29.06.2006., četvrtak
Sajkiks
Frendicu je njena mama odvela kod gatare jer je ovu zanimalo da li ce uspjeti otputovati u Ameriku. Ja mislim da ju je mozda majka hjtela odgovoriti od puta pa se nadala da ce joj gatara reci nesto lose...neznam. Bilo kako bilo u ovoj pricici, gatara rece mojoj frendici da nazalost nece mocu otici u Ameriku, te da ce se udati u Hrvatskoj...
Need less to say...bas se i nije tako zbilo.
Ona sada zivi ovdje, udala se je i jako je uspjesna i sretna zenska.
Ja nikada nisam bila kod gatara u Hrvatskoj, par puta sam zvala telefonom jednu od onih horoskopskih "I'll tell you your future" linija, no nista mi posebno nisu rekli...sve opcenito.
U Americi, pogotovo ovdje u New Yorku imas ih fakat na svakom cosku.
Isla sam dvaput.
Prvi put sa frendicom, dosta je ona toga njoj napricala, no mislim da je dosta toga bilo opcenito i ono sto je mogla procitati sa nje same...zena je bila u depresiji...
Meni je rekla da cu imati 4 djece do tridesete i da cu raditi u entertainment industriji, te da cu putovati za sest mjeseci. Putovanje se nije desilo...djece jos nemam, a nemam ni neki glamurzni posao mada sam onda htjela biti manekenka, no to je palo u vodu skupa sa 5 kila koje su se odlucile nastaniti na meni.
Moj drugi posjet vidovnjaku je bio jedne duge, hladne New Yorske zime kada me zbog nedostatka vitamina D uhvatila depresija i nisam znala sto da radim sa sobom. Vec sam se vidla gutajuci Zolofte no srecom nije doslo do toga...
Zena mi je isto pocela gatati gomilu gluposti...mislim da je beskucnik od 5 blokova dalje mogao vidjeti da imam problem kako mi je zena rekla.
U biti stvar je sto moras naci pravoga, a toga kazu neces naci na ulici.
Postoje li ti ljudi?
Gdje se nalaze?
Sigurno ih ima tamo negdje...mislim da vec samo ako se natutnete u neku radnju vidjet cete tko je sta...
No ipak, sto sam danas procitala me je malo obeshrabrilo od pokusaja da ikada opet odem.
Da ne prepricavam citavu pricu, upitajte se samo jedno.
Da mozete saznati svoju buducnost, biste li htjeli.
Tekst koji sam procitala je djelo jedne vidovnjakinje koja kaze da cesto puta ne zeli reci ljudima njihove sudbine.
Kako ces im reci sve o boli i nesreci koja ih ceka. Doslovno im tako unistiti zivote?
Sto biste recimo vi napravili da znate kada ce vam umrijeti otac ili majka i kada ce vas muz prevariti ili dijete slomiti nogu?
I guess ljudi vole (i placaju) za mogucnost zavirivanja u buducnost...mene je danas uhvatilo, skoro sam zalutala u jednu od radnji, onako iz znatizelje, da vidim sa cime ce me danas iznenaditi i da li se je promjenilo sto na planu koje moje peteroclane porodice koju zeljno ocekujem...
Nisam otisla.
Kako god primamljivo bilo, nitko ti ne moze poreci sudbinu, sumnjam da svi vidovnjaci svijeta mogu sve vidjeti.
A i kako kazu, svi smo mi krojaci svoje sudbine...mmmmm, neznam bas da jesmo.
Da, odlucujemo o puno stvari no opet igra je to koja ukljucuje puno vise elemenata no sto smo sami svjesni.
|
- 07:13 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
28.06.2006., srijeda
Bol, patnje i kako se utjesiti kada kola guras uzbrdo
Procitala sam clanak danas koji me je uistinu inspirirao.
Clanak je govorio o ljudskim patnjama, brigama i openito o nasem odnosu sa samim sobom.
Podsjetilo me je na mene prije nekoliko dana kada sam se zivcirala i deprimirala.
Clanak je objasnio nase patnje i boli kao potrebne, kao nesto sto nam se desava kako bi nam pomoglo i ocistilo nam dusu.
Kako je to samo test koji moramo proci kako
bismo postigli nesto bolje...
Cini se kao nesto poput onoga "What goes around, comes around"...
Zato sljedeci put kada vas zadesi neki problem, neka pakost ili kada vas netko bezobzirno muci a vi nemate pojma zasto, samo upamtite da je to sve test i nemojte reagirati.
