Blue Pearl

petak, 20.10.2006.

Veliki ljudi Oni se ne prepoznaju u velikim gestama. Šutnjom više kažu nego drugi probranim rečenicama. U samoći se ne osjećaju napuštenima. U mnoštvu zadržavaju samoću. Njima je sve lako jer se ne boje poraza. Na buduće gledaju ne očekujući, na prošlo gledaju ne žaleći. Ne traži izvor njihove veličine izvan njih - nećeš ga naći. (Miro Gavran) **** Razumijete li jezik šutnje? Da li vas razumiju kada govorite šutnjom?

nedjelja, 15.10.2006.

LISTOPAD Poseban mjesec u mojoj obitelji. Mjesec u kojem obilježavamo najviše rođendana, imendana i godišnjica smrti. Danas sam bila na grobu moga oca. Odnijela sam mu bijele ljiljane. U vazi na grobu je već bio veliki buket crvenih gerbera koje je donio moj brat. I nakon dva desetljeća od njegove prerane smrti nosimo cvijeće na njegov grob o datumu njegovog rođenja. A za dva tjedna obilježit ćemo i godišnjicu njegove smrti. Čvrsto vjerujem da njegova duša uživa milost vječnog mira. I to me čini spokojnom. Upalila sam svijeću i izgovorila molitvu, a onda sam se ponijela baš poput djeteta: znam da čekaš mamu, ali ona još treba nama, a ti si dobri tata pa to razumiješ.. Događaju se naša rođenja, odlasci.. a između toga u svakome od nas živi ono isto razigrano dijete svojih roditelja. U susretu svjetova, ovozemaljskog i zagrobnog, dodirujemo jedni druge i tako se nikada ne izgubimo. Dovoljno je podići pogled prema nebu. Danas je listopadsko nebo bilo plavo i sunčano. Dok sam odlazila sa groblja mobom sam nazvala mamu.. hej, što radiš, može jedan cappuccino? ..

utorak, 10.10.2006.

KRISTAL Negdje sam pročitala tezu o darovima koji kruže. I večeras se u nju ponovno uvjerila. Moji prijatelji obilježili su svoju godišnjicu braka putovanjem u Prag. Puni dojmova sa hrpom fotki i darom za mene – češki kristal u obliku suze, obradovali me baš dok je na grad padao mrak. Volim neočekivane radosti. I darove. I volim darivati drage ljude. Proljetos dok sam bila na putovanju provela sam dio vremena u lutanju po neobičnim prodavaonicama. Bio je to posljednji dan pred moj povratak domu. I nije baš novčarka više bila prepuna, naravno ojra. Ali pogled mi je privukla predivno uređena prodavaonica Swarovski kristala. Ostavljala je bez daha od uređenja prostora pa do nakita koji prodaju. I cijena. Pogled mi je ostao prikovan za jedan privjesak izrađen od kristala. Znate kada vidite neki predmet i odmah vam se u mislima stvori lik osobe. To je bilo to. Nije mi bilo žao odvojiti novac za dar. Dapače, bio je to poklon, onako od srca; jedva sam čekala trenutak i izraz lica onoga kome sam ga nosila. Kristali - nositelji sreće. Nadam se da je i moj dar ostavio trag, sreće. Sebi nisam ništa kupila u toj prodavaonici. Ali uvijek sam prepuna želja. Želim si otići u Prag. Zbog praških krovova koji su najljepši dok pada kiša. Do tada neka darovi kruže.

petak, 06.10.2006.

KOD JAVORA Kamo gosta iz drugog grada izvesti na ručak, večeru u mom gradu? Nisam osoba od izlazaka, uglavnom su to poslovna druženja, drage ljude volim ugostiti u svom domu, ali neke prilike su izuzetci. Prošli vikend smo imali obiteljsku gošću u posjeti koja je tih dana slavila svoj n-ti rođendan, damu se nikad ne pita za godine, i izrazila je želju da to svi zajedno negdje van doma proslavimo. I tako smo nas tri generacije naše male i malo proširene obitelji završili „Kod Javora“. Položaj restorana je na samoj rijeci Dravi, kako bi rekao jedan moj frend : "Kakav je to grad koji nema svoju rijeku,“ hrana odlična, preporuka za slatkovodnu ribu pripremljenu na razne načine, vino pitko graševina Terra Pannonium, ma nije reklama, ne, a glazba onako za dušu. Tamburaši sa svim onim pjesmama koje rado slušamo kad smo u dobrom i dragom društvu. Gošću smo naravno darivali, a namjesto deserta torta, za nju iznenađenje, koju smo ranije donijeli konobaru lozinka je bila palačinke za sve .. a onda je slavljenica stidljivo izgovorila svoju glazbenu želju.. Ko te ima taj te nema, ko te nema taj te sanja, ko te sanja taj te ljubi a ti o tom pojma nemaš. a želja slavljenice je zakon.. A tada si je i moj brat dao oduška i poželio svoju favorite pjesmu.. Ja bi piva život cili, da se barem opet vrati lito kad smo sretni bili da te mogu pismom zvati ja bi piva,nebi staja da se stara jubav vrati nebi pismi bilo kraja I bilo nam je predivno, uz Dravu, pjesmu.. Slavljenica je zaključila kako će ovaj rođendan pamtiti kao prvi. I drugi slavi ovdje. Ovog vikenda ja imam gosta koji je prvi put, i to poslovno u mom gradu kao izlagatelj na našem osječkom sajmu, uspješno ga mobom navigavam od njegovog hotela do sajma.. jutros mi je to uspjelo od prve, a večeras smo se dogovorili za susret i večeru. Odabir restorana je, naravno, prepustio meni. I mislim, mislim, ma što zapravo imam misliti, pravac kod Javora. I petak je, baš dan za ribu. Neću više uopće razmišljati. On i tako dolazi iz mjesta koje nema svoju rijeku.

<	listopad, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31