Obaveze
Danas je jedan od onih dana.
Oznake: Fijaka
Ako je život samo san...
Pogled sa Ravni prema Valunskoj vali i gradu Cresu.
Probudio sam se bez glavobolje nakon divnog dana provedenog na vapnencu istočne Istre. Rakalj, Krnica, Marčana, smotra vina istočne Istre na Skitači. Još nije toliko razvikano među turistima, a i radi kosine terena nema mjesta za izgradnju suludih kompleksa poput ovih što nam tajkuni i političari pripremaju sa Rivijerom Brijuni od Pule do Barbarige...
Probudio me prijatelj koji ne pristaje niti na zajebanciju da ga zovem gazda već suradnik u firmi gdje radimo konzervatorsko podloge na GIS-u i idejne projekte u turizmu i kulturnoj baštini. Javio sam se izraubanim glasom. Rekao mi je da sam napisao odličan osvrt o Brionima i da sam materijal za doktorat na što mi je srce uskočilo do grla. Ne treba nikakva povišica. Glavno da netko primjeti trud zar ne?
Poluotok Ubac lijevo i obale Krnice, Kavrana, Šišana i Ližnjana desno. Vidi se skroz ispred rt Kamenjak. Ako nastavite po ovom tijesnacu prema sjeveru doći ćete do ušća rijeke Raše. Toliko arheologije i povijesti na jednom mjestu da se ostaje bez daha.
Jednog dana vas vodim u Nezakciji.
Sretan vam dan antifašističke borbe. Nemojte nikad zaboraviti što se moglo desiti da se naši narodi nisu pobunili protiv okupatora.
Politički i ekonomski patuljci su zgazili diva i na to treba biti ponosan.
Darivanje krvi, podijela kruha onima koji nemaju, pomaganje prijateljima u poteškoći, ustajanje protiv nepravde, zaštita slabijega pred jačim, skrb o općem dobru, građanski odgoj, informiranost i sve što vas čini boljom osobom.
To je danas antifašizam.
Nedajte se da vas nagovore na išta drugo i nemojte se sramiti jer niste sami.
Biti pojedinac to znači i susretati pojedinca, to je vrlo teško, svakodnevno voditi računa da je drugi jednako vrijedan kao i ti, svakodnevno znati da drugi ima sve ono što ti imaš – sva prava, sve dužnosti, i da ga tako trebaš susresti. I zato je veliki Rilke rekao da se ljubav prepoznaje ne po tome što drugoga posjeduje nego što ga štiti.
Ljubav je zaštita tuđeg postojanja i tu je veličina koja iz nje stalno izbija i čini nas vrijednima. Zato ljudska prava nisu ništa drugo, nego točno u okviru države formulirani ideal koji već tisuće godina čovjek želi ispuniti, a koji vrlo jednostavno glasi:
“Ja sam ljudsko biće, neizrecivo vrijedno, i mora se osigurati sve što je potrebno da tu vrijednost na Zemlji ispunim”.
Vlado Gotovac, govor o ljudskim pravima, Rovinj 1991.
SFSN!
Frljićevo ogledalo
Svi su ljudi luđaci, a tko ne želi vidjeti luđake mora razbiti ogledalo i ne izlaziti iz sobe.
Donatien Alphonse François de Sade
Otkada je Oliver Frljić postao intendant HNK Ivan Zajc u Rijeci (zatekao je milionske pronevjere prijašnje intendantice Nade Matošević Orešković) i krenuo koristiti kazalište kao oruđe građanskog propitkivanja društva ne staju napadi na istoga od strane branitelja (čitaj šatoraša), hdz opozicije (koja je u 25 godina djelovanja ejakulirala briljantnu misao da Jadranski trg preimenuje u, pogađate, trg Franje Tuđmana - i tu stoji njihov gospodarstveni program).
Tzv. aktivist Mićo Antolović koji je napao pročelnika za kulturu Ivana Šarara je najobičniji nasilnik. Da se radi o bolesniku potvrđuje činjenica da je mene tražio u Pomorskom i Povijesnom muzeju Hrvatskog Primorja (jer je mislio da sam tamo zaposlen) kako bi me pozvao na odgovornost što sam dopustio nabujalu vegetaciju kod Rimskih zidina na Sv.Katarini.