Ta nemilica koja vam se desava se desava iz nekoga razloga i vi ste ovdje da iz nje izvucete neku pouku koja je prijeko potrebna kako biste nastavili zivot.
Sounds pretty simple...but it's not.
Barem ne meni. Prije dva dana kada sam morala na poslu a osjecala sam se
kao da sam kupila jednosmjernu kartu za pakao u trenutku nevolje vam se
bas vasa nevolja cini kao smak svijeta...
I da, neznam zasto sam toliko ocajavala zbog posla neki dan, danas sam naprimjer bila all smiles, sretna i vesela!
A valjda menga...
Bas je cudna ljudska psiha...no clanak je bas bio motivirajuci!
|
- 04:46 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
26.06.2006., ponedjeljak
O Francesco!
Dragi je dosao kuci...bilo je vjerojatno oko 5 ujutro. Sav nasmijan i vesel, malo si je i malo vise popio, pun je prica a meni je bilo ono...gdje si bio ?! i nediraj me sad idem spat!!!!!
Strovalio se kraj mene i naravno nemogu biti ljuta na njega jer, koje koristi?
Umjesto toga sam mu najavila da mi ujutro kuha dorucak u krevet ;)
Dakle, imam mengu i totalno me opizdila depresija.
Unatoc dorucku u krevetu to jutro (ma, dobro nije bilo dorucka u krevet, no barem je oprao sudje) nije mi raspolozenje islo gore.
Nije mi se dalo na posao.
U biti nisam mogla si zamislit nista gore nego ici na posao.
Srecom, vikend je pa svi glavni sefovi kojima se moram smjeskat su doma.
Utakmica Australije-Italija
Stvarno sam mislila da ce Australija pobijedit.
Pa zasto ne?
Sve je bilo lezerno do prekovremenih...znamo svi sto se je onda dogodilo.
Onaj Andeo je zabio gooool.
Jesmo li ikada vidjeli sladjeg nogometasa?
Ozbiljno pitanje, nevjerojatno sexy tip (iz perspektive of desperate housewife)
|
- 22:24 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
25.06.2006., nedjelja
Grrrrr...
 Subota je navecer a ja nemam pametnijeg posla doli cekati mog derana da se vrati kuci!
Prodao mi je pricu ranije da je kod prijateljevog rodjaka sa prijateljem na rodjendanu i da se vidimo kod kuce za sat vremena.
Trenutno...
Proslo je tri sata.
Spava mi se i pizdim.
E matere mi, ubit cu ga kada mi dodje!
|
- 09:34 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
Jad!
 Probudila se jutros a kad ono lijeva ko iz kabla...i muz sav napaljen, super nacin da se zapocne dan!
I to je to!
Imala sam dobro jutro i ogavan ostatak dana.
Krenula na posao.
Ne zelim uopce pisati o poslu, predepresivno je i nimalo zanimljivo.
Nikad nisam mislila da cu zapeti na "9-5", no tu sam.
Jedini razlog sto ga ne ostavljam je sto volim pare i zelim biti odgovorna!
|
- 05:23 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
24.06.2006., subota
Prvi dan na poslu...
 Nakon kraceg odmora.
Sacks...Totally!!!!!!!!
Ne samo sto me je sef docekao sa prituzbom doslovno cim sam krocila kroz vrata ureda, vec su me i moji "podredjeni" docekali sa problemima i zalbama ko da sam bila ovdje cijelo vrijeme i tocno znam sto se desava i sto ih je zadesilo dok me nije bilo.
Da, svaki dan sam razmisljala o njima i cak sam i zvala po 9 puta dnevno da cujem sve u tancine kako im nije dobro i kako ih svi iskoristavaju...Ne, ne radim u Hrvatskoj...i da, izlazim iz korporativnog biznisa prvom prilikom!
Hate my job!
But at least I have one...
|
- 05:37 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
23.06.2006., petak
O odrastanju
 Da li se sjecate dana kada ste odrasli?
Da li se je nesto dogodile, nesto sto vas je natjeralo da odrastete, neka prekretnica?
Citam Zahira, Paulo Coelho.
I mada knjiga nema nikakve veze sa odrastanjem, u biti kada sam pocela razmisljati o odrastanju, knjiga je govorila o umiranju. Paulo je razmisljao o svome pogrebi te kako ce izgledati kada se taj neminovni dogadjaj desi...
Istina, nitko nece izbjeci smrti. Da li ste vi ikada razmisljali o tome?
Ja nisam.
Trenutno se brinem o odrastanju.
