Kasno je, nemogu spavati.
Ustajem.
Misli mi skacu po glavi i unatoc tome sto je vec prekasno za ista osim za slatko snivanje, ja nemogu.
Da li vas muci proslost?
Cini mi se velika zbrka u glavi, svi dogadjaji, vecinom oni koje zalim mi nedaju mira. Oni zbog kojih vise nista, nikad nece biti kao prije. Da li je moguce zivjeti, a ne okretati se unatrag?
Lako je reci: ostavite proslost u proslosti, ocito, nije lako.
Zamisljam se tako dok lezim pored svoje ljubavi.
Odmah me obuhvati milina...da, suvise sam emocionalna.
Odmah osjetim svu ljubav i svo postovanje prema njemu i eto malo me je stid sto sam ranije bila ljuta i gruba. Nije on nista napravio. Samo je zakasnio na veceru i prije iste pojeo veliki sladoled.
Svu me je izbacio iz takta da mi je riba skliznula na pod iz tanjura dok sam je pokusavala servirati mu.
Nisam znala da li da se smijem ili placem.
Veceru sam samo pripremala oko 2 sata...uz zirkanje na epizode Sex i Grada na HBO on Demand-u.
I sada mi je zao dok ga ovako gledam kako spava kao djetesce. Ma, tko ga ne bi volio. Bas sam sretnica, skoro sam i sve ono o proslosti zaboravila... ;)
Post je objavljen 22.06.2006. u 03:54 sati.