neverinov blogneverinov blog

Milanka Opačić - neznanje ili zlonamjera?




Inače benignu (jer ju ne čujemo često preko medija kako prosipa muda pod bubrege) ministricu Milanku Opačić je ovih dana zapala nezgodna zadaća da postane trbuhozborac krupnog kapitala i neoliberalne škole iz Chicaga.

Podsjetimo, od iduće godine 26.500 ljudi moglo bi raditi za privatnike umjesto za državu, a pripreme za izdvajanje pratećih poslova iz javnog u privatni sektor kreću idući mjesec.

Izvor: dnevnik.hr

Čovjek bi na prvu loptu rekao ajme hvala Bogu da su krenuli riješavati unutarnje ustrojstvo koje im je preglomazno da takvog Leviathana ne možeš nahraniti ni da živimo u zemlji meda i mlijeka.

A onda sljedi sofistička izdrkotina za koju bi neinformiran čovjek mislio da ima i nekog smisla radi načina na koji je predstavljena:

Djelatnosti obuhvaćene projektom su čiščenje, održavanje, pranje i peglanje, priprema hrane i pića, prijevoz te zaštita.

Iz proračuna se za isplatu neosnovnih djelatnosti godišnje izdvaja 3,4 milijarde kuna, i to bez režijskih troškova, pokazali su nalazi analize postojećeg stanja.

Također, čisti se i održava 27 milijuna metara kvadratnih prostora, na teret proračuna opere se, opegla i kemijski očisti 153 milijuna kilograma rublja, te se godišnje u javnom sektoru pripremi 73,4 milijuna obroka. Svaku godinu prijeđe se više od 373,6 milijuna kilometara.

Zaključak analize je da postojeće stanje jasno ukazuje na velike razlike u troškovima obavljanja neosnovnih djelatnosti unutar postojećeg sustava, te da je potrebno uvesti standarde, povećati učinkovitost, smanjiti troškove, kao i iznaći moderne mehanizme koji će dovesti do pozitivnih promjena.,


Sad ću vam pokušati objasniti laičkim jezikom što će se desiti pošto je to moj otac doživio u tadašnjim Hrvatskim Telekomunikacijom pod vrijednom palicom patent mahera Ivice Mudrinića.

Kada su HT preuzeli Nijemci iz Deutsche Telekoma naravno da su krenuli zahtjevati da se poslovanje firme racionalizira, stabilizira, restrukturira - kako to vole nevino opisati novi vrli menadžeri što je dovelo do outsorcanja (još jedna lijepa riječ kao i monetizacija) onog što bi Opačić rekla "neosnovnih djelatnosti" jer su osnovne djelatnosti telefonija, ali čak i tim ljudima, shodno toga što izlučuju govna iz sebe očito treba netko tko će očistiti wc šolju iz vremena na vrijeme.

Inače Milanka kao da koristi Mudrinićeve riječi kad ponavlja floskulu:

Privatni poduzetnici imaju više mogućnosti, pa će tako, među ostalim, moći obnoviti pogone i educirati ljude. Uštede će biti između 10 i 30 posto - rekla je ministrica.

Tako su otac i ljudi pod njime, iz neosnovnih djelatnosti održavanja (električari, vodoinstaleteri, bravari, čistaćice), prebačeni u firmu koja je toliko obećavala, pored fantastičnoga imena Eurest Luxembrug d.o.o. (čije se stranice na hrvatskom više ni na guglu ne mogu pronaći jer je u međuvremenu prodan Luxoru). Na početku je polovica radnika, čija je prosječna starost 50 godina, dobila otpremnine od 50- 100.000 kuna.

Tata je odlučio da će više zaraditi ako bude ostao raditi još tih 7 godina koliko treba do penzije. U kolektivnom je ugovoru stajalo da su radnici osigurani na to da će zadržati posao do 5 godina (a poslije neka slobodno krepaju), a i prije toga su krenuli smanjivanje plaća i poskupljivanje usluga nijemačkom teleoperateru. Znači usluga ne sami da nije racionalizirana, već je poskupljena, a plaća radnicima smanjena jer je dobit morala biti veća.

Nakon svog mogućeg skidanja krenulo je ono najnehumanije i protuzakonito: skidanje minulog rada radi kojeg su moja otac i radnici zajedno digli tužbu protiv Luksemburga. Sindikat koji ih je trebao štititi je krenuo pojedinačno buditi ljude usred noći i prijetiti podmirenjem sudskih troškova u visini od 30.000 kuna po glavi. Naravno da su čistaćice prve kapitulirale i tako je stado razvdojeno, strahom od nepovrativog duga koji će otvoriti vrata ovrhama i deložacijama koje vodi država i koju ne zanima kako to da nemaš novca.

Danas su ti ljudi osramoćeni i poniženi, oni koji rade rade za minimalac i još moraju raditi u fušu kako bi napunili popularnu potrošačku košaricu. A Luksemburg je završio u stečaju dok je posao otišao Luxor grupi, perspektivna grupa koja sigurno tretira svoje radnike s poštovanjem.

I sad su se lumeni iz države sjetili napraviti istu stvar sa najslabijim karikama u državnom sektoru pored toliko izmišljenih funkcija koje dobiješ ako su sdp-ova ili hns-ovac. Prijateljica koje je robovala za 1600 kuna u Hrvatskim vodama mi je s gađenjem pričala o ljudima koji su podobni i dobivaju 7000 do 12 000 kuna plaće, pritom ne libe se sakriti da ne rade ništa, ne otvaraju niti monitore za svojim "radnim" stolovima i još nose svoje hobbye na posao. Ovaj o kojem ona govori nosi jogurte i čajeve i čitav dan govori samo o njima.

