neverinov blogneverinov blog

Simbol svih mojih nadanja



sve moje nade



Priznajem, nije ova slika ništa posebno a nije niti dovršena jer osoba koja ju je napravila crta sigurnom rukom ali ne i srcem. Naprosto, odličan je fotograf jer kopira tuđe ratove jako viješto ali nema ništa svojega. I zato sam ga zaustavio jer bi bila ko sve ostale koje je naslikao. A ovako nedovršena postaje zapravo posebna. Platio sam mu je ravno sto kuna ali za mene ima nepocjenjivu vrijednost

To će biti prva stvar koju ću unjeti u kuću u Brseću jednog dana kad ju izgradim.

Možda ne budem imao krevet pa budem spavao na podu ali ova slika jednostavno mora biti prva stvar.
Ona je moj kamen temeljac, jedina stvar koju zapravo podsjedujem, koju zapravo vidim kao svoju i od koje dolaze ostale stvari. Podsječa me na nebo izna Učke iako nema nikakve veze sa istim. More nije moglo faliti pošto mi je to najdraži element u ovoj zbilji. Kada ju gledam, ja zapravo sanjam otvorenih očiju.

Ova slike za mene je duševna i materijalna sloboda.


Imate li vi isto neku stvar koja simbolizira vaša htijenja?


Eh da, puca me dobrota ovih dana i s toga želim sve najbolje ljudima dobre volje. Znam da vas imayes


ps. i tako mi je drago što sam ove dane proveo u miru i nisam osjetio pritisak okoline kao prošle godine. Dobra je ova kriza u biti.
Post info
25.12.2008. (18:32)
98 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Potraga za novim koritom


Sanjao sam te prošle noći. Nakon dugo vremena nije bila u pitanju nočna mora u kojoj, kao da sljediš već odavno napisani scenarij, pokazuješ mi leđa bez mogučnosti dogovora. Samo odeš.

Ovog puta nije bilo tako. Nisu mi jasne okolnosti našeg sastanka. Bilo je to u nekoj kući sa bezličnim društvom kao kulisom (nešto poput one stiroporske u prvim Zvijezdanim Stazama) povodom nekakvog nevažnog razloga.

Snovi ionako nemaju veze sa logikom. Samo sa strahom i željama.


A želja za tobom se nakupila u meni


Upozorila si me:

- Medo jedan, ti znaš da se ovo ne događa i da snivaš zar ne? Ja sam samo projekcija tvoga brižnog uma.

- Pa jasno da znam. Ali ovo nije uobičajena gnjavaža u kojoj svaki put gubim. Ovo je nešto drugo a sad šuti jer nemamo vremena za šuplje fraze - odgovorih.


I u tom sam trenutku osjetio kako se tamo negdje u stvarnosti smijem jer sam izvojevao jednu sitnu ali nužnu pobjedu protiv samog sebe. Ovoga puta nisam bio muha uhvačena u mreži koju je satkao um. Sada sam ja vladao elementima.

Pohlepno sam uživao u tvojim usnama.

I dok sam te ljubio, kao u dobra stara vremena, mogao sam čuti kako se nestašno smiješkaš, a i ja sa tobom tamo negdje dalekou zbilji. Zario sam ti prste duboko u kosu kako bi se što teže oslobodio kada kucne čas za rastanak.

Tako isto sam osjetio i tvoj opojni miris i htio napuniti pluča njime.

Uvijek mi je bilo simpatično kako si zimogrozna pa čarape skidaš tek kada si se ugrijala pod dekom. Tako i ovog puta. Nasmijali smo se kad si to učinila jer ti znaš da ja znam. Oni trenuci kada nam riječi nisu bile potrebne. Sve je bilo izrečeno jednim kratkim značajnim pogledom.

- Blento, moraš se ustati. Danas ti je zadnji radni dan u ovoj godini a dao si im riječ da ćeš radit - rekla si tiho.

