Procitala sam clanak danas koji me je uistinu inspirirao.
Clanak je govorio o ljudskim patnjama, brigama i openito o nasem odnosu sa samim sobom.
Podsjetilo me je na mene prije nekoliko dana kada sam se zivcirala i deprimirala.
Clanak je objasnio nase patnje i boli kao potrebne, kao nesto sto nam se desava kako bi nam pomoglo i ocistilo nam dusu.
Kako je to samo test koji moramo proci kako
bismo postigli nesto bolje...
Cini se kao nesto poput onoga "What goes around, comes around"...
Zato sljedeci put kada vas zadesi neki problem, neka pakost ili kada vas netko bezobzirno muci a vi nemate pojma zasto, samo upamtite da je to sve test i nemojte reagirati.
Ta nemilica koja vam se desava se desava iz nekoga razloga i vi ste ovdje da iz nje izvucete neku pouku koja je prijeko potrebna kako biste nastavili zivot.
Sounds pretty simple...but it's not.
Barem ne meni. Prije dva dana kada sam morala na poslu a osjecala sam se
kao da sam kupila jednosmjernu kartu za pakao u trenutku nevolje vam se
bas vasa nevolja cini kao smak svijeta...
I da, neznam zasto sam toliko ocajavala zbog posla neki dan, danas sam naprimjer bila all smiles, sretna i vesela!
A valjda menga...
Bas je cudna ljudska psiha...no clanak je bas bio motivirajuci!
Post je objavljen 28.06.2006. u 04:46 sati.