Pogled sa Ravni prema Valunskoj vali i gradu Cresu.
Probudio sam se bez glavobolje nakon divnog dana provedenog na vapnencu istočne Istre. Rakalj, Krnica, Marčana, smotra vina istočne Istre na Skitači. Još nije toliko razvikano među turistima, a i radi kosine terena nema mjesta za izgradnju suludih kompleksa poput ovih što nam tajkuni i političari pripremaju sa Rivijerom Brijuni od Pule do Barbarige...
Probudio me prijatelj koji ne pristaje niti na zajebanciju da ga zovem gazda već suradnik u firmi gdje radimo konzervatorsko podloge na GIS-u i idejne projekte u turizmu i kulturnoj baštini. Javio sam se izraubanim glasom. Rekao mi je da sam napisao odličan osvrt o Brionima i da sam materijal za doktorat na što mi je srce uskočilo do grla. Ne treba nikakva povišica. Glavno da netko primjeti trud zar ne?
Poluotok Ubac lijevo i obale Krnice, Kavrana, Šišana i Ližnjana desno. Vidi se skroz ispred rt Kamenjak. Ako nastavite po ovom tijesnacu prema sjeveru doći ćete do ušća rijeke Raše. Toliko arheologije i povijesti na jednom mjestu da se ostaje bez daha.
Jednog dana vas vodim u Nezakciji.
Sretan vam dan antifašističke borbe. Nemojte nikad zaboraviti što se moglo desiti da se naši narodi nisu pobunili protiv okupatora.
Politički i ekonomski patuljci su zgazili diva i na to treba biti ponosan.
Darivanje krvi, podijela kruha onima koji nemaju, pomaganje prijateljima u poteškoći, ustajanje protiv nepravde, zaštita slabijega pred jačim, skrb o općem dobru, građanski odgoj, informiranost i sve što vas čini boljom osobom.
To je danas antifašizam.
Nedajte se da vas nagovore na išta drugo i nemojte se sramiti jer niste sami.
Biti pojedinac to znači i susretati pojedinca, to je vrlo teško, svakodnevno voditi računa da je drugi jednako vrijedan kao i ti, svakodnevno znati da drugi ima sve ono što ti imaš – sva prava, sve dužnosti, i da ga tako trebaš susresti. I zato je veliki Rilke rekao da se ljubav prepoznaje ne po tome što drugoga posjeduje nego što ga štiti.
Ljubav je zaštita tuđeg postojanja i tu je veličina koja iz nje stalno izbija i čini nas vrijednima. Zato ljudska prava nisu ništa drugo, nego točno u okviru države formulirani ideal koji već tisuće godina čovjek želi ispuniti, a koji vrlo jednostavno glasi:
“Ja sam ljudsko biće, neizrecivo vrijedno, i mora se osigurati sve što je potrebno da tu vrijednost na Zemlji ispunim”.
Vlado Gotovac, govor o ljudskim pravima, Rovinj 1991.
SFSN!
Post je objavljen 23.06.2015. u 01:22 sati.