Tech support

Neki dan reinstaliram Windoze i stavim nove XP sa srvis pekom 2. Nekako sam natjerao sve da radi (više-manje) ali nikako da proradi DSL modem koji sam dobio od T-coma. Zovem na kraju T-com i požalim se na problem.

- Da li je vaš modem normalno radio dok ste imali XP sa srvis pekom 1?
- Je.
- Žao nam je, ne možemo vam pomoći jer naš modem ipak "radi". Vi imate problem sa operativnim sustavom.
- I šta sad?
- Pa ne znam. Zovite Microsoft Hrvatska i probajte njih pitat.
- Hoće li me gnjavit jer nemam legalne Windowse?
- Ne znam. Možda neće. Probajte.
- Hvala.

Zovem Microsoft na njihov besplatani telefon.

- Imam problem... ne radi mi DSL modem na XP sa srvis pekom 2.
- Spojit ću vas sa našim tech supportom. Dali imate legalne Windowse?
- Pa.... ne baš.
- Žao mi je. Tehnička podrška je isključivo za legalne korisnike.
- Hm... logično. Hvala i doviđenja.

Sabotaža pasivnih igrača

Već dugi niz godina unutar moje ekipe postoji tradicija roštiljanja za 1. Maj. Znamo mi vrlo često nabaciti roštiljadu, ali ove prvomajske su nekako uvijek bile najslađe. Na neku foru se svaki put stvori dobar štimung, svi su dobre volje, i uvijek se skupi mali milion ljudi. Obožavam dobru roštiljadu. Nema tog filinga kao kad se onako pripit zavaljaš u stolicu gol do pasa, dok prvomajsko sunce lagano nabacuje prvu bojicu na tvoj zimom ispran bljedunjavi ten, a miris pilećih krilca koje cvrče na gradelama u kombinaciji sa okusom hladne pive u ustima stvara nezamislivo ugodnu kemijsku reakciju u čitavom organizmu. U takvim trenucima ne postoje nikakvi problemi, ne postoji vrijeme, ne postoji ništa, samo sreća i zadovoljstvo u čistom izvornom obliku.

Uspomena na roštiljadu.
(slika moje ekipe samo za čitateljice
jer se stalno žale na nedostatak
muških komada na blogu:)

Piss Post – pišljiva priča

Položaj tijela i grč na licu
govore samo jedno:
Di je fakin wc?!!!

Post o ničem (ne 'ni o čemu' nego baš o ničem)

Puca me kreativnost. Sve bi kao nešto, a nemam pojma što. Svrbe me dlanovi, zujim okolo, oči širom otvorene, a inspiracije niotkud. Kad mi netko započne post sa "danas nemam inspiracije" tu isti tren prekidam čitanje i surfam dalje. Kojeg vraga da trošim vrijeme na čitanje kad je taj netko vrlo često sumnjive kvalitete, a još uz to niti nema inspiracije. Šanse su tada ogromne da je post zakurac. Sve što ovim uvodom želim reći je da se neću ljutiti ako sad odustanete od čitanja, jer velika je šansa da će ovaj post isto tako bit - zakurac.

Ljudi moji, pa otkud vama teme za svakodnevna piskaranja? Gledam u blog editor koji kaže da sto i nešto sitno ljudi trenutno uređuje svoj blog. Ma o čemu pišu?! Gledam blogove okolo. Svi nekako uspjevate složit više-manje pristojan post iz nekakvih sitnih događaja, tipa - bila sam kod frizera i bla bla, ili danas me nazove punica i bla bla... I stvarno, na kraju, tim tekstom uspijete izvuć nekakvu poantu. Kako???

Nije da se meni ništa ne događa, samo ne vidim načina kako neku trivialnu stvar razvući na komad teksta. Mislim si, kojeg ću vraga zajebavat ljude da čitaju neka sranja koja su mi se danas dogodila? Kao da nemaju dovoljno svojih gluposti na pameti. Nekako mi je dosadilo pisati o općenitim životnim pitanjima i svojim stavovima prema općim dilemama društva, jer to se na kraju sve svede na zaključak kako su ljudi različiti. I ptice na grani znaju da se ljudi razlikuju. Koga je uopće briga za moje mišljenje? U ostalom, na 99% dilema nema pravog ili krivog odgovora, a da ne pričamo koliko su puta već prožvakane kroz blog i medije, ili koliko puta ljudi kroz život promjene svoj stav prema nečemu.

