Blacken The Angel ''my utopia'' ( my world is dead)
25.04.2007., srijeda
With her i die and for her i die
|
Ona je za mene sve Krv mi teče niz usnice Toliko topla da divi me Suze teku niz lice I moje suze njezinima sliče. Moje meso izgara bez nje Traži da hranim se, da hranim se A jedina hrana za meso moje je kada smo zajedno nas dvoje Ona je sve što ostalo mi je Od svijeta koji odbacio me je. Zbog nje bi u grob odlučio otići Zbog nje bi mogao poletjeti Ona je sve, ona je sve Sve što od života ostalo je. Bol je njezina haljina U snovima u njoj pleše mi Boli uz nju ne dam se oboriti Ne dam se boli pokoriti Plešem s njom u haljini od boli I znam da ona me voli. I dok voli me ja plačem I dok volim je plačem Plačem od ljubavi Plačem od ljepote te Što jedina od života ostala mi je I za ljepotu tu odlučio bi umrijeti Za ljepotu tu mogao bi letjeti Samo da ne izgubim je, da ne izgubim je Ona je ljubav života mog Moja jedina sreća i bol Jedino sunce što na nebu mi sjaji Jedini mjesec što u noći ljubavnike taji Ona mi je sve.. Zbog nje umirem Zbog nje se borim i ne predajem Ona je sve, sve što ostalo je Od života koji ubio me je Ona je život novi moj Ona je jedini život moj I živim za nju. Živim zbog nje Ona je za mene sve I ja volim je.  Da nema te Vraća se, vrijeme mržnje i ljubavi Vraća se, vrijeme u kojemu sam bio ono Što su drugi od mene učinili. Da nema te Bio bi pokoren od mase Da nema te Bio bi uništen kao prije Sve suze isplakane iskrvario bi Da nema te. Vratila si mi ljubav u krv ljubavi S tobom mogu uživati i s tobom mogu sanjati Oduzela si bol daleko od mene Umro bi ljubavi Da nema te. Da nema te možda nikada ne bi bio sretan Život moj, možda nikada ne bi dobio sjaj Daješ mi svoju ljubav na dar A ja uživam je Kiša emocija očistila je lice moje Kiša emocija, obrisala je moje obraze I ja pitam se što bi bez tebe Što bi da… Da nema te. Da nema te suze nikada prestati ne bi mogao plakati Dok umjesto njih ne bi počeo krvariti Svoju bol ne bi znao ubiti Da nemam ono što imam A imam anđela svog, imam te Ne želim zamisliti što bi ljubavi ja Da nema te.  Sjeti se Sjeti se kada naišla si na mene Po tankoj crti hodao sam, režući vene Svake moje misli bile su tamne teme Od ljepote koju poznavao sam samo bol je ostala. Sjeti me se voljena Prije tvoga dodira, prije riječi koje si mi uputila. Neka vrag nosi me Neka ubiju me ako ikada Ikada moram maknuti se. Noćima smo pričali Dugo se nismo jedno od drugoga micali Nisam znao da si anđeo moj ti Nisam znao da me netko može toliko usrećiti Sjeti se ljubavi, sjeti se kada sam po tankoj crti života hodao Kada sam skoro bez njega ostao Ti si me naučila Život voljeti, njemu se prepustiti. Ljubavi, naučila si me živjeti Naučila si srce moje, da patnji Patnji kraj dolazi Kao što suzama na licu vrijeme prolazi. Sjeti se ljubavi tekstova mojih Od kojih srce je boljelo Nitko njihovoj boli nije odolio Suze su tekle kao i moje A sada ljubavi Tuzi je došao kraj I sada živim samo u ljubavi za nas dvoje Sjećam se kada rekao sam d nikada neće biti bolje Nisam znao koliko divne su usne tvoje Nisam znao koliko divna si ti Inače bi se prepustio odavno tvojoj ljubavi.  Naše kraljevstvo sijena Ja sam u kraljevstvu sijena Ja sam tamo gospodar sjenama Sjedim na tronu boli Omotan trnjem ruža koje volim I ne dam svijetlu da dodirne me. Čekam te u kraljevstvu sijena voljena Tamo gdje nitko ne vidi što se događa Jer sve su sjene same Nemaju lice da spoznaju koliko su tamne.. Sporo i duboko unutar svijeta tog Naišao sam na anđela svog Ušao u srce njegovo Pronašao lice svoje voljene. U kraljevstvu sijena voljena Mi se ne damo pobijediti U kraljevstvu sijena najdraža S sjenama plešimo Lice ljubavi pokažimo Neka zavide nam svi Na našoj predivnoj ljubavi. Kraljevstvo sijena ljubavi naše je U tami mi voljeti ćemo se Tama je saveznik ljubavi Tama je dio romantike Dio koji nikada ne umire. Zapalimo noćas svoj svijeće voljena Dajmo da se igraju našim sjenama Gledaj ih na zidu kako su krasne Ljubav me obuzela noći kasne U tvojim očima daj mi da u san padnem Daj mi ljubavi da u njima ostanem Utopim se, najljepše su oči te.  Ubija me sve što nisi ti, ljubavi Blizu, blizu smrti i ljubavi ja volim biti U hladnom zagrljaju se ubijati Bol volim osjetiti u njoj se volim utapati Jer i bol je dio ljubavi I bol je dio ljubavi.. Hodam, hodam daleko nekuda Bez ikakvoga plana ili odredišta U mrak, u daleki mrak Lak mi je put i plah Plačem u noći i volim to Patim u noći i samoći I volim to kada ubije me. Ubija me svake noći Ubija me što nije uz mene Što nije realno Nije realno sve što zagrlim, ne miriši poput nje I to ubija me Ja i dalje volim da ubije me Jer tako znam da volim je. Bol volim, bol ljubavi Bol koja napokon čini sretnim me Mržnju, mržnju osjetiti volim i dalje Volim mrziti ljude Jer tako ljubav ostaje u srcu samo za nju i zbog nje Zbog moje jedine. Ubijam e svake noći ljubavi Ubija me što uz mene nisi ti Suze lijem iza osmijeha ih krijem Mrzim sve što dotaknem Mrzim sve što voli me Jer to nisi ti i ne želim nikoga da bude tu Osim tebe, mrzim sve Mrzim sve što nisi ti Mrzim o drugima i pisati Sve svoje daj me ti, sve moje Samo je tvoje Sve što od mene želiš uzmi ljubavi Ja sam tu samo da bi zbog tebe nastavio živjeti i disati Ubija m, ubija svake noći Znam da i tome će kraj doći Samoći i boli Znam da neće tako do kraja života moga Jer ja vjerujem u svojega jedinoga boga Vjerujem ti ljubavi Da ćeš me usrećiti Čekat ću, čekati zauvijek Za dan kada ćeš uz mene u postelju leći ti Do onda ću se s samoćom grliti.  Dakle… Dobio sam štefetu da napišem 5 ljubavnih pjesama, nije bilo nimalo problem jer pisalo mi se je svejedno. Naravno sve su napisane za hoti hehe za kog bi nego za nju, moja ljubav. Evo dakle sada bi ja trebao nekim ljudima predati štafetu, pa eto bude, nadam se da me neće ubiti ljudi lol.. pa evo tko treba raditi štafetu: Hoti - nemoj me ubiti ljubavi, znam da ti to možeš Brizz - ajde prijatelju pokaži malo talenta Life - Kao i njih dvoje, znam da možeš i znam da imaš talenta Evo vas troje, neću dalje pošto vas poznajem osobno odlučio sam vas. Jedva čekam da vidim to što napišete, obavijestite me kada napišete. A sada da ja napišem post… Eto jučer sam ja napisao post koji je bio previše depresivan ili što god i nisam ga htio postati. Jednom možda budem postao sve ne postane postove, to su više-manje sjebani postoji ili ne dovršeni, ali tek toliko da vidite koliko toga otpada, više nego dolazi na blog. Radio se je post o tome kako se bojim da će me hoti napustiti tj. Naći nekog boljeg i to.. a da i onda se pojavila i promijenila to sve u biti s time vas neću zamarati na blogu to je moj problem koji moram riješiti s svojom psihom.. prisjećam se stalno kako je bilo prije nekoliko mjeseci kada smo hoti i ja bili malo manje povezani nego sada.. Nešto malo se je promijenilo možda je to razlog onome postu koji ne želim postati.. ne znam.. Svi se mijenjaju zar ne, ljudi smo.. Nadam se samo da će sve biti ok, ne želim nikada više ostati bez nje, stvarno je volim više od ikoga, obožavam je. Što se tiče one subote i alkohola, to je bilo nešto kao lekcija.. Ne, ovaj put ne moram obećati da neću piti, alkohol mi se emotivno zgadio. Rekao sam to i prijatelju jučer. Osjetio sam toliko prezira prema sebi, osjetio sam koliko sam glup i loš i ipak odlučilo je ovaj put srce ne razum, nema više alkohola za mene. Odustajem od života bez nje, odustajem od uništenog života s njom zato ću se boriti za nas. Alkoholom nikada ne bi ništa mogao postići za nas, samo za sebe a sebičan nisam nit ću biti, zauvijek ću misliti na nas ne na mene. Jer u biti, što sam ja bez nje, još jedno propalo mlado biće, još jedna propalica na ulici. To se neće dogoditi, idem protiv svih vjetrova i valova do cilja, do naše sreće, no NAS. Toliko od mene, ovaj post je malo čudan za moj blog, bar meni tako izgleda ne znam zašto.. Kako god, ja volim hoti, vi se svi međusobno volite i ljubite, mazite i pazite uživajte u ljubavi i životu ako možete, ako ne pričekajte priliku kada tada se pojavi a onda ne puštajte  |
23.04.2007., ponedjeljak
Take this love my dear, from the bottom of my heart
|
Ljubavi moja pišem ti još jedan post. I dok gledam ove slike na kojima smo mi. Suze mi naviru na oči, tako.. tako predivno sjećanje. Uživati tvoje zagrljaje imati te u rukama. Volim te! Volim svim bičem svojim i zauvijek ću te voljeti. Nikada neću odustati od života i nikada neću odustati od toga da budemo zajedno, samo tebe volim. Ovaj dio posta sam dodao nakon što je cijeli bio napisan, ali ove slike jednostavno su me podsjetile koliko predivna si i koliko predivno sam se osjećao ja kada sam imao anđela, svojeg anđela zbog kojeg mi je život iz noćne more postao bajka. Samo ti želim reći najdraža, ove sliku su mi najljepša sjećanja.. da bilo što sada napišem ponovio bi se u onome što ćeš dalje čitati, sjedni sada, udobno se smjesti i pročitaj post. Cijeli je za tebe. Kada ga pročitaš, samo mi ostavi komentar, želim znati kako se osjećaš. Volim te. ( ove slike koje vidite, prve dvije u postu smo hoti i ja, a i dalje će biti slika od hoti)  Da osjetim da ne mogu ubiti bol… Da osjetim kako ne mogu živjeti život više.. Ja sjetio bi se anđela svog, sledio bol i razbio s osmijehom na licu. I kada sjedim sam u noći u krevetu, nekada plačem i nekada se smijem, uvijek mislim na tebe i kada najteže je, sjetim se tebe i sve nestane. Volim te, možda ti nikada nisam uspio dočarati koliko i možda nikada neću. Ali prepusti se, želim da osjetiš kako te voli svaki dio mene. Jednog dana ljubavi, bit ćemo skupa mi, jednog dana voljena bol će nestati, poput magle novim jutrom samo rosa će ostati, sunce će je osušiti a onda sve će lijepo biti.. Nikada te neću povrijediti, nikada te neću varati ili uništavati ja ću zauvijek biti tu da te čuvam. Jedne noći ljubavi, kada dođe kraj samoći, kada budemo u istoj postelji spavali, nikada se nećemo razdvajati. Ne dam te nikome više, našao sam blago koje sam zakopao duboko u svoje srce i sada u srcu je, svakim danom sve dublje i dublje.  Eh ljubavi. Sinoć kada si otišla spavati, ja sam nastavio o tebi razmišljati. Nisam mogao spavati, tjerao sam tijelo da ode spavati ali duša se nije dala, i dalje sam mislio na tebe. No nije mi žao, drago mi je. Radim, oko mene ljudi, čini mi se da viču, gledam ih.. ne čujem ih. Ja čujem još uvijek tvoj glasić, slušam kako mi govoriš da me voliš. Osjetim znoj kako niz leđa cijedi mi se, osjetim kosu kako se lijepi za znojan mi vrat.. nasmijem se. Nasmijem jer znam da taj rad vodi me do tebe… sretan sam. Ustao sam s osmijehom i proveo dan s osmijehom, nasmiješen sam i osjećam da sam ja opet ja, kao da sam neko vrijeme bio druga osoba, opet sam isti onaj koji sam bio, samo što je depresija zamijenila ljubav kojoj si me naučila, volim te i nadam se da ćeš zauvijek ostati uz mene.. usne tvoje i dodiri.. jedina su droga o kojoj želim ovisiti.  Razmišljao sam.. osjećam se kao cvijet. Ja cvjetam cijelo vrijeme. Moje srce je najljepši cvijet otkad je tvoje upoznalo, moje srce cvate cijelo vrijeme nikada ne spava, jer u mojoj glavi je slika tvoga osmijeha, moje srce odmora ne treba jer ljubav drži ga jačim od svih ostalih, moje srce voli te i gori od ljubavi prema tebi, nadam se da će zauvijek i tvoje pripadati meni. Ubi me bolje nego ostavi, nikada nemoj otići..  Zadnje riječi koje rekao bi da umirem i da znam da kraj je. Rekao bi samo da te volim i zamolio da se nasmiješ. Volim kada se smiješiš ljubavi, tako predivno ti osmijeh stoji. Volim biti njegov razlog i volim ga gledati, uživati. Volim biti dio tvoga života, osjećam se napokon vrijednim. Oduvijek sam o sebi mislio samo najgore i nije mi stalo do života. Oduvijek sam sanjao da skupim snagu da okončam život koji je bio sranje, a onda. Došla si ti i promijenila sve. Sretan sam i smijem se, udišem zrak punim plućima, napokon osjetim da živim. Živim i volim živjeti, uz tebe nikada se smrti ne želim predati, nemoj samo nikada postati, razlog zbog kojeg bi se mogao, mogao ubiti.  Da mogu biti anđel, bio bi. Branio te krilima nepobjedive ljubavi. Da mogu biti bog bio bi, samo da ti raj na zemlji mogu stvoriti. Sve što želiš ja bi bio, samo da te sretnu vidim.. nikada više ne želim skrivati osjećaje prema tebi, jer oni su preveliki da bi se skrivali, za tebe svi moraju saznati. Samo tebe volim i samo tebe želim, nikada ne želim poljubiti ni jedne usne ako nisu tvoje, ne želim više ni jednom reći volim te ako nije za tebe, volim samo tebe. Ti si moje svijetlu u tami, ti si moja najljepša tama u srcu, moje srce tamno je mjesto… Jer u njemu spava ljubav i romantika, romantika nije umrla samo je u svima usnula. Kada ne bi bio onaj koji jesam ne bi nikada bio romantičan a tebi ljubavi, tebi treba bajku pisati, od nje ti život stvarati. Ti si jedina za mene, samo tebe volim i samo tebe želim.. koliko puta da to ponovim, da budeš svjesna toga da znaš da volim te, da si mi sve.  Brojim dane ljubavi, uskoro ću te opet grliti i ljubiti.. bojim se rasplakati od sreće bojim se biti ja. Ali znam da me voliš takvoga kakav sam a to je predivna stvar. Jedva čekam da sjednem u vlak, da brojim sate, minute, sekunde.. da osjetim tvoje tijelo, još jednom zagrljeno uz moje, da osjetim miris tvoje kose, tvoje dodire.. Tako jako želim te uz sebe, kao drogu da daju mi te. Prodao bi sve i na kraju ostao bez ikakve imovine, ali tko treba to, kada srce onda ne poznaje bol. Kada imam te, ništa više nije bitno. Nije bitno mi ništa materijalno, bitna si samo ti, jer samo tebe zovem svojom ljubavi, ti si mi sve. Više nikada ne dam se slomiti, više nikada ne dam se uništiti.. imam moć imam je, napokon osjetim da struji mi kroz žile. Osjetim da mogu sve, jer ljubav ispunila me je, ispunila sve bolne rupe unutar mene. Miriše mi krv na tebe.  