To što je zadnje zahvate konzerviranja odradio Brusin davne 1936. godine očito nema nikakvog utjecaja na mozak strukture ementalera pa kad je postao nasilan onda ga je portir morao izbaciti.
Iako se ne slažem sa kulturnom politikom pročelnika za kulturu u ovom Gradu se ne smije desiti da ga itko napada i svi moramo reagirati solidarno kada se nasilnici osokole i poput junačina u krdu krenu cipelariti pojedinca. Ako dopustimo jednom otvorili smo vrata da se to desi svima.
Koriste se nebulozni "argumenti" kao što je Frljić "bosanac" il "srbin" kojeg treba "očistiti" (primječujete profinjeni vukabular jedne Ruže Tomasić - prišlice iz Kanade koja se usuđuje određivati tko je gost, a tko nije) i ostale nemaštovite pridjeve u kojima dominiraju "jugo", "komunist", "četnik", "fašist" te njihove šarene kombinacije.
I tako smo jučer na otvaranju Riječkih ljetnjih noći dobili potvrdu da i ovaj Grad koji se diči multi-kulti pristupom sakriva u svojem njedru kukolje krezubog, neobrazovanog i netolerantnog topovskog mesa kojeg bi očito bilo dovoljno još jednom zaogrnut hrvatskom zastavom i spičiti na frontu neka gine radi materijalnih interesa onih iz pričuvnih pozicija kojima prisutstvovanje u ratu nije bilo ni na kraju pametu te su doživjeli svoja odlikovanja u udobnosti ureda.
Otkada je Olivera Frljića ne možete naći u teatru slobodno mjesto koliko je svaka predstava posjećena tako da je i taj argument onih koji vide samo logiku profita odbačen. Nikad kao dosad jedna ustanova HNK (koju financiraju gradovi, ne država) nije radila tako žustro na ogoljivanju koliko je ovo naše društvo gnjilo poput šupljeg zuba.
Ljudi koji nisu beknuli na privatizaciju. Na gašenje Croatia Line, na stečaj bezbroj firma koje su zapošljavale tisuće ljudi i hranile njihove obitelji, na gaženje slobode i potragu za Drugačijim pa su najebali i domaći Srbi. Ti isti ljudi se pozivaju na vrijeđanje nekakve izmišljene kategorije zvano dostojanstvo? Da nije degutantno bilo bilo bi smiješno.
Iako taj truli dio mojih sugrađana u životu nije stupio u kazalište i pogledao dotično djelo radi kojeg bi linčovali Frljića i Blaževića, moram priznati stanoviti uspijeh kod ovog dvojca bez kormilara jer još nisam u životu čuo da pijanci s abnormalno slobodnog vremena raspravljaju o KAZALIŠTU !!!!
Ovo ni Njec Hranjec nije uspio sa Tajnom krvavog mosta dok ju je čitao Šatorašima.
I s toga jedini grijeh Olivera Frljića i Marina Blaževića jest taj što drže ogledalo u kojem se hrvatsko društvo ne može podnjeti vidjeti u odsjeju vlastitiog primitivizma i zato se mora okomiti na glasnika koji ne čini ništa posebno doli što čita njihove poruke po facebuku ili promatra ovaj sisterm pobrkanih vrijednosti i lončića.
I to sa jeftinim rekvizitima od kojih su ljudi koji se smatraju provociranim i pozvanim da govore u ime svih nas neizostavni dio repertoara.
Frljiću, ja kao građanin Rijeke ti čestitam na građanskoj hrabrosti i poručujem ti da nismo svi poput te glasne manjine koja bi nedostatke argumenta zamjenila šakama radi vlastite nemoći.
Samo hrabro! Moju potporu imaš. Ogoli ih do kraja!
Uživajte u predstavi.
Najava radionice Petrebišća 2015
Najavljujemo i pozivamo zainteresirane na 6. suhozidnu radionicu – međunarodni volonterski kamp Petrebišća 2015, koji će se održati 25. srpnja – 2. kolovoza 2015. u napuštenom ljetnom selištu Petrebišća na Učki.
