***
Nikada do sada,
kao sada,
kao ovog časa,
nisam voljela Tvoje oči više,
Tvoje riječi jače,
Tvoju dušu prisnije.
***
Snagom Tvoje uzburkane savjesti
zaštitiću sebe od ugriza koji utrobu kolju.
Daj, pruži ruke, imaj milosti,
zatvori iza sebe vrata te sobe duševnog neukusa
u kojoj zaboravljena, nevažna, ostaje naša prošlost.
Odsanjaj me noćas;
trebam Tvoje ruke da zauzdaju mi san,
trebam Tvoje riječi da prostruji žilama život.
Ne traži od mene dok kidaju se sati i kapa
vrijeme istječući da pustim priču da tišinom
ispiše svoj kraj.
Stješnjeno na pregibu dlana zrnce pjeska
ukradeno sa dina ljubavi traje, još traje ...
***
Nikome do sada,
kao Tebi sada,
ne bih mogla reći
a da nisam lažna
da ljubav moja plodna je i raste
u meni kao bilje.
***
„Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe.“
Kahlil Gibran
|