Čitam novine. Gledam tv. Znam što se oko mene događa, međutim, ništa u dnevnoj štampi me ne inspirira za post. A dlanovi svrbe.
Da pišem dnevnik u stilu kako sam proveo dan mi se čini kao totalna glupost za blog. A dlanovi još uvijek svrbe.
Već sam rekao da pisanje o stanju svijesti, dilemama i općm stavovim na životna pitanja nemaju smisla. Dlanovi svrbe za poludit.
Poezija? hahahahahahaha. Dlanovi svrbe i svrbe. Užasno svrbe.

Jedino rješenje je da me otmu alieni, pa bi valjda bio inspiriran pisati kako su mi gurali sonde u guzicu. Na žalost (na sreću za guzicu) to je malo vjerovatno.
I što mi preostaje?
Preostaje mi jedan ovakav priglup post koji temeljito opisuje osjećaje i dileme u trenucima kada nemate inspiracije.
Ako ipak malo bolje obratite pažnju na do sad napisano, uvidjet ćete da se ovaj tekst ipak pretvorio u jedan od onih stavova prema stanju svijesti i životnim pitanjima, točnije stav o tome kako vam je kad nemate inspiracije.

I tako sam izgleda uspio posrati sam sebe pišući o nečemu o čemu sam odlučio ne pisati. Kako mi to samo uspjeva???

Poziv u pomoć!!!

Jeste li čuli za helpblog.blog.hr? Jeste li vidjeli na kojem blogu (osim na ovom) sličicu one simpatične pseće kućice na kojoj piše DOM ZA SVE – HELPBLOG? Ma naravno da jeste, jer helpblog se brzinom munje proširio među čitavom blogerskom populacijom.

Svatko od nas želi svoj blog učiniti što ljepšim i atraktivnijim. Na žalost, ne raspolažu svi znanjem i vještinama potrebnim da to i učine. U takvim trenucima potreban vam je netko kome ćete se obratiti za pomoć, a pomoć, između ostalog, dolazi u obliku helpbloga.

Prema mojim saznanjima, trenutno postoje samo dva aktivna bloga koja nude pomoć u dizajniranju. Jedan je tutor blog, a drugi helpblog. Razlika je u tome što tutor blog nudi idejna rješenja u obliku step by step tutoriala, dok je helpblog organiziran u obliku foruma na kojem postavljate pitanja vezana konkretno uz vaš problem. Ne treba posebno naglašavati da su oba bloga bila od ogromne pomoći stotinama blogera tijekom posljednjih mjeseci.

Ovih dana ozbiljno je došao u pitanje opstanak helpbloga. Idejni začetnici helpblog foruma su blogeri Mirza i VT (Damir) koji ne samo da već mjesecima nesebično pomažu onima kojima je pomoć potrebna, nego još i sami financiraju dodatne usluge van domene blog.hr kako bi sam forum mogao funkcionirati.

Osnovna vizija foruma zamišljena je kao okupljalište blogera, kako onih koji trebaju pomoć, tako i onih koji tu pomoć mogu pružiti. S vremenom se broj onih koji postavljaju pitanja vrtoglavo povećao, a broj onih koji nude pomoć sveo se na same administratore i pokoju dobru dušu koja bi se slučajno tamo zatekla (uključujući moju malenkost). Želio bih se ovim putem zahvaliti Nel' chee koja uz sve obaveze vezane uz svoj tutor blog još uvijek pronalazi vremena i za helpblog, te novopridošloj pomoći - Darkgirl. Jasno da je nakon više mjeseci strpljivog čekanja i odgovaranja na svakodnevna pitanja došlo do određene zasićenosti i bezvoljnosti samih administratora, te se trenutno razmatra čak i mogućnost zatvaranja helpbloga.

Ovo je javni poziv svima vama koji posjedujete bilo kakva znanja o HTML-u i CSS-u, da se pridružite zajednici helpbloga i pružite toliko potrebnu pomoć, te ga samim time i održite na životu. Nadam se da će ovaj poziv imati odjeka, i ako na ovaj način pridobijemo samo jednog aktivnog člana, smatrat ćemo ovaj poziv apslolutnim uspjehom. Zahvaljujem se svima vama koji makar i razmatrate mogućnost uključivanja u projekt.