Želim da nam se prstići isprepletu ljubavi, želim da završe i u mojoj kosi. Želim staviti usne na tvoj vrat, mirisati ti kožu, okusiti tvoje usne. Želim te zagrliti što bliže uz sebe. Slušati ti srce kako kuca, uživati u svakom otkucaju. Volim tvoje postojanje, volim tvoj život, volim biti dio tvoga života i volim biti dio tebe, sve sam to rekao ali opet ti moram reći jer ovako i onako nikada ne mislim prestati. Od zemlje do raja Noć pala je Sve utihnulo je A ja, ja još sam slušao Slušao jecaje svoje u noći kako dozivaju te. Plačem bez tebe Plačem za usnama koje ljubio sam prošle noći Tražim odgovore na pitanje hoćeš li ikada više doći. Otišao sam od tebe, znao sam da zauvijek nije Ali nešto u meni ubilo me je. Navikao sam se, navikao na tebe ljubavi Sjećanje koje si mi ostavila U meni nikada neće umrijeti. Plakao sam noćima i dozivao te Plakao sam kao i onda kada sam mislio Da nikada nekoga kao ti pronaći neću Kada mislio sam da u ovome svijetu ne mogu imati sreću Pronašao sam onda tebe ljubavi Najveći razlog za život postala si mi ti. Otišla je tuga i nakon noći tih Suze su je isplakale s lice mi je izbrisale Sjetio sam te se, srce me zaboli kada sjetim se da daleko si mi ali sretan sam što bili smo zajedno mi, i bit ćemo ljubavnici opet ćemo skupa biti, dok vrijeme ne odluči da će nas zauvijek spojiti dok anđeli ne odvedu me da čekam u njihovoj zemlji te. Sve ljubavne pjesme su tužne Sve pjesme ljubavne tako tužne su Kao da na kraju puta pisane su sve Kada umire srce i kada ljubav umire zar ljudi u ljubavi pate ja ne razumijem ih jer ja ja pjevam u srcu i sretan sam dok ljubav struji mi u krvi i duši. Tuga je nestala jednog dana kada vidio sam Da voliš me ti Kada rekla si da nećeš otići Da ćeš zauvijek uz mene biti. Život sam počeo živjeti tek onda Tek sam onda shvatio Da svu patnju koju sam patio Patio bi sto godina više Jer sam uz tebe punim se plućima diše Udišem život i živim tu sreću Nikada plakati zbog tuge neću Udišem miris tvoje kose Oči mi se rose Ali ne rose se od boli i tuge To ostavljam za ljude i pjesme druge Rose se od ljubavi i sreće Napokon se moj život kreće Kreće se tamo gdje si ti Ostani zauvijek u mome srcu ljubavi. Volim te Volim te malena Volim oka tvoja dva zaigrana Sve što volim si ti I tvoji svilenkasto pernati dodiri Želim u njima ostati Dok me smrt od tebe ne odvoji. Ja volim, samo tebe To je put moga srca I svakim otkucajem koji kuca Kuca samo za tebe u nadi da se prepusti tvojim rukama Da me nikada ne napuste Dok smrt me od tebe ne oduzme. U tvojim rukama kao u rukama anđela ljubavi Zauvijek ću se dobro osjećati Na tvojim lijepim riječima Dušu ću hraniti Znam da me tvoje riječi neće raniti Vjerujem u tebe najdraža Izlijevaš u mene ljubav koja je najslađa Kao što najslađi su poljupci tvoji Moje srce te za još njih moli I slatko je sjećanje što na tebe miriši Miris koji se protivi i vjetru i kiši Nikada me napustiti neće Jer jedini je razlog moje sreće.  |
22.04.2007., nedjelja
All what i want to say is.. another sad word.. just know.. i m sorry
|
O da, stari osjećaj.. Mamurnost, boli me ruka od pada.. nisam ga osjetio 2 tjedna, žao mi je što sada jesam. Opet se dogodilo, ali ovaj put nije nimalo problem u tome kako se osjećam zbog alkohola tjelesno, problem je kako se osjećam emotivno. A emotivno se sada osjećam kao govno. Mislio sam izaći van, popiti malo ono, tek toliko da popijem da budem malo sretniji ili tak nešto. A ja sam se oblio kako nisam jako, jako dugo. Sjećam se malo, znam da nisam radio sranja.. to je bitno.. mislim nisam radio sranja s drugim ljudima. Ali sam glup, jako vrlo iznimno glup što sam se napio. Jer učinio sam nešto što mogu se usuditi reći nisam nikada skoro napravio. Pogazio sam svoje obećanje.. oprosti mi ljubavi, nisam te dostojan, rekao sam ti, ne slušaš me, volim te i voliš me.. ali gledaj me, nisam te dostojan. Osjećam se tako prokleto jadno, tako prokleto uništeno i gadim se sam sebi. Alkohol… zašto mu se jebeno ne mogu oduprijeti, što se je dogodilo. Uživao sam svaki dan u njemu i znao da me uništava, nisam mislio prekinuti. I jednog dana kada sam isto tako bezbrižno htio išetati od njegove okupacije, zakočio me je na prvom koraku. Što se je dovraga dogodilo sa mnom.. Prokletstvo.. hoti.. moja ljubavi.. tako mi je jako prokleto jako žao. Bojim se da te ne izgubim zbog tog sranja, zbog alkohola. Bojim se da me danas nećeš nazvati, da neću čuti volim te, bojim se da ću te izgubiti a to ljubavi, to nikako ne želim doživjeti.. Bolje umrijeti znajući da sam te imao i nedavno izgubio nego cijeli život patiti i znati da sam izgubio ono što nikada ne bi mogao vratiti. Nema razloga života bez tebe. Jer i dalje te volim ljubavi.  Više mi se ne tresu ruke, nisam živčan. Smiren sam, tužan sam.. tužan što sam pogazio svoje obećanje i tužan sam što se bojim da je ne izgubim. Sada sam se sjetio kako je neki lik došao do mene jučer i pitao me jesam ja blacken, ja rekao da jesam i on meni kaže da imam odlične postove. E sada.. dali je to jučer bio blacken, s bocom bijelo – crno vino i fanta? To je bio blacken? Ili je blacken ostao na blogu, čekao da ga netko pročita.. a što je onda izašlo sinoć van iz moje sobe? Problem je što sam to fizički i dalje ja, a to nikako nije dobro. Stari poznati bolovi u jetri, imam ih i kada pijem i ne.. bar znam da je još imam, ima nade. Mora izdržati ta jetra, možda i da umrem ne bi bilo problem ali da prvo pomognem svojoj ljubavi u životu, da ostavim svoj trag u njezinom životu, da ona bude sretna ako ne mogu ja s njom. Ali ne planiram umrijeti, želim živjeti zbog nje, ako je imam još.. bojim se jer se ne sjećam što sam radio jučer a sumnjam da se je dobro osjećala kada sam se rasuo preko stolice kod kompa i kada sam pokušavao bljuvati ( kaže stara ne sjećam se).. pitam se jesam li joj rekao da je volim, pitam se jesam li joj rekao da je obožavam ili sam bio glupa pijana budala i pričao sranja. Vjerojatno glupa pijana budala, razlika od toga i inače je samo to što sam ovaj put bio pijana budala za razliku od inače kada sam trijezna budala. Želim se oduprijeti alkoholu, želim kontrolirati njega ne želim da on mene. Ja želim biti njezin, ne njegov. Ja volim nju, ne njega. Ja mrzim dan kada sam počeo piti i osobu zbog koje sam počeo. Ne mogu dopustiti da moj stari život uništi onaj lijepi, novi koji bi trebao imati s svojom ljubavi s hoti. Uskoro ću te vidjeti ljubavi i onda.. hoću li te vidjeti? Nadam se.. no ako te vidim.. želim te jako, jako zagrliti. Želim te ljubiti i želim opet na sve zaboraviti. Želim te moliti za oprost dušice, imam samo tebe.. nemoj mi otići.. Imam toliko prijatelja, toliko prijateljica.. ali nije dovoljno, ja trebam tebe. Samo tebe volim.  Nadam se da ćeš me nazvati uskoro. Želim ti čuti glas. Nadam se da ću te vidjeti uskoro, želim ti gledati u oči ljubavi, da u oči ti želim gledati. Jako. Nadam se da ću te dotaknuti, nadam se da ću osjetiti tvoju divno i meku kožu, nadam se da ću te poljubiti, tvoje slatke usne. Nadam se samo.. da nikada neću bez tebe ostati, bez tebe život je jednak nuli.. Oprosti mi što sam pogazio svoje obećanje, znam da sam odvratan i znam da sam svinja i znam, znam koliko sam prokleto loš ali.. ne mogu biti drastično bolji brzo, mijenjam se i promijeniti ću se. A onda.. onda ako i dalje budeš uz mene, ovo će biti samo ružno sjećanje na koje ćemo reći: bilo je i prošlo je.  |
20.04.2007., petak
Her smell in autumn
|
Sjecam se mirisi jeseni te, jeseni kada oduzela mi je sve, ostavila olupinu da ceka je. Sjecam se miris njen, opijao me je, cinio me da izumrem, da nestanem, ucila me je patiti, u patnji njenoj uživati više nego u božjoj milosti. I ja sam uživao u andelu što u ruke mi je pao, andelu što mi je užitak patnje dao, poljubivši njezine staklene usne sledio sam se, ostao sam kamen koji teži je, nego grijeh koji nosila je, nosila na usnama što ubijalo je smrtne, zadovoljavalo besmrtne. Tražio sam je još, tražio sam da prelije svoj grijeh, dijeli sa mnom svoju bol, molio sam da ubija me, ubija još. Uživao sam usne te, od sotone proklete, od boga stvorene. Uživao sam hladan dodir njen, srce mi je stalo na tren, kucalo više nije, a ona je bila tu, kao i prije. Mislio sam da umro sam od ljepote te, što dijelio sam s noci u glazbi na kojemu pleše lišce jesenje, ljubio sam grudi njene uživao sve, uživao je, uživao vlastito umiranje. Umirao sam na rukama joj, izgubio sam dušu jer dao sam se njoj, bog me htio ubiti ali dok sam s njom ni on se to ne usudi. Sjecam se, kada mjesec je noci jedne jesenje nad nama podlo zasjao, kada se u noci podlo nasmijao, kao osmijeh nebu crnome je sjao, tako prelijep i zao, kao andel koji vodio me je, u zemlju gdje ništa od patnje nije ljepše. Tražio sam odgovore u svojoj boli, tražio sam odgovore što me to voli? Besmrtno je, tako hladno je, mrtvo a živo je, prokleto živo je, i oduzima mi dah i srce tjera da prestaje, prestaje kucati hocu li ikada saznati što me to želi ubiti, ljubiti, moliti nauciti bol voljeti. Prolazila je prstima svojima hladnima otkopcavši dugme jedno za drugim, polagano je radila s tim, magla se spustila oko nas kao gusti bijeli dim. Lišce padalo je, padalo na moju kožu i kosu, milovalo me je i ljubilo, svaki dio mene voljela je jesen ta, noc i ona, božica boli, boli koju svaku smrtnik zavoli. Odjecu s mene skidala je a tijelo njeno poprimilo je boju magle oko nas, zna sam smrt je tu, ne postoji spas, ali spas ja nisam nikada ni htio, dok sam u njezinim rukama umirao bogu sam se smio, jer bog mi takav užitak nije mogao nikada dati a andel moj nece prestati. Uživao sam bol koju davala mi je, ovaj puta grublje nego prije, zarila je nokte u moju kožu. Ljubila je krvave tragove što ostavila je, zvijer s kojom legao sam u noc, u krevet magloviti, njezino tijelo u magli jedva sam mogao prepoznati, nisam ga morao gledati, miris jeseni nikada na njoj nije mogao umrijeti. Ljubio sam njene grudi bijele, tako savršeno bi bijele bile, da nisu imale predivne kupine dvije, tamne krvi pune koje lije, lije na kožu moju kako i moja krv lije se, niz njezine usne predivne, hladne poput leda su usne te, smrcu ispunjene ljubile su me. Pao sam na grob na kojemu pisalo je moje ime, nikada to nisam vidio prije, zar sam umro u ljepoti toj, zar sam umro i gledam svoj grob. Krvlju me napojila, krvlju me kupala, svojoj majci urucila a noc me je primila, dok je u meni život umirao ona me je mirila. Nestala je ona što nosila mi je bol svake noci, ja sam se nadao da ce doci, cekao sam je i cekam je a nje nema i nema je. Tražio sam staklene usne njene da ljube me, da slušam se kako umirem dok dira me, svake noci cekam je na grobu svome, dok se na vjetru grane lome i lišce po podu puzi, ja sam u teškoj tuzi, i miris jeseni mrtvim plucima još osjetim, poželim da do mjeseca letim, da po nebu rasijem suze svoje kao zvijezde što sjaje, i da se nadam da je, da je ona tamo dolje i gleda me kako lijem suze krvave samo zbog nje. Sjecam se jesenje noci te, kada opet došla je, uzela je moje ruke i odvela me, odvela u carstvo besmrtnih gdje ima puno boli, gdje smrtnik za život moli, dok ljubavnici besmrtni na sjaju osmijeha crnog neba plešu, gdje bog zavidi živom lešu, leš koji ljepotom besmrtnom vlada, uz kojeg za život ne postoji nada, ona je opet bila tu, bog je zavidio našem paktu, predivnom osmijehu što na nebu sja, beskrajnom snagom našeg zla, ona je bila ta, dostojna božjeg orgazma, ali jedini koji je osjetio ljubav njenu i bol tu, bio sam ja, u jesenjem mirisu što docarava, docarava zlobu njenu i podsjeca me htjenju, htjenju da uživam njeno meso i njenu zlobu, dok s mrtvih mi prsa trga robu i na njima krvlju piše, ne puštam te nikad više.  |
18.04.2007., srijeda
Cold nation
|
Koliko dijete mora suza isplakati da bi mu roditelji nešto kupili? Čemu ga onda od malena uče? Da se pokori i da mora moliti. Uče nas kao male da molimo, da se pokorimo onima koji imaju novac, uče nas da se sreća novcem kupuje. Koliko suza dijete mora isplakati da bi ga roditelji prestali udarati. Čemu ga onda uče? Da se boji onih koji mu kaže da ga vole, uče ga da se boji ljubavi, da mrzi svoje roditelje.  Koliko djece mora raditi kako ih roditelji ne bi prebili? Čemu ih uče? Uče li ih ljubavi? Zašto ih uče da pate, zašto razaraju njihove nevine živote? Uče djecu biti jakima i hladnima. Uče ih da nema ljubavi i da moraju raditi. Kolika je mogućnost da će takva djeca voljeti svoje roditelje? Zar je netko lud da voli nekoga tko ga tjera da se trga jer se njemu neće, jer on ima sina ili kćer kako bi radili posao za njega? Čemu to vodi, čemu uče tu silnu djecu? Uništavaju im djetinjstvo i tjeraju ih da odrastu odmah, kao da nikada dijete nisu ni bili. Što je dijete bez djetinjstva, kao i ptica bez krila, kao knjiga bez početka i kao kuća bez temelja. Gdje je tu ljubav, emocija? Kako da nauče voljeti kada ih učite hladnoći i radu, stvarate savršene vojnike i uništavate predivna srca mlade djece.  Koliko misle roditelji da mnogo daju svojoj djeci? Ostavljajući im novce, kupujući im sve što žele? Što misle kuda to vodi? Da će ih dijete voljeti, ili da će voljeti samo novac koji dobiva? Istina da je tom djetetu dobro neko vrijeme, ima sve i roditelji mu ne smetaju da ga sprječavaju da radi što hoće. No opet, gdje su tu emocije? Zar sam ja slijep ili ne vidim emocije u materiji? Nema roditelja da budu uz to dijete nego novac. Novac koji mu daju da ubije dosadu. Kako će je ubiti? Što mislite? Sigurno ne čokoladom i bombonima. Alkohol, cigarete, droga.. Što je tu čudno, većina završi tako. Imaju novac ali ne osjećaju da će ikoga povrijediti ako se uništavaju, znaju da su materijalno moćniji od drugih i zato se umišljaju, kreću u velikim većinom lošim društvima. Neće takva osoba naći curu, naći će curu koju će iskoristiti i odjebati samo zato jer zna da svaku koju vidi može imati, zbog novca koji mu daju roditelji. On bi sada možda i mogao voljeti roditelje jer zbog njih to može, no pitanje je… Dali on imalo poznaje svoje roditelje? Ili su to za njega samo osobe koje mu donose novac i puštaju ga da propadne jer su im glave zatrpane poslom? Zašto roditelji i dalje ne razmisle? Ovaj svijet će postati hladniji od sante leda, ako novac kupi emocije tu nestaje čovjeka, nema emocije.  Koliko je danas ubojica, koliko je danas zločinaca? Kako mislite da su nastali, da su oni krivi za to? Ne, on ne nikako oni nisu krivi za to. Krivi su njihovi roditelji koji su im umjesto ljubavi dali strah, mržnju, novac i moć. Učili su ih da su svi ljudi zli i da ljubav ne postoji, nisu ih nikada naučili ljubavi a tijekom života nitko im to nije uspio usaditi u srce. Teško je okopati zemlju koja se dugo ne okapa. Mislite da je svijet oduvijek pun zla? Nisu ljudi oduvijek u tolikim količinama bili pokvareni kao danas. Ne krivite nikoga tko je zao, tko je hladan i nema emocija. Zagrlite tu osobu, otiđite od nje. Vaše emocije ne mogu doprijeti do nje. Gotovo je. Umrla je osoba iznutra ostala je ljudska olupina, još jedna kap u moru potpuno ista i tako se stvara savršena ljudska nacija. Savršeno ista. Puna kriminala, mržnje, puna tehnologije na koju su ljudi navikli još otkako su se rodili, borba za novac o kojemu su ovisni. Jer su ih tome od prve godine učili Svijet će propasti, ljudske emocije izumrijeti a ljubavne pjesme više nitko neće čitati. Koliko ljudi danas zna što je ljubav? Malo, jako malo… Koliko traju veze i brakovi? Jako, jako malo. A gdje je sve to nestalo? Držite to svaki dan u rukama, time kupujete u trgovini s osmijehom na licu, smijete se a ni ne mislite koliko taj novac škodi nekoj osobi koja je u razvoju, ubijate osobe no naravno, ne krivim vas i ja to radim. Ali bar to radim svjesno i kažem da mi je žao, žao mi je što je romantika izumrla i što se osjećam kao manjina, žao mi je što su svi oko mene kao sante leda i žao mi je što svijet više nikada neće odisati ljepotom. Koliko je dana ostalo do kraja ovog svijeta? nadam se dovoljno da proživim život… Jer bar da prije smrti uspijem proširiti svoje klice učeći ih ljubavi, da svijetom nikada ne budu samo roboti.  |