U međuvremenu da bi mi nahranili te parazite Hrvatske vode nam dižu naknade za izmišljene poslove. Isto vrijedi u Hrvatskim šumama (mafija u mafiji) i ostalim državnim firmama. Pogledajte izmišljene titule pomoćnika ravnatelja za "nešto nešto" i bit će vam jasno koju grupaciju treba kirurški odstranit.




Draga Milanka, zar ti zaista misliš da će isti preduvjeti dovesti do drugačijih ishoda gore opisanih svinjarija? Evo ti primjer parazita koji troše više od "neosnovnih djelatnosti".

http://ipress.hr/hrvatska/puljanin-darko-visnjic-tajni-tajkun-i-vlasnik-dvorca-u-vrhu-hrvatskih-voda-30001.html


Ili si naivna ili namjerno prikazuješ dio državnog funkcioniranja kako bi najslabije karike uništila, a sačuvala svoje drugare iz partije i prirepaka?



ps. šteta, do sad mi je bila baš sexy.

ps2. pridružite se u raspravi jer im stvar mora propast.



Oznake: privatizacija, ugnjetavanje, krađa, podjebavanje zdravog razuma

Post info
29.04.2014. (11:58)
39 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Kako se voli kraj?







Pošto se rodni kraj ne voli samo riječima već i djelima, jučer smo voljeli Brseč djelima. I ponosno najavljujem da je Akcija uspijela u ovom kutku svemira.




Kad sam predlagao akciju razmišljao sam kako da nagovorim ljude da odjele svoje vrijeme za čišćenje smeća iz prirode. Kako to prikazati kao neko cool i općeprihvatljivo ponašanje kada u nas to nije ni jedno ni drugo? Kako pokrenuti ljude iz letargije je bilo pitanje oko kojeg sam baltazarski razmišljao.




Da li da računam na povijesni rivalitet između dviju starih komuna u istoj općini? Da li da računam na dva malena suprotstavljena društva, svaki u svojem mjestu?




A onda me jučer dohvatila epifanija, prosvjetljenje! Ako uspiješ nagovoriti žensku populaciju, muškarce ni ne moraš jer će se dopeljati snagom inercije, kao na koncertu Tonija Cetinskog u zagrebačkoj Areni. Koliko ih samo koluta očima, ali oni su tamo, inače će dobiti nogu.




Dva traktorića i još prije predviđenog dobiješ ovaj bogat ulov. Ali tu nije kraj, tek tada vidiš zapravo koliko bi takvih akcija trebalo raditi mnogo češće. Bilo je i pravih montipytonovskih scena u kojoj mi zdušni čistimo, a 30 metara dalje ljudi iz traktora iskrcavaju građevinski materijal.




Mladi iz Mošćenica se nisu odazvali, ali ništa što nisu uspijeli nadoknaditi Fiumani.




A nakon čistke sljede inćuni na roštilju i druženje. Pa miram i zadovoljan san. Odsada zovem prvo žensku populaciju!


Post info
27.04.2014. (09:25)
18 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

WORLD CLEANUP DAY 2014 (subota, 9 h)







URBI ET BLOGI



Čujte i počujte!

Ako slučajno nemate namjere dolaziti na mali milion događaja diljem Liburnije (od Homo si teć u Rijeci do Gast Expoa u Opatij) od kojih je, slažete se, najbitniji Oliver Dragojević u klubu Dva la... pardon Boa, nego vam je istinska životna ambicija učiniti neki vrag za okoliš umjesto svakidašnjeg gunđanja kako se ništa ne mijenja, znate da se možete obratiti dobrom starom Neverinu.

Pozvani ste na proljetno čišćenje u režiji mladih iz Brseča i Mošćenica.

Iz teksta u Liburnija.net

Područje Općine Mošćenička Draga obiluje prirodnim i kulturno – povijesnim bogatstvima te je s toga čisti okoliš preduvjet Lokalnog razvoja, pa i onog turističkog. Općina je prepoznala važnost Zelene Čistke te će se potruditi u suradnji sa udrugom Žmergo počistiti koliko može područje od smeća. Stoga ćemo 26. travnja u 9 sati, na dvije lokacije, kod groblja Sv.Stjepana u Brseču i ispred zavoja kod zaseoka Rovini, udružiti napore kako bi pokazali koliko nam je važan kraj, okoliš i priroda, te što sve možemo učiniti zajedno u samo jednom danu, poručili su iz Općine.

Kordinatori za dvije lokacije u dogovoru sa Općinom Mošćenička Draga su Mario Zaccaria, Lea Franković i Mateo Lazarić kojima se možete obratiti za dodatne informacije. Isto tako, ako se želite riješiti krupnog otpada dovedite nam ga na gore dogovorene lokacije. Kontakt za Čistku za područje Brseča: Mario Zaccaria (0918852422), Lea Franković (097 7758673) i kontakt za Čistku za područje Mošćenica: Mario Zaccaria i Mateo Lazarić (0915803272).



Svi koji se još nisu uključili, a žele pomoći i sudjelovati u čišćenju divljih odlagališta otpada mogu na internetskoj stranici www.zelena-cistka.org i www.zmergo.hr pronaći koje sredine čiste te se javiti na kontakt lokalnog koordinatora koji će ih uputiti u detalje.


Pa nećemo valjda opet dopustiti Slovencima da imaju više volontera od nas i ove godine (op.a.)?



Post info
25.04.2014. (11:57)
15 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Krugovi u mitu





Moram priznati da sam iznenađen da je ovaj video isječak dostupan javnosti i nije još uvijek doživio cenzuru.


