Marketing
105 godina esperanta u Rijeci
Jučer je bila prigodna komemoracija povodom 105. obiljetnice osnivanja esperanta u Rijeci, 28.rujna.1907 (godinu dana prije nego u Zagrebu kojeg su btw osnovali studenti iz Rijeke).
Barba Morankić (prvi s ljeva) se još uvijek sjeća žustre rasprave na mom blogu o razlozima samog postojanja esperanta, nedostacima i prednostima. Pa eto da malo osvježim tu temu (Što vi mislite o esperantu?). Čak se razmišlja o štampanju kratke knjižice sa komentarima o mom blogu jer dobro prikazuju opća saznanja o samom jeziku i njegovoj percepciji.
Barba se isto tako još uvijek sjeća komentara Kinky Kolumnistice koji ga je oduševio pa mi ju svaki put spominje kad se dotaknemo esperanta u našim razgovorima:
Nisam čitala dosadašnje komentare (što je i razumljivo jer ima ih gotovo stotinu) pa ću možda ponoviti neku već izrečenu ideju ili stav, ali nema veze, nadam se da mi je oprošteno. ;)
Htjela bih svoje razmišljanje započeti iskustvom kakvo imam sada. A trenutno iskustvo mi kaže da većina ljudi - ne zna jezike. Pritom ne mislim samo na Hrvatsku, osvjedočila sam se tome i u Mađarskoj, Italiji, Sloveniji, Češkoj, Austriji, Francuskoj... Osvjedočila sam se u komunikaciji s običnim, malim ljudima kakve inače srećemo na putovanjima i proputovanjima, a s kojima ulazimo u svakodnevnu i najčešće prizemnu interakciju. Neki doista ne znaju ni beknuti, neki natucaju tek toliko da znaju izreći najbazičniju rečenicu, dok oni "najnapredniji" tek tu i tamo znaju sročiti neku iole složenu rečenicu, ali opet uz zamuckivanje i mnogo gramatičkih pogrešaka.
Kako nisam odviše upućena u obrazovne sustave, pogotovo u onaj lingvistički dio, drugih zemalja, osvrnut ću se na Hrvatsku. Engleski smo dobili u petom osnovne, čini mi se, i učila sam ga do kraja fakulteta. Njemački sam na vlastitu inicijativu započela još u osnovnoj školi (inače ni nije bio ponuđen kao redovan predmet), nastavila u gimnaziji i još dodatno upisala višegodišnji tečaj tijekom studija jer nam je profesorica u srednjoj bila katastrofalan predavač i učitelj. Latinski dvije godine u gimnaziji. Nedavno sam se iznenadila i koliko poznajem španjolskog, i to samo poradi razdoblja interesa za meksičke sapunice koje je trajalo tijekom osnovne škole. Ali naučila sam ga dovoljno da bih mogla preživjeti na španjolskim govornim područjima, a i još malo više od toga. Sada planiram učiti talijanski koji obožavam.
No dobro, ono što želim reći je da je većina ljudi kod nas ostala na onom znanju jezika kakvo joj je bilo servirano u školi, bez dodatne edukacije. Posljedica? Stravično loše "znanje" istoga, tim više što npr. engleski čitav život slušamo i na TV-u, preko serija i filmova, što ipak ljudima nije pomoglo da se u njemu usavrše. Govorim i o mladim ljudima koji ga, kao, znaju, ali rekla bih da je to više ona "fejsbukovska" razina, dok ga stariji ne znaju uopće. Živi primjer su naši vrli državnici, gradonačelnici i ini dužnosnici koji ga sramotno natucaju, a uvijek mi prvo padne na pamet nedavna izjava Jadranke Kosor "the day after yesterday". U njoj je sve sročeno...
Stoga, ako govorimo o ideji esperanta (koju svakako pozdravljam), željela bih samo ukazati na stanje kakvo je sada u vezi drugih jezika koji se, konkretno kod nas, "uče", a to stanje baš i nije reprezentativno. Kvaliteta jezične edukacije, intenzitet, pažnja koja joj se posvećuje (što od države, što od predavača, što od samih učenika) po meni nije zadovoljavajuća, ima mnogo rupa, kikseva i nestručnosti. U takvom ozračju sabotirano je kvalitetno savladavanje bilo kojeg jezika pa samim time i esperanta. Dok se ne riješi takav bazični problem, razgovori o esperantu i bilo kojem drugom jeziku padaju u drugi plan jer nema onog najvažnijeg - plodnog tla za razvoj u smjeru kvalitete (i to ne "kvalitete" na kakvu smo dosad navikli u našem obrazovnom sustavu).
Što se, pak, tiče opaski da je esperanto umjetno stvoren jezik koji nema dušu - nitko ni ne kaže da se njime trebaju istrijebiti svi ostali jezici, baš naprotiv, ali da bi bio praktičan, ekonomičan, ujedinjiv, da bi sa sobom nosio neke nove ideje i svjetonazore, to neosporno stoji. Uostalom, i automobil je umjetno stvoreno vozilo koje "nema dušu" kao, primjerice, konji koji su u prošlosti vukli kočije pa ljudi današnjice ipak voze iste te automobile bez duše, ne vidim baš da itko više koristi konje u svakodnevnom prijevozu... Sapienti sat.
Jel ima tko išta za dodati na tu temu?
Post je objavljen 29.09.2012. u 15:49 sati.