Pravila ponašanja na blogu (Blog bonton)

Ajmo ne gubit vrijeme na značenje riječi bonoton jer pretpostavljam da to SVI znate. Ako neznate trk na Google, ili još bolje, radije se odite negdje ubit i pripazite da pritom ne napravite veliki nered, jer će za vama neko morat to i čistit (sastrugat). Za detalje provjerite bonton za samoubojstva.

Za razliku od stvarnog svijeta,
u virtualnom je na prvom mjestu
blog, a tek onda gole tete

Bradavice u trgovačkom centru

Jutro je. Rano. Jako rano. Cca osam sati. Mamica me nježnim glasićem budi:
- Ustaj više tele jedno veliko lijeno! - niš koristi! – samo se izležavaš! – ma diž' se više, si čuo! – nikad niš' od tebe! – kad sam ja bila u tvojim godinama... ovce, ispaša, kopanje, pješačenje, učenje pod svijećom...... (I ostale 'Back in Nam' spike)
- Obećao si mi da ćeš me vozit u Kaufland, diž se! (Je, istina, obećao sam joj)
- Ajde adje, moramo odmah, jer kasnije kuham ručak i moram na posao. Znaš, neki u ovoj kući i rade.

Gad demit! Tu me svaki put ima. Kad me podsjete da ne radim, kao da mi stisnu jaja u škrip i onda očekuju nekakav argument. Naravno da sam pregrizo jezik, ustao. Nevjerovatno kako mi u samo tri riječi znaju spustit toliko da se osjećam kao kakav parazit koji je na teret ne samo kućnom buđetu, nego i čitavom društvu.

Vet Ti-šrt kompetišn
Sasvim različita kategorija
ali ista reakcija bradavica

Brejn killer (u najmanju ruku)

Ispred vas je 10 posuda.
U svakoj posudi je po 10 kuglica (ukupno 100 kuglica).
Svaka kuglica je teška 1.0 gram, osim u jednoj posudi, gdje je svaka teška 1.1 gram.
Kuglice u svim posudama su identične bojom, materijalom, veličinom, i svime ostalim (osim težinom)

Ispred vas je i digitalna vaga (obična digitalna vaga kakvu vidite kada kupujete salamu u dućanu, samo preciznija).

Samo jednim mjerenjem (jednokratnim korištenjem vage) morate prepoznati posudu koja sadrži teže kuglice.

F.A.Q.
Razliku u kuglicama je nemoguće utvrditit bez vage (na oko, na ruku, na intuiciju, i te fore ne dolaze u obzir). Vaga se smije koristit samo jednom!!! Nema dodavanja na vagu, oduzimanja, i sličnih trikova. Pripremi ono što želiš mjerit, stavi na vagu, skini, i u tom trenutku moraš znati odgovor. Rješenje je vrlo moguće i nije u pitanju trik ili igra riječi (jedna je od onih pitalica nakon koje kažeš "pa da! kako sam glup!")

Aj sad da vas vidim :)

UPDATE:
Ne čitat rješenje u komentarima :)

Psa za muda (i zubima ako treba)

Ako zanemarimo prethodni post, pa onda još zanemarimo ovaj naslov, pa još samo na trenutak zanemarimo činjenicu da uistinu obožavam janjetinu... i možda da zaboravimo kako volim fine kožne cipele, tada bi mogli reći da sam ja uistinu pravi ljubitelj životinja. Obožavam kućne ljubimce svih vrsta. Ma koliko mi svi bili dragi, ipak najviše volim pse.

Sličnost između gazde i ljubimca
je ponekad toliko nevjerovatna...

... da se čovijek stvarno zapita
jeli to moguće?