Nakon pet radionica i godina obnavljanja suhozidnih objekata, ove godine fokus će biti na tri aktivnosti:
1. Geodetsko i arhitektonsko snimanje sela u svrhu planiranja budućih obnavljanja i upravljanja
2. Održavanje i popravak seoske infrastrukture i poljoprivrednog pejzaža
3. Skupljanje gradivnih materijala iz okolice (skupljanje kamena, vađenje kamenih ploča iz kamenoloma, piljenje drva)
Svi sudionici će dobiti poduku iz osnova suhozidne gradnje. Osim radnog programa, pripremili smo program predavanja i razgovora o ruralnom graditeljskom naslijeđu i vezanim temama, između ostalih:
Grga Frangeš: From Harbour to the top of Učka – anthropogeographical analysis of historical commune of Lovran
Marko Pejić: Cost effective methodology of surveying and assessing drystone landscapes using open source GIS tools
Filip Šrajer: Heritage vs real life – UNESCO listed Stari Grad Plain on Hvar island
Mario Zaccaria: Prehistoric heritage of the archipelagus of Lošinj
Tomislav Hudina: Rural development plan and agri – environment scheme in Croatia
Nikola Zagorac: Biomechanics of manual stone lifting and traditional tool use
…
Lokacija – jučer, danas, sutra
Napušteno ljetno selište Petrebišća iznad Mošćeničke Drage smješteno je u udolini ispod glavnog hrpta Učke. Uz spomeničku važnost za kulturu života na ovom prostoru, ovaj slikoviti lokalitet je nedavnim otvaranjem Mitsko-Povijesne staze Trebišća-Perun dobio i turistički značaj kao jedan od njenih ključnih punktova.
U suradnji udruge Dragodid i Općine Mošćenička Draga 2010. pokrenuta je organizacija ljetnih studentskih radionica kroz koje bi se, praktičnim radom na obnovi selišta, znanja o tradicijskim graditeljskim tehnikama prenijela na novu generaciju mladih profesionalaca. Namjera je obnovljene objekte i uređene površine pretvoriti u sadržaje poput planinarskog skloništa za posjetitelje Parka prirode Učka i otvorenog prostora za kulturna događanja.
Location – past, present, future
Kome je radionca namijenjena?
Radionica je namijenjena studentima koji se bave prostorom, gradnjom i baštinom, ali i ostalim entuzijastima koje zanimaju tradicionalne tehnike gradnje te rad i zabava u prirodi. Također, sudionici koji k tome imaju iskustva s tehničkim crtanjem i mjerenjem su osobito dobrodošli. Od ukupno 15 mjesta na radionici 10 će se popuniti kroz ovaj poziv, a 5 kroz francusku baštinsku volontersku mrežu REMPART.
Za ostale zainteresirane su (uz najavu) dobrodošli kraći jednodnevni posjeti.
Sudionici moraju biti punoljetni.
Who is the workshop for?
Kako je organiziran kamp?Smještaj tijekom radionice je u vlastitim šatorima i vrećama na lokaciji, u kampu na livadi s podosta hlada. Nema tople i tekuće vode a količina potrošnje je ograničena. Veliki šator služi kako kuhinja i zajednički dnevni boravak.Tuš je kamperski a WC poljski, pobliže šumski. GSM signal postoji ali je slab a struja se koristi samo za punjenje baterija.
Na raspolaganju su tri obroka dnevno, od čega jedan ili dva kuhana. Vegetarijanci su dobrodošli. Dnevna zaduženja sudionika uključuju pomoć u pripremi hrane te održavanje reda u kampu i selu.
Iznos participacije: 350 kn. Jezik radionice engleski/hrvatski.
How the camp is organized?
Ako smo vas zainteresirali, prijave šaljite od 22.6. (pon) do 25.6. (čet) na adresu info@dragodid.org. (0-24h)
Prijava mora sadržavati: ime i prezime, fakultet (ili druga organizacija), godina rođenja, kontakt mobitel, mail adresa.