Korupcije je mnogo, a talent je rijedak. S toga je korupcija oružje mediokriteta, kojeg je mnogo, a vi ćete osjetiti posvuda njen vrh.

Honoré de Balzac


Mito je neprijatelj kojem ne možeš vidjeti oči. Sakriveno, podmuklo, banalno zlo u birokratskom aparatu koje je izmislilo pravila popunjavanja forme. Umjesto da država bude servis građana ono je na taj način ugnjetavač i takvim ponašanjem čini besmislenim bilo kakav štovanje, idealiziranje, i još gore, ugibanje radi iste.

Zapošljavanjem dužnosnika na bazi obiteljske ili stranačke pripadnosti je trostruko štetno: priječi stručne ljude da preuzmu lokalnu, regionalnu i državnu administraciju, stvara nepravdu na obiteljskoj i poslovnoj razini (gašenje obrta za male dužnike i istvoremeni otpis dugova poduzetnicima bliskim strukturama), stvara preduvjete da isti traži iste (Sanader - Jandronković primjer) što produžuje spiralu zla unedogled.

Mito je patološka devijacija društva. Ono nas paralizira i omogućuje napredak šljama. Ratna histerija je iznjedrila na pozicije odlučivanja osobe kojima je opasno davati moć, ljudima koji ne smiju imati moć odlučivanja. Primjeri su toliko brojni da bi vjerojatno bilo lakše nabrojati one časne iznimke koje su prošle poput deve kroz iglene uši, totalnim čudom.

Svaki put kad koristim riječku zaobilaznicu prisjetim se jednog popunjavanja forme u čijem korijenu je čisti oblik korupcije, Na to stavljam ruku jer pisanih dokaza nema, ali učinke takvog ponašanja vidim.

Morate znati da je riječka zaobilaznica jedna od najsporijih u državi. Od čvora na Orehovici do Škurinja novinari Novog Lista su objavili članak o dionici na kojoj se mora iz nekakvih nebuloznih razloga (preglednost), koje su iznjeli ljudi sa navodno završenim prometnim fakultetom.

Mjesecima je trajala prepirka javnosti i državnog poduzeća Autoceste Rijeka-Zagreb d.o.o. u kojoj su čelni ljudi te firme (za koju je sindikalist Mijat Stanić dokazao da su čelnici podobnjaci s ogromnim apanažama) tobože ostavljali dojam o našoj sigurnosti.

A onda je nedavno, na izlazu tunela Škurinje i ulaza na zaobilaznicu kod čvora Turnić, kontra svih pravila struke, izgrađena pumpa Petrola. Izgrađena je na istoj traci iz koje se moraš ubaciti na zaobilaznicu. Znači ako slučajno nastaviš jer čekaš da ti netko iz zaobilaznice prepusti traku, završit ćeš na pumpi. Nakon pumpe se nalaze represivne snage koje plaćaju hrvatski državljani i koje snimaju prekoračenje brzine na tom punktu.

Znači, mito je omogućilo da se iz kriminalnih razloga dopusti promjena brzine na zaobilaznici kako bi se izgradila pumpa na suludoj točki i onda kao trešnjicu na šlagu još imaš ljude koje ti plaćađ da ti naplaćuju globu na bazi zabranjene brzine koja je odlučena nečijom kuvertom ispod stola.

Takvih primjera ima toliko da bi potjerala na riganje svaku osobu koja se smatra slobodoumnom. Rak koji podupiru vladajući i opozicija, koja svima paše jer bi svi oni bili na ulici kada bi se išla preispitivati stručnost. Zato imamo tolii nerazmjer u djeljenju pravde. Netko ne plati račun za struju jer nema pa ga se ovršuje, a drugi mešetari sa našom imovinom i dobije kao nagradu guljenje krumpira.

I onda onaj najgori cinični odgovor lutaka koje zovemo glasnogovornicima raznih mup-ova, agencija i ministarstava:

SVE JE BILO PO ZAKONU


Što nam je činiti? Samoorganizacija. Ima mali milion pokreta i udruga kojima se na početku građanin samo smije. Dok ne dobije obavijest o deložaciji ili legalnu deponiju u svojem dvorištu, a onda se obraća Živom zidu, zelenima, Savezu za promjene i drugima da sad ne nabrajam. Isto se dešava (nadam se čitavim svojim srcem) i u svijetu stranaka.

Po anketama SDPHDZ koalicija dobivaju zajedno 40% (i ako bude tako onda će nas iz domoljubnih razloga uvjeravati da su spremni otkloniti ideološke neusglasice i stvoriti Veliku koalicijiu - već viđeno u povijesti) što znači da će ORAH i Laburisti te još neke novokomponirane nezavisne liste možda doći na vlast (ako ne raspršimo naše glasove na mali milion stranaka koje nisu prešle 5% pa nas HDZSDP opet na taj način usosi).

Iz tog razloga sam uvjeren da je teško, ako ne i nemoguće mijenjati stvari iznutra. Iz tog razloga vidim civilni sektor kao protutežu državnom teroru, zadruge (znam da to neke podsjeća na komunizam pa nek taj čita clustere), etičke banke, volontere, neke načenike kao Božo Petrov ili Stipe Petrina, na braniku. Scena je fragmentirana do iznemoglosti ali ima sve više ljudi koji misle da više ništa ne mogu izgubiti pa se okupljuju. Što oni jače stisnu na naš preostali standard to će prije do promjene doći iako oni imaju policiju.

