Južno-istočna Učka (Sveta Jelena - Kušari)
Svrha ovog posta je višestruka. Angažirani smo da potvrdimo postojanje ili otpišemo postojanje raznih etnoloških i arheoloških lokacija koje se provlače kroz znanstvenu literaturu, te da propišemo smjernice za nekakvu valorizaciju. Drugi ciljevi su da iskoristim ovo golemo iskustvo koje mi se pruža i da ga prosljedim vama u vidu popularizacije arheološkog rekognosciranja (velika riječ za terensku šetnju, ako nemate avion) i poznavanja prostor, jer samo poznavanje rađa istinsko poštovanje i ljubav prema samom prostoru. Sve ostalo su samo jeftine ideologije.
Areal parka prirode Učka je podijeljen na osam zona što su ujedno i osam ppredviđenih dana u kojima moramo sve izviditi autom ili piješke, zapisati u teku, fotografirati i uzeti lokaciju. Sad je mnogo popularan program GIS s kojim određene institucije naposljetku mogu planirati kako koristiti resurse na vlastitiom području (planiranje pješačkih i biklističkih staza, uređenje vidikovaca itd).
Gračišće kod Svete Jelene. Točnu poziciju vam ne mogu odati jer nažalost mnogi vole uzimati nalaze iz konteksta nakon čega smo svi uskraćeni za vrijedne informacije. Slučajni nalaz bi se trebao poslikati u originalnoj poziciji sa pametnim telefonom i odvesti do odgovornog arheologa, u ovom slučaju Ranko Starac ili Jasna Ujčić iz PPMHP-a u Rijeci.
Prostrani plato omeđen suhozidnim bedemom na rebru koje se produžuje u smjeru Sisola na staroj komunikaciji prema Prodola. Ovdje je Ranko Starac u '80 iskopao unutrašnjost pravokutne kasne brončanodobne suhozidne kuće (poput dvora).
Rubinići - napuštena kuća, prvi stadiji napuštenosti koji se može spaziti u zaseocima daleko iznad magistrale. Školski primjer primorske kuće sa konobom i šternom.
Pasine su ovjde jer ste lako zavodljiva vizualna bića pa vam trebaju stanke od čistih faktova.
Ulaz u zaseok Muškardini.
A tamo prava poslastica. Čitav gospodarski kompleks sa kućom, štalom, spremištem.
Pogledajte malo taj dimnjak.
Ognjište koje je izgleda kao apsida u crkvi.
Godina gradnje 1911. Sumnjam da je izvorni graditelj znao da kleše Perunov znak koji je služio kao "gromobran".
Ista stvar na otvoru šterne (skraćenica i varijacija od cisterna)
Raskrižje kod Kalca. Kunfin odnosno kamen međaš. U ovom slučaju između mošćeničke komune i kožljačkog feuda.
Lovački dom na Kalcu, LD Perun.
Napušteni pastirski stanovi koji su prošle godini stavljeni na prodaju od strane općine Mošćenička Draga.
Knežića Vrh, nekropola. Sam toponim odaje da se radi o nečemu posebnom, dostojnom velikih ljudi, u Slavena kneževa, ali zapravo odjek nečega 2600 godina starijeg od našeg dolaska na ova područja.
Netko je ovdje nešto kopao u potrazi za nečime. Da li je pronašao?
Pogled sa vrha prema Brseču. Sve je nadomak ruke, a zapravo ti trebaju sati po usponima i nizbrdicama da dođeš negdje koliko je teritorij "zgužvan".
Rovozna, najveća lokva na području parka. Djelo ljudskih ruku kako bi se napajala stoka. Svud okolo u gustišu se mogu vidjeti ostaci dolaca omeđenih suhozidnim ogradama.
Njiva na kojoj se nalazi ornitološki kamp i na kojem udruge i pmf-ovci prate, hvataju mrežama i prstenuju ptice. Ovdje je bila i blogerica Semiramida, naše gore list i članica udruge Biom.
Nasvođena kamena peć u Dragodidovoj menažeriji, da nas malo reklamiram.