O žoharima (the cockroach story) Part II

... nastavak prošlog posta (završetak priče)

C.S.I. report:
sex: male
age: unknown
cause of death: cigarettes
time of death: 2 minute nakon
fotografije iz prethodnog posta

O žoharima (the cockroach story) Part I

Ovo je priča o žoharima, buba-švabama, bakulama, lakukaračama, ili jednostavno cockroach-ima (čitaj: kak-rouč, i bez asocijacija na ovo 'kAk' molim vas lijepo), kako ih zovu tamo odakle ova priča potječe. Vaš domaćin Zeko proveo je nekoliko godina u raju na zemlji. Sunce, more, palme, pješčane plaže, i ta spika. Ljeto u trajanju od 8 mjeseci, a najžešće zime taman za majice dugih rukava. Lokacija nek ostane tajna, tek toliko da sačuvam i ovo malo anonimnosti što mi je preostalo. Važno je da jedino da je klima subtropska, da nema zmija, pčela, osa, divljih zvijeri, koprive... ukratko, ničeg u prirodi što čovjeku može naškodit. Bilo je jedino žohara. Puno žohara.

Gajba u kojoj sam stanovao bila je mala. Mala, ali pravi dom sa dušom u kojem se osjćate sretno i smireno. Sve je bilo idealno osim malog problema. Mala gajba – mali problem. Naime, nisam bio siguran dali su ljudi napravili zgradu pa su je žohari prisvojili, ili su žohari pravi vlasnici, a ljudi je godinama pokušavaju preoteti mimo diplomatskih puteva.

Po prirodi nisam gadljiva osoba. Možete mi pričati o bilo čemu dok jedem, mogu hladnokrvno gledati u svašta, a neki dan sam kući razmontirao cijevi u kupaoni i golim rukama počistio sifon bez da sam i jednom složio kiselu facu. Znate li vi što znači očistit sifon rukama? Sve dlake, hraktačine, bale, sluz, crno ispod noktiju, ljige, blato, prljavštinu, zamjesite u jedno, i ostavite koju godinu da kiseli na tamnom i vlažnom mjestu, koje svako toliko bezuspješno pokušavate odstraniti raznim kiselinama i preparatima za čišćenje, a ti isti preparati ne samo da bezuspješno djeluju, nego još i dopridonse razvoju dosad neotkrivenih organizama i bakterija koje se nesmetano kroz godine hrane i razvijaju od nečistoćama ljudskog tijela.
E, to vam znači čistit sifon.

Dakle, sad kad sam dokazo da nisam gadljiv krenimo dalje sa pričom. Ako još imate želudac za to.

Žohari su mala i ružna stvorenja. Točka. To je u biti sve što oni jesu. Žohari ne nanose nikakvu štetu. Žohari ne prenose nikakvu bolest, ne grizu, ne napadaju, čak ni da ga slučajno pojedete, sve šte ste napravile je unjeli nešto kalorija u organizam. Kako ja to sve znam? E pa ovako:

Jedna od mojih fotki

La linea (bajum badum)

Što sve Bosanac izmislit neće

Nedavno mi se u rukama našao jedan, a neću pretjerati ako kažem genijalan proizvod. Dobio ga na poklon od jednog poznanika. Radi se o običnoj limenci Fante koja to nije!

Naime, iz vana limenka izgleda apsolutno uvjerljivo. Ustvari, nimalo se ne razlikuje od prave Fante koju možete kupit u svakoj trgovini. Fora je u tome što ovu Fantu možete otvoritit tako što joj 'odvidate' čep, a unutra se nalazi prostor za skrivanje! Što da skrivate u fanti? Jedino što mi pada na pmet je gudro! Vjerujem da joj je to i osnovna namjena, ali nije uopće loše niti za skrivanje para, nakita, ključeva...

Baš sam ostao fasciniran kad sam je vidio, a pogotvo kad sam je primio u ruku, jer pazi sad, ne samo da je apsolutno identična pravoj izgledom i težinom nego i mućka ko' prava! Majstori su valjda izbrijali i duplu stjenku koju su napunili vodom. Deklaracija na hrvatskom i slovenskom, baš kao i prava. Jedina razlika je što je ovoj isteko' rok trajanja! Ustvari, brijem da se i izrađuju od originalnih limenki.

Kaže lik, aj ti stavi jednu reklamicu na taj svoj blog pa da prodam nešto preko interneta, ko prava velka' korporacija! Reko' ja ajde. Baš hoću. Ako nešto zaradiš odemo na pivu. Dakle, ako se nađete u blizini Rijeke, pošaljite mi mail pa ćemo se dogovorit. Cijena, 25 – 50 kuna po komadu, ovisno o količini!

