Boljun
Nisam baš neki veliki fan ipsilona kao ni tunela i zato koristim svaku priliku, ako se ne žurim, za vožnju magistralom i sporednim cestama. Išao sam mali milion puta prema Labinu kroz Boljunsko polje i samo bi na koji trenutak ugledao gradić na uzvisini bez da odem pobliže vidjeti o čemu se radi.
Boljun, naselje u sr. Istri (45°182N; 14°72E; 253m nadm. vis.); 73st. (2001) u općini Lupoglav. Naselju pripadaju još Ravno Brdo, Boljunsko polje, Katun i manji zaseoci. Nalazi se na brežuljku iznad ceste Paz – Lupoglav i plodnoga polja, na mjestu prapov. gradine. Šire područje bilo je naseljeno i u rim. doba, a u ranome sr. vijeku razvila se seoska općina, čije je središte postala utvrda (kaštel), ostatci koje su očuvani do danas (bedemi i kule).
Iz IX–X.st. očuvani su ulomci pleterne skulpture. Prvi se put spominje 1102. kao Bagnoli, kada iz vlasništva istar. markgrofova prelazi akvilejskom patrijarhu (do XIV.st.). Nakon toga boljunski su feud kao dio Pazinske knežije držale obitelji Turrini, Eberstein, Devinski, Wachsensteiner, Elacher. U urbaru 1498. spominje se kao Vijnal.
Dio doseljenoga stanovništva u XIV–XV.st. činile su izbjeglice pred Osmanlijama iz Bosne. Zbog svojega položaja kojim je nadzirao putove između Učke, pazinske kotline i doline rijeke Raše, više je puta bio napadan u XVI–XVII.st. Današnja cesta Učka – Vranja – Boljun – Paz – Pazin izgrađena je u XVIII.st. (istarska Jozefina). B. je poznat po glagoljskoj spomeničkoj baštini, kako po mnogobrojnim epigrafskim spomenicima (desetak kamenih natpisa), tako i po rukopisima matičnih knjiga, bratovštinskih knjiga i isprava (XVI–XVII.st.), ali posebice Boljunske kronike
Župna crkva sv. Jurja (glagoljski natpisi iz 1590. i 1641) ima kasnogotičko poligonalno svetište, a nadograđena je u XVII.st. Crkva sv. Kuzme i Damjana romanička je jednobrodna građevina s ostatcima zidnih slika, kojih ima i u ruševnoj crkvi sv. Petra (XIV.st.), te u crkvi sv. Fabijana i Sebastijana (XII–XIII.st.) podno naselja. B. se razvio oko kaštela, duž sljemena brežuljka. Na trgu je skladište za desetinu (»Kašća«), a u njegovu prizemlju loža s rustičnom arkadom*.
Dojam je da se nema baš mnogo toga za vidjet jer je mnogo toga napušteno iako su ruševine još uvijek visoke. Stanovnike nismo vidjeli jer je bilo vrijeme obeda, obnovljene kuće se iznajmljuju vikendašima. Ono što može ponuditi Boljun jest mir, priroda i prekrasan pogled na polje i Učku. Ako tražite nekakve sadržaje teško da ćete ih naći osim možda za nekakvu lokalnu feštu zaštitnika jer smo zatekli ostatke ostaka klupa i roštilja. Unutar kaštela lokalci suše rublje.
Ako volite kamene kuće ovo je mjesto baš za vas.
Ja sam utažio svoju znatiželju da vidim Boljun pored kojeg sam godinama prolazio.
Bio je to jako lijep izlet toga maja a Boljun je jedna od stanica koje će mi više ostati na umu radi društva...
Ako vas zanima Istra svakako vam preporučujem stranice Istapedije
Na kraju da vas pozdravim u revijalnom tonu Francija Blaškovića Istra vam materina do daljnjeg
* tekst ispod fotki je iz: LIT.: M. Štrk-Snoj, Povijesni razvoj Boljuna, u: Lupoglavština i Boljunština, Pula 1982; A. Badurina, Boljunski glagoljski rukopisi, Pazin 1992; J. Šiklić, Crkve boljunske župe, Zbornik Općine Lupoglav, 1999; M. Štrk-Snoj, Boljunska baština, ibid., 2001.
R. Matijašić