|
Moja "Zamišljena"
Kečo, hvala ti
AUTOPORTRET
Znam kako krhak je život,
nestaje pod prstima
razmrvljen
iako zamišljam da je beskonačan, beskrajan.
Dok misli zaražene tvojim bićem
tonu u ljepljivu krajnost
oblikujući ženu što prkosi valovima
sanjarim,
namještam kormilo i okrećem pramac
prema neznanim obalama,
pletem niti u visokom zamahu
šireći jedra.
U svili mog oka zapleteno vrijeme,
šuti.
U slutnji,
u čežnji
obrisi daljine,
nesagledivost velika kao pukotina
iako bliski smo željama.
U zrcalima vlažnih pločnika
ja nisam nestala;
putujem ka jugu.
by Dream Maker
IZ KOJEG SI TI SVIJETA
...iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom
iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane
koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
i sto mi se suze vide prvi puta
jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam
iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim...
Ž.Krznarić
*** *** ***
NIKADA VIŠE
nikada vise ne otvaraj vrata
u predvecerja ranih ljubavi
kad nas odjednom prevare sve rijeci
i svi nas pogledi dotaknu
da se vise ne vrate
nikada vise svoje srce ne iznosi na dlanu
tek udji u neke tople sobe
gdje je vrijeme mladosti pogodno
gdje bi se mogli na tren pronaci
u zaboravljenom refrenu pjesme
gdje bi mogli pricati satima
i ne znati da li su nam godine prosle
nemoj vise ljubavi otvarati oci
u predzorje kad utihnu posljednji glasovi
kad se od osame naslonis uspomenom
na prozore pod kisom koja zna i hoce
a mi tek ljubavni i dobro raspolozeni
nismo ni znali da nam je srce u oku raslo
i preraslo sve okvire
ne izgovaraj vise rijeci
koje si u sumraku sobe ucila na pamet
da ih dugo nosis nanizane oko vrata
ne otvaraj vise vrata u rana predvecerja ljubavi
podivljat ce rijeke
zbog usana neljubljenih
necemo se snaci sto nam je bilo davno
jedno vrijeme
necemo vise znati
ni ljubiti kako smo znali
nece vise biti ni takvih poraza
ni takvih pjesama
pa cak ni smrti
ako otvoris vrata istom kretnjom
nekome tko ce doci
Ž.Krznarić
*** *** ***
Ti živiš
gdje zvijezde tkaju put
od srebra.
Nevinošću sja tvoje lice,
dok nedostižan kao sjena
nastavljaš svoj let.
Negdje sakriven tvoj je svijet.
Vječnom ljubavlju dodirni me
i ostani uz mene.
Još neznam dal' si zvijezda ili žena
al samo jedan tren da postojiš
ko' ružičasta morska pjena
na žalu stojim sam.
Galebov glas stope briše val.
Vječnom ljubavlju dodirni me
i ostani uz mene.
Ti si princeza
nekog drugog svijeta
tvoja riječ stvara čuda
budi iskrena uputi mi osmijeh
tek da znam
postojiš nisam sam
negdje izvan planeta.
D.Topić
|
ljubav pisana srcem
30.03.2008., nedjelja
PROLOM
Negdje na rubu sutona
kao zalutali bljesak,
kao poruka u boci,
cijedi se niz obraze umrtvljeno tijelo
ispirući mene prošlu.
Žudim
ka zvjezdanoj noći,
ka onome što nebo iza krije
gdje postaju nemoguće sve moje želje
što letjele su nad smrznutim krovovima
otapajući ledenjake na vrletima srca,
gdje tvoje rječi postaju dio neuspjelog trika.
Blještim poput munje
i pružam ruku za svim što moje srce mami,
dok sedef u zjeni ne razbije mi pogled,
oluja na obroncima duše dok ne ugasne.
"Čini se da je čovjek nadživljen.
Ništa ljudsko u njemu više nema smisla. Tek, sa postiđenom sjetom,
pomislim na neposluh naših duša. Smijale su se baš ovim lekcijama
po kojima nam se danas životi odmotavaju.
