neverinov blogneverinov blog

105 godina esperanta u Rijeci





Photobucket

Jučer je bila prigodna komemoracija povodom 105. obiljetnice osnivanja esperanta u Rijeci, 28.rujna.1907 (godinu dana prije nego u Zagrebu kojeg su btw osnovali studenti iz Rijeke).



Photobucket

Barba Morankić (prvi s ljeva) se još uvijek sjeća žustre rasprave na mom blogu o razlozima samog postojanja esperanta, nedostacima i prednostima. Pa eto da malo osvježim tu temu (Što vi mislite o esperantu?). Čak se razmišlja o štampanju kratke knjižice sa komentarima o mom blogu jer dobro prikazuju opća saznanja o samom jeziku i njegovoj percepciji.


Barba se isto tako još uvijek sjeća komentara Kinky Kolumnistice koji ga je oduševio pa mi ju svaki put spominje kad se dotaknemo esperanta u našim razgovorima:

Nisam čitala dosadašnje komentare (što je i razumljivo jer ima ih gotovo stotinu) pa ću možda ponoviti neku već izrečenu ideju ili stav, ali nema veze, nadam se da mi je oprošteno. ;)

Htjela bih svoje razmišljanje započeti iskustvom kakvo imam sada. A trenutno iskustvo mi kaže da većina ljudi - ne zna jezike. Pritom ne mislim samo na Hrvatsku, osvjedočila sam se tome i u Mađarskoj, Italiji, Sloveniji, Češkoj, Austriji, Francuskoj... Osvjedočila sam se u komunikaciji s običnim, malim ljudima kakve inače srećemo na putovanjima i proputovanjima, a s kojima ulazimo u svakodnevnu i najčešće prizemnu interakciju. Neki doista ne znaju ni beknuti, neki natucaju tek toliko da znaju izreći najbazičniju rečenicu, dok oni "najnapredniji" tek tu i tamo znaju sročiti neku iole složenu rečenicu, ali opet uz zamuckivanje i mnogo gramatičkih pogrešaka.

Kako nisam odviše upućena u obrazovne sustave, pogotovo u onaj lingvistički dio, drugih zemalja, osvrnut ću se na Hrvatsku. Engleski smo dobili u petom osnovne, čini mi se, i učila sam ga do kraja fakulteta. Njemački sam na vlastitu inicijativu započela još u osnovnoj školi (inače ni nije bio ponuđen kao redovan predmet), nastavila u gimnaziji i još dodatno upisala višegodišnji tečaj tijekom studija jer nam je profesorica u srednjoj bila katastrofalan predavač i učitelj. Latinski dvije godine u gimnaziji. Nedavno sam se iznenadila i koliko poznajem španjolskog, i to samo poradi razdoblja interesa za meksičke sapunice koje je trajalo tijekom osnovne škole. Ali naučila sam ga dovoljno da bih mogla preživjeti na španjolskim govornim područjima, a i još malo više od toga. Sada planiram učiti talijanski koji obožavam.

No dobro, ono što želim reći je da je većina ljudi kod nas ostala na onom znanju jezika kakvo joj je bilo servirano u školi, bez dodatne edukacije. Posljedica? Stravično loše "znanje" istoga, tim više što npr. engleski čitav život slušamo i na TV-u, preko serija i filmova, što ipak ljudima nije pomoglo da se u njemu usavrše. Govorim i o mladim ljudima koji ga, kao, znaju, ali rekla bih da je to više ona "fejsbukovska" razina, dok ga stariji ne znaju uopće. Živi primjer su naši vrli državnici, gradonačelnici i ini dužnosnici koji ga sramotno natucaju, a uvijek mi prvo padne na pamet nedavna izjava Jadranke Kosor "the day after yesterday". U njoj je sve sročeno...

