neverinov blogneverinov blog

Najava radionice Petrebišća 2015






Najavljujemo i pozivamo zainteresirane na 6. suhozidnu radionicu – međunarodni volonterski kamp Petrebišća 2015, koji će se održati 25. srpnja – 2. kolovoza 2015. u napuštenom ljetnom selištu Petrebišća na Učki.



Nakon pet radionica i godina obnavljanja suhozidnih objekata, ove godine fokus će biti na tri aktivnosti:

1. Geodetsko i arhitektonsko snimanje sela u svrhu planiranja budućih obnavljanja i upravljanja
2. Održavanje i popravak seoske infrastrukture i poljoprivrednog pejzaža
3. Skupljanje gradivnih materijala iz okolice (skupljanje kamena, vađenje kamenih ploča iz kamenoloma, piljenje drva)


Svi sudionici će dobiti poduku iz osnova suhozidne gradnje. Osim radnog programa, pripremili smo program predavanja i razgovora o ruralnom graditeljskom naslijeđu i vezanim temama, između ostalih:


Grga Frangeš: From Harbour to the top of Učka – anthropogeographical analysis of historical commune of Lovran

Marko Pejić: Cost effective methodology of surveying and assessing drystone landscapes using open source GIS tools

Filip Šrajer: Heritage vs real life – UNESCO listed Stari Grad Plain on Hvar island

Mario Zaccaria: Prehistoric heritage of the archipelagus of Lošinj

Tomislav Hudina: Rural development plan and agri – environment scheme in Croatia

Nikola Zagorac: Biomechanics of manual stone lifting and traditional tool use


Lokacija – jučer, danas, sutra


Napušteno ljetno selište Petrebišća iznad Mošćeničke Drage smješteno je u udolini ispod glavnog hrpta Učke. Uz spomeničku važnost za kulturu života na ovom prostoru, ovaj slikoviti lokalitet je nedavnim otvaranjem Mitsko-Povijesne staze Trebišća-Perun dobio i turistički značaj kao jedan od njenih ključnih punktova.

U suradnji udruge Dragodid i Općine Mošćenička Draga 2010. pokrenuta je organizacija ljetnih studentskih radionica kroz koje bi se, praktičnim radom na obnovi selišta, znanja o tradicijskim graditeljskim tehnikama prenijela na novu generaciju mladih profesionalaca. Namjera je obnovljene objekte i uređene površine pretvoriti u sadržaje poput planinarskog skloništa za posjetitelje Parka prirode Učka i otvorenog prostora za kulturna događanja.
Location – past, present, future


Kome je radionca namijenjena?

Radionica je namijenjena studentima koji se bave prostorom, gradnjom i baštinom, ali i ostalim entuzijastima koje zanimaju tradicionalne tehnike gradnje te rad i zabava u prirodi. Također, sudionici koji k tome imaju iskustva s tehničkim crtanjem i mjerenjem su osobito dobrodošli. Od ukupno 15 mjesta na radionici 10 će se popuniti kroz ovaj poziv, a 5 kroz francusku baštinsku volontersku mrežu REMPART.

Za ostale zainteresirane su (uz najavu) dobrodošli kraći jednodnevni posjeti.
Sudionici moraju biti punoljetni.
Who is the workshop for?



Kako je organiziran kamp?Smještaj tijekom radionice je u vlastitim šatorima i vrećama na lokaciji, u kampu na livadi s podosta hlada. Nema tople i tekuće vode a količina potrošnje je ograničena. Veliki šator služi kako kuhinja i zajednički dnevni boravak.Tuš je kamperski a WC poljski, pobliže šumski. GSM signal postoji ali je slab a struja se koristi samo za punjenje baterija.

Na raspolaganju su tri obroka dnevno, od čega jedan ili dva kuhana. Vegetarijanci su dobrodošli. Dnevna zaduženja sudionika uključuju pomoć u pripremi hrane te održavanje reda u kampu i selu.
Iznos participacije: 350 kn. Jezik radionice engleski/hrvatski.
How the camp is organized?


Ako smo vas zainteresirali, prijave šaljite od 22.6. (pon) do 25.6. (čet) na adresu info@dragodid.org. (0-24h)
Prijava mora sadržavati: ime i prezime, fakultet (ili druga organizacija), godina rođenja, kontakt mobitel, mail adresa.
Također, novost ove godine: Uz osnovne podatke šaljite nam i nešto kroz što ćemo vas najbolje ukratko upoznati. Prikaz onoga čime se inače bavite, koji su vam interesi i što vas je motiviralo za radionicu, na način koji vam najbolje leži – tekst, crtež, ili bilo koju drugu formu. Cijenit ćemo duhovitost i kreativnost u prijavi. Kod selekcije sudionika će nam, uz kronološki redoslijed, upravo kvaliteta vaših prijava biti od pomoći.


Vidimo se na planini!



Oznake: Petrebišća, ruralni razvoj, krajobrazna arhitektura, vernakularna arhitektura

Post info
17.06.2015. (08:41)
5 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Obnova uz Perunove strijele









Poput pravog čobana spustio sam se u Mošćeničku Dragu nakon 8 dana totalne izolacije u Perunovom carstvu (Petrebišća) i čudio se prvom kružnom toku dolje na obali, turistima (i oni meni onako neobrijanog, smrdljivog i u gojzericama), automobilima i nekakvim čudnim totemima koje nazivaju semaforima.