Mnogi mi govore da moram biti realan i valjda prihvatiti robstvo kao prirodno stanje stvari. Ili ako mi se ne sviđa da slobodno otiđem ća. Valjda ste i vi imali mnogo puta doživjaj šokantnog sraza koliko je naša zemlja lijepa i bogata, a koliko mi krpamo kraj s krajem. Jedna trećina hrvata je siromašno, sumnjam s toga da je onima stepenicu iznad te imaginarne granice mnogo bolje. Ali sam siguran da 250 tuđmanovih feudalnih prasaca uživa u blagodatima ovog šrota.


Ta nesigurnost sutrašnjeg dana neka bude pozitivan pokretač, a ne grotlo apatije. I ako za dvije godine na parlamentarnih izborima ne bude promijene i dalje se želim nadati da je moguće, jer ako nam oduzmu nadu i viziju za boljim svijetom e onda su trijumfirali i ova zemlja oživotvorenje najgorih distopija.

S toga, imamo samo jedni druge kontra njih. Nitko neće obaviti prljavi posao umjesto nas. Kako kaže mater kad joj pacijent nosi nekakve poklone na snimanje kostiju - Gospođo ja sam plaćena da radim ovaj posao i vi mi niste dužni ništa.

Kad ćemo svi krenuti zviždati nad društvenim deformacijama i prestati osjećati dužnost da damo nešto za ono što nam je zajamčeno jer je plaćeno porezom to će prije krenuti oporavak. Ipak oni ovise mnogo više o nama, a mi nikako o njima.


Zar ćemo dopustiti da nam se smiju prasci koji bi u normalnom svijetu bili na dnu društvene piramide? Radije bi krepao pokušavajući nego dočekao starost kopajući po bajama, a da oni nastave sa svojim perverzijama od oniksa.


A takva budućnost vreba iza ugla.





Post info
21.04.2014. (12:39)
35 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Plominsko gorje i Kožljak





Ako tako mali prostor poput Učke sakriva na stotine zaboravljenih mjesta ne želim ni znati što se onda dešava sa zemljom koju trebaš satima preletavati da bi ju prošao. Otkada smo izmislili brza sredstva putovanja i provukli autoceste, bijele ceste su izbačene u neku drugu dimenziju sporijeg života, ali bližeg prirodi. Kako pohodimo ovo istraživanje za PP Učka tako shvaćamo koliko je toga čovjek ostavio iza sebe, zajedno sa svjedocima takvoga života.

Još uvijek imamo krišku južno-zapadne Učke za obići koja je već u domeni Istarske županije, naselje Fonovići u općini Kršan (moj bolesni smisao za humor si zamišlja kako stanovnici mora da su fonetičari svi od reda).




Gdje nailazimo na ovu strašnu zvijer koja ne zazire od monstruoznih radnji kao skakanje po travi nalik zecu i očekivanje da ga dobronamjernici moraju podragati (po mogućnosti na neodređeno).




Fonovići su jedno od onih naselja koji su manje više zadržali rustikalni karakter i nisu se razbacivali betonom kako to neka mjesta znaju.




Eksluziva za blogozajednicu.

I onda nam je Dorijan, gorde zvijeri vlasnik, kojeg smo prekinuli u poslu sa našom pojavom (čim dođemo u neko naselje s papirima i fotoaparatom stanovništvo skeptično gleda tko su sada ove pridošlice, nisu li valjda konzervatori?) ponudio bukaletu vina (iako je bilo devet ujutro ne možeš domaćinu reći ne, ako ti nešto ponudi zar ne?) pa smo saznali od njega da niti pola kilometra od sela napuštena crkvica Sv.Mavera u kojoj se još uvijek za vrijeme mladosti njegove none ljudi običavali vjenčati. I tako smo se blago natašte nacvrcani zaputili u potragu.



I istina, odmah pored niza sačinjenog od bandera u gustoj šumi eto nje, davno zaboravljene crkvice, u nijednom katastru je nema što nas čini otkrivačima tople vode. Osjećam da će pasti izvorni članak. Što mu maslačaka crkvo nećeš utonuti u zaborav!




Parkirali smo u Plominu i pošli prema njegovom zaleđu koji se sa magistrale ne može ni zamisliti jer djeluje prestrmo da bi tamo gore ičega moglo biti, osim divokoza naravno.




Pod budnim okom domaće ekipe.

Geološka podloga južne Učke je od fliša (za razliku od ostatka koji je od vapnenca) i zato je i zemlja drugačija. Reče Grga da ga ovi sočni pašnjaci podsjećaju na zagorje.








Geološka karta Istre.




Ne mogu vam opisati koliko mi se ovaj uspon usjekao, moraš hodati poput patka. Ali jednom kad si gore, znaš da se isplatilo.




Bukovo. Vrh koji je nazvana tako radi enklave endemske sorte bukva. Ovo je više zanimancija za biologe.




Sitodraž (draženog li imena). Nebeski pašnjaci koji su nas dočekali nakon onog ubojitog uspona na kojem sam ostavio nekoliko psovki i kletvi. Nije ni čudo što nakon toga osjetiš olakšanje i napaseš oči na zaboravljenim pašnjacima.




Ako se netko bude zaželio piknikovati ondje (ili po naški teferečati), ovaj bi dolac mogao poslužiti za mali nogomet.




Vrh Orlić. target=_blank>Carlo Marchesetti ga smješta pod gradine, ali je toliko malena gromača pa vjerujemo da je bio tumul za neku posebnu ličnost te brončanodobne zajednice.




Naslagano kamenje usred pašnjaka koji se nije čistio vrlo vjerovatno ide u prilog našoj teoriji iako nije sigurno sve dok se kamenje ne premjesti.




