Pregled posta

Piss Post – pišljiva priča

Sjedim u sobi neinspiriran kao i inače. Vani već tko zna koji dan za redom sere kiša, a vrijednost moje bio prognoze ne da je na dnu, nego se još i debelo ukopala ispod nule. Ovo su dani kada je najbolje stisnut se uz komad guze suprotnog spola i hibernirati. Kako mi se u zadnje vrijeme primjerci guza željnih bliskosti baš ne bacaju pred noge, tako je grijalica zamjenila toplu guzu, a moje ruke, umjesto na bujnim grudima, mjesto su našle na tipkovnici. Jebatga. Makar mi je kava dobra.

Dok zujim po blogovima pažnju mi privuče blog male huluvu, koja piše o pišanju. Odmah skužim kako se i meni prilično piša. Nije ni čudo pored zvukova koji dobpiru kroz zatvoreni prozor. Jebemti. A tako mi se neda izlazit iz sobe. Baš sam se udobno smjestio. A i kava je dobra. Pokušavam odgodit pišanje za kasnije, i koncentriram se na to kako mi je ugodno i lijepo. Na trentak uspijem skrenuti misli, ali kurac, opet se javlja onaj neugodan osjećaj u području mjehura. Demit! Na trenutak razmotrim mogućnost da ga jednostavno ispustim na licu mjesta, i istog trenutka odmahnem glavom i ljutito krenem prema wc-u. Jebiga, takav sam. Uvijek razmotrim sve mogućnosti ma kako nelogične bile prije nego donesem bilo kakvu odluku.

Zašto pišanje pretstavlja takvu komplikaciju? Još kompliciranija procedura se zahtjeva od žena, a samo da bi izbacili nus proizvod našeg pogonskog goriva. Zašto evolucijom mokraćni mjehur nije preusmjerem, na primjer, kroz kažiprst lijeve ruke? To bi uvelike smanjilo mnoge komplikacije i pojednostavilo samu proceduru, a da ne govorimo o higijenskim prednostima. Tako bih, na primjer, mogao sada ispiti svoju kavu, i popišat se nazad u šalicu pmakom prsta! Razumljivo da bi u takvim uvjetima tipka F na tastaturi bila možda malo mirišljavija od ostalih, ali to bi se dalo srediti jednim mini-kondomčićem koji bi se po potrebi navlačio na prst.

Evo još primjera iz života zašto bi nam kažiprst-kita dobro došao. Sjetite se hladnih zimskih večeri kada se spremate na spavanje. Obavite sve higijenske procedure, pogasite sva svjetla, uletite u sobu, i brzinom munje se presvučete u piđamu na temperaturi od minus pedeset, i zavučete pod višeslojni pokrivač. Nakon toga se još punu minutu gnjezdite prilagođavajući jastuk i zatvarajući moguće šupljne dok se ne pretvorite u polu-skvrčenu palačinku, i drhtite kratko vrijeme koliko je potrebeno da ugrijete svoj mali udobni svijet.
I onda...... osjetite. Pa vama se piša!!! A faaaak! Pa šta nisam pišao, pitate se? Stvarno nisam! A jebemumater!!! Ma ne piša mi se jako, tješite se. Sutra ću. Nije bed. Mogu ja to.
Ubrzo vam postaje jasno da izbjegavate neizbježno, i da ćete morat ustat prije ili kasnije.
Ustajete onako živčani, i pritom petom šutnete jednu od papuča daleko pod krevet. Na koljenima se smrzavate i psujete dok u mračnim prašnjavim tminama podkrevetnog bespuća pokušavate na brzinu izvući šlapu. Naposlijetku odustajete i jednom bosom nogom odgazite do wc-a gdje uz malo sreće prema marfijevom zakonu prstom pogađate u štok vratiju i živčanim vriskom budite ukućane.
Povrh svega, od muke vam je i malo pobjeglo u bokserice.

Trebate još primjera?
Zašto vam se uvijek piša točno kada ste izašli iz birca nakon višesatne kave? Ili zašto vam se piša baš kad ste već na odlasku iz kuće zaključalli vrata i spustili se niz stepenice? Ili u tramvaju i autobusu?
I zašto mi se baš uvijek mora pripišat u bircu kada se u wc-u pored mene nađe gromada od čovijeka sa kitom od 40....?!!!!!



Post je objavljen 25.04.2005. u 18:25 sati.