17.04.2007., utorak
Your angel will be your protector
|
Zrcalo na zidu govori mi koliko odvratan sam si, s spoznajom da sam ljudsko biće, gadim se sam sebi sve više. No to nije tema posta ovog, tema je.. ovo što slijedi. Tisuću puta prepustio sam se noći misleći na nju. Prokleti ljudi tako jako žele uništiti ju ali ne dopuštam to. Što vam je ljudi, borit će te se sa mnom a znate da ćete izgubiti, svoju ću groficu braniti zbog nje ubiti, odustanite nemojte se sa mnom boriti. Rat koji ste tražili, bolje da nikada ne nastane jer ja ne pristajem dok god slušam njezin glas. Kao glas sirene idem uvijek za njim, za njom, pratim je u tugu i bol. Ljudi misle da mogu slomiti je, njezine lijepe oči natjerati da zaplaču.. o prokletnici jedni ako zaplače ona plakat će te i vi, ja ču se za to truditi, ja ću vas zbog toga ubiti. Anđele moj, ne skrivaj se, ne boji se ljudi. Ti, moja ljubavi, ne moraš nikada bježati ljudima drži se mojih mračnih krila, drži se moje ruke. Moj je mač jači od njih, moj mač ubiti će ih sve, slomiti njihove osmijehe i potjerati na koljena ih sve, pobrinuti ću se da zauvijek pate, samo ako ikada vidim da, da te i itko povrijedi kunem se da ću ga uništiti. Srcem i dušom predan sam ti jedina, predan sam ti da ti služim u ljubavi, u ratu i paklu. Mi živimo u paklu i ne trebaju nam demoni kada imamo ljude, zlobnije ne postoji. Zlo ne može uništiti one koji njime vladaju a zao sam ja, dosta je bilo dobrote. Dobrota je put u slabosti, put k slomljenu vlastitih ciljeva, ja se ne dam više nikada, poraziti! Ne dam se poraziti a nećeš biti poražena ni ti, ja ću za tebe uzdići mač mržnje, još jednom raširiti svoja krila. Ako su nam bogovi prijetili da će nas poraziti neka se sa mnom bore, ali ne, ne može nas uništavati ljudi ne može te tjerati da plačeš, ubiti ću ih sve. Prokletnici! Neka gori svijet u plamenu mržnje ljubavi i dalje ćeš sretna biti ti, ne dam ti da patiš, ne dopuštam ti da bol uz mene okusiš. A vi, svi vi koji pokušate pobijediti me, bit ćete uništeni uz zlu moć moje mržnje. Ne dam gaziti ono što volim! Ja sam anđel tame, nazvao sam se tako kako bi se protiv ljudi borio, kako bi zauvijek se izdvojio, ja sam anđel crni, najcrnji i nitko ne može učiniti me više bijelim a crni je anđel i ona, moja voljena. Odbite, bježite, dok moj mač ne probije vas sve, bježite od nas ili umrite! Nitko nikada nije značio mi kao ti ljubavi, nikada nitko neće toliko patiti kao oni koji povrijede te, o prokleta ljudska nacijo mrzim vas sve. U zemlji snova gdje nalazimo se mi, gdje sami smo ja sanjam i dalje da ubijam vas, sanjam da koljem vas i tjeram na koljena, da plačete i gušite se u krvi vlastitoj, da umirete od boli duševne, da vam srce kuca sve tiše, dok se ja sve glasnije smijem, vidjevši vašu moć i slavu na koljenima, prokleta ljudska nacija. Život vam je bezvrijedan, vaš život koji toliko volite, mislite da živite zbog nečega a sve što imate može se kupiti obitelj vaša i ljubav sve je dio posla, kao da su vam mozgovi postali novčani automati, prokleti ljudi. Ah doći će svima vama kraj, na sprovodu vašem nadam se smijati, uživati u pokopu vašem dok bacaju vas u rupe u zaborav! A ti ljubavi, ti unutar ljepote moga srca, ovu mržnju pamtiti nemoj jer tu ne trebaš biti ti, mržnja nas štiti da uživamo u ljubavi.  Ne diraj moju vilu Sve vas voli otac vaš kažete Zašto vam onda izgara meso i udišete plamen vatre paklene! Oko nas, masa ljudi Svakim danom sve više života se rađa i gubi Toliko boli i toliko krvi Toliko njih su uništeni, napadaju prvi Napadaju sretne živote što su ostali Jer žele svima svoju bol podijeliti. Zar to želite napraviti I mojoj voljenoj Naučiti je bolima kojima se svijet ne može nositi O prokleti ljudi Svi ćete umrijeti. Plameni s zemlje gorjet će Tako da nebo vidjeti više čovjek neće U plamenu pakla koji sami stvarate U njemu će biti utopljene Sve vaše face sretne, ubijene Ubojstvo je tako sladak zločin i tjera te da ubiješ još Kada okusiš nikada nećeš prestati Boga se igrati Igrajmo se boga braćo Igrajmo se životima, braćo i sestre Zanemarite sve praznovjerje i kletve Ovo je realnost Dobrodošli u moj jebeni svijet Gorite u njemu Ljepotu nećete dostići. Zašto ste dirali ono što vas nije diralo Oh dam mi još jednom moć oče Pa poubijam sve ove Sve koji mole se Da iskupe se za grijehe svije. Pljujem vam u facu prokletnici Prokleti bili Svatko tko takne vilu moju I plamenu će gorjeti Svaka suza koju isplače Za vas značit će leš, više.  Ledena visost Sanjao sam te i noćas draga Usnula si u ljepoti haljine svoje Što crna je a biseri njeni Kao zvijezde na nebu stoje I usnula si mi noćas u snu voljena Na rukama si mi tijelo predala! Uživao sam tvoju ljepotu gledajući te Gledajući u rukama svojim, rukama patnika Kako rane nestaju jer držim te uz sebe Obećao sam ti u snu voljena Da voljeti ću te zauvijek Da nikada neću nestati. Ja sam podla i pokvarena osoba Puna mržnje za druge Ali to isto i oni meni nude To nikada nećeš dobiti ti Ništa osim ljubavi. Dirao sam ti tijelo voljena Gledao sam te dok si uživala U svim mojim pokretima Uživao sam u tvojim divnim očima Sanjao sam ljepotu njihovu Sanjao sam da si pored mene ti O kako prokleto trebaš mi! Ti si san moj Ti si moja bol Moja ljubav Ti si sve što trebam Trebam te, trebam više nego ikada prije ljubavi Ne, nikada ne smiješ otići Molim te daj mi da ljubim te Daj mi da okusim tvoje usne. Kraljica moja Ledenu krunu bi ti stavio Moja snježna kraljica U tvojim hladnim rukama Predao bi sve svim mukama Samo da u njima ležim ja Dok sam god vladar svoga sna Dok god u mojem srcu si ti Obožavam te ledena visosti.  Nakon što sam se ispuhao… U cijelome životu nikada nisam nalazio smisao, nisam nalazio razlog zašto ne umrijeti, zašto se boriti. I sada nakon toliko vremena tražeći i nakon toliko padova, pronašao sam nju. Moja voljena. Ne želim da itko radi išta što nju može povrijediti želim je gledati sretnu. Borio bi se do zadnjeg trenutka samo za nju jer stvarno, obožavam je. Pitate se što mi je. Samo sam ja još uvijek ja. Donekle.. Neki ljudi rade nešto što ja ne želim da rade, a to rade nama. A tko god stane između nas na bilo koji način, na bilo koji način da izaziva borbu, ja dajem sve od sebe da je i dobijem. Pobijedit ću u borbi, znam. Ali da, i dalje nikada nisam sam. Uzdižem te moj anđele, tvoju ljepotu i tvoje postojanje, volim te drago moje, nikada nećeš plakati uz mene. Lišit ću te boli i suza ovog jebenog svita okrutnog.. Povest ću te u svoj svijet gdje nema svijetla, gdje je dobrota ismijana, uživat ćemo u vlastitoj zlobi. Odbacit moralne vrijednosti drugih kako bi se zaštitili, zaboravi na moral voljena. To nam više ne treba. Dobrodošla u moj svijet, mraka i sjenka. Ne dopuštam nikome da upali svijetlo u mojoj tami, jer u tami ležim ja, leži sreća. Tamnija tama od naše je, živjeti život kako žive ostali. Njihov je život hladan i mračan, gubi svoju ljepotu i taj mrak ubija, u našem mraku ljubavi, reži beskrajna romantika, beskrajna nježnost u tami skrivena, kako je ljudska ruka nikada ne bi dirala. Samo za nas dvoje voljena za ostale to je tama neprobojna.  |
16.04.2007., ponedjeljak
When love and death embrace
|
Veselio bi se svakoj noći.. s osmijehom bi čekao njezin pad. Znao dam da ću i ove noći ležati negdje pijan, s glavom bez obzira pobjeći od stvarnoga života.. jer on mi nije imao što ponuditi. Padao bi po ulici, spavao na njoj. Nosili bi me prijatelji po gradu samo da dođem k sebi… oni nisu znali, nisu ni zamišljali kako mi je lijepo. Iako nisam svjestan gdje sam i tko sam. Mogao sam zaboraviti kako sam odvratan i sakriti se u svoj svijet, s toliko alkohola da mi je tijelo gubilo funkcije. Ah, alkohol.. tako lijep odvratan način življenja a tako lijep način umiranja. Moja iluzija.. Sjedio bi na klupi i spavao, oko mene bi život i dalje prolazio ali ne i ja. Ja sam sjedio i pustio život da prolazi, uživao u njegovoj prolaznosti s spoznajom da je u meni upravo litre alkohola koje me izjedaju i ubijaju i znajući da propadam svu noć sve više.. nasmiješio sam se, mogao sam možda reći da sam i sretan. No ne znam dali sam bio, znam samo da mi je alkohol oduvijek bio najbolji prijatelj.  Svi mi znamo da nakon droge alkohol je najveća ovisnost i najteže se je skinuti s nje. Definitivno nakon tolikog opijanja kako sam se ja opijao… definitivno mi je nezamislivo provoditi dane bez alkohola, no i dalje provodim ih, zbog nje, za nju, za nas. Tresu mi se ruke, živčanim. Udaram sve ljude blizu sebe, mijenjam raspoloženja.. Malo plačem pa se malo smijem, malo sam živčan malo sretan.. ne znam više tko sam ali znam, znam da više u sebi ne pronalazim sebe. Postao sam tako plitka osoba, osjećam se tako.. tako plitko. Moj um.. kao da je ishlapio.. moja mašta, kao da je izbijelila.. jedino što je u meni ojačalo više nego prije, nego ikada prije. Moje srce. Volim, volim je. Hoti.. ah divno moje. Moje.. kako je samo lijepo znati da smijem reći da je to divno malo stvorenje moje. Obožavam te. Prolazim kroz neko jebeno teško razdoblje bez alkohola a ne izlazim iz stana nimalo. Ne mogu.. ako odem van vani je toliko alkohola, a ja ga moram gledati. Ne bi bilo problema da sam ja pio iz neke fore, ali ja pijem jer u tome uživam. Tj. više ne pijem.. sada uživam u njezinim riječima, slikama.. uživam u njoj.. iako sam je vidio sam dan i pol.. Htio bi otići van i napiti se, doći doma pijan.. spavati.. nedostaje mi to.. nedostaje mi vikend do 5 -6 ujutro. Puno alkohola i zabave. Možda i bez zabave možda samo opijanje do granice da znam disati i spavanje. Opuštanje. Nedostajem si.. tko sam sada ja?  Ovo bez alkohola više nije ista osoba.. kao da jedan veliki dio mene nedostaje ali opet. Znam da je to lošiji dio mene. Lošiji je dok je u pitanju osoba do koje mi je stalo. Pa sasvim razumljivo da smeta onome tko te voli da piješ.. ali opet.. mlad sam, kako da se zabavim. Ma ne znam, preglup sam za tu temu. Jedino što znam da bi bilo dovoljno jako je provoditi dane s njom, svaki dan da je mogu vidjeti i poljubiti. Možda nekada ni jednu riječ ne reći samo je imati u zagrljaju, samo da mogu imati svoju jedinu. Obožavam te hoti obožavam ljubavi.. Ovo što sada prolazim, proći će. Za razliku od ovoga što osjećam prema tebi.. to, to zauvijek ostaje.  Ali opet. Sretan sam na neki način i znam da to ne pokazujem. Od kada sam se vratio iz zg nisam izašao van onako kako sam prije izlazio. To je razlog što ne pijem i dosadno mi je i pitam se mogu li se suzdržavati da pazim koliko pijem. Da se ne napijem.. no, probat ću nekada.. sada sam svejedno zaokupljen svojom voljenom, njezinim dolaskom meni i mojim odlascima njoj. Zaokupljen ljubavlju koju dijelimo i u koju vjerujem. Dani kako prolaze ona mi je sve bliže, sve sam dalje od prijatelja ali sve sam bliže njoj. Prijatelji.. ah da.. pa sjebali su me često.. tako da više ne razumijem ono da su prijatelji važniji od dečka ili cure… zato jer.. prijatelja je više i dakle više je zajeba.. Vjerujem da me hoti ne bi nikada povrijedila.. vjerujem u nju više nego u bilo kojeg prijatelja i bilo koje cure prije. Polažem cijeli život ljubavi, samo da budemo skupa i sretni. Ne mislim nikada posustati uljepšavati tvoj život jer znam da ja to mogu uraditi na poseban način.. moja mašta, moj um, moje srce i moje tijelo. Sve što želiš uzmi, sve je tvoje. Cijeli sam ti predan, uzmi me, odbaci me. Ja sam uvijek tvoj. Budi uz mene zauvijek.. ili me odbaci.. opet.. ja sam tvoj.. Sve što želim si ti.. u ljubavi, životu ili smrti. Samo da sam uz tebe ljubavi. Volim te  Ovom pjesmom sada otvaram svoju novu zbirku pjesama pod nazivom ''Svijeće u noći gore samo za nas dvoje'' s posvetom za hoti. Dakle pisat ću cijeli zbirku pjesama s posvetom za nju pa ono. Od sada će te kojih 2 -3 mj čitati samo ljubavne pjesme osim ako se ne zaletim na neku temu na blogu pa napišem drugačiju pjesmu što je i više nego često. Bilo kako bilo. Hoti volim te, eto dobio sam upravo poruku od tebe idem čitati. Pusa, hug.. be mine forever honey.  Samo mi Otvorio sam prvi list u životu Nakon što sam se predati htio Otvorio sam prvi list u knjizi života I trebala mi je najveća ljepota Pa sam se tebe ljubavi sjetio Ove stranice ti posvetio. Kada me ljubav prvi puta dotakla bola je bila Ali u meni i dalje nije umirala nada Da će doći ona prava A ta prava sada znam da si to ti Volim te, ljubavi. Volim samo tebe jedina Tako se jako želim topiti u tvojim usnama Ne mogu ne gledati tvoje lijepe oči Nadam se da ćeš mi doći Da ćeš u moje naručje pasti I da ti nikada neće biti ispod časti Poljubiti usne moje Što postoje samo za tvoje Da nikada ti teško neće biti Uz mene svijetu se skriti Da uživamo u ljubavi i samoći Što po danu, što o noći Samo da si uz mene ti Svi ostali su nebitni Samo ti i samo ja Do kraja života. |