Gordi Boligrad u čiju su funkciju vjerojatni bili tumuli. Osim unutranje konsolidacije vodeće kaste "iznutra" (kad zakopate vlastitiog člana obitelji s "državnim počastima"), služili su da obilježe teritoriji i daju do znanja zajednicama "izvana" da je ovo upravo posjed zajednice. To se i dan danas u arhaičnim institucijama poput Crkve (npr.) i dalje radi.




Iako smo u bložjem miru na ovim visinama i dalje smo pod Sarumanovom paskom.




Spuštamo se strmim padinama do Plomina nakon što smo popisali pastirske dvorove i nailazimo na lokvu za stoku kod Gorica.

Zaravan na kosini je čudo samo po sebi.




Dok je lokva ostavljena za stoku, izvor je za ljude. Pošto je voda dragocjen izvor života vidljivo je koliko su brige uložili oko njega.




Ovo nije pokušaj da ga začepimo našim tijelesima.




Gdje je izvor tu je i kuća, naravno napuštena kao i mnoge tijekom '50 godina. Nevjerovatno je što priroda može napraviti kada nitko ne obitava u kućama. Svi oni trgovački centri i tone betona neće moći spriječiti prirodu da zauzme svoje jednoga dana.




Kako su se radile unutarnje pregrade.




U zaseoku između Vozilići i Kožljaka nailazimo na ekipu koja se igra u sjenu i još ima plaćenog čuvara da ih nitko ne može ometati. Ali mi jednostavno moramo proći i popisivati dalje unatoč njegovom NO PASSARAN.




Sabotiraju nas na svakom koraku.




Nakon što smo se takvim diverzantskim dosjetkama glasno nasmijali o brk i stisnuli gas nastavili smo s popisivanjem tradicionalne gradnje.







Ovo je tipični stol pod ladonjom na kojem su se dovodile važne odluke.




Katun je istro-rumunska riječ za stan (u smislu pastirskog dvora). Pronalazimo toponim od Albanije do ovdje.




Preostali ljudi nakon početne skepse nude dec vina na koji moram odgovoriti vetom (šmrc) jer imamo posla dok imamo svijetla.




Crkva Sv.Juraja s tipičnim zvonikom na preslici.



Nadgrobna ploča od koje ti se steže u grlu.













I moja je nona imala golube raznih pasmina.




Stari grad Kožljak.

Nešto više o povijesti.




Grbovi usječeni u stijeni.




Kaštel je opasan vegetacijom kao u trnoružici, u poludivljem stanju jer za njega brine jedini stanovnik koji živi unutar zidina.




Kroz kaštel prolazi markirana planinarska staza.




Crkva Sv.Hadrijana (bez krova), a vlasnik RH ne brine jer ove godine imamo samo 200 miliona kuna (za čitavu kulturu) pa je bolje nadati se milodarima.




Iako treba priznati da je za vrijeme Valvasora (druga polovica 17 st.) Kožljak imao samo zidove i bio šupalj iznutra.





Pogled s kaštela na Čepićko polje koje je do '30 bilo jezero. Sljedi okolica Sušnjevice i Vranje u sljedećem điru. Nadam se da vas nisam udavio fotkama.


Ala boh!






Post info
19.04.2014. (12:14)
18 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Južno-istočna Učka (Sveta Jelena - Kušari)




Svrha ovog posta je višestruka. Angažirani smo da potvrdimo postojanje ili otpišemo postojanje raznih etnoloških i arheoloških lokacija koje se provlače kroz znanstvenu literaturu, te da propišemo smjernice za nekakvu valorizaciju. Drugi ciljevi su da iskoristim ovo golemo iskustvo koje mi se pruža i da ga prosljedim vama u vidu popularizacije arheološkog rekognosciranja (velika riječ za terensku šetnju, ako nemate avion) i poznavanja prostor, jer samo poznavanje rađa istinsko poštovanje i ljubav prema samom prostoru. Sve ostalo su samo jeftine ideologije.




Areal parka prirode Učka je podijeljen na osam zona što su ujedno i osam ppredviđenih dana u kojima moramo sve izviditi autom ili piješke, zapisati u teku, fotografirati i uzeti lokaciju. Sad je mnogo popularan program GIS s kojim određene institucije naposljetku mogu planirati kako koristiti resurse na vlastitiom području (planiranje pješačkih i biklističkih staza, uređenje vidikovaca itd).




Gračišće kod Svete Jelene. Točnu poziciju vam ne mogu odati jer nažalost mnogi vole uzimati nalaze iz konteksta nakon čega smo svi uskraćeni za vrijedne informacije. Slučajni nalaz bi se trebao poslikati u originalnoj poziciji sa pametnim telefonom i odvesti do odgovornog arheologa, u ovom slučaju Ranko Starac ili Jasna Ujčić iz PPMHP-a u Rijeci.




Prostrani plato omeđen suhozidnim bedemom na rebru koje se produžuje u smjeru Sisola na staroj komunikaciji prema Prodola. Ovdje je Ranko Starac u '80 iskopao unutrašnjost pravokutne kasne brončanodobne suhozidne kuće (poput dvora).




Rubinići - napuštena kuća, prvi stadiji napuštenosti koji se može spaziti u zaseocima daleko iznad magistrale. Školski primjer primorske kuće sa konobom i šternom.







Pasine su ovjde jer ste lako zavodljiva vizualna bića pa vam trebaju stanke od čistih faktova.




Ulaz u zaseok Muškardini.




A tamo prava poslastica. Čitav gospodarski kompleks sa kućom, štalom, spremištem.




Pogledajte malo taj dimnjak.




