Pregled posta

Psa za muda (i zubima ako treba)

Ako zanemarimo prethodni post, pa onda još zanemarimo ovaj naslov, pa još samo na trenutak zanemarimo činjenicu da uistinu obožavam janjetinu... i možda da zaboravimo kako volim fine kožne cipele, tada bi mogli reći da sam ja uistinu pravi ljubitelj životinja. Obožavam kućne ljubimce svih vrsta. Ma koliko mi svi bili dragi, ipak najviše volim pse.

"Imam psa!“ – riječi su koje nerjetko svi čujemo. Međutim, često se zapitam tko zapravo "ima“ koga? Tko je čiji gazda? Činjenica da si pljunou lovu dok si ga kupovao, ili to što ga hraniš, ne čini te gazdom. Čini te kretenom koji živi u zabludi. Čini te jednim od onih mizernih ljudi kojima se život okrenuo naglavce u trenutku kada si prvi puta ugledao čupavo stvorenje, uperio prstom, i oduševljeno rekao: "Aaah kako je sladaaak, dajte mi ovog!“ Tog dana zapečatili ste svoju sudbinu ukoliko vaš mentalni sklop nije strogo svjestan činjenice da Vi kupujete psa i da pas treba gazdu! Ovisno o tome kakva je vaša definicija pojma gazda, oblikovati će idućih desetak ili petnaestak godina sretnog suživota, ili nesnosnog pakla, muke i nervoze sa vašim ljubimcem..

U oba slučaja zavoljet ćete psa kao vlastito dijete. Razlika je jedino u hijerarhiji koju ćete nametnuti vi njemu, ili on vama. Imam psa osam godina i provodim dosta vremena u njegovom društvu. U našim dugim šetnjama nagledali smo se situacija kada je bilo upitno tko je kome gazda. Debela srednjovječna žena sa lošom frizurom histerično trči za svojim malim kokerom i vrišti Booobiii, Boooobiii!!! Ma tu da si prišal! Odma! Aš' ću te, znaaaš!!!* Naravno, Bobi je apsulutno ne jebe 5-9, i leđero zapišava grmiće, te ujedno održava sasvim pristojnu udaljenost od debele zadihane isfrustrirane glupače koja proizvodi njemu nerazumljivu buku.

Primjer drugi. Ide frajer sa psinom na lancu, i kako nam se približava tako beštija počinje ispuštat duboke zvukove poput kakvog nabrijanog i nepodmazanog V8 motora. Frajer prijeti psu i jedva se bori sa silinom kojom zvijer nateže lanac. Pred prijetnjama gazde prije bi pao armirani beton nego ta zubata zvijer.

Primjer treći. Sve cipele i papuče su visoko na ormarima. Svi tepisi smotani su u drvarnici i čekaju dan kada će biti odnešeni na pranje. Kućno cvijeće i bilje postoji jedino na slikama nekada ponosne domaćice. Danas je samo mutno sjećanje na lijepe dane. Farbanje vrata i zidova odavno je izgubilo smisao. Izderane fotelje tek se naziru ispod sloja kovrčavih dlaka. Ne sjećate se kada su vam zadnji put susjedi uputili lijepu riječ, ali vam zato sve češće upućuju policiju na vrata jer vaš preslatki stvor ne prestaje kreštati po cijele dane.

Ukoliko se prepoznajete u bilo kojem od ova tri scenarija imate problem.

Otkrit ću vam jednu tajnu. Vaš pas odraz je vašeg karaktera. Kako se ponašate vi, tako će se ponašati i vaš ljubimac. Prilikom odabire vrste psa, odabrat ćete onog koji najviše paše vašem karakteru. Bacite pogled na nečijeg ljubimca i dobit ćete jasnu sliku o gazdi. Usudio bih se čak reći i nepogrešivu sliku.

No vratimo se na temu. Poanta priče je da morate pokazati svom psu ko je gazda u kuću (i izvan nje). Dresura rješava tek pola problema. Mnogi nose psa na dresuru, bacaju masne pare, i na kraju kita. Pas vas nakon svega opet na doživljava. Dobra usoredba je ako kažem da su psi isti kao i prosječni balkanac zaposlen u državnoj firmi. Ne jebe nikakav autoritet dok ne dobije po pičci. Ne kažem da psa treba svakodnevno mlatiti, ali novinama po guzi u pravo vrijeme dok je mali, radi čudo u odgoju. Druga važna stvar je sposobnost glume. Ukoliko se gazda naljuti na psa, obavezno mora ostat ljut, bez obzira koliko stvorenje izgledalo tužno, jadno, i slatko u tom trenutku. Treća stvar: Nikad ne dovodite u pitanje autoritet gazde. To znači, ako se gazda naljuti na psa, a netko drugi iz obitelji priskoči i odmah počne tješiti malo slatko čudo, stvar pada u vodu. Pas je u tom trenutku indirektno dobio odobrenje za ono što je napravio, a gazda ispada zločesta papčina. Volite, pazite, i mazite svog psa, ali isto tako pokažite mu zube kad treba. Engleska poslovica kaže: „Ne možeš starog psa učit novim trikovima“. Ulovite se posla dok su mladi. Četvrti mjesec je idealna dob za ozbiljan početak rada sa psom.

Mogao bih ovako sa primjerima nastavit u nedogled. Moj pas nikad nije bio na dresuri. Povoddac 90% vremena stoji smotan u mom džepu, a pritom ne zaboravite da živim u gradu! Bez obzira što ga lagano lovi osma godina, još uvijek se ponaša razigrano i živo kao štenac, zdrav je i jak, a što je navjažnije, sluša taman koliko treba, a da opet nije onako ružno robotski istreniran. On je moj ponos i dikaJ)

Mogu se požaliti jedino na njegovo ponašanje kada su u pitanju kujice. Tada mu baš nisam i najbitniji u životu. Takve male ispade mu opraštam, jer bože moj, na kraju krajeva takav je i gazda....


* Booobiii, Boooobiii!!! Ma tu da si prišal! Odma! Aš' ću te, znaaaš! = Bobi, Bobi! Odmah da si došao tu! Jer pazi da te nebi!



Post je objavljen 13.04.2005. u 15:53 sati.