
Negdje sam pročitala tezu o darovima koji kruže. I večeras se u nju ponovno uvjerila. Moji prijatelji obilježili su svoju godišnjicu braka putovanjem u Prag. Puni dojmova sa hrpom fotki i darom za mene – češki kristal u obliku suze, obradovali me baš dok je na grad padao mrak.
Volim neočekivane radosti. I darove. I volim darivati drage ljude.
Proljetos dok sam bila na putovanju provela sam dio vremena u lutanju po neobičnim prodavaonicama. Bio je to posljednji dan pred moj povratak domu. I nije baš novčarka više bila prepuna, naravno ojra. Ali pogled mi je privukla predivno uređena prodavaonica Swarovski kristala. Ostavljala je bez daha od uređenja prostora pa do nakita koji prodaju. I cijena.
Pogled mi je ostao prikovan za jedan privjesak izrađen od kristala. Znate kada vidite neki predmet i odmah vam se u mislima stvori lik osobe. To je bilo to.
Nije mi bilo žao odvojiti novac za dar. Dapače, bio je to poklon, onako od srca; jedva sam čekala trenutak i izraz lica onoga kome sam ga nosila. Kristali - nositelji sreće. Nadam se da je i moj dar ostavio trag, sreće. Sebi nisam ništa kupila u toj prodavaonici.
Ali uvijek sam prepuna želja.
Želim si otići u Prag. Zbog praških krovova koji su najljepši dok pada kiša.
Do tada neka darovi kruže.
Post je objavljen 10.10.2006. u 23:23 sati.