Ognjište koje je izgleda kao apsida u crkvi.




Godina gradnje 1911. Sumnjam da je izvorni graditelj znao da kleše Perunov znak koji je služio kao "gromobran".




Ista stvar na otvoru šterne (skraćenica i varijacija od cisterna)










Raskrižje kod Kalca. Kunfin odnosno kamen međaš. U ovom slučaju između mošćeničke komune i kožljačkog feuda.




Lovački dom na Kalcu, LD Perun.




Napušteni pastirski stanovi koji su prošle godini stavljeni na prodaju od strane općine Mošćenička Draga.







Knežića Vrh, nekropola. Sam toponim odaje da se radi o nečemu posebnom, dostojnom velikih ljudi, u Slavena kneževa, ali zapravo odjek nečega 2600 godina starijeg od našeg dolaska na ova područja.



Netko je ovdje nešto kopao u potrazi za nečime. Da li je pronašao?




Pogled sa vrha prema Brseču. Sve je nadomak ruke, a zapravo ti trebaju sati po usponima i nizbrdicama da dođeš negdje koliko je teritorij "zgužvan".




Rovozna, najveća lokva na području parka. Djelo ljudskih ruku kako bi se napajala stoka. Svud okolo u gustišu se mogu vidjeti ostaci dolaca omeđenih suhozidnim ogradama.







Njiva na kojoj se nalazi ornitološki kamp i na kojem udruge i pmf-ovci prate, hvataju mrežama i prstenuju ptice. Ovdje je bila i blogerica Semiramida, naše gore list i članica udruge Biom.




Nasvođena kamena peć u Dragodidovoj menažeriji, da nas malo reklamiram.



Između Šikovca i Ozrinja se nalazi prostrana udolina, Prodol, koja je u vrijeme prije magistrale bila najbrži prolaz iz Istre prema Primorju pošto je taj prijevoj bio najniži (malo više od 500 m). To je razlog zašto se tamo nalazi prapovjesni i rimski put od Svete Jelene prema Kožljaku. Mjestimično se pored modernog makadama može vidjeti stari zaprežni put.

Kroz Prodol se uspinje stari betonski dalekovod iz '20 godina (bez žica).






Plodna zemlja je razlog zašto se ovdje nalaze pastirski stanovi jedan pored drugog u prisoju. Tamo gdje unutrašnjost nije napunjena kamenjem znači da su krovovi bili slamnati.













Kremanjak koji se zove tako jer u njegovom podnožju ima obilje kremenja i Ozrinj (jer je prvi ozaren od zraka sunca) su se pokazali negativnima pa se brišu kao gradine. Vrijeme nam je da odemo na Gradac kod Sisola, prapovjesna osmatračnica i kasnoantički zbijeg za romansko-liburnsko stanovništvo koje je biježalo od naših predaka Slavena.







Čepićko polje (do '30 godina jezero) i unutrašnja istra sa svojim dražesnim brdima. Ovo je feud nekada močnog grada Kožljaka (kojeg ćemo rekognoscirati u subotu).




Biolozi su na Učki u svom elementu.







Prema Sisolu. Nažalost vidi se i dimnjak termoelektrane koji nagrđuje i truje Plomin (i kojem prosvječena gospoda iz politike žele nadodati još jednu za koju kažu da će biti - moderna, na ugljen).




Kamen priča, a šuti. Nekakva memorija nekome obilježje, bez pisanog traga. Dosta je dobro napravljeno, trebalo mu je valjda čitav dan.





Provrtenica, špilja sa dva ulaza. Kako je rekao jučer Grga - ovdje je priroda napravila bolji posao nego sa bosanskim piramidama.




Na sjeveru udolina Prodol, Ozrinj, Kremenjak i najviši Vojak.




Proširanje na kojim su u prapovjesni i kasnoj antici odlučili živjeti zajednice. To je razlog zašto se vjeruje da su iz unutrašnje Istre ljudi kolonozirali taj dio obale.




Unutrašnjost Gradaca je omeđena suhozidnim bedemom. Odmah na površini crnog humusa možemo pronaći gragmente keramike.




Po legendi je ovdje crkvica Sv.Ivana od Grka i to je razlog zašto institucijama stalno šaljem projekt sondažnog iskopavanja.




Gradac je bdio nad Prodolom i njegovim strateškim prolazom iz Istre za Primorje (odnosno cesta Tarsatica-Pola).




Sad smo već krenuli južno u i prešli granicu Istarske županije kod Stupove (nekadašnja austrijsko-mletačka granica) i zašli u pitoreskna sela Kamenjari i Kušari.















A u unutrašnjosti tih zaseoka se nalazi mnogo plodne zemlje. Razlog zašto se ovdje nalazi i najveća gradina sa tri prsta bedema. Mogla je opskrbljivati hranom tako veliku zajednicu. Da ne bude zabune, ovo je samo kamen koji mi je bio zanimljiv.



Stabla se stalno ruše, ali ne možeš biti imun na velićinu takvog organizma.



Lokva učinjena bagerom za divljač, mada je nefer što se u blizini nalazi čeka. Trebalo bi lovcima dati luk i strijelu.




Na gradini Boligrad nema se baš puno za vidjeti osim dva platoa i suhozidnih bedema koji su prije 4000 godina morale izgledati močno. Priroda preuzima sve pod svoje okrilje što je dosta utiješno kad pomislimo na ona betonska rugla koje pravdaju naši čelnici. Na jugu se nalazi plominsko gorje koje ćemo obaći u subotu i onda možete očekivati još jedan fotoputopis.