14.04.2007., subota
In love with you
|
Pisao sam pjesme dok sam gledao u njene oči uspavane, tako nježno zaklopljene. Duboko u sebi znao sam da za nas dvoje ne postoji kraj, vjerovao sam u našu ljubav, u nju. Pisao sam pjesmu voljenoj, pisao sam joj kako je moj anđel jedini, pisao joj kako su osjećaji koje mi daje predivni. Sjedio sam s ružom u ruci dok sam pjesmu pisao, kasnije sam njezinu ljepotu risao. Bila je divna uspavana ljepotica moja ljubav velika, najveća. Gledao sam ožiljke na rukama i šaptao: '' hvala ti anđele ti si me od toga spasila.'' Pisao bi joj danima, satima. Pisao pjesme o njezinoj ljepoti, o mekoći njenoga lica predivnoga. Besmrtna je ljubav naša, nikada ne bi dopustio da itko uništi našu ljubav, nikada ne bi dopustio da itko uzme je od mene, ubio bi zbog nje, ubio bi za nju. Ona je to znala, nikada me nije izdala. Hodali smo parkom u rano predvečerje, zlatno sunce rasulo se je kroz grane. Rasulo je svoje krvavo žarke boje po nama, romantični doživljaj naše ljubavi nitko nije mogao ni usnuti. Držao sam njenu ruku, meku i plahu. Pomislio bi da je plaha kao list ali shvatio sam da je mekanija od svile. Tako plaha ruka, poput pera. Meka i laka.. a tako lijepa i blijeda. Ljubio sam njezine žarko crvene usnice, ljubio sam njezin bijeli mekani vrat. Prelazio sam zubima njezinom debelom žilom na vratu, polizao je, gricnuo.. ona je i dalje samo drhtala u mojim rukama, podigavši glavu i pogledavši u njezine oči, nasmiješio sam se u potpunosti pasivno i rekao tim dubokim lijepim očima: '' nikada te neću prestati voljeti''. Stavila je svoje lijepe prste plaho i meko, hladne na moje lice. Osjetio sam kako se približava mojim usnama, nije me poljubila. Prislonila je svoje usne na moje i držala iz tako, pomaknula ih malo po jednoj pa malo po drugoj. Uživao sam u njoj. Između naših usana samo vjetar je mogao proći, ponesao je njezin lijep miris u moje nosnice, duboko u moja pluća a ja sam ga udahnuo svim svojim plućima i dušom koja je poput cvijeta lijepo se rascvala na suncu, a ljepšeg i toplijeg sunca od nje nikada nije bilo. Bili su to divni trenutci, kada smo oboje uživali ljubav i prirodu odjednom, u predivnoj kombinaciji obje ljepote. Tako lijepo jesenje veće, mislio sam da nikada prestati neće  Došla je i zima jedne noći. Odlučili smo prošetati se ulicom, dok snijeg nas je zasipavao bjelinom svojom svetom, lijepom. Pitao sam se dali išta ljepše postoji. Od snježne kraljice u zagrljaju i snijega na licu, na koži.. pitao sam se postoji li išta ljepše od nje, a odgovor je bio definitivno ne. Stajali smo na groblju, snijeg je već duboko pokrio to tiho i mračno mjesto. Napušteno, tužni i sablasno, no tako jako, jako smireno. Uzeo sam jednu ružu, smrznutu u svojoj ljepoti, smrznula se je i oko sebe imala divan ledeni oklop, činio je njezinu ljepotu neozljedivom. Kao da je zarobljena u vlastitoj ljepoti, darovao sam ružu svojoj voljenoj, poljubio njezino lice i rekao: '' smrznuta ljepota ove ruže savršeno ti pristaje voljena, jer i u dane kada tvoja ljepota ostari, sjećanja na nju nikada neće nestati''. Uzeli smo trn, lijepe ledene ruže, lijep i velik, trokutast i oštar s sve tri strane. Stavili ga u svoje ruke i stisnuli. Ubod u ruku, osjetili smo toplu krv na hladnim nam rukama kako se slijeva, i kapala je u snijeg dok je drugi tek napadali snijeg pokušavao prikriti crvenu ljepotu naše krvi. Uzela je u dlan moju ruku, poljubila je moj dlan a na njezinim usnama ostao je krvavi trag. Isto to učinio sam i ja na njezinom dlanu, prešavši preko ranice na ruci jezikom, prenijeli smo krv s usana na usne poljupcem. A poljubac je bio ukrašen njezinim zagrljajem oko moga vrata, snijegom koji nas je pokrivao i poljupcem koji nas je spojio, zauvijek. Rekla mi je , gledajući me u oči. Rekla mi je te noći, lijepe i hladne, zimske noći:'' voljeti ću te zauvijek anđele moj, ti si jedini za mene.'' Tako lijepo zimsko veće, mislio sam da nikada prestati neće.  Svijet je gubio bjelinu, a ispod njega bio je novi život, rođen i skriven u blaženoj bijeloj boji snijega. Prvi cvjetići sretnih boja rodili su se ispod snijega. I dalje sam uživao mekoću njezine lijepe bijele ruke, njezinih divnih očiju i glasa poput violine što vjetar svira, o divna li si divna ljubavi, ni proljetni mirisi cvijeća tvoj ne mogu ugasiti. Hodali smo do jedne livade, odbačene od svijeta i ljudi. Legli smo u travu, ljubio sam njezin vrat, ljubio sam njezine grudi. Odjeća s nas nestajala je poput vjetra što nosio je latice, latice oko nas. osjetio sam njezinu kožu kako lijepi se za moju ,sjetio sam njezin trbuh pod usnama i osjetio sam njezine ruke na mojim leđima. Dok bi držala nokte oštro u mojoj koži sklopljenih očiju, udisala miris prirode na putu do savršenog vođenja ljubavi, obožavam te jedina, obožavam iz prostog razloga jer si ti, ti. Ležali smo satima kasnije u travi, zagrljeni i sami. Nitko nas nije vidio, nitko nas nije tražio niti nas je našao. Ovdje ni boga nema ni vraga, ne postoji dobro ili zlo, ovdje je samo lijepo i nenadmašivo. Ljubio sam je satima, ne bi skidao usne s njezinih da joj vrat probao nisam, odlučio sam s njom cijelu noć tu ostati. Noć je bila lijepa, nebo vedro i zvijezdama posuto, rasulo se svijetlo njihovo visoko, rasulo se preko cijeloga crnoga neba. Tražio sam naša imena u zvijezdama a ona mi je pomogla. Rekao sam joj: '' kada u tvoje oči ljubavi pogledam, ja na nebo zvijezde ne moram gledati jer oči tvoje su najsjajnija ljepota u noći, a uvijek su uz mene jer si uvijek uz mene ti, anđele jedini.'' Tako lijepo proljetno veće, pomislio sam da nikada prestati neće.  Žarko sunce grijalo je moje tijelo, tjeralo me da gorim. Ali ni jedno sunce nije moglo tjerati me da gorim kao ona, koja palila me je, palila me iznutra. Oh moja voljena. Zapalila je svaki dio mene za sebe, palila me kao svijeće što se u noći pale, tako je i ona palila mene uz morske obale na kojima smo bili sami, i na svijetlu i u tami. More nas je kupalo, a iz ruku svojih je nisam ispuštao. More je valovima nas skrivalo, pijenom njihovom umivalo, a njezin osmijeh bio je razlog za utopiti se od ljubavi, oživiti zbog opsjednutosti, opsjednutosti ljepotom toga smiješka, ne postoji od nje za mene ljubav veća. Dao bi ti ljubavi ovo more da mogu, spojio njegovo prostranstvo koliko nebo veliko je, učinio sve lijepo samo za tebe. Dao bi ti voljena, svaki oblak na nebu što vidiš, njima pisao volim te, kako nikada ne bi zaboravila da motrim te. Obožavam te voljena, evo me i pao sam na koljena, u moru klečim i nadam se, da prsten ovaj na ruku ti smijem staviti, da ćeš za mene se udati. Prosio sam je, prosio sam voljenu da zauvijek uz mene bude, kao moja žena što duže i duže, dok smrt nas ne rastavi, dok nam se duša opet ne sastavi. Pala je na koljena ljubav moja, voda nas je prsnula. Poljubila je usne moje, šapatom mi ''da'' odgovorila a osmjeh na licu mome tada bio je sjajniji nego cijelo more, i nebo cijelo što sunce je čuvalo, ljubav moja, nikada te ne želim izgubiti.. nikada nisam ni htio. Pala je noć, a mjesec veliki i srebrn rasuo se na more. Svoje lice u njemu kupao, odraz zvijezda u njemu je zalutalo. A tamo dolje negdje pod našim nogama, ispod litice na kojom smo stajali mi, bili su i odrazi naši. Lađa u daljini plutala je, tako i moje misli kraj nje. Ništa bitno nije bilo, oh ljubavi moja meka, moja svilo. Samo to je bilo bitno, osjetiti njezine usne i ruke, hitno. Želio sam je osjetiti i bolje, želio sam je osjetiti unutar svoje kože. Želio sam da jedno budemo ona i ja, da ne bude samo moja voljena. Mjesec se je rasuo, osvijetlio nam put krasan, srebrn. A zagrljaj nas bio je jedina sjena na moru što svijetlom okupano je bilo, mi smo jedino crno u ljepoti to i divno smo se uklopili, mjesec noći a mjesecu ljubavnici. Tako lijepo ljetno veće, pomislio sam da nikada prestati neće.  Godine su nam letjele i sve je lijepo bilo. Svaki dani bili su posebni a svaki sati čarobni. Sve je bilo kao majka koju smo zajedno sanjali – živjeli – pisali. Dok jednog dana nisu ponestali listovi. Kraj priče brzo je završio, toliko brzo da je cijeli život skoro srušio. Jednog dana rekla mi je draga, jednog lijepog dana dok snijeg je mekan padao, rekla je da me život varao. Da ona ne može više uz mene biti, da ona mora ići. Nisam htio, nisam mogao to podnijeti, plakati sam stao jer drugačije nisam znao. Zašto ode nikada rekla nije, ja svirao sam tužno violinu kao i sada godinu prije i prije. Dani su letjeli a nje bilo nije, alkohol me ubijao, zvuk violine opijao. Sanjao sam njezine dodire, plakati više nisam htio ,da dodir njezin s lica isprao ne bi, o gdje si ljubavi gdje si.. Boli me, boli jako draga.. volio bi znati gdje te mogu vidjeti i kada. Daj mi priliku ljubavi da se iskupim ako išta sam skrivio, rekao sam ti to svaki dan, ali ni jedna emocija od tebe nije izašla van. Nikada saznao nisam što je bilo voljena, ali znao sam da život bez tebe ne postoji, ne za mene ne za mene draga, ovo je za mene noćna mora koja proći mora. Sjeo sam pod križ ove noći, snijeg me polako pokrivao, pio sam alkohol i nisam birao. Koji alkohol pijem, samo da u sebe točim, lijem. Pištolj sam u usta uzeo, cijev hladnu na vrelo meso prilijepio, okidač pripremio. Ali ruka meka poput svile, plaha poput pera odbila je pištolj i spasile me ubijanja. Gledao sam je kako ispred mene stoji, gledao sam je kako me da živim moli. Rekla mi je da otišla od mene je, jer umrijeti trebala je. Nije htjela da vidim kako umire, nije htjela da vidim kako život razara je. Ali preživjela je smrt sigurnu, suze za mene prestala plakati i u ljubav našu nikada se nije prestala nadati. Bio sam sretan što je ona tu, tamo gdje sam se htio predati vječnom snu. Učinila je tužnu noć krasnom.. Tako lijepo romantično veće, znao sam da nikada prestati neće.  |
12.04.2007., četvrtak
Sad
|
Nisam više mogao izdržati pritisak zidova, nisam mogao ostati unutar svoje sobe. Pokušao sam disati ali stegnulo me je oko grla, držalo me na pola mrtvim psihički. Tišinu sam razbijao glazbom ali u meni je još bila tišina, kao da je pogreb u meni. Nedostajala mi je ona, i ona i alkohol.. trebam ih oboje a ne mogu imati ni jedno. Osjetio sam tijelo kako se steže, mišići grče, potreba da udarim u nešto.. izderao sam se bez velikih razloga gotovo demonskim glasom na svoju staru.. opet sam se vratio u sobu, na koljenima pred ogledalom. Gledao sam se.. raspuštena čupava duga kosa. Češljao sam je, ruke su mi se tresle. Kuda god bi pogledao bili su zidovi.. a nije bilo nje.. odlučio sam otići van  Krenuo sam van… Ah zrak, zrak.. ali bio sam i dalje sam.. slušao sam svoj mp3.. pogledao sam se u vrata zgrade, na trenutak sam zastao.. pitao sam sebe… na što to ličim.. Maskirna košulja, crne hlače i majica, crvene starke i raščupana kosa.. Bokte.. moje lice… izgledam tako izbezumljeno… Spustio sam glavu k podu.. hodao sam do birca u kojemu sam znao da ima netko od moje ekipe. Ušao sam u birc.. a ne, ne opet. Pogledao sam na tolike boce pune alkohola, ah.. taj okus. Svakoj boci znam miris i okus, cijenu.. sjeo sam za stol s frendom i frendicom.. naručio sam ledeni čaj.. prvo što sam vidio u toj boci bila je hoti. Sjetio sam se kada sam to pio u runi kada smo bili.. ah, hoti. Da.. moje lice se nasmiješilo pa rastužilo.. Frend mi je rekao da izgledam izgubljeno… oboje smo zamijetili da mi živci jako rade.. proklet bio alkohol ne mogu bez njega, mogu.. ali trebam vremena da se naviknem.. a on me tako jebeno traži..  Išao sam doma.. ne nisam išao doma.. krenuo sam kružiti gradom.. a grad je tako malen.. nisam imao što vidjeti, kuda otići.. prošao sam kroz centar, tek nekoliko ljudi na semaforu.. Nisam ih čuo od svog mp3-a ali vidio sam da su njihovi pogledi nekako gadljivi na meni. Ma tko vas jebe pomislio sam.. depresivan sam.. da.. jako.. u trenutku.. osjetio sam kako sam depresivan.. držao sam se desne strane ceste, nisam htio hodati po nogostupu.. krenuo sam do groblja.. hodao i hodao.. pjesme na mp3-u su bile tako tužne.. a ja sam tako jako trebao to, da bude uz mene.. tužna pjesma.. došao sam do tamo. I dalje mi je trebao alkohol.. ma ne znam.. trebam nju a znam da je ne mogu imati sada, a alkohol mogu.. ali ne želim.. ne smijem.. Toliko križeva, lampaša.. bilo je već mračno ali bilo je ljudi.. prošao sam kroz groblje.. izbio na drugu stranu. Blizu svoje kuće.. most.. stajao sam na mostu.. gledao u vodu ispod.. tako bi se bacio u nju.. da je duboka.. da utonem u njenu ljepotu hladnu.. pomaknuo sam kosu s ramena na leđa a s kosom maknuo sam i slušalicu.. čuo sam žubor vode. Skinuo sam i drugu slušalicu.. slušao to.. mislio samo na nju.. onda sam zaboravio na alkohol.. samo na hoti, samo na nju. Okrenuo sam se prema parku… krenuo prema njemu. Park ima moje kuće.. kružio sam oko njega. Napravio sam 2 - 3 kruga.. mali je.. okružiš ga za 10 minuta sporim hodom.. Došao sam u stan.. opet ti zidovi.. mirisalo je na tugu, na bol.. tražio sam razlog sreći. Vidio sam ga.. na monitoru na desktopu. Slika od hoti.. hehe, da… slika moje ljubavi. Nasmijao sam se. Rekao sam slici volim te. znam da sam lud.. radim to konstantno.. Kada je volim.. što da radim. Sjeo sam za komp.. mislio sam si.. možda dođe, možda dođe.. i čekao sam.. ali nije došla.. nema je.. Gledam njenu sliku, opet šapćem.. volim te… samo da te nikada ne izgubim ljubavi.. volim te..  Ne posustaj ljubavi Osjećaj samoće i osjećaj boli Umire kada mi ona kaže da me voli U samotnoj noći Njoj se nadam da će doći Maknuti sve što srce mi koči. Ne osjećam bol ljubavi Ne osjećam da me boli jer znam da me ona voli I kada sam tužan ružice malena To je kao čaša ne ispijena Ako ne ispije nikada se ne isprazni Bol se natočila U more se pretočila. Dakle ja sam to, ja sam to postao Tvoj san, tvoj razlog za život Kao i ti moj, moj jedini dom Moj dom, moj dom. Ti si mi sve ljubavi Nikada nemoj posustati u našoj ljubavi Gledaj svijet kako propada Ali nećeš vidjeti kako propadamo mi Jer nikada se nećemo razdvojiti.  Trnje ljubavi i života oko moje se ruke mota Razapet na križu boli života Trnje mi se oko ruke mota A ruža jedina koja lijepa je i ne boli Ta jedina me voli I ta jedina si ti Omotaj se ljubavi, nikada me nemoj pustiti. Kada bi mogao letjeti ljubavi Nikada ne bi padao Kao zmaj na nebu letio bi ja Tvojim trnjem vezan Neka reže me Jer u tome uživa srce moje. Duboko u sebi želim patiti Jer samo tako znam da te ne mogu prestati voljeti Želim plakati Jer tako znam da ću ti ljubav dokazati. Želim letjeti s tobom u naručju ljubavi Želim te odvesti, tamo gdje nisu bili ni anđeli Negdje gdje postoji raj stvoren samo za nas Gdje čujem samo tvoj glas Kako mi tiho pjeva Dok u krilu ti glavu držim I jezikom po usnicama kružim Jedan trenutak taj dao bi za proklete sve Koje sam bio bez tebe.  Ovaj sam post pisao u srijedu ali mi se nije dao postati do danas.. |