Stoga, ako govorimo o ideji esperanta (koju svakako pozdravljam), željela bih samo ukazati na stanje kakvo je sada u vezi drugih jezika koji se, konkretno kod nas, "uče", a to stanje baš i nije reprezentativno. Kvaliteta jezične edukacije, intenzitet, pažnja koja joj se posvećuje (što od države, što od predavača, što od samih učenika) po meni nije zadovoljavajuća, ima mnogo rupa, kikseva i nestručnosti. U takvom ozračju sabotirano je kvalitetno savladavanje bilo kojeg jezika pa samim time i esperanta. Dok se ne riješi takav bazični problem, razgovori o esperantu i bilo kojem drugom jeziku padaju u drugi plan jer nema onog najvažnijeg - plodnog tla za razvoj u smjeru kvalitete (i to ne "kvalitete" na kakvu smo dosad navikli u našem obrazovnom sustavu).

Što se, pak, tiče opaski da je esperanto umjetno stvoren jezik koji nema dušu - nitko ni ne kaže da se njime trebaju istrijebiti svi ostali jezici, baš naprotiv, ali da bi bio praktičan, ekonomičan, ujedinjiv, da bi sa sobom nosio neke nove ideje i svjetonazore, to neosporno stoji. Uostalom, i automobil je umjetno stvoreno vozilo koje "nema dušu" kao, primjerice, konji koji su u prošlosti vukli kočije pa ljudi današnjice ipak voze iste te automobile bez duše, ne vidim baš da itko više koristi konje u svakodnevnom prijevozu... Sapienti sat.



Jel ima tko išta za dodati na tu temu?
Post info
29.09.2012. (15:49)
15 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Muhammede vidi što rade!



Već danima slušam o neredima koje su prouzrokovali fundamentalisti radi prikazivanja proroka Muhameda i ne mogu vjerovati koliko je ta činjenica u stanju napraviti toliko štete. Čovjek bi rekao da ti ljudi prosvjeduju protiv autoritativnih režima koji im vesre i oblače zemljom. Rekao bi da prosvjeduju protiv gladi, tiranije, siromaštva, sveprisutnog američkog uplitanja radi nafte ali ne, oni doista prosvjeduju radi jednog filma, naziva Nevinost muslimana, kojem cilj i jest da ne prođe neprimjećen.


I tako su se esktremni vjernici muslimanske vjeroispovjesti uhvatili u istu klopku koju je Crkva imala sa Da Vincijevim kodom. Da su šutili ne bi imali toliko publiciteta i besplatne reklame.

Ovako smo dobili u istom loncu licjemjernog nastavljača rata okupacije u Afganistanu i Iraku, inače nobelovca yes we can Obamu, divljake u Libiji koji su ubili američkog veleposlanika i tri diplomanata, druge divljake u Egiptu koji spaljuju američku zastavu, imama koji širi fetve umjesto da širi ljubav i zadnje, ali ne manje vrijedno, ošamućene ljude koji misle da se sa svetinjama ne treba sprdat jer su svetinje... .


I sve to dok bujaju cijene, nezaposlenost, neimaština, i u mnogim zemljama, nemojmo zaboravit, nedostatak pitke vode i boleštine koje zaobilaze nas sretno cijepljene europljane. Sa toliko egzistencijalnih problema jedan bi se marsovac začudio kako to da ljudi dižu paniku oko karikature nekoga. Ali za nas je to nažalost hard core stvarnost jer se naša civilizacija kolje stoljećima oko metafizike.

Uvažena blogerica Modesti je mnogo bolje od mene komentirala apsurd ove situacije u ovom i ovom postu a i ja sam se dotakao prava o zadirkivanju tako da nema smisla za ponavljanjem.


Photobucket

Poslanik Muhammed pred Davidom i Solomonom.

Afganistan (Herat), neprozirni akvarel, zlato, srebro na papiru, cijela stranica 34,4x24,4 cm. Pariz, Francuska nacionalna biblioteka.