Također, novost ove godine: Uz osnovne podatke šaljite nam i nešto kroz što ćemo vas najbolje ukratko upoznati. Prikaz onoga čime se inače bavite, koji su vam interesi i što vas je motiviralo za radionicu, na način koji vam najbolje leži – tekst, crtež, ili bilo koju drugu formu. Cijenit ćemo duhovitost i kreativnost u prijavi. Kod selekcije sudionika će nam, uz kronološki redoslijed, upravo kvaliteta vaših prijava biti od pomoći.
Vidimo se na planini!
Oznake: Petrebišća, ruralni razvoj, krajobrazna arhitektura, vernakularna arhitektura
Kameni cvijet - Višnja Laginja
Nakon općeprihvačene uspiješnice ZvončaRi moja teta je osmislila novi koncept u kojem s ponosom mogu reći da i ja imam prste. Kameni cvijet, ili mrgar, je suhozidna konstrukcija koja je služila za okupljanje i odvajanje različitih stada ovaca za mužnju i striganje.
Ponosan nećak tako ima prilike napisati kako su čak dva Višnjina radova izabrana na natječaju Dar s Krka 2015.
E sad mi ovdje recite da ne bi mogao biti povijesničar umjetnosti po izražavanju.
Tako da ako poželite imati kameni cvijet oko vrata nazovite ViLu.
Višnja Laginja
091 1534 282
visnja.laginja@gmail.com
Brioni (1)
Nona kaže da imam oči veće od želuca i da želim sve odjednom. Zato se u meni javlja nagon u kojem bi vam u par riječi htio prenjeti stvari koje bi stale u nekoliko feljtona koliko je ogromna ta želja. E kad bi vas mogao nekako sve ugurati u moju glavu. Što bi rekao Sheldon Cooper - nemate pojma kako je zabavno unutra.
Prije mjesec dana smo mi iz Dragodida odsjeli u Fažani kako bi svaki dan išli na Brione i za račun Nacionalnog Parka popisivali suhozidne feomene na otočju za GIS podlogu.
Fažana je tipično ribarsko primorsko mjesto na zapadnoj obali istočne Istre. Pripadalo je ageru antičke kolonije Pole i kao kompleks vile rustike u vlasništvu senatorske obitelji Lekanija (za vrijeme Flavijevaca pripada carskoj obitelji) na kojoj su se tri stoljeća proizvodile amfore (i već tada poznato u cijelom carstvu maslinovo ulje) što je potvrđeno i na brionskim vilama.
Istrijani se ne srame pripadanju pobijedničkoj strani.
Na rubu staroga dijela Fažane jednobrodna je crkva Bl. Djevice Marije od Karmela (XIV.st.), s trijemom ispred pročelja na kojem je preslica. U njoj su ostatci zidnih slika iz gotičkog razdoblja.
Posvetni križevi jako česti za vrijeme srednjeg vijeka ali i baroka.
Istarske crkvice su poznate po dobro sačuvanim freskama. Ako budete imali prilike dočepati se Fučićevog djela Istarske freske, sa znat ćete da su za to vrijeme imale zadatak objasniti nepismenim slojevima detalje iz Biblije, tzv. biblia pauperorum ili po naški biblija siromašnih.
Trijem je krcat suvenirima za turiste. Kad god vidim trijem lože ili crkve na njegovim zidovima potražim da li je netko nekad davno ugravirao ploču za trilju (tj.mlin) i naravno da - jest.
U Istri se sakralno i nob-ovsko miješaju bez problema. Spomenik palim borcima iz Fažane.
Uvijek me iznenadi kako su oni na ponos i diku narodu sve do otprilike Tuhobića, a onda nemaš pojma što misliti o unucima koji uništavaju spomenike vlastitih djedova.
Župna crkva sv. Kuzme i Damjana proširena je gotička građevina iz XV.st. s odvojenim zvonikom vis. 27m. Na pročelju je gotički portal s lunetom, a u sakristiji ostatci zidnih slika nepoznatoga furlanskog majstora iz XVI.st. Na zidu je slika na platnu Posljednja večera Z. Venture, iz 1598.
Tipični istarski nonić z armunikum svira za manču ali i za goste obližnjih kafića.
Kad vidim ovu rodulu (kolotur) uijek pomislim na izbrazdane ribarske ruku kako tiraju konop.