10.04.2007., utorak
My elegy
|
Gdje si ti, moja ljubavi Gdje si ti ljubavi Tako bi te jako htio vidjeti Gdje si mi sada ti anđele Tako mi nedostaje tvoje lice najslađe Suze mi niz lice klize Želim ti biti što bliže Gdje si mi ti ljubavi Gdje te mogu pronaći Zar samo u kratkim snovima što sanjam Zar samo u mašti čijim carstvom ti vladaš. Onoga trenutka kada sam otišao od tebe Izgubio sam se opet iznutra sebe Pokušao sam se pronaći zbog tebe Učiniti te sretnom i dalje I trudim se kao i onda Prestati neću U život ti želim unijeti sreću Želim vidjeti u tvojim očima sjaj Prijatelji mi pomažu u ovome vremenu izgubljenome bez tebe Ne mogu više gledati sebe Tužna sam si prikaza u samoći obgrljena Volim te i to se ne može promijeniti Zauvijek ću te voljeti i to se neće promijeniti O kako te trebam ljubavi Gdje si ti. Sjedim i pišem pjesme Nekada tužne nekada sretne Ali u svakoj od njih počela si se pojavljivati ti Moja ljubavi. Gdje si, gdje si Tražim te Boli me život Boli me bez tebe Gdje si ti jedina Ljubavi moja predivna Sve boli svijeta ovoga bi trpio Ako bi onda uz tebe mogao biti Ljubav svoju nikada ne bi pristao skriti Zauvijek u ljubavi svojoj ja ću te grijati Od okrutnog svijeta u svijetu snova zajedno ćemo snivati. Nakon što sam te s obzorja svoga oka izgubio Nisam prestati plakati mogao Nikada se toliko rastužio nisam Kada sam vidi da tu gdje sam nema te Nema te da ugriješ srce moje anđele Nema rukica tvojih da grle me I nema ljubavi, nema ljubavi Nema ljubavi koju daješ mi ti O kako te trebam voljena Zar si nestala, zar si nestala ljubavi Gdje te mogu pronaći? Jesi li tu ljubavi Tražim te u svome snu Kako je lijepo poznavati te U snovima nadati se Da ću te bar na tren sanjati I da će ova veza između nas zauvijek trajati O kako lijepo je ljubavi U tebe se udubiti U tvojoj ljubavi i osmijehu Očima lijepim i riječima svetim Što iz dana u dan daješ mi Hraniš moje srce ljubavlju Hraniš moje oči suzama od sreće Dok se život mrtvo i sporo oko mene kreće Ali kako se kreće on polako tako i ja Dok jednog dana ne budeš samo moja, moja jedina Dok jednoga dana uz tebe u postelju ne legnem I ne šapnem na uho prije spavanja ti Volim te, za mene porazi ne postoje Nikada neću odustati Zauvijek ću te voljeti Zauvijek tebi težiti Nikada nikuda bježati Za mene postojiš samo ti Zauvijek, moja ljubavi. Božica moga sna Osjećam kao da me nikada nitko poznavao nije Kao da nitko nije mario dali je moje lice tužno ili se smije Osjećam kao da nikada nisu marili kako se osjećam I što mi se događa dok nisi došla ti Osjećam kako bi bez tebe u sekundi mogao umrijeti. Osjećam kao da ruke mi opet oštrici teže Osjećam da suze mi niz lice bježe Osjetim da samoća proždire u mene Osjećam da mi trebaš ti Osjećam kako bi bez tebe u sekundi mogao umrijeti. Ponekada mislim da ljudi nisu marili jesam li se smijao Ili sam samo jako plakao Kao da nitko osim tebe ne mari Što moje srce radi Što govore riječi moje sve Napisane za tebe, za mene I za tebe ljubavi Za tebe zvijezde bi dirao Na vjetru ljubavne pjesme svirao.. Tvoje ljubavne riječi trebaju mi Tvoji meki dodiri Ti si anđeo taj Što meni predstavlja raj Ti si jedina za mene Moje jedino iskreno htjenje… Kome da se molim Kome da se pokorim Da mi te u naručje vrati Da brže prolaze sati Da suze koje plačem presuše Da nestane tuge i kiše Tko je zadužen za sreću života mog Postoji li bog Postoji li bog ne znam ni ja Jedini bog za kojega znam si ti, božica moga sna.. Vrijeme Dogodili se ikada da moje srce zakuca Kao onda kada bilo je uz tvoje Nastavit ću i dalje pisati pjesme svoje Ljubavne što miris ruža nose Kao prelijep miris tvoje kose Dogodi li se ikada da te u rukama držim Da zima u meni umre Ja past ću kao pahulja na tebe da ne padnu druge. Lakomo te volim i lakomo te želim Jer samo ti, samo ti u životu ovome me zanimaš Proklet bio život bez tebe Proklinjem, proklinjem dane bez tebe I proklinjem vrijeme što sporo prolazi Vrijeme što ubija Prezirem vrijeme koje ubija me Prezirem sve, prezirem sve Prezirem sve osim tebe. Ti si tako lako nestala A ja, ja sam tako teško to primio Ti, ti si tako lako otišla Dok vjetar nosio je miris tvoje kože od mene. I što god učinio sve dalje sam ti bio I što god činio plakati nisam prestajao I koliko god suze lio I dalje sam se u sebi smio Smijao sam se od sreće što sam te imao Plakao od tuge što sam te izgubio Smijem se od sreće što sam te imao i imati ću opet te Plačem jer vrijeme sporo vodi me do tebe. Bol bez tebe Mislio sam da poznajem bol A bol me je tek naučila patiti I kada sam mislio da pobjegao sam sjenama Shvatio sam da sam izgubio svoju Da nisam više osoba.. Ti si mi u mislima Miris tvoj i mekoća dodira.. Osjećam da umirem bez tebe Unutar sebe raspadam se Osjećaj da nema te uz mene Tjera me da sanjam kako umirem Sjećanje na tebe lijepo je I slama me pomisao na tebe Kada pomislim da ne mogu do tebe.. Plakao sam i jučer voljena Prije nego sam se prepustio mirnim snovima Plakao jer krevet opet hladan je bez tebe Plakao sam i jutros ljubavi Plakao jer pokraj mene nije bilo lica lijepoga da gledam ga Dok budim se iz lijepoga sna Samo ta hladna odurna, prokleta hladnoća. Osjećam da umirem Umirem bez tebe Tražim se, tražim se a ne nalazim izlaz iz ovoga Osim u voću zabranjenu Trebam krvi i alkohola Da ne slomim se Da ne izgubim se, da ne slomim se… Trebam te! trebam te! Smirujem se, pokušavam oduprijeti Znam ljubavi znam, obećao sam da ću uspjeti Volim te volim ljubavi Ali ne mogu trpjeti Ne mogu stalno svjestan biti I svoju bol kriti iza osmijeha umjetnih Kao da na mome licu nisu Suze mi oči kada gledam druge parove kako miris svoj udišu A ja udišem miris suza i miris tuge Pogled mi pada na stare željezničke pruge Čini se kao rješenje boli Ali ne bi to učinio i u glavi kažem si: ona me voli. Ne mogu, ne želim… ne, ne znam.. samo pišem.. ne znam želim li prestati, ne znam mogu li prestati i dok se to pitam i dalje samo pišem.. ne mogu prestati plakati, ne želim.. što do vraga.. ne znam što da radim sa sobom, sjedim cijeli dan doma i razmišljam o njoj..a mogao bi raditi negdje i zaraditi novce.. ne valjda živjeti u gradu, teško je zaraditi kao dijete.. ma, ja nisam dijete.. punoljetan sam.. k vragu totalno bi htio raditi cijeli dan.. samo da se umorim i da mogu leći spavati umoran.. da vrijeme prođe brže i da brže mogu do nje.. Glazba… da je nema.. ne znam što bi radio doma.. ovako sjedim, slušam i pišem.. cijeli moj život zadnjih skoro godinu dana bazira se samo na tome.. kako bolesno.. kako nepotrebno.. Loše potrošeno vrijeme.. pisanje je možda i korisno ali sjediti u kući cijeli dan i raditi isto svaki dan 24h na dan.. monotonija… Jedino što je drugačije je što sam sretan… nemojte da vas zbune ove tužne riječi koje pišem.. tužan sam jer mi nedostaje jako.. vjerojatno ne možete ni zamisliti koliko.. ali nije bitno.. Nije mi žao plakati zbog nje, drago mi je.. jer znam da je za nju i znam da svaka suza ima svoju svrhu da je isplakana za nešto lijepo, s pravim razlogom.. 64 kune sam uštedio.. trebam 122 kn za kartu za vlak.. trebam još bar 100 kn da imam uz sebe.. dobro ajde i 50 bi bilo dobro.. ali ja tek imam prokletih 64.. prodat ću nešto.. ali ja nemam ništa vrijedno osim nje, a ona nije na prodaju.. tj.. pa ne znam dali je imam.. imam je a nemam je a opet osjećam da je imam a bojim se da je nemam.. zbunio sam vas… ma da.. nije bitno.. ona zna što mislim.. čitajte pjesme, komentirajte ako želite… pozdravlja vas Blacken The Angel i poručuje: ljubav je najljepša stvar na svijetu. |
09.04.2007., ponedjeljak
She is my only, my only true love
|
Što si mi ti Pitam se što si mi ti Više od života i više od ljubavi Pitam se voljena što si mi ti Sanjam te sve noći Ti si moj san ostvareni Ti si san moj Koji ubija svu moju bol. Kada god pomislim na tebe ljubavi Ne mogu prestati se smijati Ili plakati Od sreće što te imam smijati se Od tuge što nisi uz mene Plakati Što jutrom se moram sam buditi. Napušta me miris tvoj Ne osjećam ga više Nema ga Mirisa koji učinio mi je srce da glasnije zakuca. Pitam se opet Što si mi ti Moja vječna ljubavi Više od sreće i ljubavi, života svog Što si mi ti, san moj San koji ne sanjam nego živim Život kojemu se uz tebe divim Kako lijepo živjeti može biti Ljepše od iluzije svake Kada znam da su mi tvoje usne predate Kao i cijela ti Moja jedina ljubavi.  Još jednom ljubavi moja, hoti, draga.. pišem ti post. A jebote, ne mogu provesti ni par sati bez nje već mi je teško.. mislim, nema teorije da ne budem sretan, daaaa. Blacken The Angel koji je svoj prvi blog napravio prije godinu dana par dana prije uskrsa bio je poznat po depresivnim i teškim postovima, prema suicidalnim mislima i tragičnim ljubavnim pjesmama. Ali što se je to dogodilo.. kada je sve trebalo biti gotovo i kada sam digao ruke od samoga sebe pojavila se je ona, moja jedina voljena. Naučila me je oduprijeti se boli, zatim me je učila cijeniti sebe i naučila me je voljeti, ne biti zaljubljen nego voljeti. Gledam sada u svoje ruke, znam da su je držale, volim te ruke. Moje oči, sebe cijeloga, imao sam je i volim se, jer znam da je mogu imati opet. I da ću je imati. Volim te hoti, volim ljubavi, napušta me tuga i bol iznutra, ostaje samo ona moja ''umjetnička'' depresija kao inspiracija pisanja priča ili pjesama.. ali ja sam sretan, osmijeh na licu, vedar sam, smijem se i dišem punim plućima. Gledam sve te sretne ljude, gledam ih kako se grle, ljube.. i znam, znam da bi prije htio imati curu samo zato da bi i ja to imao, ali shvatio sam nešto.. tek sada. Oni se vole, a ja sam oduvijek volio samo tebe, nisam mogao dati ni jednoj curi ništa dok bi bio s njom i mislio na tebe kada sam znao da to nisi ti. Čekati ću te zauvijek, tvoje ruke, oči i osmijehe. Čekati ću te ljubavi gdje god bio, znaš da sam uz tebe, svim svojim srce, svom svojom životnom energijom. Ja bi svu tu energiju prenio u materiju, jer mislim da bi to bila najljepša metrija na svijetu, dao bi ti svoju ljubav u materiji da mogu ali ljubav je osjećaj. Ulit ću ti je preko poljupca, upij tu ljubav iz mene, ulit ću ti je kada prislonim usne tvojima, kada privijem tvoju kožu svojoj, ljubavi, upij svu moju ljubav, volim te hoti.  Da sam anđel Krvave su mi ruke bile kada sam te upoznao Oči su mi tugu lile a ruke bol pisale Teško mi je bilo disanje A ti i onda bila si tu Da pomogneš mi da prebolim bol svu. Vodila si me daleko od propasti A ja sam slijepo gledao u nju Mislio sam da ne mogu biti sretan ni u snu Mislio sam da ne mogu voljeti više Sve ljubavne pjesme što moje srce piše Bile su tužne Dok nisam vidio te Anđeo moj, lice i očiju sjaj Anđeo moj koji iz mog srca ne može van. Ja da sam anđel s tobom bi letio Krilima te branio Učinio ti svijet pod nogama Vodio te visoko do svijetla mjeseca Tamo gdje sniva mjesec srebrni Gdje se anđeli skrivaju od tuge i boli Sakrio bi ja tebe ljubavi U raj svoj Sakrio te da ne poznaješ tugu i bol. ( ovo pišem par sati kasnije) kome se sada obraćam kada pričam, zar šutljivim sramežljivim zidovima. Kome pričam ove riječi i tko vidi ove suze što mi opet teku niz lice.. usamljen sam bez nje i osjetim kako kiši unutar mene, moje glave. Osjetim kako unutar mene oblaci kišu polako liju, tako lijepo i nježno. Tužno ali nježno. Baš tako nježno kako je ona bila nježna prema meni.. pa kažem si, kažem u glavi… voliš i voljen si, možda tužna kiša ovaj puta ispere tugu, možda opet zasja tvoje sunce, njen osmijeh lijep i mlad.. volim njenu mladost i volim njenu ljepotu.. uzvisujem njenu dušu i klanjam se njenim emocijama.. ja sam samo smrtnik, a ova ljubav besmrtna je.. ja sam samo dijete s sjebanom prošlosti, a ona je za moju budućnost spas.. ni kao mali nisam ovako lijepo sanjao, o mjestima koje ne postoje, o mjestima gdje bol umire. Sanjao sam o mjestima iz snova i mjestima u glavi, a ona je bila tamo, i disala, živjela nije znala za mene kao ni ja za nju. Ja sam vjerovao u svoju maštu. Ali još ljepše od moje mašte bilo je imati nju, biti njen, ne biti.. ja i dalje jesam njen, samo njen.. i volim to biti i želim to biti. Zašto kiša nikada ne prestaje padati, zar ona mora stalno tu biti, da se oblaci ne bi skupili. Plače mi se bez tebe ljubavi.. potreba da se opijem ili ubijem… jača je nego inače. A ja, ja znam da ova kiša koja sada pada, ispire sve to.. ožiljke s ruku, sjećanja na njih, ispire moje uništeno tijelo alkoholom i ubija sve što uništilo me je. Ovo je novi život za mene.. i ti si moj jedini put. Ovaj život podarit ću anđelima na ruke, ako ne budeš ga htjela ti.. ah i ti si anđel, anđel na zemlji moja ljubavi.. volim te, volim… volim.. volim.. pišem ovo, šapćem nijemom zidu a on šuti, blijed je, bijel… i upija moje riječi, volio bi ga vidjeti da plače da znam da je još netko živ unutar moje sobe… Neće zauvijek kiša padati u mojoj glavi, neće zauvijek bol u meni postojati. Ti si moj izlaz iz svega tog, a isto to i ja ću biti tebi, biti ću tvoja kiša koja ispire sve zlo, biti ću sunce koje će te obasjati i utopliti..  