Ono radi čega pišem ovaj post jest zapravo želja da podjelim sa vama dostignuća islamske umjetnosti. Ovdje je prikazana jedna stranica iz Miradžname ("Povijest uzdizanja na nebo"), rukopisu nastalom u 15.stoljeću. Muhammedov let nebom bila je popularna tema u islamskom minijaturnom slikarstvu. Priča kazuje da je u jednoj noći Muhammed letio nebom od Meke do Jeruzalema i natrag. To vizionarsko putovanje smatralo se Božjim blagoslovom. Najprije je susreo Adema/Adama, arhanđela Đibrila/Gabrijela pa Davuda/Davida i Sulejmana oli Salomona. Muhammedovo lice može se nesmetano vidjeti umjesto da je prekriveno velom kao u kasnijim rukopisima. Nosi zelenu odjeću i stoga se matra da je to Poslanikova boja.


Photobucket

Neppznati umjetnik. Poslanik Muhammed uklanja idole iz Kabe. Iran (Širaz), 1585-1595 (Safavidi), minijatura iz Rawdat al-Safa ("Vrt nevinosti") Mir Khwabda (umro 1498. u Heratu), tempera na papiru, boje, zlato u uokvirenoj slici, 29.3x17 cm. Berlin, Staatliche Mussen zu Berlin-Preussicher Kulturbesitz, Muzej islamske umjetnosti.


Photobucket

Abd al-Razzaq, Muhammedovo noćno putovanje iznad Kabe. Afganistan (Herat), 1494/1495., tekst iz Nizamijeva Khamsaha ("Pet priča"), neprozirni akvarel, zlato na papiru, 21x14 cm. London, Britanska knjižnica.


Kao što vidite odavno je Muhammed prikazan bez da se netko pronašao uvrijeđenim i ugroženim do te mjere da mora ubijati druge ljude. Alah je Milostiv za razliku od nas ljudi.


Na kraju krajeva, kakva je to vjera koju je u stanju ugrozit jedan običan film?


ps. žalim na lošoj kvaliteti fotografija. Slike su iz knjige Annette Hagedorn "Islamska umjetnost".



Post info
22.09.2012. (00:14)
39 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Wiki loves Monuments (and what with Croatia?)

Preko raznih media pratim i dalje, kao da nisam otišao iz Udina, što se dešava kod prekomorskog susjeda i naiđem na naslov koji me oduševio: L'accordo con il MiBAC na web stranici Wiki loves monuments Italia.

Slijedi moj prijevod sa talijanskog.


Dogovor sa MiBAC-om

Danas je predivan dan.

Ne samo da je ponovo osvanulo sunce nego vam dajemo obavijest od koje se okreće glava: Ministarstvo za Kulturne Aktivnosti i Kulturna Dobra je potpisalo ugovor sa Wikimedia Italia u kojem odstupa prava fotografiranja mnogih talijanskih spomenika i trudi se senzibilizirat ostale istitucionalne organe (regije, općine, zavodi...) neka učine isto.

Priopćenje ministarstva je sljedeće:

Odlučili smo se priključiti s entusijazmom projektu "Wiki loves Monuments" - komentira MiBAC - jer smatramo da je odličan način da uključi aktivno naše sugrađane u otkrivanju i djeljenju naše povijesno umjetničke baštine. Posebice smo željeli skrenuti projekt prema onim manje poznatim kulturnim mjestima izvan velikih turističkih krugova ali ne zato s manjom ljepotom i sugestivnosti. U današnje vrijeme vrednovanje kulturnih dobara mora prolaziti i kroz društvene mreže, poput Wikipedije, preko kojih možemo stići do slojeva primatelja različitih od uobičajenih pohoditelja muzeja"


Znači radi se o dobroj volji svakog fotografera, profesionalnog ili amatera, da slika određene spomenike uključene u listu koje je dalo gorespomenuto ministarstvo i tako popularizira kulturnu baštinu vlastite zemlje.

Za one kojima treba dodatni motiv postoji i deset nagrada. Građani mogu uz akreditaciju Wikimedije slikati spomenike iz liste i uplodati ih u databazu. Na kraju krajeva to sada ispada najveće fotografsko natjecanje.