Druženje dragodiđana na lukobranu.
Za ovu kaže prijateljica da pari ko omotnica nekakvog albuma i to kojeg se treba poslušat Ste čuli muzikanti? Nudim usluge izrađivanja mističnih omotnica.
Zalazak iznad Malog Briona.
Uživancija uz malo vina i koju ćakulu. Sutra se dižemo rano ujutro u 6.15 kako bi zajedno sa zaposlenicima iz NP-a stigli na brod za arhipelag
A na otoku nas za rekognosciranje terena čekaju autići za golf - ajme dječje li sreće.
Ne trebam ni spominjati da smo se svi zaredali u vožnji. Kupelwieser je dao izgraditi čak 80 kilometara staza.
Arheologija.. Za tako malo područje upravo je iznenađujuće koliko je zgusnutih lokaliteta od prapovijesti do novog vijeka.
Nakon prve vizita uzvišenja imena Saluga sa vidikovcem iz doba Kupelwiesera ugledah antičku rimsku vilu i sline potekoše. Čitav kompleks se prostire oko kilometar i pol koliko je duga uvala Verige.
Fullonica. Pogoni za proizvodnju i bojanje vune (srbi imaju super termin bojadisaonica).
Idejni prikaz vile u uvali Verige. Nisu Rimljani bili munjeni kad su odlučili svoje vile sagraditi na atraktivnim mjestima.
Ostaci hramova posvečenih Neptunu, Veneri i neznanom božanstvu.
Impozantni ostaci cisterne. Ako su ovaki kao ruševine kako je to moralo biti impresivno u prošlosti.
>
Gospodski dio vile. Zamislite si čitave stupove, centralno dvorište uokvireno trijemovima.
Mi imamo ovo što zovemo mediteranska kupa, a oni su imali tegule, keramičke pačetvorine s podebljanim rubovima. Jedan su od najčešćih nalaza pošto su najizdržljiviji kad vrijeme zagrize.
Skladište. Možete spaziti doliena latinskom odnosno pithose na grčkom, u negativu.
Ogromne glinene posude koje su služile za skladištenje vina, ulja, žitarica ecc.
A sad sljedi poslastica. Odmah pored vile u uvali Verige se na susjednom brdu nalazi brončanodobna (1600 pr.Kr) i željeznodobna (točnije do rimskog osvajanja ovih prostora - Nezakcij, glavni grad Histra pada 177.pr.Kr) gradina, znakovitog imena Gradina, sa tri koncentrična suhozidna bedema.
Da nije sve samo u ruševinama daje nam do znanja i ovaj nespretni ljepotan. Dobro što nema prirodnih neprijatelja jer po onome što sam vidio kako skače s krošnje na krošnju moglo bi se reći da je i lijep izgled vrsta evolucijske slijepe ulice ako nemaš dodatne vještine.
Zidine gradine Gradine. Ovo što je sad ostalo je samo nekoliko redova. Morate si vizualno nadodati jedno 4 ili 5 metara lica.
Odmah ispod ugrađeni unutar se nalaze pojedinačne ili porodične grobnice...
.... od lijepo priklesanih ploča s posteljicom od oblutaka.
Ugradnja pokojnika u gradinske zidove je imalo jaku simboličku i religioznu konotaciju. Ako su vojnici štitili fizički zajednicu onda su to činili i preci na nekom drugom nivou.
"Glavni ulaz" izgrađen u četiri faze što ukazuje na kostantnu opasnost. Zamislite si broncu kao nekakvo neslučeno smrtonosno oružje radi kojeg su sve zajednice podizale bedeme na uzvisinama Nije daleko bio ni Hladni rat kad su svi pohitali postati nuklearnim silama.
Nagla militarizacija društva sa klasnim obilježjima. Sama preraspodjela prostora gradine ukazuje na društvenu preraspodjelu: svečenici i aristokracija na akropoli i gornjem gradu, a obični smrtnici unutar treće zidine prema dnu brda.
Uzak prolaz je omogućavao da branitelji budu uvijek u većini i sa bedema bacaju kamenje i ulje po napadaču. Ako se možete prisjetiti s tom taktikom je Temistoklo pobijedio moćnu Kserksevu flotu u pomorskoj bitci kod Salamine.