I za kraj neprežaljena tramuntana. Kaže Grga da je puno napuštenih mjesta u kojem je vrvio život, sorta primorskog Hobbitona,a sad žive samo sedam osoba (ako ne računjamo stotinjak iz Belog).


Post info
11.04.2014. (17:20)
20 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Obnova Bakarskih prezida - Takala





Ovog vikenda su dragodiđani pozvani na radnu akciju od strane Poljoprivredne zadruge "Dolčina" iz Praputnjaka na akciju, ali je subotu bilo loše vrijeme pa nam nije ostalo ništa drugo nego biti na zatvorenom i nadati se da kiša neće padati i sljedećeg dana. Pošto smo imali masu vremena i prazne ruke ovaj nam je džinovski leptir odvratio pozornost. Promjer krila mu je barem 12 centimetara. Mještani su mrtvi ladni na njega jer kažu da su prošle godine imali najezde takvih..




Ali kako smo poznati po glistama u guzici i vrag nam neda mira zamolili smo domaćine da nas vode do bilo čega što imaju u okolici za pokazati nam.




I tako nas je barba Vjeko odveo do lokalne kalvarije na Požarini i do talijanskog bunkera na Bajti. Magla nam nije dopuštala da uživamo u pogledu.




Ali nam nije bilo dovoljno pa smo išli do plaže i onda na Gradac kod Bakarca s kojeg se pruža lijepi pogled na zaljev.




Kako objasniti što su to takala? Iz svemira i nije bogznašto, nešto majušno reklo bi se, a onda kada parkiraš auto na ugibalištu na cesti za Meju, pređeš cestu, nije ti ništa više jasno jer te dočeka impozantno obnovljeno djelo kojem moraš skinuti kapu. A to je tek mali djelić nadljudskog upornog rada dvije generacije kako bi se dobilo nešto malo obradive zemlje na takvoj kosini.




Riječima Dragutina Hirca: Zaputiš li se prvi put našim primorjem, iznenađuje te silno sivo i golo kamenje, strašan onaj kras. Prva je kulturna bilina na hrvatskom krasu u Primorju vinova loza, pa gdje je na kamenu ili među razpuklinama i samo šaka zemlje, tu ona uspijeva tako bujno da to čovjeka iznenađuje. Mnogi Primorac ne propusti dana da se u vinograd ne bi nagledao pa ga i zimi ni žestoka bura u tom ne prieči. Trs se gaji u vinogradu, trs raste pred kućom i oko nje on se uzgaja po škrapama…



On zna za svaki grozd u svom vinogradu, on ga prati od zaplodbe do dozrijevanja, on ga njeguje, pregledava, nastoji i čisti, redi – on je među vinovom lozom najsretniji, najzadovoljniji…U dolini Rječine, u Dragi, i Vinodolu goji se vinova loza u ravnici, oko Bakra i po kamenitim vrhovima što se protežu od Sv. Kuzme do Bakarca. Tu su vrhovi Klančina, Grbin, Crni, Križ nu najznamenitiji je 119 m visoki Rebar, koji je sav od podnožja do tjemenice izprerovan. Ogromnu tu vapnenu stienu pretvorio je Primorac mravljim marom u jedan vinograd. Od mora do tjemenice reda se skalinasto gromača za gromačom, od kojih vrh rebrasto izgleda, pa mu otuda i ime.




Posve drukčije gaji se loza u Primorju nego u gornjoj Hrvatskoj. Najprije treba osigurati zemlju, a poslije trs. Da bura Primorcu i onu pregršt zemlje ne raznese kojom ga priroda maćehinski obdarila, valja ju podzidati gromačom. Kupi li koji umejak ili krasu i vidi li da među kamenjem ima zemlje crvenice, vidi zemlju u škrapama i među razpuklinama, odmah se spremi da tu nasadi vinograd. Onaj kamen pretvori u bujnu oazu i diviti se mora čovjek kako se Primorac oko toga trudi i muči.



Primorac kamen lomi i krši. Gdje mu ne pomaže zub, hrasnica ili pralica, tu pozove u pomoć puščani prah(barut). Polomljeno kamenje nose na drugi kraj jer će njime ograditi vinograd, da bude protiv buri sigurniji. Na kamenje se složi gromača na metar ili više visoka, a toliko duga i široka koliko je vinograd. Silan je to trud, dok mnogobrojno kamenje slaže polažuć jedan kamen na drugi i ne spajajuć ga vapnom. Za kiše naročito pako zimi često se gromače raztaču te ih valja s proljeća opet popraviti.




Leži li vinograd u ravnici, ne prave u njemu gromače,već suvišan kamen uz ogradu slažu ili ga i odstrane.Leži li vinograd na vrhu ili njegovu obronku, tada slažu gromače skalinasto.Iza prve slijedi druga i tako do kraja, a koliko je duga i široka toliko ima na njoj i zemlje na kojoj se loza goji.Nu, ta zemja nije čista, već pomiješana krupnijim i sitnijim kamenjem što gruh ili gruhlje zovu.Kad bi Neprimorcu pokazao škrinjicu takove zemlje pa uza nju izložio i vino, koje na njoj raslo, mnogi bi teško vjerovao, da na tom gruhlju onako plemenita i vatrena kapljica uspijeva.…




Obaviv Primorac najteži posao, izkopa rovove, zasadi čokote, pogrebeniča grebenice ili zavabči vabce (mladu lozu), zatakne kolčić i ovija po njem trs, dok je porasao.

-Putopisi, Bakar 1878




Finalmente nedjelja i možemo početi sa delom. Najbolje vrijeme za rad je kad je oblačno (odličan koe jontrast sivog i zelenog tada), a kad je sunčano mjesto postaje pakleno. Onu zelenjavu smo dobili na zadatak za očistiti i zid koji se bio raspao što je zahtjevalo čitav dan i 4 kršnih momaka.




