|
Moja "Zamišljena"
Kečo, hvala ti
AUTOPORTRET
Znam kako krhak je život,
nestaje pod prstima
razmrvljen
iako zamišljam da je beskonačan, beskrajan.
Dok misli zaražene tvojim bićem
tonu u ljepljivu krajnost
oblikujući ženu što prkosi valovima
sanjarim,
namještam kormilo i okrećem pramac
prema neznanim obalama,
pletem niti u visokom zamahu
šireći jedra.
U svili mog oka zapleteno vrijeme,
šuti.
U slutnji,
u čežnji
obrisi daljine,
nesagledivost velika kao pukotina
iako bliski smo željama.
U zrcalima vlažnih pločnika
ja nisam nestala;
putujem ka jugu.
by Dream Maker
IZ KOJEG SI TI SVIJETA
...iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom
iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane
koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
i sto mi se suze vide prvi puta
jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam
iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim...
Ž.Krznarić
*** *** ***
NIKADA VIŠE
nikada vise ne otvaraj vrata
u predvecerja ranih ljubavi
kad nas odjednom prevare sve rijeci
i svi nas pogledi dotaknu
da se vise ne vrate
nikada vise svoje srce ne iznosi na dlanu
tek udji u neke tople sobe
gdje je vrijeme mladosti pogodno
gdje bi se mogli na tren pronaci
u zaboravljenom refrenu pjesme
gdje bi mogli pricati satima
i ne znati da li su nam godine prosle
nemoj vise ljubavi otvarati oci
u predzorje kad utihnu posljednji glasovi
kad se od osame naslonis uspomenom
na prozore pod kisom koja zna i hoce
a mi tek ljubavni i dobro raspolozeni
nismo ni znali da nam je srce u oku raslo
i preraslo sve okvire
ne izgovaraj vise rijeci
koje si u sumraku sobe ucila na pamet
da ih dugo nosis nanizane oko vrata
ne otvaraj vise vrata u rana predvecerja ljubavi
podivljat ce rijeke
zbog usana neljubljenih
necemo se snaci sto nam je bilo davno
jedno vrijeme
necemo vise znati
ni ljubiti kako smo znali
nece vise biti ni takvih poraza
ni takvih pjesama
pa cak ni smrti
ako otvoris vrata istom kretnjom
nekome tko ce doci
Ž.Krznarić
*** *** ***
Ti živiš
gdje zvijezde tkaju put
od srebra.
Nevinošću sja tvoje lice,
dok nedostižan kao sjena
nastavljaš svoj let.
Negdje sakriven tvoj je svijet.
Vječnom ljubavlju dodirni me
i ostani uz mene.
Još neznam dal' si zvijezda ili žena
al samo jedan tren da postojiš
ko' ružičasta morska pjena
na žalu stojim sam.
Galebov glas stope briše val.
Vječnom ljubavlju dodirni me
i ostani uz mene.
Ti si princeza
nekog drugog svijeta
tvoja riječ stvara čuda
budi iskrena uputi mi osmijeh
tek da znam
postojiš nisam sam
negdje izvan planeta.
D.Topić
|
ljubav pisana srcem
26.02.2008., utorak
AUTOPORTRET
Znam kako krhak je život,
nestaje pod prstima
razmrvljen
iako zamišljam da je beskonačan, beskrajan.
Dok misli zaražene tvojim bićem
tonu u ljepljivu krajnost
oblikujući ženu što prkosi valovima
sanjarim,
namještam kormilo i okrećem pramac
prema neznanim obalama,
pletem niti u visokom zamahu
šireći jedra.
U svili mog oka zapleteno vrijeme,
šuti.
U slutnji,
u čežnji
obrisi daljine,
nesagledivost velika kao pukotina
iako bliski smo željama.
U zrcalima vlažnih pločnika
ja nisam nestala;
srcem putujem ka jugu.
|
22.02.2008., petak
GRIMIZNA KOŠULJICA DANA
Koraljne dubine svitanja na nebu stvaraju uvojke, lebdi iznad oblaka pozlaćeni zrak; gola koža stopala riše neuhvatljive ornamente u virovima vulkanske prašine lijepeći se uz tlo.
Dan, u zrele trešnje odjeven, nježan u malinama šumskim, crven u makovima svibanjskim; u prstima pliva vatra, niše se lijeno izgrebanom zemljom.
U grane uplićem ruke, u utrobu tvoje korijenje usađujem, mišlju ti svojom mrsim kosu prateći mjesečeve brazde na dlanu.
Pusti da oćutim noć koju nosiš u zjenicama, da na nju naslonim lice oslobođena od neprozirnosti.
|
18.02.2008., ponedjeljak
VRTEŠKA OD ZVIJEZDA
Ne,
ne pitaj me;
ne sjećam se više
na kojemu odvojku ka suncu
ostao je osmjeh tvrd,
poput maske hladan;
spram kojega vjetra
jezdeći morem tišine
razvila sam jedra
vežući ih za istinu
konopom od snova;
u kojemu času punine
tvojega oka bojom
rodila sam misao
pa toplinom daha
nježnima učinila ruke
ogrubjele od praznina.
Ne,
ne pitaj me
jer ne znam časa
u kojemu ispod tvojih vjeđa
zasjala je zvijezda koju slijedim
i zašto ljiljani poljski mirisima
ni ptice nebeske kliktajima
ne mogu skriti,
izbrisati
ljubavlju od ljubavi većom
na usnama utisnut pečat.
|
12.02.2008., utorak
KROTITELJ VJETROVA
Zamaman,
poput divljeg meda sladak
oganj neugasivi,
kaplja strasti,
života si trag.
Ni nebom,
ni zemljom,
ni morem
ispuniti misao ne mogu.
Tvrđa na pijesku
bujicom i kišom srušena
postati ću
ne ukrotiš li oluju
što propinje se
i vrije
na usnama.
|
07.02.2008., četvrtak
OTISAK SJEĆANJA
U mene zariven
drijema
vrtlog otisaka tišine,
hladan, kameno vječan;
u laticama nježnim snježnobijelim
lopoči jezera bistrogorskog
skrivaju,
snivaju
san o poljima netrnovitim,
zelenim,
živim;
oazama raskošnim rascvjetalim
što priviđenja nisu,
na kojima žedna
putujući kroz pustinju sjećanja
napaja se moja misao
od nježne ljubavi čedna.
|
04.02.2008., ponedjeljak
OSLUŠKUJUĆI TIŠINU
***
Nikada do sada,
kao sada,
kao ovog časa,
nisam voljela Tvoje oči više,
Tvoje riječi jače,
Tvoju dušu prisnije.
***
Snagom Tvoje uzburkane savjesti
zaštitiću sebe od ugriza koji utrobu kolju.
Daj, pruži ruke, imaj milosti,
zatvori iza sebe vrata te sobe duševnog neukusa
u kojoj zaboravljena, nevažna, ostaje naša prošlost.
Odsanjaj me noćas;
trebam Tvoje ruke da zauzdaju mi san,
trebam Tvoje riječi da prostruji žilama život.
Ne traži od mene dok kidaju se sati i kapa
vrijeme istječući da pustim priču da tišinom
ispiše svoj kraj.
Stješnjeno na pregibu dlana zrnce pjeska
ukradeno sa dina ljubavi traje, još traje ...
***
Nikome do sada,
kao Tebi sada,
ne bih mogla reći
a da nisam lažna
da ljubav moja plodna je i raste
u meni kao bilje.
***
„Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe.“
Kahlil Gibran
|
|
|