Tko me od tebe pokuša odvojiti mora umrijeti Mislim da bi najbolje bilo ubiti sve Mislim da bi bilo najbolje svima prosvirati glavu Mislim da bi bilo najbolje srušiti svjetski sistem Da mogu zauvijek biti uz tebe. Ubio bi ljude sve Koji me pokušaju odvojiti od tebe Ubio bi živo sve Što stane između tebe i mene Ubio bi sve. Rodio bi se opet da sutra poginem Rodio bi se opet da gledam te kako živiš Rodio bi se opet samo da mogu uživati te Jer gledajući tebe osjećam se kao u snu. Umro bi za tebe svake sekunde Samo da živiš mi ti Jer moj život bez tebe živjeti Smisao nije imao pa ga neće ni dobiti Samo ti, samo ti Jedino ti trebaš mi Samo ti ljubavi.  Moja posebna ljubavi Zar ljubavi ti Od ljudi na svijetu svih Možeš me rasplakati Još jednom… Zar ljubavi ti Možeš me natjerati plakati od sreće Jer vrištati više ne mogu Zar ljubavi tvoje ime život mi može značiti Kada čujem ga Za tebe ljubavi, umrijeti bi bilo lakše nego disati Za tebe se roditi i ubiti. Kada gledam u tvoje oči voljena Pao bi na koljena Molio bi samo da sekundu više Moje srce kuca i diše Molio bi te da prestaneš me gledati Jer ne mogu ti odoljeti Na koljenima te ne bi prestao moliti Da nikada ne zaboraviš me voljeti. Sve vrijeme svijeta utopio bi u tvojim očima Sklopivši svoje noćima Uživajući u tvojim dodirima plahim Poljupcima što se u noći gube Spajaju jedni na druge Spajaju usne tvoje i moje Anđeli se onda mole Da ljubav naša nikada ne padne Da svakim jutrom osmijeh na našim licima osvane I još jedan dan u ljubavi da provedemo Nikada boli ne predamo Ja ću te ljubavi braniti od tuge i boli Neka mene samo udaraju neka me boli Neka moje oči pune tugom i boli Nije bitno, ja znam da me tvoje srce voli Neka me na koljena bace i neka trgaju moje srce Nije bitno, ja znam da ono i dalje kuca i tuče I to za samo jednog anđela što na svijet je pao Nije ni dobar ni zao Taj anđel jednostavno si ti Neponovljivi, unikatni Anđel čije oči život u mene liju Anđel kojem se od sreće svi smiju Kada vide osmijeh njegov Kako ozari se na licu lijepome Kada pokaže da u svijetu ljepota umrla nije Već samo snije i snije A jednu od njih probudio sam ja I sada si moja Moja ljubav koju zauvijek ću voljeti Na koljenima moliti Nikada nemoj otići U mojim rukama zauvijek možeš spavati Nitko te neće umarati Opusti se samo uz mene i utopi u ljubavi Osjeti me i nemoj otići.  Bojim se Ja se bojim Bojim se sanjati Bojim se sanjati da slučajno ne sanjam te Da u snu budem bez tebe Ja bojim se, bojim se Bojim disati da slučajno ne udahnem zrak Koji trebaš ti Kako bi mogla živjeti. U sebi duboko bojim se Bojim te se gubiti Od toga bi mogao poludjeti Koliko bi me moglo boljeti Ubiti i uništiti. Riječi te, riječi te što upućene su od tebe Za mene, za mene voljena Čine me da srca kuca i da vjerujem Da ne bojim se, ubijaš mi strah Osjećam se kao vjetar lak i plah U snovima ljubavi Tražim te Da ni tamo bez tebe ne stanujem U snovima gdje moguće je imati sve Ja želim samo tebe. Bojao sam se da izgubiti ću te Ali vidim sada da ne mogu te izgubiti Jer ovisni smo si Ovisni jedno o drugome Kao droga što žile ispunjava tako ispunjavaš me ti Ali ne škodiš mi Kao što glas mi drhti kada sjetim te se Tako drhte mi i ruke kada pišem pjesme za tebe Oči suze mi Ako pomislim kako dugo treba da budemo zagrljeni  Moje sjene i ja Ti, ti da te nazovem pjesniče Da te nazovem ljubavniče ili patniče Gledam te kako igraš igre u sjeni Gledam te kako kiša po tebi slijeva se A ti i dalje pišeš pjesme Gledam te kako padaš i opet ustaješ Vjeruješ da ljubavlju možeš pobijediti sve. Gledam, gledam te Tako crno, mračno i prozirno Na svijetlu otkriveno Tko si ti Odgovori mi zašto se zidova držiš Zašto tekstovi koje pišeš ti U meni bude bol i suze Kao i druge Tko si ti, tko ste vi Okružili me ljude bez lica i imena Samoća ih ubila Gledam na strane sve Vidim da primili su zidove Pitam se tko su oni, tko ste vi A onda shvatih. Sjene to su sve Što odraz moj pokazuje Na zidu svakome tako crne i prazne bez nje I sjene moje kao da grle se I tješe se Jer nema nje Gledam u zid i vidim sjene druge da dolaze Grle ove koje na zidovima se ubijaju Ubijaju od boli bez nje Gledam ih sretne. Gledam sjenu njenu i svoju Sretnu u njenom zagrljaju Osjetim miris njen Sjene naše spojene Sada su toliko mračnije Sada su toliko jače i napokon sretna je Sjena moja Što pjesme piše u tišini noći Dok u zemlju snova treba poći. Gledam svoju sjenu, na zidu je Opet je tužna Usamljena bez nje Slušam sebe, ovaj puta sretan sam Osmijeh na licu i suza radosnica Ali lice nema moja sjena Ona pognuto i dalje piše Pjesme zbog kojih oči mi suze Sjene moje oko mene kruže S nikime se ne druže Samo njenu sjenu žele I za nju žive Kao i ja Usreći nas voljena.  |
07.04.2007., subota
Jedan dan s njom ubio je svu moju bol
|
Srce mi je kucalo sve brže, znao sam da sam joj sve bliže… Ah srce moje, kucaj samo kucaj, nemoj nikada stati, dok i njeno kuca, ne želim da prestaneš, ne želim umrijeti, želim uz nju zauvijek živjeti. Putovao sam vlakom, gledao kuče, ljude, biljke.. a u svemu tome našao sam bar nešto što bi me podsjetilo na nju, sve živo i ne živo stvaralo je samo predivnu viziju nje, a ona je bila tamo, čekala me da dođem, moja voljena. Hoti, ljubav moja, ljubav mog jebenog života koji je doživio vrhunac svoje vrijednosti i ljepote dohvativši nju. Izašli smo iz vlaka ( ja i frend s kojim sam išao u zg) i ugledao nju. Ah da mi je doživjeti to još jednom, vidjeti njeno lijepo lice, tako nasmiješeno, njeno tijelo osjetiti čvrsto privijeno uz moje, kako me grli, kako se trese, njezina kosa, ljubim njenu glavu.. ljubavi moja.. pusti me, pogleda, zagrli, ponovi to opet i opet. Hodam s njom po gradu, s njom zagrljen s njom se držim za ruku, ona za kojom sada lijem suze, lijem otkad sam otišao od nje.. srce je ostalo daleko od mene, kod nje je…( idem je nazvati ne mogu nastaviti pisati! Nije mi se javila, sranje…) Dobro, da vam nastavim opisivati svoj najbolji dan u životu.. hodali smo gradom, stalno je ponavljala: tu si! ''Tu si zbog mene!'' Naravno ljubavi da sam bio tamo zbog tebe, bio bi i mrtav zbog tebe, patio zauvijek, jer te volim JER TE JEBENO NIKADA NE ŽELIM NITI MOGU PRESTATI VOLJETI!!! Otišli smo do trga ( opet mu zaboravih ime) u biti tamo je konj kod kojeg smo proveli veći dio vremena.. Došao je moj frend ( kažem frend ali smatram ga poput brata), još jedna draga osoba.. Onda smo našli i Kiwi čija je reakcija kada me je vidjela bila hmm.. recimo to ovako. Vidite curu kako vuče tešku torbu, baci je na pod i sleti se na vas.. dakle da je malo teža srušila bi me hehe. Zatim smo našli i troleka koja se jadna tresla kao da je duha vidjela ehehe. A neću više pisati o tome u biti upoznah pola ljudi s bloga koji žive u zg i to mi je drago. Moja hoti, moja ljubav, my beloved, my only one. Ljubio sam njezine usne, ljubio sam njezinu finu meku kožu, uživao u svakom djeliću sekunde provedenom mojim usnama na njezinoj koži. Kako sam samo htio da vrijeme nikada ne prođe, ali letjelo je, prebrzo. Držao sam svoju voljenu, jedinu pravu ljubav u rukama, bila je u mojem zagrljaju, blizu moga srca. Moja jedina.. nikada više ni jednu curu ne želim blizu sebe, ovo je konačno. Ili ona ili ni jedna. Moje srce nije kurva, moje srce voli i zna koga voli, voli samo nju, a ja nisam kreten da si slamam srce, dakle blacken pripada hoti, odjebala ona njega ili ne, on će zauvijek voljeti samo nju.. vrijeme mi je najbolji prijatelj i najveći protivnik rekao sam to i prije, pomoglo mi je vrijeme da dođem do nje, oduzimalo mi ju je vrijeme svake sekunde sve više. A ja sam je čvrsto grlio, čvrsto sam je držao uz sebe u nadi da nikada neće otići. Nismo se ispuštali iz zagrljaja, nismo odvajali baš tijela previše, nisam to ni želio, niti bi ikada to poželio. Sjedila mi je u kruli, ljubio sam njezin vrat, ponavljao joj volim te, ponavljala mi je : ''i ja tebe'', ali nisam ni slutio koliko me zapravo voli, tek sam kasnije shvatio kojeg anđela ja imam. Dan smo proveli u runi, na trgu i ribnjaku.. hmm da mislim da nisam ništa izostavio osim trgovina nekih ali to ni nije bitno. Polako je postajalo tijesno s vremenom, ja sam trebao doma a nisam imao broj od frendice koja je trebala biti sa mnom cijelu noć ili spavanje kod nje što mi je također ponudila, ali gledajući hoti kako ne želi da odem, kako ponavlja to.. i sam sam želio ostati duže.. Pokušali smo u Internet centru otići na msn ali nije se moglo, pokušali su kiwi i vjeko srediti da spavam kod njih al sasvim normalno da nije išlo jer ono, njihovi starci me ne poznaju i to je normalno. Htio sam doma s vlakom u 8 ali hoti mi nije dala, rekla je da će cijelu noć biti sa mnom, moja ljubav, samo ona i ja, cijela lijepa noć samo za nas. Ljubavi, to ti nikada neću zaboraviti. Volim te. Bili smo na ribnjaku i cugali, hm cugao sam alkohol ali s granicom naravno, nisam se htio oblokati a i sada više fakat ne pije100%. Hoti je bila uz mene, bili smo na klupi i uživao sam u našim dugim finim poljupcima.. Uživao sam u njoj, u svakom njezinom zagrljaju, osmijehu.. Tom predivnom anđeoskom osmijehu koji me tako jako ispunjavao.. Polagano su se svi kupili doma, hoti i ja smo ostali sami. Vani je bilo opasno biti zbog murije a i temperatura je bila jebeno niska. Odvela me je u zgradu od kiwi u podrum. Sjeli smo na pod, stisli se kako bi se bar malo ugrijali.. Klonuo sam, što od alkohola što od umora od puta i što od cijelog dana u funkciji, ja život inače živim kao pasivni promatrač, no ne uz nju, ne uz tebe hoti ljubavi. Budio sam se i pokušavao ostati budan, ali sam i dalje klonuo, bila je uz mene sve to vrijeme, zagrljeni.. moja ljubav.. Probudila me je, ne znam koliko je sati bilo. Odvela me je u stan od kiwi. Bili smo u njenoj sobi i svi troje spavali na krevetu. Najljepše što sam doživio, nisam se ni nadao da bi se to moglo dogoditi.. moj anđel, moja ljubav, spavala je u mojem zagrljaju. Probudio nas je alarm od kiwi a moje oči prvo što su ugledale bilo je lijepo lice moje predivne ljubavi, uspavano, ukrašeno lijepom raščupanom kosom, slatkiš moj. Poljubio sam je, naravno, pogledao sam kiwi, hehe kiwi ima divne okice. To stvarno trebate vidjeti.. I da.. hoti je pokušala jesti pecivo nalik na kamen al dobro, nije uspjela. Htio sam da odma odemo iz stana kako se ne bi probudili starci od kiwi ali hoti je moj mali ljenivac i spremala se je predugo. Sve u svemu možda bi i uspjeli otići no hoti se nije javila doma i starci su zvali muriju pa.. sranje. Ja sam zvao vjeku da dođe van, otišao sam do trga i čekao vjeku. Mislio sam samo na nju, da bude sve ok, da nema sranja.. Znao sa i znam, ja sam kriv, zbog mene je to učinila. Ali sebično ću reći, da sam bilo gdje spavao ne bi mi toliko lijepo bilo i ne bi mi toliko značilo. Kupio sam litru mineralne da isperem alkohol iz želudca, otišli smo vjeko i ja do ribnjaka. On je morao doma pa sam nazvao litru, frenda koji je putovao sa mnom. On je došao na trg kasnije, nakon što je otišao vjeko.. Moj vlak je odlazio u 12:35.. gledao sam u peron, pogledao sam vjeku.. zavolio sam te stari jebote, bilo mi je žao otići i zbog tebe, zbog svih vas, volim vas.. suzdržao sam suze, nisam htio ispasti mekušac, nisam htio biti ja… Bio sam s litrom na trgu, pojeo pizzu i krenuli smo prema kolodvoru.. u glavi mi je samo bila hoti, bojao sam se za nju, ponavljao sam da sam trebao otići u 8 jučer ali.. ali nisam otišao… Trebalo bi mi biti žao, a nije.. sebičan sam znam, ali volim tu curu više od bilo čega i bilo koga. Bilo je 12 i nešto sitno.. nazvala me hoti, pitala je gdje sam. Htjela me je vidjeti zadnji put, dotrčala je do stanice, zagrlio sam je, osjetio njezin miris još jednom. Stisnuo sam zube, kao što sada stišćem, ali onda za razliku od sada sam zadržao suze.. ljubila me je, ljubio sam je… da… grlio sam je, držao u rukama, zadnje minute prije nego se vratim u prokleti grad.. Krenuo sam unutra, u vlak.. istodobno smo rekli volim te, hehe.. volim te ljubavi.. ( suze mi i dalje teku, ne mogu prestati plakati.. ) Stajao sam na prozoru, držali smo se za rukice, zadnji trenutci, govorila je.. još 5 min, još 4.. 