|
Moja "Zamišljena"
Kečo, hvala ti
AUTOPORTRET
Znam kako krhak je život,
nestaje pod prstima
razmrvljen
iako zamišljam da je beskonačan, beskrajan.
Dok misli zaražene tvojim bićem
tonu u ljepljivu krajnost
oblikujući ženu što prkosi valovima
sanjarim,
namještam kormilo i okrećem pramac
prema neznanim obalama,
pletem niti u visokom zamahu
šireći jedra.
U svili mog oka zapleteno vrijeme,
šuti.
U slutnji,
u čežnji
obrisi daljine,
nesagledivost velika kao pukotina
iako bliski smo željama.
U zrcalima vlažnih pločnika
ja nisam nestala;
putujem ka jugu.
by Dream Maker
IZ KOJEG SI TI SVIJETA
...iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom
iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane
koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
i sto mi se suze vide prvi puta
jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam
iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim...
Ž.Krznarić
*** *** ***
NIKADA VIŠE
nikada vise ne otvaraj vrata
u predvecerja ranih ljubavi
kad nas odjednom prevare sve rijeci
i svi nas pogledi dotaknu
da se vise ne vrate
nikada vise svoje srce ne iznosi na dlanu
tek udji u neke tople sobe
gdje je vrijeme mladosti pogodno
gdje bi se mogli na tren pronaci
u zaboravljenom refrenu pjesme
gdje bi mogli pricati satima
i ne znati da li su nam godine prosle
nemoj vise ljubavi otvarati oci
u predzorje kad utihnu posljednji glasovi
kad se od osame naslonis uspomenom
na prozore pod kisom koja zna i hoce
a mi tek ljubavni i dobro raspolozeni
nismo ni znali da nam je srce u oku raslo
i preraslo sve okvire
ne izgovaraj vise rijeci
koje si u sumraku sobe ucila na pamet
da ih dugo nosis nanizane oko vrata
ne otvaraj vise vrata u rana predvecerja ljubavi
podivljat ce rijeke
zbog usana neljubljenih
necemo se snaci sto nam je bilo davno
jedno vrijeme
necemo vise znati
ni ljubiti kako smo znali
nece vise biti ni takvih poraza
ni takvih pjesama
pa cak ni smrti
ako otvoris vrata istom kretnjom
nekome tko ce doci
Ž.Krznarić
*** *** ***
Ti živiš
gdje zvijezde tkaju put
od srebra.
Nevinošću sja tvoje lice,
dok nedostižan kao sjena
nastavljaš svoj let.
Negdje sakriven tvoj je svijet.
Vječnom ljubavlju dodirni me
i ostani uz mene.
Još neznam dal' si zvijezda ili žena
al samo jedan tren da postojiš
ko' ružičasta morska pjena
na žalu stojim sam.
Galebov glas stope briše val.
Vječnom ljubavlju dodirni me
i ostani uz mene.
Ti si princeza
nekog drugog svijeta
tvoja riječ stvara čuda
budi iskrena uputi mi osmijeh
tek da znam
postojiš nisam sam
negdje izvan planeta.
D.Topić
|
ljubav pisana srcem
31.01.2007., srijeda
Moje srce
Naslonjeno na tvoju misao
Spava moje srce,
Darovano tebi u beskraju
Ljubavi jače od svih nespokoja.
Kuca na tvojim rukama
Moj život.
Bojama tvoje istine
Slikam svoj svijet.
Zvukom tvoga glasa
Crtam snove .
Naslonjeno na tvoje postojanje
Miruje moje srce,
Ne plašeći se ničega,
Jedino s tobom spokojno.
|
29.01.2007., ponedjeljak
Prešutjet ću
Hladno siječanjsko jutro.
Prva jutarnja kavica, ti u mojim mislima.Pišem.
Naizgled isto kao sva jutra do sada, kao svako drugo jutro u mom životu.Samo obično jutro u kojemu sam tvoja.