Izvor je jedan od glavnih razloga zašto se baš ovdje podigla gradina.
Nalazi se unutar trećeg pasa gradine iako je Kupelwieser istog pomeo za 50% dužine kad je probijao put do vrha radi izgradnje hipodroma.
Da se ne bi filantropa odmah napalo on je učinio nešto što bi malo koji hrvatski poduzetnik pristao učiniti. Angažirao je Antona Gnirsa da obavi arheološka istraživanja kako bi se sačuvali barem podaci.
Pametni Rimljani koji su bili daleko od brončanodobnog stanovništva Gradine kao i mi od Rimljana se nisu bavili arheološkim iskopinama ali su lijepo iskoristili besplatan građevinski materijal i izgradili si osim vile U uvali Verige ninfej ....
koji je kaptirao vodu i akveduktom ga provodio sve do postojenja za obradu vune i cisterne.
Nisi ni oni bili od jučer.
Nažalost uprava parka se nije složila s mojim nepretencioznim planom da se pridružim krdu muflona i otkantam civilizaciju...
tako da vam ne gine još nekoliko fotoputopisa sa Briona koje sam morao zbog opsežnog materijala podijeliti u nastavke.
[...]
Giacomo protiv Mašine (Matteottijev poučak)
Ja sam svoj govor održao. Sada vi pripremite pogrebni govor za mene.
Giacomo Matteotti
Tu je rečenicu izgovorio zatupnik nakon što je održavo govor u talijanskom domu pred vladajućom fašističkom strankom i tihom prestrašenom opozicijom liberala i socijalista 30.svibnja 1924:
Opiremo se na ovom mjestu bezrezervno valjanosću izbora većine [...]. Izbori su po nama nevazeći i nadodajemo da su nevažeći u svim izbornim jedinicama. [...].
Po vlastitoj tvrdnji (fašističkih zastupnika) nitko od talijanskih birača nije bio slobodan da odluči po svom nahođenju... [...].
Postoji jedna naoružana policija (Mussolinijeve squadracce), sačinjena od građana jedne jedine Stranke, koja ima izričitu zadaću da progura određenu Vladu metodom prisile (Mussolini je već tada predsjednik talijanske vlade) čak i kad joj ponestane konsenzus.
Ovim je govorom zastupnik Matteotti, otac troje sinova i suprug, zapečatio samom sebi sudbinu.
Unatoč tišini iz vlastitih redova u opoziciji o izborima koji nisu bili valjani jer su fašisti progurali zakon (legge Acerbo) po kojem stranka koja prolazi s 25% ima pravo na 2/3 zatupničkih mjesta,a pogađate koja je stranka dobila većinu.
Matteotti je jedini stao protiv fašističkog preuzimanja institucija.
10. lipnja 1924 Matteotti izlazi iz svojeg stana u 16.15 kako bi krenuo prema Montecitoriju (sjedište talijanskog Doma). Na putu ga otimaju ljudi koje su poslali Mussolinijevi suradnici, onesvješćuju i trpaju u auto.
Kako se Matteotti nije predavao već se krenuo tući sa svima u autu jedan od otimača ga probada nožem još u vožnji te ga zakopavaju u šumi 25 km od Rima.
Nakon pronalaska tijela Mussolini naređuje pro-forma istragu (na početku cinično izjavljuje da je to veliki gubitak za državu ali što se osjetio moćnijim nakon toga preuzeo je svu moralnu, kaznenu i povijesnu odgovornost).
Iako su ubojice uhvaćene sudski proces je obustavljen i prepušten zaboravu.
1925. i 1926. g. donose se leggi fascistissime s kojima Kraljevina Italija de iure i de facto postaje fašistička država (kontrola nad tiskom, ukidanje svih stranka) i Matteottijev jedinstveni glas pari onom u pustinji.
Kada zakoni nisu dovoljni fašisti svih zemalja pribjegavaju nasilju kao i kod nas.