3…2… odem.. prije smo razmijenili gumice za kosu, pokušao sam poljubac s prsta prenijeti na njezin nosić ali nisam uspio. Vlak je krenuo, držao sam zube čvrsto stisnutima, oči su pekle, mahao sam, lažno se nasmiješio.. okrenula se je. Vidio sam njezin stav, taj jebeno nenadmašiv stav pun ljepote, okrenula se je, predivno poput gejše, kosa joj je bila zanesena vjetrom, pala na leša… s njom je i moja prva suza pala na ruku.. plakao sam.. stajao u hodniku nisam htio nikuda sjesti, okrenuo se prema zidu ( što god to bilo) pokraj prozora i držao glavu na tome i plakao.. shvatio sam da su ljudi skužili, da su me gledali kako plačem.. no nije me sram plakati za njom nije me sram mojih emocija, moje ljubavi, moje jedine. U glavi mi je počela svirati jedna, najdraža pjesma.. u jebenom životu.. i imala je ovaj put, tako jebeno duboko značenje u mome životu, kao i sama hoti koja mislim nikada neće shvatiti koliko mi je život promijenila, spasila svojim postojanjem. How I needed you How I grieve now you're gone In my dreams I see you I awake so alone I know you didn't want to leave Your heart yearned to stay But the strength I always loved in you Finally gave way Somehow I knew you would leave me this way Somehow I knew you could never.. never stay And in the early morning light After a silent peaceful night You took my heart away And I grieve In my dreams I can see you I can tell you how I feel In my dreams I can hold you And it feels so real I still feel the pain I still feel your love I still feel the pain I still feel your love And somehow I knew you could never, never stay And somehow I knew you would leave me And in the early morning light After a Silent peaceful night You took my heart away I wished, I wished you could have stayed  To je pjesma koja mi je svirala u glavi.. one last goodbye od anatheme… Oh ljubavi, da samo znaš koliko sam plakao. Nakon sat i pol plakanja oči su mi bile prejako crvene, pitao sam neku ženu mogu li sjesti kod nje u kupe bila je sama u njemu.. sjeo sam, pokraj mene bile su njezine proklete noge, a ja sam raspustio kosu, spustio glavu i pustio suze i dalje da teku, drhtala mi je usnica… Kada sam napokon uspio smiriti emocije, nazvao sam hoti a ona je rekla da će me nazvati malo kasnije. I nazvala me je.. Pričali smo a ja sam pokušavao sakriti svoje drhtanje glasa, znam da mi je dobro išlo.. baterija mi je crkla nakon nekog vremena ali ubrzo sam došao u svoj prokleti grad.. Tako malo ljudi, tako poznati ljudi, tako male ulice, puste.. tako dosadno, tiho.. zar je ovo mjesto mrtvo?? Došao sam doma, pitala me stara što mi je s očima počela brijati da sam napušen, a onda je vidjela i čula kako sam jebeno glasno i snažno puko i rasplakao se.. vidio sam u njezinim očima suze, mislim da me nije nikada vidjela tako razjebanoga. Sjeo sam za stol, gutao svoje suze, pričao joj o hoti, a svaki put kada bi rekao njeno ime, suze bi mi potekle u mlazu očima, ljubav moja… krenuo sam pisati post, tresle su mi se ruke, pustio sam anathemu, pokušao nazvati hoti nije mi se javila. To sam gore napisao u zagradi, onda me je ipak nazvala, pričali smo.. ovaj put nisam uspio sakriti svoje suze, ovaj puta nisam uspio natjerati glas da ne drhti, slušao sam je.. zamišljao je.. ONA JE MOJAAAAAA ONA NE MOŽE BITI Tamo.. U kurac! Ne mogu bez nje!!! Smirila me je ali i dalje mi se suze nisu prestajale slijevati niz lice.. rekao sam joj nešto a sada ću i vama.. Ona je za mene jedina, ni jedna cura me nikada neće imati, željela mene hoti ili ne, ona je u mome srcu jedina. Trenutno mene hoti voli i ja se nadam da će tako i ostati no bez obzira na to, to je jedina cura čije usne želim ljubiti, jedina od koje želim čuti volim te i jedina kojoj to mogu i želim iskreno reći.. Plačem i dalje, boli me glava… otići ću van na čaj, vratiti se doma i pričati s hoti na mobitel, dugoooo.. nadam se… Ovaj život bez nje postao je noćna mora, volim svoju praksu koja me ubija fizički, onaj novac me je doveo do nje, moj rad mi je omogućio da vidim svoju ljubav, e pa neka tako i ostane. Ja ću učiti i raditi a to će rezultirati novcem koji ću trošiti samo na svoju ljubav. Volim te hoti, volim te.. Evo post je malo duži ali ipak, pročitajte ga… pozdrav. Za moga malog anđela Gledao sam te draga, gledao voljena Znao i onda da nikada ne bi bila preboljena Gledao sam ljubav u tvojim očima Držao te za ruke u kojim bi bio noćima Pogledao sam u svijet oko nas Što razdvaja nas. Vodio me je vlak suza i boli Vodio tamo gdje me nitko ne voli Ne kao ti voljena Svaka u mome srcu bila bi preboljena Ali bez tebe, da te nemam ne bi disati htio Bez obzira tko sam i gdje bio Za tobom bi suze lio. Znam ljubavi ti ne želiš mene pustiti da odem I znaš voljena, ja ne bi htio odlaziti Ali vrijeme reklo je svoje Razdvojilo nas oboje Razdvojilo na neko vrijeme Dok nas vrijeme opet ne spoji Dok opet ne čujem da me voli Voli moj anđeo crni i sveti Moja anđeo zbog kojih suze brišem Anđeo moj zbog kojeg pjesme pišem Volim te, volim anđele moj Zauvijek ću biti samo tvoj.  |
04.04.2007., srijeda
Love,suffer and pain. nothing left to say
|
Postoji mjesto koje zovemo dom Ali njega čini samo čista bol Postoji mjesto koje želim da bude mi dom Ali imam ga samo u snu svom Postoji mjesto gdje mogu uživati s njom Ali pomisao da to je samo san prouzrokuje bol I ja želim se za to boriti, jer zauvijek ću je voljeti. ( ne, ovaj puta ne piše ti pjesmu ljubavi, ovaj post neće biti o tebi, trenutno sam toliko sjeban da mora biti o meni, volim te hoti)  Tko si ti, tko si ti… tko si ti. Ti, ti u ogledalu, ti, ti si ja? Ja sam ti? Zašto, zašto nisam netko drugi, zašto ja, zašto ti.. zašto mi? Mi smo jedno zar ne? Isti smo, zar ne? Poludio sam.. otvorio sam ormarić, 20-tak boca svih alkoholnih pića otkotrljalo se van, oh ne.. alkohol.. gledao sam te boce, sjeo sam na pod. Prisjećao se svih trenutaka kada sam ih ispio. I skužio sam, uvijek mi je to bio dobar i zakon dan. Kada je bilo alkohol, pitam se, kako je moguće to bez njega i bez nje. Ovako nemam njih, oboje. Sjetio sam se nje, plač, suze.. volim je a i dalje, ne mogu do nje. No još jako, jako malo.. jako malo.. nadam se.  Pitam se tko sam ja. Doista… što je to u meni što me čini osobom i što je to u meni da me netko voli ili mrzi… Ne razumijem i dalje kako ja utječem na ljude, ne kužim ništa. samo znam da sam umoran od života na način na koji sam ga do sada živio, želim promjenu, veliku i hitnu. Moj život mora se promijeniti, ja to govorim a on i dalje ostaje isti, i sva obećanja koja su mi dali, pomoć koju su mi ponudili, nadam se da će ispuniti, život moram promijeniti.  Glup sam, glup sam jako znam. Trebao bi biti sretan jer imam nju, jer sam bio i sinoć sretan dok sam pričao s njom, slušao njezin glas, kako govori, meni, meni se obraćala.. a ja, ja i dalje padam u depresiju, kako da do vraga to zaustavim, pitam se, nije li opet iz istog razloga kao i uvijek.. nisam pio od nedjelje, alkohol.. o da, o ne.. alkohol, polagano počinje, traži me.. tako jako moje tijelo to treba, ali.. NE! Ako moram birati pijanstvo ili nju biram nju, ni ne razmišljam o tome, želim nju… volim ju. Što da radim, kako da si pomognem.. pogledam ruku, okrenem je, gledam žile. I opet ponovim u sebi:''NE'' Obećanje sam joj dao, i ne smijem to ponoviti. Osjećam se čudno… traži me neka potreba za alkoholom, trga me.. alkohol.. proklet bio, obožavam ga.. sranje… Moram pobijediti ovisnost da bi mogao vječno biti ovisan o njoj, a ona je nimalo štetna za mene, ona je najbolje za mene, volim to čudo lijepo… izgleda da je ipak post vezan za nju, ah, pisao o njoj ili meni uvijek će ona biti glavna.. ljubav pobjeđuje sve, volim te hoti anđele..  Sjećam se dok sam bio dijete, sjećam se dok sam plakao zbog svake male povrijede na svome tijelu. Da je bar sada tako. Da se bar mogu izudarati i isplakati, platio bi da me tuku. Sve je bolje nego ovo što boli srce, i kada idem spavati ne želim plakati, a plačem stalno, jer moram bez nje u san pasti. Želim leći uz nju i želim je grliti, volim je i ne želim je nikada izgubiti… Bole me neka sjećanja, boli me moj život.. sada napokon s njom, sada s njom znam da je sve ok, da ide na bolje. Lice mi je shrvano od tuge, oči se sklapaju od umora, tijelo klone od boli ali ništa to nije bitno dok me ona voli.  Dalje od života, možda sam ja zapravo samo.. samo.. što sam ja… Ne znam Ja sam… propalica koja ima visoko mišljenje o sebi… Da… I želim biti nešto više, samo zbog nje… Samo želim do nje, samo želim pobjeći odavde…  Kroz tišinu u portal od ljubavi ulazim Kroz bolne noći u samoći Trošim riječi koje nećeš čuti I bez tebe, bez tebe gubim se Trebam te da, da poljubiš me noću Trebam te, trebam ljubavi, trebam te da ispuniš me Dok bol ne ugasi život mome srcu. Bez tebe svi su snovi samo bol Pitam se i ponavljam Gdje je moja ljubav ove noći Želim te podići u svoje ruke Ubiti sve patnje i muke Želim te imati, nikada ne ispustiti.  Tako sam tužan, tako jako tužan… danas nisam čuo hoti.. nimalo.. i miss you honey… Trebao sam sutra putovati za Zagreb ali mi nije bilo šefa na praksi koji mi treba dati lovu tako da idem sutra isto na praksu… Idem odraditi dan više ali bar neka mi da moju lovu koju trebam da dođem do Zagreba.. Želim vidjeti moj slatkiš, i vidjet ću ga na bilo koji način. Dakle vjerojatno idem u petak u zg.. Ako me opet sjebu i ako sam radio 8 sati zakurac budem im grkljane počupao i natrpao u šupak! Jao, u biti.. ne želim ni pomisliti da ne dobijem tu lovu. Danas sam se ustao ujutro prije prakse i neki novi osjećaj u prsima, nisam mogao sendvič pojesti, čudno.. bio sam sretan, došao na praksu, rekao sam odma da mi je 15-ti dan ( dakle lovu na sunce) i kaže ovaj glupan koji mijenja šefa da ne zna gdje je ta bilježnica od šefa da ne može i kaže on meni dođi onda jedan dan više.. a ja njemu skoro facu razbio, ali onda ne bi dobio lovu i ne bi vidio hoti.. Dakle ljubaf, najvjerojatnije se vidimo. Love you hun.  |
03.04.2007., utorak
About me, about her
|
Smrt Edenu U rukama globalizacije Religijske halucinacije Svijet je postao mjesto zla Sotona je oživjela svoju snagu Vrište u svojim kožama oni koji čine dobro Umiru od muka u svijetu od zla Umire duša dobra Umire od crnoga anđela! Nije ni demon nije ni zlo Čovjek je to Najveće zlo koje pojmiti se može Unutar njihove odvratne prljave kože. Poželim ponekada da umrete svi Poželim vas poubijati Ali neću biti kao vi Neću vam ugoditi i ubijati Ja ću vas mučiti Mukama učiti Uništavati svaki dio vas Dok se ne predate Natjerati vas da mrzite boga svoga Da vidite da nema ga tamo gdje je zlo I da prihvatite moj svijet zvan pakao. U ruševinama sretnika Gdje su anđeli čuvali svijet smrtnika Gori vatra paklena I nebo njihovo, rajski vrtovi Eden više ne postoji. Sve što je ostalo ljudima su suze i krv Sve što je ostalo od onih nasmijanih lica Izopačena su trupla Sve što je ostalo od onoga gdje je bilo moje srce Je rupa.  Evo bacih se malo na pisanje pjesama kakve sam pisao prije. Nisam više blacker kao prije dok sam ih pisao ali nema veze. Evo oni koji su vjernici i čitaju ovaj post nemojte se uvrijediti no eto, na mome ste blogu a ja i vjera smo totalno suprotan pojam, tj. Ne ja i vjera nego ja i kršćanstvo. Sjetio sam se sam sebe kao maloga, duboko sigurnog u sebe, punog sebe i vjere u neku mračniju stranu života, nekada kada sam mislio da sam sotonist, nekada kada sam s ponosom na sebi nosio pentagram kao znak onoga što štujem. Što se je dalje dogodilo, nakon što sam shvatio kako to utječe na okolinu, koliko skreće pažnje na mene pogotovo u ovako malome gradu.. moja odluka… ah davno je to bilo.. Ono što je u meni ostalo isto, kroz sve jebene godine, ja sam i dalje mizantrop, koliko god ljudi oko sebe imao, koliko god vas volio i koliko god ljudi pomogao, uvijek je to manjina jer masu mrzim, mrzim 90% ljudske nacije. Probudio sam neku svoju podsvijest koja je davno bila uspavana, žao mi je zbog toga. Nekada nisam bio tako emotivan, nekada mi nije stalo do ljepote i ljubavi, nekada sam bio pokvaren i nepouzdan, nikada nisi znao što bi ti napravio. Prijatelji, nisu mogli biti toliko otvoreni sa mnom, bio sam više ufuran i više zabrijo nego sam doista bio zao, ali podla osoba sam bio, i dalje jesam.. Sada sam poput ruže, iznutra… trnje i ljepota. Samo jednoj osobi dozvoljavam da doista bude blizu mene, bez mogućnosti da se ubode na moje trnje, ostali nikada neće dospjeti do cvijeta, jer će trnje zauvijek biti oko njega. Ta jedna osoba naravno je hoti, ostatak posta bit će posvećen njoj.  S posvetom za moju ljubav, Hoti Dakle prvo što ti želim reći je hvala ti a hvala ti za: - hvala ti što si me naučila voljeti - hvala ti što si me naučila voljeti svoj život - hvala ti što si mi dala razlog da ga živim - hvala ti što mi ispunjavaš snove - hvala ti što si me ojačala - hvala ti što se brineš za mene - hvala ti što si u mome životu stvorila razlog za uspjeh - hvala što si me maknula od sigurne propasti - hvala što sam preživio svoje valjda najdepresivnije razdoblje - hvala za svaku poruku koju si mi poslala - hvala za svaki put kada sam ti čuo glas, za svaki osmijeh - hvala ti što postojiš i hvala ti što se čuvaš, održavaš obećanja  Volim te ljubavi, stvarno te volim i ne bi volio nit želim i jedan dan provesti a da bar ne dobijem poruku od tebe, samo da znam odgovor na pitanje : do you still love me honey? Samo želim ćuti volim te, ne bi volio nit želim provesti dan a da to ne doživim. Volim te ljubavi, a volim te: - volim te jer si moja srodna duša - volim te jer me voliš - volim te jer me cijeniš - volim te zbog tvoje duše - volim te zbog tvoje mašte - volim te zbog tvojeg izgleda - volim te zbog riječi koje mi upućuješ koje mi daju snagu i vjeru u život - volim te zbog divnog sna koji sanjamo i koji ćemo realizirati - volim te zbog svakog udisaja koji dišeš - volim te zbog svake boli koju zbog nas preživiš - volim te zbog svega što si ikada učinila za mene - volim te jer znam da nitko ne može biti prema meni tako dobar kao ti - volim te jer si ti moja jedina, istinska, prava i čista ljubav. - Volim te zbog trenutno 102 poruke od tebe koje svaki dan čitam na pauzi na praksi  Da imam osobnu preksutra bi bio na putu k hoti ali zato pošto nemam ni jedan glupi dokument koji dokazuje moj identitet ne mogu, nažalost. No, novac ide sa strane i čekat će prvu priliku. Kada moja ekipa bude išla na koncert od Behemotha ja idem s njima do Zagreba i naravno ne zbog koncerta. Hoti me svaki dan nauči nasmijati se, nauči me zaboraviti da sam umoran i pomogne mi naučiti puno toga o sebi, što sam nikada ne bi uspio. Jedva čekam dan kada ču je opet vidjeti, do onda anđele, ljubim te, volim, ma sve najljepše.  Nitko nam sreću uzeti neće moći Vrijeme je opet učinilo korak za mene I vidio sam da ovaj puta u njemu si i ti Počeo sam u vrijeme ulaziti Bol sam ostavio u pozadini Zakopao sam se u krevet s tvojim slikama U svojim stalnim mislima Pokušao sam te uhvatiti Ali vrijeme mi nije htjelo dozvoliti. Bol me sustigla ali ja sam joj pobjegao Pobjegao sam tamo gdje si ti Bol me opet udarila ali ja sam pobjegao Pobjegao sam tamo gdje si ti Jer tamo bol ne postoji. Vrijeme polako vodi me do tebe Ovo more koji preplivati moram Da dođem tamo gdje si ti Nitko me neće spriječiti Ni veliki valovi ti Koji me žele utopiti. Do tebe plivam voljena Bol je u meni prestala Ispralo je more sve A moje pjesme i dalje su tužne zar ne Tužan sam i ja Jer ne mogu biti tamo gdje si ti Tihe suze isplakujem U tami lice sakrivam Ne želim da vidiš i ti suze te Koje plačem dok zakopam se I tišinu kreveta što mi preostaje Kao grob za emocije. Ali jednog dana voljena Uz tebe ću biti ja I jednog dana ljubavi Nećemo se morati ni truditi Sretni ćemo se buditi Od ljubavi poludjeti I nitko nam sreću neće moći uzeti.  Tisuću načina da ti kažem da te volim Tisuću puta ljubavi Tisuću puta ću ti isto reći Tisuću puta ponoviti Nikada te neću prestati voljeti. Tisuću puta voljena Tisuću puta više od neba Ja ću poletjeti Tisuću puta više od raja ja ću s tobom otići I tisuću ljepših mjesta od bajki ću ti stvoriti Od tisuću boli ću te sakriti. Tisuću puta draga, tisuću puta iste noći Moju poljupci plahi će ti doći Na lice tvoje tisuću puta polagano pasti Tisuće sati ću te gledati dok ćeš spavati. Tisuću puta poželio bi umrijeti Kako bi se uz tebe mogao jednom buditi Tisuću suza bi isplakao ja Da jednu ne moraš ti moja jedina ljubavi. Tisuću puta draga, tisuću puta sam plakao Tisuću sam puta htio umrijeti Tisuću puta sam samo zbog tebe htio preživjeti Tisuću puta ljubavi, tisuću puta ću te poljubiti Dok jednom zauvijek ne shvatiš Dok oči ne zatvorim voljena, tisuću pjesma ću ti napisati I onda sretan umrijeti Jer tisuću pjesama je tisuću načina da ti pokažem Da ti o ljubavi ne lažem Da te doista volim voljena Ni jedna druga nije ti do koljena. Od tisuću cura za mene jedina si ti Od tisuću anđela samo tebi ču se moliti Od tisuću boja samo tvoju volim Od tisuću načina života za proživjeti Samo uz tebe želim starost doživjeti. |