- Misliš li da mi je išta s one strane bitno sad kad te imam ovdje? - mirno sam se nasmijao znajući da ono što dolazi jest neimenovno.

- Ajde onda, ustani, čekaju te

- Samo još pet minuta - molečljivo ću ja.

- A baš si nepopravljiv, ti bi uvijek još. Nikad kraja. Ko neki diječak - izrekla je to hinjenom strogočom


Volio sam kad mi je govorila da sam diječak. Pravio sam se da se durim a zapravo htio sam da nastavi.



- Čuvaj se malena - osijetih grop u grlu.

- Nemoj se predati.

- Neću, znaš da mi drugo i ne preostaje. Predaja ne dolazi u obzir - slegnuo sam ramenima.


Kad sam se probudio shvatio sam da je već osam sati i da ću zakasnit. Hlače, majica, gojzerice, umivanje, četkica, kalodont i juriš po Korzu s mislima o trenucima koje sam doživio malo prije. Ipak je bilo lijepo. I nisam osjetio onu dobro poznatu prazninu. Spreman sam kopati u stijeni i usmjeriti svoj tok u neko novo korito. Napokon je priča poprimila kraj sa kakvim se mogu nositi. Najvažnije da vjerujemo u iluzije koje smo si zacrtali kako bi preživjeli.



Nadam se samo da ovo nije nešto varljivo i prolazno.







Post info
24.12.2008. (00:55)
6 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

U planine, jer tamo nema zime

U fazonu nesklonih mi planeta u pitaj boga kojoj hemisferi, odlučio sam da ću malo odjebat (da mi prostite)
sa ovog bloga.



valdaora



Odoh ja par dana na u ovo pitoreskno mjestašce ko fol učiti ,ali zapravo idem malo prosanjkat mozak u Valdaori negdje u Trentinu, piti huhano vino i naprosto riknut od sreće.



S toga dragi ljudi, kako bi rekli Pišonja i Žuga:

Pišonja je vozio i pušio duhan
Žuga voli crne, a Pišonja plave
A poslije mora dalje u svijet
Samo se hrabri dokopaju slave
A onda zbogom barake na Breci
Viknu Žuga i kasetaš odvrnu jače
Dobit ćete razglednicu iz afričke zemlje Safari
Zbogom žohari




ps: a sada odoh spremiti naprtnjačuzubo




Post info
16.12.2008. (00:22)
19 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Roba s greškom



Sasvim obična scena u
nesvakidašnjem dućanu,
Kupci se žale na proizvod,
viču: "oštećeno je!"

Vraćaju ga na pult
i prigovaraju
Pritom traže glavu
glavnog neodgovornog
s pjenom u ustima

Zaduženi pita:
"Ta u čemu je greška?"

"Pokazuje se onakvim kakvim
jest!!", zdušno će svi u jedan
glas

Ponukan snagom
argumenata potpisujem i ja
Indignirano skidam kutu
i škrgućem zubima pritom:
"Vraćaj to Stvoritelju
matere ti!"



Post info
12.12.2008. (23:36)
26 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Spaljenih krila


Io sono solamente un' "omo sanza lettere"

I u dobrom sam društvu...

A sad pogodite tko je napisao rečenicu pod navodnicima ako umijete







Post info
12.12.2008. (16:30)
29 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Pomalo o ničemu

Zanimljivo je kako se čovijek zna prilagoditi nekim stvarima. Prilagodba nas je uostalom i učinila vladajučom vrstom na svijetu, otkad nam je Prometej tutnuo vatru u ruke.

Do malo prije sam bio jednostavno lud za mediterankama i tamnoputim ženama crnih i smeđih očiju (da sam napisao "kafenih" brijem da biste me išli ispravljat haha), a sad se dešava da primječujem cure sa suncem u kosi otkad mi se jedna takva počela sviđati. Pa sam nekako ravnodušan prema onima koji su me prije znale ostavljat bez daha.

