Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/blackwhiteandlife

Marketing

Sajkiks

Frendicu je njena mama odvela kod gatare jer je ovu zanimalo da li ce uspjeti otputovati u Ameriku. Ja mislim da ju je mozda majka hjtela odgovoriti od puta pa se nadala da ce joj gatara reci nesto lose...neznam. Bilo kako bilo u ovoj pricici, gatara rece mojoj frendici da nazalost nece mocu otici u Ameriku, te da ce se udati u Hrvatskoj...
Need less to say...bas se i nije tako zbilo.
Ona sada zivi ovdje, udala se je i jako je uspjesna i sretna zenska.
Ja nikada nisam bila kod gatara u Hrvatskoj, par puta sam zvala telefonom jednu od onih horoskopskih "I'll tell you your future" linija, no nista mi posebno nisu rekli...sve opcenito.
U Americi, pogotovo ovdje u New Yorku imas ih fakat na svakom cosku.
Isla sam dvaput.
Prvi put sa frendicom, dosta je ona toga njoj napricala, no mislim da je dosta toga bilo opcenito i ono sto je mogla procitati sa nje same...zena je bila u depresiji...
Meni je rekla da cu imati 4 djece do tridesete i da cu raditi u entertainment industriji, te da cu putovati za sest mjeseci. Putovanje se nije desilo...djece jos nemam, a nemam ni neki glamurzni posao mada sam onda htjela biti manekenka, no to je palo u vodu skupa sa 5 kila koje su se odlucile nastaniti na meni.
Moj drugi posjet vidovnjaku je bio jedne duge, hladne New Yorske zime kada me zbog nedostatka vitamina D uhvatila depresija i nisam znala sto da radim sa sobom. Vec sam se vidla gutajuci Zolofte no srecom nije doslo do toga...
Zena mi je isto pocela gatati gomilu gluposti...mislim da je beskucnik od 5 blokova dalje mogao vidjeti da imam problem kako mi je zena rekla.

U biti stvar je sto moras naci pravoga, a toga kazu neces naci na ulici.
Postoje li ti ljudi?
Gdje se nalaze?
Sigurno ih ima tamo negdje...mislim da vec samo ako se natutnete u neku radnju vidjet cete tko je sta...
No ipak, sto sam danas procitala me je malo obeshrabrilo od pokusaja da ikada opet odem.
Da ne prepricavam citavu pricu, upitajte se samo jedno.
Da mozete saznati svoju buducnost, biste li htjeli.
Tekst koji sam procitala je djelo jedne vidovnjakinje koja kaze da cesto puta ne zeli reci ljudima njihove sudbine.
Kako ces im reci sve o boli i nesreci koja ih ceka. Doslovno im tako unistiti zivote?
Sto biste recimo vi napravili da znate kada ce vam umrijeti otac ili majka i kada ce vas muz prevariti ili dijete slomiti nogu?
I guess ljudi vole (i placaju) za mogucnost zavirivanja u buducnost...mene je danas uhvatilo, skoro sam zalutala u jednu od radnji, onako iz znatizelje, da vidim sa cime ce me danas iznenaditi i da li se je promjenilo sto na planu koje moje peteroclane porodice koju zeljno ocekujem...
Nisam otisla.
Kako god primamljivo bilo, nitko ti ne moze poreci sudbinu, sumnjam da svi vidovnjaci svijeta mogu sve vidjeti.
A i kako kazu, svi smo mi krojaci svoje sudbine...mmmmm, neznam bas da jesmo.
Da, odlucujemo o puno stvari no opet igra je to koja ukljucuje puno vise elemenata no sto smo sami svjesni.







Post je objavljen 29.06.2006. u 07:13 sati.