I kod mene je listopad mjesec rodjendana...na zalost i sijecanj ej to, kao i mjesec godisnjice smrti moje majke...P anesto razmisljam, znaci, nisam samo ja dijete, jer kad odem an groblje, uvijek sjednem pored hladne ploce i pricam s njom, kao d je ziva...i kao da mi vjetar odgovara kroz sum u krosnjama cempresa .....ipak u nama cuci ono diejte, koje se ne moze pomiriti sa cinejnicom da nasih roditelja nema...Istina, otac je jos tu, ali godine, a i bolest...eh, ne smijem ni razmisljati....
Dobro jutro, neka ti i dan bude lijep i uspjesan....
16.10.2006. (08:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kod mene su takvi mjeseci studeni i prosinac. I dobro je što se isprepliću sjećanja na one koji više nisu s nama i rođendani nama dragih ljudi. Život je kratak treba ga proživjeti u ljubavi. Pozdravljam te i ugodan dan ti želim :))
16.10.2006. (08:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smrt i razmišljanje o smrti je najljepša purifikacija, najljepši događaj koji vam se može dogoditi. Ljudi kažu da je to grozno. Ali što je to grozno? Pogledajte kako živimo neprirodno. Više se ne umire u obitelji. Naša djeca više ne vide smrt u oči. Više se ne rađaju u obitelji. Ono najmisterioznije – rođenje i smrt događa se u institucijama mimo obitelji. Groblja smo sakrili što dalje, izolirali ih, jer kao smrt ne postoji. Živimo u iluzijama. Današnje vrijeme je vrijeme iluzija. Smrt je najradosniji čin. Šetate grobljima i čitate natpise: "Živio je prije 20 godina. O jadan! Mora da je imao probleme koje i ja sada." Ali s te točke gledišta sve se mijenja. Smrt je oslobođenje. I što se prije pripremate za nju, to će vam srce klicati kada ona zaista i dođe. Osjetit ćete taj čas. Smrt je nešto najljepše, umiranje koje se sada događa. Umiranje sebi da bih Bogu mogao rasti. Na času smrti postajete jedno s Njime. vlč. Zlatko Sudac
16.10.2006. (10:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goldy, zar bi mogla nešto nadodati na riječi vlč. Sudca?:) a ti, ti uvijek znaš odabrati, i onda kada te mnogi ne razumiju. Susretnem svakoga dana neke druge "bogove": novca, pohlepe, zavisti, osvete.. za ljubav se sve manje živi, čisto je "sramotno" učiniti nešto za druge, između te dvije misteriozne točke (rođenja i smrti), mnogi ne ljube niti svoje najdraže. Jadni.
16.10.2006. (20:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirisdunje
I kod mene je listopad mjesec rodjendana...na zalost i sijecanj ej to, kao i mjesec godisnjice smrti moje majke...P anesto razmisljam, znaci, nisam samo ja dijete, jer kad odem an groblje, uvijek sjednem pored hladne ploce i pricam s njom, kao d je ziva...i kao da mi vjetar odgovara kroz sum u krosnjama cempresa .....ipak u nama cuci ono diejte, koje se ne moze pomiriti sa cinejnicom da nasih roditelja nema...Istina, otac je jos tu, ali godine, a i bolest...eh, ne smijem ni razmisljati....
Dobro jutro, neka ti i dan bude lijep i uspjesan....
16.10.2006. (08:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljubica
Kod mene su takvi mjeseci studeni i prosinac. I dobro je što se isprepliću sjećanja na one koji više nisu s nama i rođendani nama dragih ljudi. Život je kratak treba ga proživjeti u ljubavi. Pozdravljam te i ugodan dan ti želim :))
16.10.2006. (08:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goldeneye
Smrt i razmišljanje o smrti je najljepša purifikacija, najljepši događaj koji vam se može dogoditi. Ljudi kažu da je to grozno. Ali što je to grozno? Pogledajte kako živimo neprirodno. Više se ne umire u obitelji. Naša djeca više ne vide smrt u oči. Više se ne rađaju u obitelji. Ono najmisterioznije – rođenje i smrt događa se u institucijama mimo obitelji. Groblja smo sakrili što dalje, izolirali ih, jer kao smrt ne postoji. Živimo u iluzijama. Današnje vrijeme je vrijeme iluzija. Smrt je najradosniji čin. Šetate grobljima i čitate natpise: "Živio je prije 20 godina. O jadan! Mora da je imao probleme koje i ja sada." Ali s te točke gledišta sve se mijenja. Smrt je oslobođenje. I što se prije pripremate za nju, to će vam srce klicati kada ona zaista i dođe. Osjetit ćete taj čas. Smrt je nešto najljepše, umiranje koje se sada događa. Umiranje sebi da bih Bogu mogao rasti. Na času smrti postajete jedno s Njime. vlč. Zlatko Sudac
16.10.2006. (10:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blue Pearl
Goldy, zar bi mogla nešto nadodati na riječi vlč. Sudca?:)
a ti, ti uvijek znaš odabrati, i onda kada te mnogi ne razumiju.
Susretnem svakoga dana neke druge "bogove": novca, pohlepe, zavisti, osvete.. za ljubav se sve manje živi, čisto je "sramotno" učiniti nešto za druge, između te dvije misteriozne točke (rođenja i smrti), mnogi ne ljube niti svoje najdraže. Jadni.
16.10.2006. (20:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirisdunje
Lijep i uspijesan dan ti zelim...i ostavljam topli pozdrav i osmijeh....
17.10.2006. (13:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...