Učili su nas mali ljudi tajnama velikog življenja.
Mi nismo htjeli naučiti nista.
Udisali smo život kao planinski vjetar s jeseni.
Vjerovali samo svojim čulima.
Sada, sjedimo u istoj zimi, na njena dva nespojiva kraja."
by hannibal
|
28.03.2008., petak
MODRINOM SUTONA ZAROBLJENI
Dok se zima šulja u posljednjim tragovima
Po kalendaru proljeća
U svakoj zraci sunca te kradem
Ključ srca u labirintu tvojih putokaza tražim
O kako želim sa tvog lica
Bar jedan osmjeh vreli pokupiti
U svaku česticu zraka koji udišem
Tebe useliti
U jasnim akvarelima potpune zaljubljenosti
Izvući tvoj lik
Iz plavih dubina beskraja
Slijediti žudnju svoju
Žudnjom tvojom
I njome se pokriti
*** *** ***
Svetije i čistije je
od svih bezgrešnih želja
osjetiti zagrljaj Tvoga glasa,
ruku pod ruku
prošetati s Tobom
čudesnim poljima snova;
ogrnuti srećom
sve perivoje ocvalog vremena,
probuditi život
u uspavanoj duši;
na vrtešci riječi,
razigrani kao plahi
gorski vilenjaci,
smijati se,
ponosno radovati
sitnim pobjedama,
ne posustajati niti mišlju
zaneseni hrabrošću ljubavi;
u iskričavom žamoru
valova prepoznati snagu,
znati da možemo sve
što poželimo srcem.
Izbriši daljinu sjećanjem,
bez straha sklopi oči,
znati ćeš,
čuti
u šuštanju sutona
kako milujem Te mislima,
dišući istinu:
tu sam, kraj Tebe
s rukom u Tvojoj ruci,
nikada više nećeš biti sam.
Dream Maker & Dida
Neki ljudi nikada ne mogu otići iz našega srca.
Čak i kada su daleko oni su tu, uvijek prisutni.
Mila Sutonice, neka sva sreća ovoga svijeta uvijek
bude uz tebe.
Sretan ti rođendan mila. Grlimo te srcem.
Tvoji
Dream i Dida
|
25.03.2008., utorak
SILENTLY
U zraku miriše bol,
ćutim je damarima i srcem vidim;
na blještavom nebu ispisano je
slovima velikim,
crvenim:
tišina je neopisiva.
Ja smijem se glasno
da razbijem noć;
neranjivošću smijeha trudim se
ostaviti potpis na kamenitoj cesti;
moje riječi postaju teret nepcima,
moji dlanovi zaboravljaju glazbu u dodirima.
A duša čista,
kao bijela svila tek istkana.
Kad utihnem čujem kako zovu me koraci,
i poput divljih konja stopala moja požure
ka mjestima na ivici sunovrata.
Ne opisuj mi tišinu
iz nje sam upravo izvukla sebe.
Tišina je neopisiva.
|
20.03.2008., četvrtak
OLOVNO TEŠKE MISLI
Mojim rukama tišina Te grli,
u tamnici pitanja zarobljenog,
u istinu okovanog,
neizrecivo samog.
Sve sjene surove koje misli Ti lome,
na pola dijele
Tebe rastapajući,
noćas su vjetar koji miluje Ti lice
pod mojim prstima ukroćene.
I neću pričati o ljubavi;
Ti znaš i kada riječi tonu
utopljene u beskraju
sivila nad krovovima:
samoća je teška kao sjećanje
na zametene tragove srca.
Ne,
neću govoriti o ljubavi
kad tako olovno odzvanjaju
riječi bačene u lice:
samoća je tužna kao rastanci,
na raskrižju prošlosti
zaboravljena sreća.
Zaplovi mojim mislima
večeras,
smijući se svim bolima uprkos
sam, meni tako sličan;
i nemojmo sanjati o ljubavi
jer za ljubav živjeti se treba.
|
17.03.2008., ponedjeljak
NIRVANA
Ogoli noć,
sve halje joj svuci,
do neba od tišine načini stube.
