ljubav pisana srcem

30.09.2007., nedjelja

U SUTON

U suton, kada prve zvijezde I prve gradske lampe sinu Kad ljubavnik o dragoj sanja, A pijanica o svom vinu – Ja tiho hodam pored kuća U kojima se svjetla pale; Sva zla, i nevolje, i sumnje Najednom budu posve male I smiješim se u meki suton, Od zapaljenih zvijezda svečan, I osjetim dubinu svega, I da je život vječan - vječan. D.Cesarić Živjela je u ovoj zemlji pisane riječi tik do moga srca jedna osoba, draga i nježna, žena koja je uvijek imala lijepu riječ. I osmjeh. Moja prijateljica Plavi suton. Odlučila je prošetati nekim drugim stazama svoga bića, pronaći se negdje drugdje. No,ne mogu je pustiti da ode bez pozdrava. Ispraćam je ovim stihovima velikoga pjesnika i želim joj svu sreću ovoga svijeta ma kamo pošla. I sasvim sebično se nadam da će nam se jednom, ipak vratiti. Generacijo ;), bilo mi je zadovoljstvo upoznati te kroz tvoje misli, kroz tvoje stihove. Putuj sretna mila Sutončice. Tvoja Dream.

- 07:19 - whisper of your soul (13) - Isprintaj - #

26.09.2007., srijeda

VIZIJA SNA

Misao... Crvena poput duge, nemarno svučene haljine; gorda poput obrisa utopljenika sunca; hirovita, kao ovlaš navučena sjena preko lica, kao namjera da zauvijek tinja pritajivši se. Sama ... Prazna poput mjehura od sapunice, rasplinuta na toplim dlanovima milosti; raspuknuta rasipa sterilno sjeme čekanja i ostaje smjerna Draga zauvijek. Kao bol... Zavladati će svijetom rezigniranih osmjeha, (postojim i svejedno mi je kamo idem); vrije šibajući damare usnulih šetača miluje mirisom zaspalih čempresa... U snu... Nevidljiva i tiha, daleka vizija sna. „Jesu li snovi ono čemu težimo ili ono čega se odričemo?“ Update: Dragi moji, već par dana nisam u mogućnosti ostavljati vam komentare. Nisam sigurna zašto je tome tako, no molim vas da budete strpljivi i ne uzmete mi to za zlo. Ja se trudim no komentar s mojim potpisom jednostavno ne mogu ostaviti. Tu sam, čitam vas! Neki meni dragi ljudi su se vratili pisanju na blogu i samo im želim reći da su mi nedostajali i da sam sretna jer su opet tu. Grlim vas. Vaša Dream.

- 14:12 - whisper of your soul (46) - Isprintaj - #

22.09.2007., subota

U IME LJUBAVI

U ime ljubavi pusti da poteku riječi što stale su u grlu; jer okivamo misao strepnjom, prestrašeni jednostavnošću istine da tragovi ne blijede daljinom i prolaznošću. U ime ljubavi pusti da ožive dodiri i vatre što grijale su srca; jer letjesmo slijepi i gluhi okovani vječnošću. ponavljajući ista jutra, živeći nepromijenjene sutone. U ime ljubavi budi mi što zauvijek mi jesi; u ime ljubavi budi mi ljubav i svjetlost i sjena budi mi u ime ljubavi.

- 06:43 - whisper of your soul (44) - Isprintaj - #

18.09.2007., utorak

PUSTI

Kamo si odlutala Djevojko čarobnog pogleda? Kome Djevojko, vladarice Riječi? Niz litice sive i tmurne grada imenom Prošlost raspustila si kose. Siva kao napuštena tvrđa, nevidljiva, sklopljenih vjeđa miluješ Lunu. Miriše jesen, mirišu sjećanja ... Kaplja zaustavljena u padu... Zaboravljena suza ovlaš obrisana rukom... „Pusti, zalud pokušavaš, poput rijeke poteći će riječi, preko napukle brane ..."

- 11:40 - whisper of your soul (46) - Isprintaj - #

12.09.2007., srijeda

AKO KAŽEM TI

Ako kažem ti - nebo više nije plavo i spušta se na moje vjeđe purpurnom težinom; ako kažem ti - sunce me golica po stopalima igličastom hladnoćom prolaznosti; ako kažem ti - zvijezde gasnu jer dahom do njih doprijeti ne mogu; ako kažem ti - trebam te jer uljanim bojama srca oslikati želim horizonte; ako kažem ti... Hoćeš li odmahnuti rukom nasmijavši se naivnosti djeteta skrivenoj u tijelu žene, ili ćeš s ljubavlju prigrliti namreškane snove ne budeći me?

- 06:28 - whisper of your soul (63) - Isprintaj - #

07.09.2007., petak

ŽIVOT

"Živimo dan po dan", rekoh dječaku dodirnuvši mu dlanom lice. "Danas ćemo živjeti danas jer sutra je daleko. Znaš, bit će teško kada probudimo se svatko u svome kutu sobe želeći više od jednostavnosti,"rakoh mu. Dječakove oči (bile su to oči čovjeka koji razumije) nasmješiše se. "Jesi li ikoga pobijedila u pljuvanju u dalj, majko," upitao me postajući mi oslonac. U dahu pretrčiš kilometre ne osjetivši umor; svjetlost ili mrak? Na tankoj liniji što dijeli svjetove žongliraš kuglicama sudbine; istina ili laž? Brižljivo spremaš točkice dragocijenih dodira pod pokrivač od trnja; ljubav ili ravnodušnost? Na pladnju serviran ti je život, odabir je tvoj.

- 07:13 - whisper of your soul (43) - Isprintaj - #

03.09.2007., ponedjeljak

NEMIRI

Pod patuljastim stablom naranče zaspalo je tijelo - dokaz bivstva u koji vjerujem ne pitajući, ne tražeći dokaze. Misao kroči poljem sunovrata, stješnjena nebom, pritisnuta žutim oblacima što zrcale dugu. Ono što jesam spava li u tijeli ili putuje s mišlju pojednostavljujući labirinte svijesti, otkrivajući odmorišta u neistraženim dijelovima bića? Znam li tko sam i kada znam da jesam?

- 07:05 - whisper of your soul (35) - Isprintaj - #