KOD JAVORA
Kamo gosta iz drugog grada izvesti na ručak, večeru u mom gradu?
Nisam osoba od izlazaka, uglavnom su to poslovna druženja, drage ljude volim ugostiti u svom domu, ali neke prilike su izuzetci.
Prošli vikend smo imali obiteljsku gošću u posjeti koja je tih dana slavila svoj n-ti rođendan, damu se nikad ne pita za godine, i izrazila je želju da to svi zajedno negdje van doma proslavimo. I tako smo nas tri generacije naše male i malo proširene obitelji završili „Kod Javora“. Položaj restorana je na samoj rijeci Dravi, kako bi rekao jedan moj frend : "Kakav je to grad koji nema svoju rijeku,“ hrana odlična, preporuka za slatkovodnu ribu pripremljenu na razne načine, vino pitko graševina Terra Pannonium, ma nije reklama, ne , a glazba onako za dušu.
Tamburaši sa svim onim pjesmama koje rado slušamo kad smo u dobrom i dragom društvu.
Gošću smo naravno darivali, a namjesto deserta torta, za nju iznenađenje, koju smo ranije donijeli konobaru lozinka je bila palačinke za sve .. a onda je slavljenica stidljivo izgovorila svoju glazbenu želju..
Ko te ima taj te nema,
ko te nema taj te sanja,
ko te sanja taj te ljubi
a ti o tom pojma nemaš.
a želja slavljenice je zakon..
A tada si je i moj brat dao oduška i poželio svoju favorite pjesmu..
Ja bi piva život cili,
da se barem opet vrati
lito kad smo sretni bili
da te mogu pismom zvati
ja bi piva,nebi staja
da se stara jubav vrati
nebi pismi bilo kraja
I bilo nam je predivno, uz Dravu, pjesmu..
Slavljenica je zaključila kako će ovaj rođendan pamtiti kao prvi. I drugi slavi ovdje.
Ovog vikenda ja imam gosta koji je prvi put, i to poslovno u mom gradu kao izlagatelj na našem osječkom sajmu, uspješno ga mobom navigavam od njegovog hotela do sajma.. jutros mi je to uspjelo od prve, a večeras smo se dogovorili za susret i večeru. Odabir restorana je, naravno, prepustio meni.
I mislim, mislim, ma što zapravo imam misliti, pravac kod Javora.
I petak je, baš dan za ribu. Neću više uopće razmišljati.  
On i tako dolazi iz mjesta koje nema svoju rijeku.
|