Na blogu Europeane stoji:

Wiki Loves Monuments is back and it’s now the biggest international photograph competition in the world! WLM 2012 is organised by Wikimedia and aims to produce a pool of freely licensed pictures of monuments from all over the world. By taking part in the competition participants will help enrich Wikipedia articles on cultural heritage, data which can also be re-used everywhere on the web.




Uploaded with ImageShack.us

Jel vas iznenađuje što Hrvatske nema u projektu za ovu godinu? Mene ne. Moderno doba ovisi o promptnoj nabavi informacije, njenog procesuiranja i prosljeđivanja. Iako na Statcounteru mogu dobiti potvrdu da zaposlenici u Ministarstvu Kulture umiju surfati ipak su stvari radi papirologije toliko trome kao da se nismo odmakli od diližensa i parnih vlakova.

Kako to da uvijek govorimo o tome kako moramo sljediti europske i svijetske trendove a kad dođe do implementacije moraš se pitati gdje je sad opet zapelo?

Zašto su druge zemlje svijeta prepoznale moć koju pruža besplatna informacija preko Wikimedije u turizmu dok se Hrvatska maltene kune u turizam a sama nema turističku strategiju?


Ovime šaljem apel onima u Ministarstvu Kulture da se pokrenu i kontaktiraju hrvatsku Wikipediju jer će nas malo pomalo ostale zemlje pregaziti a strategija mora i sunca neće više držat vodu.

Kad sam sljedio tečaj za turističkog vodiča prijatelj mi je posudio 2.svezak doljespomenutih i ostao sam zapanjen količinom kulturne, arheološke i literarne građe koje su nam dane na čuvanje za buduće generacije. S toga mi nije lako gledati što se sve radi protiv naše vlastite kulture sa kojom se toliko dičimo (kad se treba busat u prsa) a čiju vrijednost obični građanin ne prepozanje. Ne prepoznaje jer se institucije ne trude predstaviti mu. Kao da je kulturna baština nekakav perpetuum mobile koji ne zahtjeva nikakvu skrb.


Za one koje zanima hrvatska kulturna baština preporučam pet svezaka u sklopu HAZU-a:

- Rano doba hrvatske kulture

- Srednji vijek i Renesansa

- Barok i prosvijetiteljstvo

- Moderna hrvatska kultura: od preporoda do moderne

- Peti svezak edicije "Hrvatska i Europa" bit će posvećen suvremenoj hrvatskoj kulturi 20. stoljeća.


ps. nadam se da ću ostale naći na Interliberu

dobra vijest:

Wikipedija projekt studenata povijesti umjetnosti

Danas, 6. ožujka, u 18,30 sati, u Društvu povjesničara umjetnosti, održava se predstavljanje 'Wikipedija projekt studenata povijesti umjetnosti', kojeg će predstaviti Ivana Obradović.

Organizatori projekta: Marijana Paula Ferenčić, Iva Jurlina, Ivana Obradović, Marija Perkec, Josipa Prosinečki, Raša Savić

Studenti Filozofskog fakulteta u Zagrebu s Odsjeka povijesti umjetnosti odlučili su pokrenuti Wikipedia projekt – projekt nadopunjavanja Wikipedije. Zbog nedostatka informacija o značajnim arhitektonskim spomenicima, umjetnicima i kulturnoj baštini u Hrvatskoj na internetu, studenti ovim projektom široj javnosti nastoje približiti korisne informacije u mediju koji je postao sastavni dio naše svakodnevice. Studenti povijesti umjetnosti pišu članke o određenoj temi koje u suradnji i nakon konzultacija s profesorima, objavljuju na Wikipediji. Studenti kroatistike lektoriraju članke, dok ih studenti anglistike prevode na engleski jezik.