Ajmo dalje.

O reklamama

Prezirem ih svom dušom ali su mi još podnošljive kad su na televiziji pošto imam tu mogučnost da ih maknem promjenom programa. One koje se nalaze u vanjkom svijetu nastojim ne abadirat ni pod razno. Ko da ih nema. No naša imperjalna magenta kompanija je odlučila i u tom pogledu uzvratiti udarac.
Dok čekam autobus ne mogu ne čuti kako mi iz reklame pjeva Luka Nižetić, koji mi do tog trenutka nije bio ni topal ni hladan, ali sad me neopisivo živcira. Kakva je to reklama na javnom prostoru koja mi želi silovat um i učiniti da mi se ta njegova pjesma "Ljubav je nešto što se dogodi" pošto poto mora svidjeti.

Kakav je to dogovor s nečastivim?

Bit će isti onaj koji su sklopili Gibonni i Nina Badrić samo da bi se bolje prodali.

Jeste li gledali Minority report sa Tomom Kukurozom? U tom filmu reklame ti se obračaju imenom i prezimenom tako da ti skeniraju oko. Kad sam vidio taj detalj u filmu prošli su me trnci od jeze da bi se to moglo zaista i dogoditi. A čini mi se da je već i počelo. E sad.., ne bi li trebala postojati kakva zakonska regulativa koja bi nas štitila barem na javnom prostoru?

A sad o prosvjedu

Želim ponosno istaknuti da sam ja bio unatoč kiši, vjetru i ovim gnjusnim narodom koji voli kukati kako mu je teško ali ne poduzima ništa u vezi toga. Uostalom kiša i loše vrijeme ne mogu biti izgovor. Bilo je odvratno puno ljudi koji su se po Korzu šetali i smijali se nama optimistima. A da ne govorim o onima koji su nas promatrali iz topline birceva i kafića. Sjećam se kako je su neka djeca iza vitrine promatrala nas prosvjednike kako prolazimo dok im roditelji komotno ispijaju kavu bez imalo grižnje savijesti, zapravo sa podsmjehom. Jedno od tih klinaca mi je pokušalo dotaknut ruku preko stakla pa sam i ja stavio ruku. To mi je ostalo nekako u lijepom sječanju.
Ono još ne zna ništa o životu ali ja polažem nadu u ta mala stvorenja. Da ne budu kukavice poput roditelja.

Naša greška je bila da smo se zaustavili ispred Jadranskog trga. Dok smo se šetali po Korzu imao sam osječaj da nas ima mnogo više a i tako smo mogli okupljat ljude u zadnji čas. Kad smo se zaustavili ispred HDZ-a mogli smo sfektivno vidjeti koliko nas malo ima tako da se naš broj počeo rasipat. Ali sam se s guštom derao "bando lopovska" kukavici u HDZ-u koja nas je promatrala iza zatvorenih škura. Možda je to bila samo neka čistačica ali bilo je dovoljno da me nabije bijesom.

Osim toga riješio sam se nepotrebnih razgovora. Ako mi netko krene pizdit kako je loše u ovoj zemlji ja ga samo priupitam ako je bio na prosvjedu. Nisi? E pa frende, boli me kita za tebe. Ti si pokazao kako je tebi zapravo dobro u ovoj prčiji.

Onaj lik (Robert Kralj mi se čini) koji se zabio jugom u Sabor je postao moj heroj. Njegovi razlozi mi nisu ni toliko bitni koliko mi je bitan čin. Jedini koji je imao muda da se zauzme za sebe za razliku od nas 4 miliona bedaka. S toga skidam kapu čoviječe i nadam se da će se jednom netko napraviti brončani odljev od tvog Jugića.

