LISTOPAD
Poseban mjesec u mojoj obitelji. Mjesec u kojem obilježavamo najviše rođendana, imendana i godišnjica smrti. Danas sam bila na grobu moga oca. Odnijela sam mu bijele ljiljane. U vazi na grobu je već bio veliki buket crvenih gerbera koje je donio moj brat. I nakon dva desetljeća od njegove prerane smrti nosimo cvijeće na njegov grob o datumu njegovog rođenja. A za dva tjedna obilježit ćemo i godišnjicu njegove smrti.
Čvrsto vjerujem da njegova duša uživa milost vječnog mira. I to me čini spokojnom. Upalila sam svijeću i izgovorila molitvu, a onda sam se ponijela baš poput djeteta: znam da čekaš mamu, ali ona još treba nama, a ti si dobri tata pa to razumiješ..
Događaju se naša rođenja, odlasci.. a između toga u svakome od nas živi ono isto razigrano dijete svojih roditelja. U susretu svjetova, ovozemaljskog i zagrobnog, dodirujemo jedni druge i tako se nikada ne izgubimo. Dovoljno je podići pogled prema nebu. Danas je listopadsko nebo bilo plavo i sunčano. Dok sam odlazila sa groblja mobom sam nazvala mamu.. hej, što radiš, može jedan cappuccino? ..
|