Post info
15.09.2012. (11:49)
27 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Plomin


Photobucket

Kako mi je na ovom izletu bilo na pameti prolaziti mjestima kojima nisam nikad prije, nakon Boljuna, smo skrenuli za Šušnjevicu (umjesto da smo nastavili uvijek istom cestom preko Vozilića za Labin), glavnim središtem Istrorumunja. Samo sam izvidnički gledao kroz prozor u vožnji i nismo se zaustavljali jer je ona klonula u san. Vidio sam starinske romaničke crkve i (čuda li) stare kamene kuće.


Pošto su ta naselja malo izvan ruke i nemaju puno posjetitelja onda imaš dojam kako lokalci nisu vidjeli odavno nekog furešta. Ovdje je zalazio i dobri stari Branko Fučić, kunsthistoričar sa kojim se ne morate slagati ali ćete priznati da ima onu poetsku notu koja će vas prikovati da se naslušate o narodnim užancama, umjetnosti, freskama i crkvicama koje je obilazio.


Pro memoria: znači Šušnjevica nekom drugom zgodom.


Dakle, vozili smo se lijevom stranom Čepićkog polja, koje je u prošlosti bilo jezero (što se može vidjeti u Jozefinskon katastru iz 1785/1787 i Franciskanskoj reambulaciji iz polovice 19.st.) sve dok ga Benito nije dao osušiti radi poljoprivrede (tal.bonifica) sve do Vozilića (selo-raskrižje) i skrenuli prema drevnom Plominu.


Photobucket

Tipična naseobinska priča ovih područja jest da su se naselja gradinskog tipa (tojest utvrđenje na uzvisini) nakon rimskog osvajanja, premjestila u podnožje, u ovom slučaju tamo gdje je sad Plominska luka i ona ogromna ciminjera što suklja dim ( i za koju Zgazimir Č. tvrdi da je toliko super da treba napraviti još jednu elektranu na ugljen) radi trgovinske povezanosti s ostatkom rimskog svijeta.


Photobucket

Zidine su preplavaljene ljubičastom bojom.

Nakon raspada antičkog svijeta (tradicionalno se uzima 476. godina kao smjenjivanje Romula Augustula od strane germanskog Odoakra mada su stvari već prije otišle u nepovrat) rimska se Flanona (Kvarner se u antici zvao sinus flanaticus) vratila na prapovijesnu poziciju kako bi se stanovništvo lakše obranilo.



Photobucket


A vjerujte mi bilo je gadno ako istovremeno imamo arheološke nalaze po špiljama u kojem se romansko stanovništvo sakrilo sa svime ono što ima).


Photobucket

I ovjde je slična situacija Boljunu, napuštene kuće čije je pokrovlje odavno zamijenila krošnja stabla, preostali stanovnici su razvukli svoje štrikove i sve miriše po čistom rublju.


Photobucket


Photobucket

Ovaj me prizor podsjetio na kultni hororac Zla smrt kad se glavnom liku ruka povampiri pa si ju mora ispilit. Samo nedostaje da mi pokaže srednjak.


Photobucket

Fasciniran sam neželjenom simbiozom prirode i ljudske ruke a opet zabrinut za naša blaga prema kojima mačehovski postupamo i dopuštamo da trunu.


Photobucket


Photobucket


Photobucket

U dragi je teretna luka (u sklopu Riječke Luke) zajedno sa elektranom na ugljen. Ne želim vam to pokazat ali činjenic jest da su nam nagrdili životni prosto odavdje do Urinja i Omišlja.


Photobucket

U Plominu je najvrjedniji objekt jednobrodna crkvica sv. Jurja Staroga iz XI.st., izvorno romanička (bifore), nekad župna crkva, a potom bratovštinska crkva plominskih ribara i pomoraca. Na juž. zidu crkvice ugrađen je ulomak ploče s rustičnim kasnoant. prikazom Silvana, na kojem je naknadno u XI.st. uklesan glagoljski natpis. (Plominski natpis). U crkvi je raspelo iz XIII.st., a uz nju se nalazi i romanički zvonik, jedan od triju sačuvanih u Istri.