Jedino mi je žao što to nije učinio sa cisternom punom benzina (btw to je bio moj san u srednjoj školi).
S toga možete ga zvati teroristom. I složio bi se s vama kad bi u ovoj zemlji vladala demokracija u efektivi ali pošto su čak i vladajuči svijesni da je ova država najobičnija birtija onda mogu samo reći kako se nadam da će sljedećem past kobnija ideja na pamet.



Toliko od mene iz depresivnih mi Udina
Post info
10.12.2008. (12:34)
23 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Dan za pamčenje

Desilo se i to..., nakon 25 godina što mi crkva nije dala ništa vrijednog spomena sada to više ne mogu dalje tvrditi. Dobili smo od jednog popa, koji je završio misu u crkvi ispred koje kopamo, krafne sa marmeladom. Trebalo mi je nešto slatko da ubijem prokleti mamurluk.
Rekao nam je da je od Svetog Nikole. E pa hvala mu.

Pojeo sam ju s guštom nakon čega mi je bilo bolje

Eto da se ne govori kako sam serem bez pokriča protiv Crkve
Post info
06.12.2008. (18:18)
35 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Svastika u mozaiku


Ljudi, ne morem spavati. Pronašli smo rimski mozaik sa svastikom. Mori me to, strašno me mori.

Jesu li Rimljani bili nacisti ili da to shvatim kao pokušaj satire na podu rimskih terma?

Možda bi bilo najbolje da ga uklonim jednim potezom krampa..., ili da nazovem nadležne službe da oni to učine jer se toliko vole držat za slovo zakona kada treba.

Toliko upitnika a tako malo vremena




Post info
05.12.2008. (09:19)
21 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Puknut ću ko kokica

Već godinama osječam stanovito forsiranje nad mojim umom no nekako mi se čini da je i to došlo do plafona. Pokušaj da demontiraju moj um na isti način kao kada sa krampom koristim polugu kako bi izbacio tvrdoglavu stijenu vanka. Ne ide i ne ide i dobro da ne ide, nadam se da isto tako neće iči i sa mojim umom.

Naime puna mi je kapa vlastitog okruženja. Puna mi je kapa onog što pompozno zovemo republikom i državom a nekako joj bolje paše "vladavina prosječnih", pošto imam osječaj da se sprdaju sa mnom totalno nesposobni ljudi a pritom i idioti astronomskih razmjera. I to me vrijeđa. Jerbo kradu me kao što kradu i vas ali onda nas pritom još i tako loše lažu. Tako bez stila, bez safta, šuga jebote. Tako da smo već, eto sad će 18 godina, na tom položaju da jedemo paštu in bianco. Mislim da je Cesare Pavese u vrijeme fašizma u Italiji rekao da voli talijane ali ne voli Italiju i pritom je mislio na "imperij" koji je Mussolini počeo da diže i da ruši.
Tako i ja, ne volim ovu državu, zapravo je prezirem i muka mi je već gledati direktno ili indirektno te jadne odvratne debelokožne (debelokožne jer im koža mora funkcionirat kao nepropustiv materijal da se ne bi nedaj bože desio preobrat i da vide kakva je ogromna razvalina između nas i njih) sive face bez života u sebi. Ne podnosim više takvo stanje stvari. Jebote jeste li svjesni da iste persone defiliraju više od polovice mog života. Zar je to postao biološki problem? Moramo li čekati da svatko od njih pomre u mirnom snu kako bi ih se napokon rješili iz naše svakidašnjice? Pa daj zar mora baš tako?
Jebe mi se za sve što je bilo prije. Tko je bio ustaša a tko partizan, tko je bio domobran a tko je bio gromobran. Jebe mi se i za stolječe VII i za kralja Tomislava koji nije bio ništa više doli naš prvi priznati veliki feudalac. Najobičniji vlastelin. Pa k vragu sama riječ "kralj" dolazi od imena Karla Velikog isto predragog mi feudalca. Šta seljake briga dal nas izrabljuju naši ili njihovi? Valjda im je puna kapa uopče što ih bilo tko izrabljuje zar ne?