Ipak, nije, drugačije je.
Dotaknula me čudna, nedefinirana, ničim izazvana tuga.
Dodirnuo mi je dušu nemir.
Misao da možda, ipak...
Ne, neću izreći ono što mislim.
Prešutjet ću.
Možda iscijelim naoko bespotrebnu ranu šutnjom o njoj.
Prešutjet ću.
Možda je danas samo dan kada mi nedostaješ više nego obično.
Prešutjet ću.
Možda jutros nisam mislima uspjela premostiti daljinu, i ništa drugo.
Prešutjet ću.
Ti ćeš ionako znati i ako šutim.
ŠUTIM
Ja stojim, naizgled mirno
A moje srce suludo tuče.
Ni jednu riječ neću reći!
Moje oči govore.
Kad nada ode misli će moje ponirati,
Ali suza se neće vidjeti.
(Stihovi izvučeni iz škrinjice sa koje sam jutros otpuhnula prašinu nakupljenu godinama.
Čini mi se da je bila daleka 19**)
|
28.01.2007., nedjelja
U Tebi tek postojim
U Tebi je moja snaga,
pronađena
u nježnosti tvoga glasa.
U Tebi je moja vjera,
skrivena
u smjelosti tvog poljupca.
U Tebi je moj život,
zarobljen
u nemiru tvoga dodira.
U Tebi je moja misao,
rascvjetala
u sigurnosti tvoje ljubavi.
U Tebi je moja ljubav,
sklupčana
u svakom dahu kojim dišeš.
U Tebi je moja istina,
zapamćena
u svakoj riječi koju govoriš.
U Tebi tek postojim kao svoja,
pripadam ti
u svakom svom drhtaju.
|
27.01.2007., subota
Budi ono što jesi
Ispuni mi zadnju želju,
To će me umiriti.
Znam da srce tvoje
Ne igra igru riječi.
Tražeći tvoje misli
Ostavljam ti svoje stihove,
Tajne dijelove mene
Koje ne mogu izraziti
Nikako drugačije.
Budi ono što jesi,
Ne mijenjaj se.
Ispuni mi tu želju.
|
25.01.2007., četvrtak
Ljubav je pronašla nas
Ponekad pomislim
Kako ti nikada nisam
Dovoljno savršeno,onako kako želim
Govorila o svojoj ljubavi.
Možeš li osjetiti
Koliko toga želim reći,
Koliko sebe smjestiti u dvije male,
Sasvim sićušne riječi.
Razumiješ li iskreni
Govor moga srca,
Prepoznaješ li istinu koju ti darujem
U svakoj svojoj misli.
Vjeruješ li da postoji,
Da smo je dotaknuli
Koračajući zajedno.
Sasvim slučajno i ne htijući,
Ne tražeći je,
Ljubav je pronašla nas.
|
24.01.2007., srijeda
Tvoja
Ne pokušavam se braniti
Od dodira tvoga bića.
Uzimaš me cijelu.
Nestvarnom lakoćom
Iskonskoga
Prepuštam ti se,
Onako kako nikada nisam.
Bez straha da će me boljeti.
|
23.01.2007., utorak
Htjela bih vjerovati
Htjela bih vjerovati
Da nisi samo sličica,
Djelić sna nacrtan mišlju,
Da si stvaran,
Da si tu
I da si moj.
Htjela bih vjerovati
Da nisam samo misao,
Preslik tvoje želje
Da pronađeš me u sebi,
Da sam stvarna,
I da ti pripadam.
Htjela bih vjerovati
Da ti i ja postojimo
Kao istina,
Jači od svih bolesti prošlosti,
I da ostavit ćemo trag
Ispisan srcem,
Ljubavlju sačuvan
Za vječnost.
|
21.01.2007., nedjelja
Oživi me
Oživi me.
Pred tobom stojim
Nijema od želje.
Zaustavljena,
Nepomična,
Ja sam ljubav.