Plominski natpis iz Terre Incognite za one koje zanima više.

Photobucket

Župna crkva Bl. Djevice Marije (sv. Jurja Mlađega), izgrađena 1474. jednobrodna je kasnogot. građevina s pet oltara, u doba baroka produžena na zap. strani. U crkvi se nalaze gotičko raspelo, kamena kustodija (1499. uklesana glagoljička slova) i drveni kipovi sv. Antuna Pustinjaka, Majke Božje s Djetetom i sv. Roka. Renesansne korske klupe i tzv. zlatni oltar izrađeni su 1641–48. U njoj su 1990-ih otkrivene freske autora Alberta iz Konstanza. U mjestu su sačuvani utvrde i bedemi iz XIII–XIV., iz XVI–XVII.st., te mnoštvo građevina s renesansnim i baroknim obilježjima.


Photobucket


Photobucket

Kada se izvode radovi po starinskim kućama svako malo se zna otkriti neka spolija, što nije ništa drugo nego još stariji kameni fragment ukomponiran u novu građevinu. Nakon raspada zapadnog carstva bilo je besplatnog građevinskog materijala u izobilju. Našim građevinarima bi kapnula suza od ganuća.


U Plominu obavezno stane autobus na magistrali Rijeka-Pula i onda se tamo možete osladiti skupim ali odličnim sendvičem s pršutom.


Sljedeća postaja Labin.


ps. kad sam već spomenuo Evil Dead evo vam najsmiješnije scene





Post info
13.09.2012. (13:02)
16 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Boljun






Photobucket

Nisam baš neki veliki fan ipsilona kao ni tunela i zato koristim svaku priliku, ako se ne žurim, za vožnju magistralom i sporednim cestama. Išao sam mali milion puta prema Labinu kroz Boljunsko polje i samo bi na koji trenutak ugledao gradić na uzvisini bez da odem pobliže vidjeti o čemu se radi.


Photobucket

Boljun, naselje u sr. Istri (45°182N; 14°72E; 253m nadm. vis.); 73st. (2001) u općini Lupoglav. Naselju pripadaju još Ravno Brdo, Boljunsko polje, Katun i manji zaseoci. Nalazi se na brežuljku iznad ceste Paz – Lupoglav i plodnoga polja, na mjestu prapov. gradine. Šire područje bilo je naseljeno i u rim. doba, a u ranome sr. vijeku razvila se seoska općina, čije je središte postala utvrda (kaštel), ostatci koje su očuvani do danas (bedemi i kule).


Photobucket

Iz IX–X.st. očuvani su ulomci pleterne skulpture. Prvi se put spominje 1102. kao Bagnoli, kada iz vlasništva istar. markgrofova prelazi akvilejskom patrijarhu (do XIV.st.). Nakon toga boljunski su feud kao dio Pazinske knežije držale obitelji Turrini, Eberstein, Devinski, Wachsensteiner, Elacher. U urbaru 1498. spominje se kao Vijnal.

Photobucket

Dio doseljenoga stanovništva u XIV–XV.st. činile su izbjeglice pred Osmanlijama iz Bosne. Zbog svojega položaja kojim je nadzirao putove između Učke, pazinske kotline i doline rijeke Raše, više je puta bio napadan u XVI–XVII.st. Današnja cesta Učka – Vranja – Boljun – Paz – Pazin izgrađena je u XVIII.st. (istarska Jozefina). B. je poznat po glagoljskoj spomeničkoj baštini, kako po mnogobrojnim epigrafskim spomenicima (desetak kamenih natpisa), tako i po rukopisima matičnih knjiga, bratovštinskih knjiga i isprava (XVI–XVII.st.), ali posebice Boljunske kronike

Photobucket


Župna crkva sv. Jurja (glagoljski natpisi iz 1590. i 1641) ima kasnogotičko poligonalno svetište, a nadograđena je u XVII.st. Crkva sv. Kuzme i Damjana romanička je jednobrodna građevina s ostatcima zidnih slika, kojih ima i u ruševnoj crkvi sv. Petra (XIV.st.), te u crkvi sv. Fabijana i Sebastijana (XII–XIII.st.) podno naselja. B. se razvio oko kaštela, duž sljemena brežuljka. Na trgu je skladište za desetinu (»Kašća«), a u njegovu prizemlju loža s rustičnom arkadom*.