Neznam da li sam odrasla.
Svi mi govore kako je zivot tezak, pogotovo moj otac.
I uvijek sam se pitala. Sto je tesko?
Dosada mi nije bilo bas tako tesko...jako tesko. Nikakve me zivotne nesrece nisu zadesile...jos. Mozda odrastem kada mi se nesto uistinu strasno desi.
Mislim da sam dosad imala prilicno uzbudljiv zivot.
Sama sam odlucila odmah nakon srednje skole, odmah, dok su se moji vrsnjaci spremali na upise za faks zaputit u Ameriku.
Zeljela sam putovati i vidjeti svijeta.
Ubrzo nakon toga sam odlucila ostati u novootkrivenoj zemlji.
Svi su mi se vrsnjaci cudili i sprecudjavali kako sam se na to pak odlucila.
Price koje sam cula od ostalih koji su se zaputili tako i odlucili ostati bile bi da su nasli nove prijatelje i da im je ovdje ljepse pa se ne zele vratiti u domovinu.
Ja sam ostala jer nisam znala sto bih radila kada se konacno vratim.
Cundo, znam.
Ovdje je bilo uzbudljivije, a doma bi bilo dosadno.
Imala sam tezih trenutaka. No nista pre dramaticno or life changing.
Nista u stilu near death iskustva...da sam bar imala jedno, mozda bih pocela zivot uzimati zaozbiljno.
Obicno su takvi osjecaji prisutni kada pricam sa ocem i on me uvjerava kako je zivot tezak i kako nije piknik.
Dosla sam kuci prvi put nakon 4 godine i napravila sranje. Poludio je. Ok, to je na neki nacin bilo iskustvo za odrastanje...but...not quite...o tome mozda drugom prilikom...nekom drugom temom.
Prijatelji mi pricaju kako se muce, kako im je tesko, kako je tesko biti mlad, sa faksom ili bez, svi su u istoj banani i svima im je jednako tesko i svi imaju istu placu.
A real downer taj moj odmor u domovini.
Prva cetiri dana nisam k sebi mogla doc.
Nisam vjerovala da se NISTA nije promjenilo.
Govorili su mi da se nece i da se nije, nisam vjerovala. E pa nije se!
Cijeli taj odmor-povratak je bio prilicno CUDNOVAT.
I sada sam opet tu, ground zero (doslovno jer radim odmah preko puta ground zero).
Da li sam odrasla, pitam se.
Da li se je vec desio taj life changing moment kada covjek odraste i shvati kada je odrastao?
Mislim jos nisam ni karijeru odabrala kako treba, s time sam nekako jos uvijek u pronalazackoj fazi.
Probala sam svasta i jos se uvijek nemogu poistovjetit sa sobom, tko sam ja u biti?
E fakat sam u ogromnoj krizi identiteta!
Prestajem pisati o tome. idem prespavati
|
- 20:58 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
Jealousy is a terrible thing!
 Uzasno sam ljubomorna.
Moj dragi radi u industriji gdje se redovito susrece sa pozeljnim zenama.
Ili...sam mozda ja ta koja svaki put kad on spomene zenu ja zamisljam neku tamo manekenku koja mog supruga vidi kao najpozeljnijeg muskarca na svijetu.
Prica mi danas o nekoj kolegici sa kojom je razgovarao. Upitah ga ja da li i on svaki put kada ja pricam o nekom muskarcu sa posla on ga zamisli u svojoj glavi kao privlacnog muskarca.
Pitala sam ga to uvjerena da ce odgovor biti pozitivan jer i on je ljubomoran...
No, on je samo stresao glavu. Grrrrrrrr...
Ok, super, rekavsi mu kako ja da, jesam ljubomorna i sve to...on meni kaze u vezi sa zenom s kojom je danas pricao kako ona je uistinu zgodna jer je voditeljica na BET-u...(Black entertainment tv-u). Grrrrrrr...again.
Da li si gladan i zelis vecerati danas? -upitah ga.
-Naravno, draga...-nasmijesi se on.
Onda mi bijezi sa ociju dok se ovo nije pretvorilo u nesto vise!!!!!
E da, da li sam spomenula da imam mengu...
Jealousy IS a terrible thing!!!!!!!
|
- 02:41 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
22.06.2006., četvrtak
Australija-Hrvatska
Ubijaju me!
Ubija me muz koji mi propovijeda kako Hrvati neznaju igrat nogomet, kako nema sanse da se pomaknu u grupu 16, konstantno mi pjeva u uho i vrijedja.