Između Šikovca i Ozrinja se nalazi prostrana udolina, Prodol, koja je u vrijeme prije magistrale bila najbrži prolaz iz Istre prema Primorju pošto je taj prijevoj bio najniži (malo više od 500 m). To je razlog zašto se tamo nalazi prapovjesni i rimski put od Svete Jelene prema Kožljaku. Mjestimično se pored modernog makadama može vidjeti stari zaprežni put.
Kroz Prodol se uspinje stari betonski dalekovod iz '20 godina (bez žica).
Plodna zemlja je razlog zašto se ovdje nalaze pastirski stanovi jedan pored drugog u prisoju. Tamo gdje unutrašnjost nije napunjena kamenjem znači da su krovovi bili slamnati.
Kremanjak koji se zove tako jer u njegovom podnožju ima obilje kremenja i Ozrinj (jer je prvi ozaren od zraka sunca) su se pokazali negativnima pa se brišu kao gradine. Vrijeme nam je da odemo na Gradac kod Sisola, prapovjesna osmatračnica i kasnoantički zbijeg za romansko-liburnsko stanovništvo koje je biježalo od naših predaka Slavena.
Čepićko polje (do '30 godina jezero) i unutrašnja istra sa svojim dražesnim brdima. Ovo je feud nekada močnog grada Kožljaka (kojeg ćemo rekognoscirati u subotu).
Biolozi su na Učki u svom elementu.
Prema Sisolu. Nažalost vidi se i dimnjak termoelektrane koji nagrđuje i truje Plomin (i kojem prosvječena gospoda iz politike žele nadodati još jednu za koju kažu da će biti - moderna, na ugljen).
Kamen priča, a šuti. Nekakva memorija nekome obilježje, bez pisanog traga. Dosta je dobro napravljeno, trebalo mu je valjda čitav dan.
Provrtenica, špilja sa dva ulaza. Kako je rekao jučer Grga - ovdje je priroda napravila bolji posao nego sa bosanskim piramidama.
Na sjeveru udolina Prodol, Ozrinj, Kremenjak i najviši Vojak.
Proširanje na kojim su u prapovjesni i kasnoj antici odlučili živjeti zajednice. To je razlog zašto se vjeruje da su iz unutrašnje Istre ljudi kolonozirali taj dio obale.
Unutrašnjost Gradaca je omeđena suhozidnim bedemom. Odmah na površini crnog humusa možemo pronaći gragmente keramike.
Po legendi je ovdje crkvica Sv.Ivana od Grka i to je razlog zašto institucijama stalno šaljem projekt sondažnog iskopavanja.
Gradac je bdio nad Prodolom i njegovim strateškim prolazom iz Istre za Primorje (odnosno cesta Tarsatica-Pola).
Sad smo već krenuli južno u i prešli granicu Istarske županije kod Stupove (nekadašnja austrijsko-mletačka granica) i zašli u pitoreskna sela Kamenjari i Kušari.
A u unutrašnjosti tih zaseoka se nalazi mnogo plodne zemlje. Razlog zašto se ovdje nalazi i najveća gradina sa tri prsta bedema. Mogla je opskrbljivati hranom tako veliku zajednicu. Da ne bude zabune, ovo je samo kamen koji mi je bio zanimljiv.
Stabla se stalno ruše, ali ne možeš biti imun na velićinu takvog organizma.
Lokva učinjena bagerom za divljač, mada je nefer što se u blizini nalazi čeka. Trebalo bi lovcima dati luk i strijelu.
Na gradini Boligrad nema se baš puno za vidjeti osim dva platoa i suhozidnih bedema koji su prije 4000 godina morale izgledati močno. Priroda preuzima sve pod svoje okrilje što je dosta utiješno kad pomislimo na ona betonska rugla koje pravdaju naši čelnici. Na jugu se nalazi plominsko gorje koje ćemo obaći u subotu i onda možete očekivati još jedan fotoputopis.
I za kraj neprežaljena tramuntana. Kaže Grga da je puno napuštenih mjesta u kojem je vrvio život, sorta primorskog Hobbitona,a sad žive samo sedam osoba (ako ne računjamo stotinjak iz Belog).