Bacio se ja malo u potragu po internetu, jer ne vjerujem da se bosanac sjetio prvi na svijetu ovako zgodne stvarčice, i stvarno, našao sam nešto slično. Evo i sličica da dobijete filing o čemu pričam, mada mi se ova čini malo isfušana iznutra.

Care kako si jaaaaak!!!

Možda ste već vidjeli ovo, al' ako niste, uključite zvučnike i ufurajte se! Kakav car! :)))
http://www.purplefinder.com/~potts/numanumaye.html

Seks snova u snu seksa

A jesam ga naslovio, a? Jeste se već okačili? A tema je stvarno jebena, nije ni čudo da jedva čekate, čak i ja jedva čekam napisat ovo što mislim. Ajde onda, manje priče - više pisanja :)

Snovi mogu biti opasni:
U jednom trenutku pod vama je
Veronica Zemanova, a u drugom
ovaj na slici niže...

... Pierluigi Collina

Easy Money

Evo prijedloga kako vrlo lako do love ovoga ljeta, a sve što vam treba je 10 000 eura za početak. Sitnica (za neke) :)

Tamo negdje u desetom mjesecu prošle godine, surfam ja tako netom, i na monitor.hr naletim na zanimljiv članak prenesen sa stranica Slobodne Dalmacije. Vidm ja tamo se pametno zbori, i odlučih sačuvati taj članak kao referencu za budćnost. Inače, na mom hardu postoji folder u kojem se godinama nagomilavaju tako neki članci pa mi je onda fora nakon 5 godina uspoređivat gluposti koje su davno prije predvidjeli naši i strani "stručnjaci". Znate, to vam je ono kako tvrde da se od globalnog zatopljavanja more opasno diže svake gdine po centimetar, ali je dolje na rivi more još uvijek taman do treće stepenice, isto kao i prije 20 godina :)

Dakle, članak kaže ovako:
I koncem ovoga ljeta u Hrvatskoj je bio nemali broj onih koji su na tečajnim razlikama kune i eura posve legalno zaradili, u najmanju ruku pristojne iznose. Ponovno, naime, nije izostao sezonski efekt na tečajnicama domaće nam valute u odnosu na euro, odnosno nepisano pravilo da kuna početkom godine, zbog dospjeća inodugova i kredita države i poduzeća, te potražnje deviza za podmirenje tih obveza, ima manju vrijednost nego li je to na vrhuncu i nekoliko tjedana nakon završetka turističke sezone, kada zbog pojačanog priljeva stranog novca po pravilu ojača. To je konkretno značilo da su promućurniji u siječnju ove godine mijenjali eure u kune i njih oročavali kod poslovnih banaka do ljetnih mjeseci, točnije kolovoza, da bi ih onda ponovno pretvarali u eure, sada po znatno nižem tečaju, ubirali tečajne razlike i još, povrh svega, kamate na oročene uloge. Računica je posve jasna: euro je 14. siječnja na međubankarskom tržištu novca dosegao svoj vrhunac i vrijedio 7,72 kune, da bi 11. kolovoza pao na 7,32 kune. Znači ovako: netko tko je u siječnju samo promijenio deset tisuća eura u kune i onda za te iste kune ponovno u kolovozu kupio eure, u džep je stavio okruglo 4 tisuće kuna. Osim toga, zaradu mu je donijelo i oročenje kod banke: uzme li se da je u siječnju prosječna kamatna stopa na oročeni kunski ulog i rok od šest mjeseci bila pet posto, od kamata se moglo ubrati i dodatnih oko 290 eura ili 2251,67 kuna, što ukupnu zaradu, s ulogom od 10 tisuća eura, penje na više od 6 tisuća kuna.

Znam da nije prvi mjesec, ali nije niti sad kasno. Jel ima tko desetak tisuća eura viška? Vratim mu ih u kolovozu :)

Stisni me nježno

“Stisni me nježno” polako ali sigurno postaje trejdmark ovih mini anketa na blogu koji upravo čitate. Odmah na početku moram izraziti zadovoljstvo brojem vaših glasova, koji je premašio sva moja očekivanja i to unutar samo desetak dana. Nadam se da ćete biti dobri i vrijedno nastaviti tradiciju u budćnosti. Rezimirajmo sada rezultate, a nešto niže par riječi o novoj anketi.

Neke stvari
u životu treba stiskati nježno,
pa tako i anketu :)