove jezive priče? Koje je pravo rješenje? Hoćemo li se otrovati hranom koju kupujemo ili ćemo umrijeti od gladi izbjegavajući sve što je tretirano? Je li prava odluka preseliti se negdje u prirodu i postati poljoprivrednik ili kupovati isključivo organsko s eko certifikatima?
Veselili smo se EU i jefinijim proizvodima na policama, a istina je da ćemo hranu koja ima okus i miris uskoro plaćati suhim zlatom.
Jučer smo dobili zdrave jabuke iz Baranje. Pojest ću jednu odmah s užitkom. Pogledajte ovu jednostavnu ljepotu prirode i paletu boja u privlačnim plodovima jeseni. Sretna sam da su baš u mojoj kuhinji.

Oznake: zdrava hrana

04.12.2014. u 22:10 • 36 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.