Ja ću svojim nespokojem
šutjeti do zvijezda,
do surih litica gdje
zaborav je teži od mojih kapaka,
gdje vrele usne postaju most za dvije duse.
|
14.03.2008., petak
MALO NAŠEG BESKRAJA
Ponekad odem od tebe daleko,
i što sam dalje tebi bliža bivam ...
Kad utihnu vjetrovi
pod mrakom drveća i sjena
sanjam livada haljine cvjetne,
čuvam zvijezde u uvali što sjaju,
i srebro mjesečine kad zapadnu snjegovi
na vrletima moje duše ;
gledam s tobom predjele sunca i tame,
svitanje,
zalaske
i mrak daljine.
Ako se ugnjezdim jednog dana,
gore,
na liticama strmim gdje je teško prići,
sve mostove ako porušim za sobom,
hoćeš li i tada nekim putem stići
da sjedimo mirno
i šutimo samo.
Ove stihove, ove riječi darujem danas svom prijatelju Sewenu.
Malo je ljudi koji su se tako čvrsto, tako neizbrisivo urezali u
moje srce kao što je to učinio Sewen.
Anđele, s tobom i tišina ima smisao, s tobom je i šutjeti lijepo.
Želim ti da svakim svojim korakom budeš sreći blizu,
da svakim novim jutrom zagrli te toplina koju ti šaljem
po suncu, da u svakom sutonu osjetiš i znaš da nisi sam
jer moje su misli, moje je srce uvijek uz tebe.
Sretan ti rođendan, moj Anđele.
Budi mi sretan uvijek ... i onaj dan više.
ILDFI
Tvoja Dream
|
10.03.2008., ponedjeljak
MJESEČEVA LJUBAVNICA
Kada bi mogao
i kada bi znao
zauzdati nemire i daljine
riječima gordim kao svjetionici ljudski,
nježnim i mekim
u inat godinama,
u inat svijetu,
riječima čvrstim kao opomena umišljenom zaboravu
da nije svemoćan i vječan;
kada bi mogao
otopiti hladne zidove
u noći koja nema početak niti kraj
moje bi ruke živjele
vezujući nježnosti u platna svilena,
moje bi oči svjetlile
žarkim bojama južnoga cvijeća,
moje bi usne šaputale
žamorom valova što rastaču se
skriveni u klijetkama srca.
|
06.03.2008., četvrtak
USPUTNA SJEĆANJA U TRAGOVIMA SNA
Odjekuju metalni horizonti
kroz dvore neuhvatljivih sjena,
jezde tratinom neba
zlatne legije zvijezda,
šume šapuću šumama;
praznina
razmrvljena,
popucala od čuđenja
klizne duž kralježaka.
Nadolazi krv kao plima,
punim se i praznim,
praznim se i punim
svježim osmjesima jutarnjim.
Tišina hoda uz mene, kupa se u svojoj postojanosti. Stješnjena između dva doba putujem alejama osmjeha što plamsaju u slapovima.
Vremenski krug iscrtavam samom sobom, dajem mu oblik, dubinu, boju, jakost.
Ja sam žena salivena od snova, stvorena u odsjaju pogleda.
Na kraju čarolije ne prestajem sanjati.
|
03.03.2008., ponedjeljak
PASSION
Grlim te:
kao otkosi zrelog klasja
slapovi vitičasti prekriju mi lice;
u mislima tvojim
rađaš me, oblikuješ tobom
treperi
toplinom daha nacrtan
filigranski ures na usnama,
na zamagljenom oknu zjene
nježnost kojom dozivaš mi ime
damarima tuče;
vrišti divlja strast
kroz duborez otisaka
kojim ispunjavaš praznine,
žigošeš mi tijelo
besramno
neštedimice
puneći ga željom.
Razodijevajući tajnu
odijevaš me u pripadanje;
u tebi jesam.
|
|
|