Iako Matteotijev angažman nije uspio izbjeći diktaturu i jedan besmisleni ulazak u rat pokazao je da ništa nije izgubljeno dok god postoji barem jedan čovjek koji će stati protiv ogromne mašinerije koja se koristi državnim resursima, zakonima i nasiljem.
Čak ni tada, iako je znao što ga čeka, Matteotti nije ustuknuo i pod cijenu života postupio je po savjesti i tako (uz talijanske partizane) oprao obraz talijanskoj naciji od nezamislivih kasnijih monstruoznosti (Rasni zakoni, nasilje nad neistomišljenicima, rat) i moralnoj i kaznenoj odgovornosti suučesništva u Željeznom paktu (ovdje se ubrajaju i ustaški kvinslizi).
Nisu ga ubili samo fašisti.
Ubila ga je tiha većina koja se nadala netalasanju radi mira u kući, radi straha kojeg su provodili fašisti sa svojim paravojnim formacijama (sve bivši veterani u Velikom ratu) i radi tihog odobravanja u osobi Kralja Vittorio Emanuele III.
Da li je Matteotti naivna budala ili heroj?
Mogao je šutiti i uživati u blagodatima prešutnog odobravanja fašizmu ako ga već nije otvoreno podupirao. Bio je ekvivalent saborskog zastupnika i vjerujem da je njegova plaća bila više nego dovoljna da se ne osvrne dalje od vlastite guzice.
Zašto je odlučio ipak intervenirat i samom i postati pokretna meta?
Prije svega je potrebno preuzeti, u odnosu prema fašističkoj Diktaturi, drugačije držanje od ovog dosadašnjeg; naš otpor arbitrarnom režimu mora biti aktivniji. Ne smijemo posustati ni u jednoj točki.
Ne smijemo popustiti nijednu poziciju bez najodlučnijeg i najglasnijeg protesta. Moramo se pozvati na sva građanska prava; sam zakon prepoznaje samoobranu.
Nitko se ne smije uljuljkat kako će fašizam svojevoljno spustiti oružje i povratiti spontano Italiji ozračje pravnosti i slobode, [...].
Zato klasna stranka čiste opozicije ne može propustiti u svoje redove nikoga osim onih koji su odlučni u otporu bez zadrške i željezne discipline, podređenoj samo jednom cilju, slobodi talijanskog naroda.
Pismo Giacoma Matteottija upučeno Filippu Turatiju.
Naravno da je pisanje ovog posta tempirano sa fašizacijom Hrvatske i ponašanjem manjine hrvatskih branitelja, Crkve i HDZ-a.
Prisjetimo se da je Karamarko na 25.obiljetnici HDZ-a (doslovce bal vampira) u Lisinskom pozvao delegata iz mađarske stranke Fidesz koja je u koaliciji sa ultradesničarskom strankom Jobbik (osnivanje paravojne formacije Mađarska garda, antisemitska i antiromska propaganda) pa je očita plejada uzora onog koji želi postati premijerom države.
I još ako dodamo priče o onime koji ne vole dovoljno Hrvatsku i lustraciji jasno nam je da fašist Tomislav Karamarko nije daleko od komunističke diktature koja mu je idealni apstraktni neprijatelj.
Unatoč tome što će nas preko njegovih lakeja nazivati jugokomunističkim četnicima jesmo li spremni biti poklopac svakom loncu koji se nada da će tisuću puta izgovorena laž postati istina?
Ili ćemo opet kao prije 25 godina, kad je Krivousti postao bog i batina, suspendirati naše teško izborene slobode u ime lažnog domoljublja (koji nekako često uključuje pljačku voljene domovine, utaju poreza, ubojstvo Hrvata neistomišljenika- Josip Reihl Kir) i ostati u začaranoj spirali uvijek istog povijesnog ciklusa?
Radi mira u kući koji se tretira kao slabost ubojice i farabuti neće prestajat izlaziti poput žohara ispod kamena sve dok ne preuzmu sve poluge vlasti.
ps. postoji naravno i opcija da je Karamarko poput Sanadera te da će ih sve ispendrečiti ako se usude postavljati zahtjeve tijekom njegove vladavine pa ih bude zapakirao (s privilegijama) pod kamen na sljedeće 4 godine, do novih izbora.