Giacomo protiv Mašine (Matteottijev poučak)
Ja sam svoj govor održao. Sada vi pripremite pogrebni govor za mene.
Giacomo Matteotti
Tu je rečenicu izgovorio zatupnik nakon što je održavo govor u talijanskom domu pred vladajućom fašističkom strankom i tihom prestrašenom opozicijom liberala i socijalista 30.svibnja 1924:
Opiremo se na ovom mjestu bezrezervno valjanosću izbora većine [...]. Izbori su po nama nevazeći i nadodajemo da su nevažeći u svim izbornim jedinicama. [...].
Po vlastitoj tvrdnji (fašističkih zastupnika) nitko od talijanskih birača nije bio slobodan da odluči po svom nahođenju... [...].
Postoji jedna naoružana policija (Mussolinijeve squadracce), sačinjena od građana jedne jedine Stranke, koja ima izričitu zadaću da progura određenu Vladu metodom prisile (Mussolini je već tada predsjednik talijanske vlade) čak i kad joj ponestane konsenzus.
Ovim je govorom zastupnik Matteotti, otac troje sinova i suprug, zapečatio samom sebi sudbinu.
Unatoč tišini iz vlastitih redova u opoziciji o izborima koji nisu bili valjani jer su fašisti progurali zakon (legge Acerbo) po kojem stranka koja prolazi s 25% ima pravo na 2/3 zatupničkih mjesta,a pogađate koja je stranka dobila većinu.
Matteotti je jedini stao protiv fašističkog preuzimanja institucija.
10. lipnja 1924 Matteotti izlazi iz svojeg stana u 16.15 kako bi krenuo prema Montecitoriju (sjedište talijanskog Doma). Na putu ga otimaju ljudi koje su poslali Mussolinijevi suradnici, onesvješćuju i trpaju u auto.
Kako se Matteotti nije predavao već se krenuo tući sa svima u autu jedan od otimača ga probada nožem još u vožnji te ga zakopavaju u šumi 25 km od Rima.
Nakon pronalaska tijela Mussolini naređuje pro-forma istragu (na početku cinično izjavljuje da je to veliki gubitak za državu ali što se osjetio moćnijim nakon toga preuzeo je svu moralnu, kaznenu i povijesnu odgovornost).
Iako su ubojice uhvaćene sudski proces je obustavljen i prepušten zaboravu.
1925. i 1926. g. donose se leggi fascistissime s kojima Kraljevina Italija de iure i de facto postaje fašistička država (kontrola nad tiskom, ukidanje svih stranka) i Matteottijev jedinstveni glas pari onom u pustinji.
Kada zakoni nisu dovoljni fašisti svih zemalja pribjegavaju nasilju kao i kod nas.
Iako Matteotijev angažman nije uspio izbjeći diktaturu i jedan besmisleni ulazak u rat pokazao je da ništa nije izgubljeno dok god postoji barem jedan čovjek koji će stati protiv ogromne mašinerije koja se koristi državnim resursima, zakonima i nasiljem.
Čak ni tada, iako je znao što ga čeka, Matteotti nije ustuknuo i pod cijenu života postupio je po savjesti i tako (uz talijanske partizane) oprao obraz talijanskoj naciji od nezamislivih kasnijih monstruoznosti (Rasni zakoni, nasilje nad neistomišljenicima, rat) i moralnoj i kaznenoj odgovornosti suučesništva u Željeznom paktu (ovdje se ubrajaju i ustaški kvinslizi).
Nisu ga ubili samo fašisti.
Ubila ga je tiha većina koja se nadala netalasanju radi mira u kući, radi straha kojeg su provodili fašisti sa svojim paravojnim formacijama (sve bivši veterani u Velikom ratu) i radi tihog odobravanja u osobi Kralja Vittorio Emanuele III.
Da li je Matteotti naivna budala ili heroj?
Mogao je šutiti i uživati u blagodatima prešutnog odobravanja fašizmu ako ga već nije otvoreno podupirao. Bio je ekvivalent saborskog zastupnika i vjerujem da je njegova plaća bila više nego dovoljna da se ne osvrne dalje od vlastite guzice.
Zašto je odlučio ipak intervenirat i samom i postati pokretna meta?
Prije svega je potrebno preuzeti, u odnosu prema fašističkoj Diktaturi, drugačije držanje od ovog dosadašnjeg; naš otpor arbitrarnom režimu mora biti aktivniji. Ne smijemo posustati ni u jednoj točki.
Ne smijemo popustiti nijednu poziciju bez najodlučnijeg i najglasnijeg protesta. Moramo se pozvati na sva građanska prava; sam zakon prepoznaje samoobranu.
Nitko se ne smije uljuljkat kako će fašizam svojevoljno spustiti oružje i povratiti spontano Italiji ozračje pravnosti i slobode, [...].
Zato klasna stranka čiste opozicije ne može propustiti u svoje redove nikoga osim onih koji su odlučni u otporu bez zadrške i željezne discipline, podređenoj samo jednom cilju, slobodi talijanskog naroda.
Pismo Giacoma Matteottija upučeno Filippu Turatiju.
Naravno da je pisanje ovog posta tempirano sa fašizacijom Hrvatske i ponašanjem manjine hrvatskih branitelja, Crkve i HDZ-a.
Prisjetimo se da je Karamarko na 25.obiljetnici HDZ-a (doslovce bal vampira) u Lisinskom pozvao delegata iz mađarske stranke Fidesz koja je u koaliciji sa ultradesničarskom strankom Jobbik (osnivanje paravojne formacije Mađarska garda, antisemitska i antiromska propaganda) pa je očita plejada uzora onog koji želi postati premijerom države.
I još ako dodamo priče o onime koji ne vole dovoljno Hrvatsku i lustraciji jasno nam je da fašist Tomislav Karamarko nije daleko od komunističke diktature koja mu je idealni apstraktni neprijatelj.
Unatoč tome što će nas preko njegovih lakeja nazivati jugokomunističkim četnicima jesmo li spremni biti poklopac svakom loncu koji se nada da će tisuću puta izgovorena laž postati istina?
Ili ćemo opet kao prije 25 godina, kad je Krivousti postao bog i batina, suspendirati naše teško izborene slobode u ime lažnog domoljublja (koji nekako često uključuje pljačku voljene domovine, utaju poreza, ubojstvo Hrvata neistomišljenika- Josip Reihl Kir) i ostati u začaranoj spirali uvijek istog povijesnog ciklusa?
Radi mira u kući koji se tretira kao slabost ubojice i farabuti neće prestajat izlaziti poput žohara ispod kamena sve dok ne preuzmu sve poluge vlasti.
ps. postoji naravno i opcija da je Karamarko poput Sanadera te da će ih sve ispendrečiti ako se usude postavljati zahtjeve tijekom njegove vladavine pa ih bude zapakirao (s privilegijama) pod kamen na sljedeće 4 godine, do novih izbora.