Poludjet cu!
Zasto nemogu vec jednom zabit jos jedan gol?!
Neznam puno o nogometu no, ovaj World Cup me je totalno obuzeo.
Pogledala sam vecinu utakmica, stalno pricam o nogometu na poslu sa suradnicima.
Mi smo sareno drustvo. Frendica mi je iz Trinidada, ima ih i iz Ekvadora, Australije, Njemacke i moj tuzni prijatelj iz Maroka. Sjecam se kada nije dosao na posao jer je gledao doma kvalifikacije...
Ah...u drugome smo poluvremenu i ovaj moj tu slavi.
Naime, kladili smo se.
Ako Hrvati ne udju u grupu od 16 ja njemu moram dati dvije masaze, svaka od 1sat vremena, dva uzastopna dana, ukljucuje happy ending...
Ja mrzim davati masaze!!!!!!! Umorim se, bole me ruke, zijeva mi se...
Oh My Gooood!!!!!!
Ima Boga, zabili smo GOOOOOOOOOOOOL!
Trenutno je rezultat 2:1 za nas. I nema sretnije od mene! Mozda cu ipak izbjec davanje masaze i umjesto toga ce on mene morati masirati...
MALO KASNIJE...
SHIIIIIIIIIT !!!!!!!!!
Evo, taman kada sam se smirila ovi gadovi iz "Down Under" su nam ga nabili.
Muz mi skace po stanu, ja bih se najradije ubila...
ZASTO?
Nemogu vjerovati, izgubit cemo, neidemo u sljedecu rundu i ja moram ovdje, doma, slusati ovog svog konja...Grrrrrrr Igra je fakat uzbudljiva. Trude se i bore se...No, jesam li spomenula da smo svi mi Hrvati mozda malo prezivcani...(Srna-crveni karton)
Zadnje 2 minute i ja se doslovno molim da se nesta desi...Nesta? Ne, nesta, molim da se desi Gol!
|
- 22:02 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Daleko je more...
Jadransko.
Jersey Shore je blizu, mada nije isto.
Nisam isla u vodu. Nesvidja mi se boja, zmazano je, valovi te bacaju, nemozes plivati, ma mogla bih tako unedogled.
Jedino sto uzivam je plaza. Izlezavam se na suncu, volim sum valova. Volim pijesak.
Mali gradic uz obalu je bio fenomenalan, privatne kuce uredjeni kao hoteli, mali restorani, kafici na boardwalku...
|
- 21:46 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Insomnia
Kasno je, nemogu spavati.
Ustajem.
Misli mi skacu po glavi i unatoc tome sto je vec prekasno za ista osim za slatko snivanje, ja nemogu.
Da li vas muci proslost?
Cini mi se velika zbrka u glavi, svi dogadjaji, vecinom oni koje zalim mi nedaju mira. Oni zbog kojih vise nista, nikad nece biti kao prije. Da li je moguce zivjeti, a ne okretati se unatrag?
Lako je reci: ostavite proslost u proslosti, ocito, nije lako.
Zamisljam se tako dok lezim pored svoje ljubavi.
Odmah me obuhvati milina...da, suvise sam emocionalna.
Odmah osjetim svu ljubav i svo postovanje prema njemu i eto malo me je stid sto sam ranije bila ljuta i gruba. Nije on nista napravio. Samo je zakasnio na veceru i prije iste pojeo veliki sladoled.
Svu me je izbacio iz takta da mi je riba skliznula na pod iz tanjura dok sam je pokusavala servirati mu.
Nisam znala da li da se smijem ili placem.
Veceru sam samo pripremala oko 2 sata...uz zirkanje na epizode Sex i Grada na HBO on Demand-u.
I sada mi je zao dok ga ovako gledam kako spava kao djetesce. Ma, tko ga ne bi volio. Bas sam sretnica, skoro sam i sve ono o proslosti zaboravila... ;)
|
- 03:54 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
21.06.2006., srijeda
Vrucina, sparini, pocinjem pisati Blog!
Vruce je ovdje u gradu. Nista vam se neda raditi kada je takvo, pogotovo ovdje. Njujorska ljeta su uzasna. Kada je zima jedva se cekam ljeta, a kada zatopli jedva se cekam da zahladi.
Sutra idemo na plazu. Jersey Shore.
Zato sada punim baterije...baterije na aparatu, bateriju za kameru, ipod, cell...treba biti pripravan ;)
Kisa bi dobro dosla, malo osvjezenja...mozda me iznenadi i probudi...
|
- 07:32 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|