Iako me je Gogoo uvelike preduhitrio sa putopisom (a i trebalo mi je neko vrijeme da mi prste prorade po tipkovnici) nikako da se smirim, a da ne osjetim kako je objavljivanje na blogu točka na i mog viđenja radne akcije.








Hrabra skupina je krenula sa mošćeničke Grabrove (postoji i brsečka). Parkirali smo veture u hladovini kod samog rancha i krenuli na dva sata hoda kojeg nismo ni primjetili jer smo imali previše toga da si kažemo kako se dugo nismo vidjeli.

Udruga Dragodid u kojoj sam počasni član je dobila od općine Mošćenička draga općinsko vlasništvo na Petrebišćima na korištenje, održavanje i prijavljivanje na fondove za ruralni razvoj.



Dočekala nad je hvalevrijedna ekipa koja je nekoliko dana prije došla na mjesto zločina i podigla komunalni šator/kuhinju taman prije kiše.



Ognjišće je ogromna utijeha i točka u kojoj se zajednica nalazi kada je vremenska situacija nepodnošljiva.




Kada nije bilo kiše tih 4 dana od 8, onda bi uživali u zrakama sunca koje bi propustili Perunovi oblaci.














U početku je pastirski dvor uništenog krova i okružen svakakvim raslinjem. Tada se čisti od okolne vegetacije, skidaju se posljednji redovi blokova koji su bili puni zemlje i postavljaju se ponovo.




A onda je opet Perun krenuo u gnjevni boj za uspotavom ravnoteže nad silnim Velesom. Pa su nas dočekali ovakvi prizori koji su nas još više (srećom) odrezali iz civilizacije toliko da imaš misao da ste sami na svijetu i da ničeg izvan onog što vidiš ne postoji. I njegove kamene strijele koje su bile zmaja svako malo.







U ovakvim situacijama je bitno da ti gojzerice i šator ne promoče, sve ostalo može proći.








Neki se nisu dali smesti. Iako je konstantno padalo, razvila se cerada i tesale su se grede.




No, čim bi Perun usnuo i ostavio nam malo sunca brže-bolje bi potrčali do dvora i nastavili sa poslom. Tavaloni su postavljeni na grede kako bi vidjeli dali grede mogu izdržati težinu.








Napokon je tog jednog sunčanog jutra došla kobila iz Bubač rancha sa svojim vlasnikom Đanijem, i zamijenila nas u nezavidnom nošenju 50 kilskih kamenih škrila za postavljanje krova. Mjesto otkud smo izvadili škrile prošle godine je 20 minuta pješke od dvora tako da nitko nije bio oduševljen kad smo shvatili da konja uglavnom neće biti i da ćemo morati večinu nositi sami.




Nakon zasluženog odmora...




valja krenuti sa postavljanjem ploča.




Na grede je postavljen tekstil i na njega ploče koje pokrivaju rub svake dvije ploče postavljene jedne pored druge. Cilj je dobiti površinu koja vodu šalje sve do pročelja. Tako da namjernici mogu pronaći toplinu i spas tijekom nevremena.




I evo je. Ljepotica blješti u svom novom ruhu spremna da bude utočište građanima u nadi da ju građani neće uništiti kao što je neki pametnjaković iz slamnate kućice počerupao slamu sa krova kako bi mu poslužila za ležanje. Neka toj osobi Veles napravi rupu u krovu pošto mu nije jasno čemu opće dobro.













Radionica je međunarodnog karaktera. Bili su prisutni volonteri preko francuske udruge REMPART. Vrijedni francuzi su se dali u čišćenje i obnovu podzida koji je držao zemlju ispred kućice sa kamenim škrilama obnovljene koju godinu ranije. Diskusije sa francuzima su bile čisti užitak jer si imao osjećaj da si u scenama iz Alo Alo.

Drago gost je bio i Sean iz Australije, hrvatskog podrijetla, recepcioner u jednom splitskom hostelu. Ima dvojne osjećaje prema nama. Em smo iskreni i pomogli bi svakome, em smo zatucani i inertni. Ah, pričaj mi :)










Hrana je bitno duštveno ljepilo u svim zajednicama i civilizacijama pa tako i kod nas. Imali smo kuhara koji nam je svaki dan spremao doručak, ručak i večeru, ali tradiocionalno zadnji dan imamo janje koje nam očisti i dostavi gospodin Resul Maliki, perjanica ovčarstva na Učki. Janje se peklo najmanje 5 sati i zahtjevalo je konstantno vrčenje ražnja. Sljedeći put ima da napravimo pogon na solarne ploče.




Osim šljake ima se štošta raditi u prirodi. Pravi način da upoznaš nečije talente ili hobije. Pogledajte malo začuđenost ovih svatova.










Najtužniji dan od svih. Partenza - odlazak, trenutak kad se svi rukujemo, pozdravljamo i grlimo. Razmjenjuju se kontakti i nadamo se da daljina neće načeti prijateljstvo ili nešto drugo.


Dogodine!



Oznake: Petrebišća, ruralni razvoj, suhozid, pastirski stanovi

Post info
06.08.2014. (15:47)
20 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

<< Arhiva >>