U bijeloj jakni žena-zmaj, predsjednica zadruge Ira Šubat.



Posvuda domišljate stepenice gdje se mjestimično koristi živa stijena pa se nadodaju stube. S obzirom na tešku konfiguraciju terena, jedan je radnik za osam sati rada mogao izgraditi 1,5 kubičnih metara suhozida. Zemlju se moralo donositi sa planina na leđima u košima, „va kofama“, ili vozovima, kolima, što je značilo još produljenje vremena najmanje dvadeset posto.




Na ovakvim radionicam aje lijepo vidjeti stare i mlade kako rade jednog uz drugo. S druge strane to je prekopotrebno jer se na takav način prenose znanja koje pred opasnosti zaborava.













A ovako izgleda kad je terasa očišćena od žbunjeva. Teren se još treba očistiti od korijenja i prokopati za staviti sadnice. Ova akcije je potpomognuta od strane županije i grada Bakra.

Nažalost sve je to premalo jer ono što je dosada učinjeno je mnogo, ali je mrvica naspram onoga što još preostaje. Sada se opet proizvodi popularna Bakarska vodica na tom području (kao Stara Bakarsa vodica jer ona sa tradicionalnim imenom se puni u Sloveniji). Treba poizvodnu aktivnost križati sa činjenicom da je to turistički potencijal radi kojeg će gosti prespavati u Bakru, Bakarcu i okolici (Praputnjak, Hreljin, Zlobin, Škrljevo, Krasica su definitivno mjesta koje se tek ima otkriti).


Nakon toga je usljedilo druženje na plaži sa roštiljem, vinom i kolačima, ali tu vam ne želim vaditi mast sa slikama.



ps. tko želi vidjet video prilog, ima ga ovdje.


Post info
07.04.2014. (12:37)
20 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Čaj od veprine





I tako sam se junački poslužio vrtlarskim škarama i krampom kako bi došao do najvrijednijeg djela Veprine.



Korijen je najljekovitiji dio veprine koji je upravo zahvaljujući svojoj razgranatosti uspio iscrpiti iz zemlje tolike vrijedne spojeve i minerale koji su čovjeku potrebni.Na glavni odebljali dio korijena nanizani su mnogi sitni i još sitniji korjenčići –rizomi-koji se granaju na sve strane do nekih 30 cm dubine. Korijen je ljutog i gorkog okusa, i specifičnog ugodnog mirisa.Boja mu je bijela a na mnogim rebrastim pregibima je blijedo-ružičasta, i čini njegov izgled vrlo zanimljivim, poput umjetničkih tvorevina koje samo priroda može dati.





I tako napravih materijal za čaj koji sam dao noni sa katasrofalnim stanjem vena na području noge. Zlobnici kažu da ju koristim kao pokusnog kunića pa trenutno eksperimentiram i na sebi.

Čaj: dvije jušne žlice suhog korijena veprine moči se jedan do dva sata u 2 do 3 dl vode. Poslije toga čaj se nakratko prokuha te se pusti odstajati jedan sat i procijedi se. Po potrebi se može zasladiti i medom. Pije se u malim gutljajima dvije do tri šalice dnevno prije jela.

Liječenje: – pojačava izlučivanje mokraće, izaziva pojačano znojenje, pomaže u liječenju kožnih bolesti, u liječenju žutice, učinkovita je kod artritisa, gihta i reumatizma, kod arterioskleroze, tumora prostate, kod poremećaja cirkulacije u šakama i stopalima.





Ljekovite tvari: sadrži eterično ulje, ruskozid, vitamin P, treslovinu, smolu, holin, šećer, kalijeve soli, fitosterol i sl.


Efekt: osvježenje, dobra volja (na očima imam osjećaj kao da sam zapalio joint), smirenost, zen.
Post info
04.04.2014. (10:17)
24 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

NAJAVA: radionica obnove bakarskih prezida- Takala 2014




Poljoprivredna zadruga "DOLČINA" Praputnjak u suradnji s Udrugom za očuvanje tradicijske graditeljske baštine 4GRADA DRAGIDID iz Komiže i KDU Praputnjak pod pokroviteljstvom GRADA BAKRA organiziraju

RADIONICU UREĐENJA I POPRAVKA PORUŠENIH GROMAČA NA STARINSKI NAČIN U VINOGRADU TAKALA.




Radionica će se održati u Subotu 05. I Nedjelju,06.Travnja u vremenu od 9 do 18 sati.

Radionicu će pod vodstvom lokalnih mentora izvoditi volonteri ovih dviju udruga.

Pozivaju se svi zainteresirani da nas posjete,razgledaju radove,daju ruku u pomoćnim poslovima i pritom nešto nauče o vještini zidanja u suho i tehnikama izvedbe prezida.Za sve informacije stojimo na raspolaganju.



Takala, Nationa Geographic 1962.

Evo kako to biješe prošlig godina (OVDJE).

Kako doći do Takala? Iz mjera Rijeke po magistrali ili s autoceste na petlji za Sv.Kuzam, spustiti se na magistralu i krenuti prema Bakarcu. Prije Bakarca se nalazi skretanje za Meju i Zagreb i tako nastaviti cca 2 kilometara gdje će te primjetiti hrpu luđaka na suncu ili buri kako premještaju kamen s kamena.

Ne morate doći raditi, pozvani ste da nas vidite u akciji i da se pravimo važni pred vašim objektivima yes


Post info
01.04.2014. (20:24)
22 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>