Igraš se kao razigrani dječak,
Mojim srcem.
Ljubiš me mislima
Koje želim otrgnuti mašti
I darovati sebi
Kao spokoj i nadu.
Miluješ me riječima
Koje su potpora stvarnosti.
Dotičeš me dodirima
Koji zatočeni u vremenu razdvojenosti
Pronalaze dokaze u istini.
Dopuštam Ti neiskazanu misao,
Jednostavno je znam.
Toliko puta prošla sam
Tajne odaje Tvoga uma
Brišući nepoznanice,
Pretvarajući ih u
Lako razumljive isječke Tebe.
Dopuštam Ti neizrečene riječi,
Uvijek sam ih čula,
I kada si šutio.
(Tako lako ih je čuti srcem.)
Dopuštam ti dodire bestjelesnoga,
Osjećam Te i kada nisi tu.
Toliko puta sam u snove otplovila
Sigurna u Tvojim rukama,
Ljubeći Tvoje oči
Daljinom pripadanja.
|