Ah da i puna mi je kapa velikih nam banova i aristokracije koja se htjela ko fol boriti za nekakvu neovisnost. Ma daaaaj. Da smo se tada otcjepili nepravde bi završile? Ne bi nas jebao austrijanac nego bi nas prcao neki naš.

Isto tako i za Jelačić bana. Dobio je trg, dobio je kip ali radi čega? Godine gospodnje 1848 je zaustavio Mađare koji su htjeli neovisnost od Austrije. Znači dičimo se što smo u tuđe ime zaustavili "događanje naroda".

Jedini kojeg priznajem je Matija Gubec

Da nema njega, izrigao bi se na sve te naše kuplermajstore, one antičke i ove novovjekovne.

I puna mi je kapa hvalisanja naših vojski koje su službovale pod svima osim za nas. Dosta mi je ove umne kontrole, praznih sjajnih parola i veličanja nečeg što nije nimalo bilo tako sjajno.
Naši su se vojnici iskazali u Napoleonskim ratovima u Rusiji. Joj ma sjajno, busam se u srce.
Od stolječa sedmog smo služili strancima samo kao plačenici i još da se time ponosim??!!
Malo morgen ljudi moji, to od mene nečete dobiti. Moram ja sačuvat vlastitu prisebnost od vas koji se kurčite sramotom.
Zadača jedne države nije da se glorificira kroz jednu Partiju koja ima funkciju vječne babice koja je izrodila ovu Lijepu Našu. Funkcija države je da nam osiguran što bolji život i to svim političkim životinjama u njoj, pošto smo svi ravnopravni građani. Samo zato služi ta domovnica.
Zahtjevam od ove države da mi omoguči odlične uvjete sa kojima se mogu dokazati. Ne želim biti neka vucibatina koja češe jaja i misli si da je država govno. Želim i ja pridonjeti sveukupnom razvoju sa svojim obolom. Ali to mi neće biti dopušteno jer je ovo država nekompetentnih podobnih, gramzivih i što je najgore još i glupih. Osim što je to opasno to predstavlja i uvredu mom mentalnom sklopu. Takvi kreteni ili ne bi smijeli postojat ili bi trebali biti na dnu hranidbenog lanca, hm recimo u zatvoru. Dosta mi je kočenja mog razvoja radi retardiranih političara koji su si umislili da su nedodirljivi.

Uvjerili smo se da nemaju obraz i da nemaju dušu i da ih čisto bolikurac što mislimo i što želimo. Dali smo im i previše godina da nam to pokažu. Ne želim takve ljude da vladaju nad menom. Radije neka stave u sabor kompjutere. Oni su analitični, vođeni logikom, nemaju smisla za humor, nisu gramzivi i ne treba im odmora, brzi su.

Političari su pohlepni, neozbiljni, apatični, egoisti, glupi, zločesti, štetni za čovijeka, floru i faunu, ljenčine, nemaju kreativnosti. I zar da nas takve stoka vodi "dalje"?

Kazat ćete mi da od svega radim snop. Pa naravno da radim. Čast iznimkama koji se ponašaju drugačije ali ako nisu dio rješenja onda su dio problema. Naravno da ih ima. Možemo na prstima ruke izbrojiti normalne ljude među "predstavnicima" naroda ali zar opet da moji i vaš život, moje i vaše nade ovise o tome da će šačica ljudi promjenit stvari na bolje i imati prevlast nad gnjilim kupom jabuka?? Ja si takvo što ne mogu više zamislit. Tko to može, svaka mu čast na imaginaciji.

Građani. Ovo mijesto može postati bolji prostor za život samo ako more ljudi kaže u jedan glas da mu je pun kurac.