Jedan neprimjetan dodir,
Otkucaj srca,
Treptaj oka,
Misao.
Tek jedna tvoja svakodnevna
Sitnica,
Samo jedan dio tebe
Je dovoljan
Da dišem.
|
19.01.2007., petak
Mirujem
Lice spuštam na
Na tvoj vrat,
Sigurna i mirna
Udišem miris tvoje kože.
Ne pomjeram se,
Tek osjetiš moj dah
Kao spoznaju blizine.
Želim ispružiti ruku,
Dlanove spustiti na
Tvoje lice.
Ali ne pomjeram se,
Mirujem u tebi.
Trebam onaj nemir
Pronađen u tvom dodiru,
Ucrtan na tvojim usnama.
Ali šutim,
Ne pomjeram se.
Mirujem
Da prevarim daljinu.
|
17.01.2007., srijeda
Jedino ljubav
Prebirem po svojoj prošlosti,
Lagano, bez napora,
Kao po žicama gitare prsti,
Klize moje misli sjećanjem
U potrazi za danom,
Za trenutkom u kojemu sam
Zaslužila ovu sreću.
Raširenih krila učimo se letjeti.
Pokaži mi kako,nauči me.
Otkit ću ti tajnu,izmamiti osmijeh
Crtajući mislima snove.
Smiješ se i čudiš
Mojoj ludosti,
Dječače,
Najdraži moj.
Tako skromno,začuđeno
Gledaš na svijet.
Diviš se mojim riječima
Koje pišem srcem.
Ne,nema tu pameti,mili,
Samo ljubav,jedino ljubav.
Mogla bih sate i sate
Nizati riječi.
Nikada kraja.
Mogla bih ih tražiti
Po svim riječnicima svijeta
I opet bi bile iste,
Tvoje.
|
Darujem te
Tebe,
Koji pretvorio si sumrak tišine
U svijet sakupljen u riječi nježnosti
Kojima ispisujem život,
Darujem te ljubavlju iz rumenog predvečerja života
Otrgnutom.
Tebe,
Koji dodaješ tisuće nijansi ljubavi,
Miješaš ih na paleti za mene
Pa slikam sretne snove,
Darujem te polovicom mojih snova
Spokojnih.
Tebe,
Koji mišlju me pratiš,
Kojeg svojom snagom zovem,
Mirna i sigurna uz tebe kao brod u luci,
Darujem te misalju ubranom sa stabla
Pripadanja.
Tebi,
Kojeg ljubim zbog svega što jesi
Darujem sebe
Stavljajući srce na tvoje tople dlanove.
|
16.01.2007., utorak
Biserne noći
U nekoj večeri
Oslikanoj srcem
Prepoznati ćeš poteze moga kista,
Uhvatiti trenutak
Moga sna okom,
Sna u kojem ti dolazim u suton.
U nekoj bisernoj,
Nestvarnoj tami
Kao šum valova činit će se korak,
Tih, gotovo nečujan
Zvuk stopala;
Na mokrom pijesku ucrtan trag srca.
U mirisu noći
Koji me pred san grli
Kroz otvoren prozor prikradajući se,
U moju misao
Ušetati ćeš miran,
Spokojem daha kojim za tebe dišem začaran.
I možda mi dotakneš
Usnama oči,
Umorne od beskrajnog traganja za snom.
I možda mi rukom
Dotakneš lice,
Bez glasa, nježno, kako jedino ti znaš.
Ja budna sanjam
Predjele snova.
Tvojim imenom odavno ih zovem.
Ja budna sanjam
Biserne noći.
Negdje na jugu ostavljene,nedovršene...
|
13.01.2007., subota
Samo trenutak
Ponekad me tako iznenada vrate u stvarnost
Neke riječi, misli koje slutim.
Zaustavi se njihov reski zvuk na mome obrazu,
Kao pljuska zabride.