Photobucket

Dojam je da se nema baš mnogo toga za vidjet jer je mnogo toga napušteno iako su ruševine još uvijek visoke. Stanovnike nismo vidjeli jer je bilo vrijeme obeda, obnovljene kuće se iznajmljuju vikendašima. Ono što može ponuditi Boljun jest mir, priroda i prekrasan pogled na polje i Učku. Ako tražite nekakve sadržaje teško da ćete ih naći osim možda za nekakvu lokalnu feštu zaštitnika jer smo zatekli ostatke ostaka klupa i roštilja. Unutar kaštela lokalci suše rublje.


Photobucket

Ako volite kamene kuće ovo je mjesto baš za vas.


Photobucket

Ja sam utažio svoju znatiželju da vidim Boljun pored kojeg sam godinama prolazio.


Photobucket

Bio je to jako lijep izlet toga maja a Boljun je jedna od stanica koje će mi više ostati na umu radi društva...


Ako vas zanima Istra svakako vam preporučujem stranice Istapedije


Na kraju da vas pozdravim u revijalnom tonu Francija Blaškovića Istra vam materina do daljnjeg wave



* tekst ispod fotki je iz: LIT.: M. Štrk-Snoj, Povijesni razvoj Boljuna, u: Lupoglavština i Boljunština, Pula 1982; A. Badurina, Boljunski glagoljski rukopisi, Pazin 1992; J. Šiklić, Crkve boljunske župe, Zbornik Općine Lupoglav, 1999; M. Štrk-Snoj, Boljunska baština, ibid., 2001.
R. Matijašić

Post info
08.09.2012. (16:27)
20 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Zadnji dan na delu i kolač od šljive

Photobucket


4 jaja
4 velike žlice šećera
prstohvat soli
1 čaša maslinovog ulja
1 oetker puding vanilija
oštrog brašna - da sve poveže
ako je pregusto stavi se malo mlijeka
1 pecivi prašak
pekarski papir - malo nauljiti
staviti tijesto - odozgora očišćene šljive

Photobucket

Ista stvar ali sa breskvama.

Photobucket

U slast!

Btw ovo ide sa čašom mlijeka. Obožavam koricu.

Probudio sam se sav pun volje u 9 ujutro da krenem raditi kolače ali me mama pretekla i već napravila 4 tepsije. Planirao sam kolačima od šljive iznenaditi kolege (nas šačica od 10 muških u moru od 80 žena) i kolegice. Mislio sam da će toliko hrane biti previše ali su kolači planuli, cure se ne srame :)

U nešto više od mjesec dana prošli smo zajedno edukaciju za posao i onda krenuli zajedno raditi. Neki se nisu snašli pa su odustali a oni koji su ostali su počeli biti prijatelji osim kolega. Ovaj posao, iako nije za mene, mi je donio u život nekoliko dragih osoba sa kojima se kanim viđati i u privatnom životu. Donio mi je i osobu od koje sam sav sanjiv i u javi i za koju se nadam da će mi ostati i postati sve prisnija. U nadi da joj pokažem svijet kakvim ga vidim ja. Več mi je čudno što neću svaki dan, makar na kratko, vidjeti tu crnu kosu i plave oči.



A sutra u nove pobjede.


Kreće se u 7 ujutro i moram priznati da jedva čekam kakve ćemo tragove otkriti u zemlji. Šopa me adrenalin.




Jedini fora lik u "Dadilji" je ovaj cinični Niles.


Post info
02.09.2012. (13:39)
46 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>