Danas sam pričao sa radnicima na poslu. Svi oni misle kao ja ali nitko ne vjeruje ergo ostaje se doma jer sutra ionako će izač na prosvjede mizerni broj ljudi. Naravno da će nas biti malo ako svi misle tako. Ali jebemu izađi, šta imaš više za izgubiti? Sve je rasprodano, ne postoji više ništa što možemo nazvati "svojim".

Dosta mi je ove pljačke na suncu. Svi vi koji nećete sutra izaći na ulice znajte da vas prezirem unaprijed. I ne želim čuti ni zuc kada vam budu skinuli minimalac ili plaču ili plačenu marendu jer eto teška su vremena, nastupila je kriza.

Ne vjerujte demagozima i dajte pokažite da niste najobičnije stado za klanje i šišanje. Dosta mi je laži, dosta mi je čekanja. Imamo predivnu zemlju i blagostanje možemo dobiti mnogo prije nego nam ova govna obečavaju unedogled. Pomiču samo datume unaprijed a bjeda se nastavlja. I s toga ako imate malo srca i mozga ili ako bar same sebe lažete da imate i jedno i drugo onda iziđite jer oni se boje broja kao i svaki autokrati. Ima ih jako malo a nas ima tisuće. Računica je u biti jako jednostavna.

Ako ne dođu penziči nadam se da će im "zna se" koje govno pobrati svu imovinu. Ma niti za kruh da vam ostave.

Studenti ako ne dođete nadam se da ćete jesti cijeli život gumene lignje iz Patagonije.

Poslodavci vi ostanite doma jer vas uglavnom asociram sa bagrom na tronu.

Zaposlenici, državni i privatni ako ne dođete moli ću se da popušite radna mjesta tako da ne možete plačati visoke vam kredite. I da vam banke uzmu djedovinu.

Inteligencijo dođi i ti jer se poigravaju sa tobom ko sa balunom a prjeti nam potonuče.

Besposličari dođite i vi jer vam ovisi visina socjale koju primate.

Srednjoškolci (vi ste i najviše pokazali dosad), osnovnoškolci, bebe, šmokljani dođite i vi jer vam ovisi budučnost o tome. Starci će vam biti presiromašna bagra koja se neće moč izvuč iz sirotinje. Ergo vi ćete biti sirotinja. Kako ču ja da planiram da imam dijete koje neću moč nahraniti pobogu??

Tko ne shvača nek ostane doma i nek si češe guzicu ali kasnije da mi niste kukali, pogotovo ne u javnosti jerbo ću vam napraviti scenu pred svima. Nadam se da nećete to iskoristiti kako bi se pojavili na Red Carpetu hvala meni.


Da vas jebo!


Bilježim se sa štovanjem i prezirom






Post info
04.12.2008. (16:54)
17 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

Arhiva 2008

Simbol svih mojih nadanja
Potraga za novim koritom
U planine, jer tamo nema zime
Roba s greškom
Spaljenih krila
Pomalo o ničemu
Dan za pamčenje
Svastika u mozaiku
Puknut ću ko kokica
Pismo jednoj S
Trzaj
De religio
Kako sam zavolio prapovijest
Sako dobro za neko zlo i Rokov poziv
Snaga argumenata
Pepita!
Čudesna šuma
Kad prošlost pokuca na vrata
KRUPP - Kurac radnicima, upravi povečaj plaču
Ispravak netočnog proročanstva
Zeleni val
Zakonom zabraniti psovku ili Što sve pička ne izrodi
Talasanja u susjedstvu
Multikulturalnost je prirodno stanje stvari
Uno, nessuno e centomilla
Rerum vulgarium fragmenta*
Kako se pokrenuti?
Neka razmišljanja o konceptu maske
Sunce pokle daža
Šah i zašto ga volim
Još samo jedan korak
Sekunda viječnosti
Iz sna u stvarnost
Plod nesanice
Zašto Brseć?
Obmane o arheologiji
za neverina
Post info
01.12.2008. (13:23)
0 komentara
komentiraj
ispis
permalink
Komentari

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>