Ponekad mi oduzimaju ljepotu darovanog
Balovi pod maskama
U kojima jedino ja pokazujem pravo lice,
Usamljena u nastojanjima da objasnim
Kako na to imam pravo.
Tvrdoglavo i nepopravljivo želim biti ja.
Iskrena do boli,naivna slikarica snova.
Moje usne ne izgovaraju laž
Naučene na govor ljubavi,
Moje misli ne zapliću se o laž
Naučene pratiti srce.
Ne odustajem od sebe!
Možda nekome upravo takva trebam.
I kada prostirem svoj život kao sag
Po kojem gaze gruba stopala krvnika,
Ja šutim dopuštajući.
Glupost ili dobrota?
Zbog čega?Zašto?Ima li svrhe trpjeti?
Hoće li to netko znati cijeniti kao dar?
Postavljam sebi pitanja na koja ne znam odgovor,
Pa mirujem zatočena, iznenada tiha
U djelovima sebe nepoznatim čak i meni.
Želim izaći iz tamnice u koju se vraćam
Gonjena strahovima prošlosti.
Želim ne misliti crno dok u rukama držim boje.
Želim ne slutiti
Ono što ne čujem kao izrečenu istinu.
Želim ne slutiti
Da riječi se vraćaju kao jeka odbijajući se o zid.
Želim ne slutiti
Da koračam po tankoj liniji na rubu svijeta.
Želim ne slutiti,
Ali slutnja se vraća kao nepozvan gost.
I pitam se gdje je moje mjesto?
Hoću li znati srcem procijeniti,
Hoću li imati snage otkriti sve tajne pute
Koji me do njega vode?
|
12.01.2007., petak
Želim govoriti
Želim govoriti sreću!
No ostajem nijema,
Pokolebana siromaštvom
Riječi.
Želim govoriti život!
No ostajem zatečena,
Stiješnjena pred snagom
Osjećaja.
Želim govoriti ljubav!
No zastanem sputana,
Začuđena ljepotom
Misli.
Želim govoriti o sebi!
No šutim mirna,
Zaštićena savršenstvom
Pripadanja.
Želim govoriti o tebi,
I ostajem tiha kao san
Kojim mi je darovana
Najnježnija istina.
|
09.01.2007., utorak
Znaš li
Znaš,
(Naravno da znaš,
Rekla sam Ti sve)
Tako često sam sakupljala
Krhotine života
I od njih slagala kućice.
Sitni kamenčići
Sljubljeni jedan uz drugi
Činili su samo figuru.
Toplinu nisam mogla
Zalijepiti ljepilom.
Znaš,
(Naravno da znaš,
Nisam Ti zatajila sebe)
Tako često su moje ruke
Iscrtavale linije svijest
Praveći ih vidljivima.
Sve te linije
Složene jedna uz drugu
Činile su samo crteže.
Čak niti snagom duha
Nisam im mogla udahnuti život.
Znaš,
(Naravno da znaš,
Pred tobom sam svoja)
Tako često sam bacala
Misli na papir
Govoreći srcem.
Sve te riječi
Napisane jedna uz drugu
Činile su samo pjesmu.
Niti beskrajem snova
Nisu postajale moja istina.
Znaš,
(Naravno da znaš,
Jer uz mene dišeš)
Da su moje kamene kućice tople,
Da su moje slike žive,
Da su moje riječi istina
Postale
Tek dodirom Tvojih misli.
|
08.01.2007., ponedjeljak
Samo naše
Ponekad sam tako
Djetinjasto razdragana.
Lepršave misli vode me ka tebi.
Igramo se samo nama znanim
I razumljivim sitnicama.
Kao likovi iz stripa
Koji govori o prijateljstvu
Jurišamo na vjetrenjače.
Volim to samo naše!
Imam nešto tvoje
Što nitko imao nije,
Imaš sve moje
Što nitko nikada imao nije.
Zaboravljam da sam odrasla i zrela,
I da bih trebala
Prestati prosipati sunce
Po kosi
Jer se ne priliči.
