43.godina od zaštite Bakarskih prezida
Prostor K.O Praputnjak.
Ako vas slučaj navede da otvorite web tražilicu Registra kulturnih dobara pri Ministarstvu kulture RH i utipkate "Praputnjak" u mjestu slobodne pretrage, prikazat će vam se tri registrirane povijesne cijeline koje je opisala tadašnja etnologinja pri Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture koji je dijelovao na području od Pule do Paga (danas Konzervatorski odjel u Rijeci), gđa Beata Gotthardi-Pavlovsky.
Bakarski prezidi su najstarija etnografska zona zaštićena u Hrvatskoj i šire što se tiče ovog dijela jugoistočne Europe.
Opis dobra
Prema usmenoj predaji oblikovanje današnje etno-zone bakarskih prezida započelo je u drugoj polovici 18. stoljeća, na poticaj carice Marije Terezije, kada kmetovi, uglavnom s područja Praputnjaka, marnim radom započinju pretvarati strme nadmorske krčevine i pustare u vinogradarska zemljišta, kultivirajući obrise istog krajolika.
Taj oblik privređivanja zadržao se do pred polovicu prošloga stoljeća. 2001. godine kulturno-prosvjetna udruga Praputnjak [sada PZ Dočina] započela je s revitalizacijom zone bakarskih prezida dobivši zemljište od vlasnika Praputnjaraca na petnaest-godišnje korištenje, te potpomognuta financijskim sredstvima Primorko-goranske Županije i Grada Bakra.
Etnologinja Beata Gotthardy-Pavlovski je davne 1972.g. zaštitila Bakarske prezide te je prošlog utorka (26.5) upriličena neslužbena komemoracija toga događaja na poticaj profesora krajobrazne arhitekture i kustosa Etnografskog odjela pri Gradskom muzeju u Šibeniku Jadrana Kale.
Gđa Beata uslikana pored nedavno obnovljenih Takala koje je pomogla onomad zaštiti pružajući pravnu podlogu.
Pozivu su se odazvali zadrugari iz Dolčine, prestavnik Dragodida (moja malenkost) i još je samo nedostajala pročelnica Konzervatorskog odjela u Rijeci, Biserka Dumbović-Bilušić koja nije mogla doći radi ranije preuzetih obaveza.
Gđa Beata i njen suvremenik gospodin dr.sc. Anton Zaharija, autor knjige o Praputnjaku. Iako je ispalo da su se tada razdvojili u nesuglasici ovo je bila prilika da se pomire. Iako slabo pokretna gđa Beata je nevjerovatno lucidna i sjeća se svega.
Jučer je proslavila 90.rođendan.
Vrijeme je poteklo u zanimljivom objašnjavanju u kojim je prilikama radila i u kakvim je okolnostima registrirala prvu etnografsku zonu. Bilo je riječi kako se bojala preuzeti odgovornost za svaki slučaj da se prezidi uruše i padnu na magistralu jer su već tada bili napušteni i prekriveni makijom.
Rekla nam je kako je bila jedina etnologinja na potezu od Istre, Kvarnera s otocima do Paga i kako im je dana "djevičanska zemlja" na istraživanje i registriranje što me pomalo podsjetilo na pokojnog Branka Fučića koji je isto tako nakon Drugog svjetskog rata izabran da popiše svu kulturnu baštinu na području Istre.
Posao iz snova je proučavati vlastito podneblje.
Razgovor i prisječanje smo nastavili na školskom brodu Vila Velebita srednje pomorske škole u Bakru gdje su nas počastili napolitankama, kavom i biskom.
Kako se nekad obrađivalo prezide... .
Jedna čoporativna.
I jedna prije rastanka.
Ako netko želi produbiti materiju ima sjajan intervju koji je provela Tanja Bukočan na Hrčku.
Oznake: Bakarski prezidi, Takala, Etnologija, Beata Gotthardi-Pavlovsky