Zaboravljam i na vrijeme koje teče,
I da bih morala
Živjeti bez osmjeha
Na licu
Jer se ne priliči.
Prkosno i svojeglavo
Ne želim reći svijetu
Da postoji sreća
Koja mi prosipa sunce,
Koja mi crta osmjeh,
Tamo gdje je nitko ne vidi,
Skrivena u meni,
Nevidljiva drugima.
Samo moja.
|
06.01.2007., subota
Tvoji tragovi
Zasviraj ponovno
Na mome tijelu.
Učini što želiš.
Budi nježan kao
Misao o ljubavi
Kojom te grlim.
Budi divlji kao
Strast kojom te ljubim.
Ostavi tragove,
Ureži ih svojim dodirom,
Ukleši ih svojim usnama.
Nosit ću ih u srcu
Do kraja.
Nikada odreći se neću
Nečega što je moj život.
|
05.01.2007., petak
Hard rock
Sjećaš li se kako sam
Šapatom dozivala
Tvoje ime,
Kako si mi šapatom
Uzvraćao
Ljubeći me u mislima?
Nasmijanim mislima!
Sjete li te neke
Oči koje iskre
Na moju sreću,
Na sve one izrečene
Samo naše riječi?
Nasmijane riječi!
I baš me briga
Što nitko osim tebe
Neće razumjeti
Da ovo nije laganica!!!
Ovo je hard rock,
Pisan srcem
Samo za nas!
|
Koraci, misli, ljubavi
Brodovi,
Mora,
Luke.
Cijeli život u sličicama.
Dijelovi mene
Zaustavljeni u trenutku,
Uredno pospremljeni,
Složeni kronološki u
Foto-album sjećanja.
Brodovi.
Koraci!
Sve čežnje,svi strahovi,
Sreća,bol,ugašena nada.
Sve nevere koje su tukle,
Svi oceani beskrajni
Kojima sam plovila
Po meridijanima života
Tražeći sebe.
Bonaca nakon bure.
Mora.
Misli!
Sva mjesta na kojima
Sam ostavljala dušu.
Sva beskonačna čekanja,
Svi neuspješni pokušaji
Da pronađem pristanište
Na kojem neću čekati sama.
Komadić neba obasjan suncem
Ispod olujnog oblaka.
Luke.
Ljubavi!
Sve ruke koje su me
Doticale grubošću.
Neke usne davne
Čiji je dodir nanosio bol.
Jedna iskra pronađena
Slučajno na zgarištu života,
Vatra zapaljena njome.
Mirisi koji bude damare,
Svijet od snova,posljednja stanica,
Rajsko odmorište
Za umornog putnika.
|
03.01.2007., srijeda
Izvan vremena
Znaš li
Da postoji samo jedna riječ
U koju može stati
Sva moja misao?
Znaš li
Da nikada prije
Nitko nije dodirnuo
Moje srce ne ranivši ga?
Znaš li
Da lutala sam
Izgubljena u tami
Svoje nesigurnosti?
Znaš li
Da tragala sam za sobom,
Izgubljenom,
Sakrivenom u tajni,
Sputanom u tišini,
Zarobljenom
Izvan vremena?
Znaš li
Da znala sam
Gdje ću se pronaći?
|
02.01.2007., utorak
Noćas ja sam kiša
Noćas mi topli vjetar s juga
Donosi nemir.
Miluje me,
Zapliće se u kosu,
Pleše svoj strastveni ples
Po mome tijelu.
Tjera me da šapat
Postane čujan,
Pa izričem ljubav
Nestrpljivo i željno.
Dodiruje mi usne
Toplim dahom,
Prelazi prstima
Preko moga lica
Ne dozvolivši mi
Da uzmaknem
Pred nježnošću misli.
Zarobljena u beskraju
Snova
Rastapam se
Sljubljena s njim.
Noćas ja sam kiša.
|
|
|