02.04.2007., ponedjeljak
Dark one
|
Prvo da vam kažem par novosti iz svog života : ------------------------------------------------------------------------------------------------- 1. Prekinuo sam s curom 2. Volim hoti – novost je zato jer je svaki dan volim na noviji drugačiji i ljepši način. 3. prestajem piti – jednostavno želim dokazati da mogu to zbog nje 4. moj život ima smisao -------------------------------------------------------------------------------------------------  --------------------------------------------------------------------------------------------------- E sada možemo dalje. Ovako, moj post će biti brutalan, bit će malo neobičnog sadržaja i mislim da će se mnogi zgražati ili misliti da sam umobolan u biti ako ne želite nemojte čitati pisat ću priču i ovaj puta brutalnu i mračnu na ljudski način, dakle najodurniji. --------------------------------------------------------------------------------------------------  -------------------------------------------------------------------------------------------------- Sretni nasmijani ljudi, mladi ljudi tek počeli svoj ljubavni život. Svaki dani bili su im lijepi i ispunjeni zrelom i nježnom ljubavlju, dodirima i poljupcima. Živjeli su jedno za drugo, one je volio nju i ona je voljela njega. Bili bi sretni do kraja života da se nije dogodila tragedija. Sjedio je taj dan s njom na klupici pokraj jezera, gledao je njezine lijepe žive oči, da je bar onda znao da ih zadnji put gleda žive. Ali nije niti slutio koliko je njegova vjera slaba bila, kao i toga dana kada su rekli: nitko nam ništa ne može, ljubav nas čuva a čuva nas i bog. Njihov bog nikada nije postajao, a njima je život to na najteži način objasnio. Još jedan od lijepih dana s njom za njega i nju. Jedan od dana kada bi oboje bili nasmijani i sretni, zagrljeni i puni ljubavi. Bili su u crkvi te noći, sklopljenih ruku na koljenima, jedno drugo boga molili da čuva ono drugo, molili su da ih nikada ne rastavi, mislili su kako ih on sluša. Gledao je njezine zlatne uvojke, dodirivao ih je, njezino lijepo lice s rumenim obrazima, slatko i nevino, kako se je nasmijalo, odalo ljepotu njenih zubi, njenog predivnog osmijeha, nije ni slutila kako će njezina ljepota uskoro biti narušena. Ustali su s koljena, prekrižili su se, zadnji put. Zadnji put rekli hvala bogu i zadnji put ušli u crkvu, krenuli su uživati i dugo planiranoj lijepoj večeri. Snijeg je padao polagano, nosio je njezinu kosu, ovaj puta pogledao je njezino lice vidio ju, lijepu i nasmiješenu, zastao je na sekundu, htio je privući k sebi, a iza njih nešto glasno je vrisnulo. Buka, vrištanje ljudi, netko je trčao iz mraka, bio je to svećenik, trčao je kao da ga 100 vragova goni, a jedini vrag tamo onda bio je on sam. Ruke su mu bile krvave i ostavljale su trag na putu a iza njega čulo se je deranje: držite ga on je pedofil silovao je moju kćer. On je stajao na putu, čak se nije ni mislio miješati a svećenik je uperio pištolj u njega, prvi hitac koji je te noći čuo i pomislio je da je gotovo, da pada mrtav. Otvorio je oči, pred njim lokva krvi, njegova voljena. Lice mu je obuzeo bijes, pogledao je svećenika i izderao se: što si to učinio proklet bio! Potrčao je prema njemu i čuo još jedan hitac, hitac u njegovo rame, nije stajao. Dotrčao je do njega, oborio je njegovo tijelo na pod, udarao ga je svom snagom koju je iz sebe izvukao. Prokleti ga je strah tjerao da udara još jače, bijes da udara brže, uzeo je pištolj i već izubijanom svećeniku nabio u usta. Treći hitac te noći, bio je u ostatku svećenikove glave. Vratio se je do voljene, metak je probio njezina prsa. Ljudi su dotrčali, zvali su policiju i bolnicu. Tresla se je, pričala mi je, šaptala a on je samo govorio : psst ljubavi, nemoj se zamarati, moraš disati. Ona mu je uzela lice, uperila u svoje i rekla mu: ja sada postajem hladno meso, ti moraš biti ratnik ljubavi, ti moraš postati ono što nitko od svih ovih ljudi nije. U sjenu otiđi voljeni, nemoj si život oduzeti, prkosi bogu za ovo što nam je učinio, prkosi bogu za sve što nam je učinio. Promatrao je njezine oči, vidio je kako je vjera u boga umrla, vidio je kako je ona umirala i znao je, mora osvetiti njezinu smrt, ne smrću samo jednoga od sluga Božjih, mora osvetiti smrt njezinu tako da ubije svojega vlastitoga boga, koji onda više nije bio njegov bog. Još jednom mu je šaptala: '' što god se dogodilo naš otac se mora osloboditi, ljubavi naš otac je onaj mračniji, onaj najtamniji, on me može vratiti, on me može pretvoriti u besmrtno zlo kojemu nećeš moči odoljeti, on mi neće dati anđela krila kojima ću beznačajno letjeti''. Teško, zadnje što je rekla bilo je:''još sam jednom našla put, još jednom znam što je najbolje da učinimo ljubavi, drži moju ruku, nemoj je pustiti. Drži moje meso dok se hladi, drži me dok umirem u patnji božje sluge zasluge, gledaj me voljeni, tama nam ovo učinila ne bi, njoj se podari. Mi moramo pobijediti voljeni, prepusti se mržnji i osveti, nećeš više osjetiti bol ni tugu voljeni, tvoje memorije neće boljeti, bit ćeš uz mene, iz moga groba ću izići dragi, samo se prepusti tami da nas spoji, biblija je bajka voljeni, nikada više joj se nemoj moliti. Umrla je te noći, napustila ga u tami. Policija ga je pokušala oduzeti, odvesti od slobode tamo gdje su oni svi koji su puni grijeha.. ali u njemu se probudio glas mrtve mu ljubavi: Zbogom ljubavi, vjeruj mi, nema ničega boljega sada, samo uzmi moju ruku, ne postoji slava boga ne postoji dobrota, primi zlo iz mojih grudi, i unesi u svoje, ubi to prokleto dvoje, mi ćemo pobijediti voljeni, pobjegni od njih, nećemo izgubiti rat. Izvukao je pištolj jednom od policajaca i rasu mu mozak skupa s staklom po pol auta, drugome je prislonio na glavu, naredio mu da zaustavi auto, uzeo mu pištolj i natjerao ga na koljena. Policajac je bio mlad, plakao je, molio je da ga ne ubije, no otac sotona je rekao da je vrijeme da vlada, rekao je da svi koji nas pokušaju zaustaviti moraju umrijeti. Mozak na cesti, uzeo ga je u ruku, stavio u usta, žvakao je njegovo tkivo, uživao u njemu. Kanibal, sotonist, pravo dijete Luciferovo. Odvezao se ja autom do mrtvačnice, izvukao tijelo mrtve svoje ljubavi i sakrio ga u svoje skrovište, u šumi. Tamo gdje je napravio oltar svome ocu. Pred bogom su rekli dok ih smrt ne rastavi ali on je nju i mrtvu želio, razderao je odjeću s nje, legao pored nje i mirisao smrt s njene kože. Ljubio je mrtvo ukočeno tijelo. Mazio ga je, osjetio je seksualni nagon prema njoj, i mrtvoj. Vodio je ljubav s njenim lešom, mrtav leš hladan poput leda ledenog, nepomičan i krvav. Pod njegovim tijelom je bio, on je u njemu bio, mrtvom, unakaženom. Provodio bi dane učeći o svome ocu i magiji kojom mu je mogao služiti, svake noći posjetio bi voljenu, mrtvu i raspadnutu. No i dalje je volio njeno meso, mrtvo i već meko. Njegov um postao je toliko mračan, toliko izopačen, da ništa nije jeo, samo tijela novorođenčadi koju je žrtvovao zbog krvi kako bi nahranio njezinu smrt, kako bi je vratio. Grizao je meso s ljudskih kostiju, rastezao ga po ustima, smijao se i čitao knjige kako bi naučio o mukama svoga oca, i kako bi tijelo s kojim je ljubav vodio, napokon prestalo po truleži smrdjeti i kako bi se napokon počelo kretati. Smrt je vječna i nepobjediva, poglavlje zla, spiritualizma. Ali ono što umre može se na zemlju vratiti kao anđel tame kojeg mora smrtnik i sotona zajedno stvoriti. Našao je djevicu koju je vezao za pentagram, na svako lijevi i desni krak desna i lijeva ruka, a na srednji krak njena glava. Svijeće oko nje i svijeće oko njega. Morao je sotoni dati dušu, sotoni dati tijelo, kako bi vratio voljenu, kako bi sotona stvorio dijete kojime će se hraniti da bi mogao anđel tame postati. Sotona je uzela njegovo tijelo, silovao je djevicu, njezino tijelo bilo je izgrebeno, njezine grudi, vrat, njezin hram bio je silovan, probijen, uništen a u njoj je bilo sjeme zla, spremo da živi do svog poroda. Sljedeće noći kada se broj Bahamuta pojavio vrijem je zastalo. 666, broj zvijeri, iz nje je izlazilo, kroz hram koji se raspadao u meso, toplo, vruče, ispečeno. Izašlo je dijete, dijete koje je on ubio. Polako ga je jeo, dok ga nije pojeo, demon je sada u njemu oživio, bol ga je ubila, i ista ta bol ga je vratila. Postao je besmrtan princ tame, mračnije oči od vrane, svojom krvlju kadu je punio, svoju voljenu unutra ostavio. A iz kade ona se je opet rodila, kao besmrtna prokletih kraljica. Njezina ljepota vraćena je bila, a ljubav njihova ovaj puta ni od boga uništena nije mogla biti, pred njegovim svijetlom moraju se skriti, ali u noći kada demoni vladaju, oni zadnji dan čekaju, kada 666 puta svakom anđelu strgaju krila, kada uz svoga oca nikada bogu ne dadu mira, dok s trona ne padne, i ne prihvate svoje kazne. -------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------  -------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Za oca Moje ime nije bitno Ništa nije bitno Šesto šezdeset šest puta ću ti reći Tri šestice ćeš se pokoriti Tvoje lice će me moliti Ali nikada se za život neće izboriti. Oh sotono za tebe žrtvujem Ti si jedini, jedini kojemu se pokorit želim Ti si jedino zlo koje od mene je jače Ti si jedino zlo bez laži Ono iskonsko, prečisto Sotono ti si jedino što srce moje cijeni Ubiti su me htjeli Ali nisu smjeli Slomio si im kosti smrtničke Pretvorio tijelo u pepeo i prah Osjetio se je smrti pakleni dah. Bog je mrtav i pao je Božje ime za mene mrtvo je Kao i sin njegov što umro je na križu Dok tebi kršćani noge ližu Sotoni ti si snaga jedina Moja duša ti je predana.  |
01.04.2007., nedjelja
All i ever wanted is you, my love
|
Sjedio sam s prijateljem, stari prijatelj. Alkohol, naš stari prijatelj. A još sam od dana prije bio mamuran, nisam došao k sebi dovoljno, no ne možeš odbiti, prijatelj slavi rođendan. Cuga, glazba, smijanje, sreća.. a gdje si ti, ljubavi? Nedostaješ mi… Sve je bilo ok, trebalo je biti. A u mojoj prokletoj glavi, mojoj tako prokletoj glavi, srcu, ponavljao sam samo.. you belong to me my snow white queen i all i ever wanted is you. Poželim stvarno pobjeći od svih, zaboraviti da postojim. I želim nju, želim uz sebe, brinem se za nju.. ne želim da joj se nešto loše dogodi, ne želim da plače ili da pati, ne želim da itko povrijedi moga anđela, ubiti ću zbog njega. Nikada ne bi pobjegao bez nje, nikada ne bi pobjegao samo zbog nje, inače ovaj život nema svoj smisao za mene. This life aint worth living. Ne bez nje, ali s njom. Naučio sam voljeti sebe, naučio sam voljeti život i naučio sam plakati suze od sreće bez okusa gorčine i težine koja leži na duši i srcu, bez tereta.  Želim da mi daš ruku i želim je poljubiti, želim je nježno ali čvrsto primiti i ne želim je pustiti. Ne želim pobjeći od tebe i ne želim da pobjegneš od mene. Tvoj glas, ti.. moja ljubav, moja… pa ti si mi sve, zašto da nabrajam sve lijepo u životu kada mogu samo reći da si to ti. Nije potrebno opisivati ljepotu u mome životu, imam tebe, meni je najljepše, ja sam sretan kada te čujem, kada dobijem od tebe poruku kada gledam tvoje slike i kada znam da si nasmiješena. Volio bi dotaknuti tvoje lice, volio bi da mi onda ruke ne drhte. Volio bi poljubiti tvoje usne, volio bi da mi onda ne drhte usne, da nisu ukočene od alkohola ili da nisam raspadnut od pijančenja. Zato ljubavi kako sam obećao, pazim koliko pijem. Obećanje koje sam ti dao ispunjavam, sada je red na tebi, dokaži mi da me voliš. Nije teško, nije ako me voliš. Ne moraš mi to reći ne moraš ništa napraviti, samo stajati iza svoga obećanja i održati ga. Toliko te volim, toliko te obožavam i ne želim ti dopustiti da si išta loše napraviš, niti ti niti itko drugi. Ako netko stavi prst na tebe, uništiti ću si život samo da ga ubijem. Bilo kog, moj život je tu zbog tebe, ja sam tu da branim tebe a moja obećanja nikada ne iznevjerim.  Dušo.. ovaj život živim samo da jednom budem uz tebe i ovaj život živim samo zbog tebe. I ljubavi.. ne mogu nikada prestati voljeti tebe, oprosti mi ako je to grijeh. A znam da ti sada to nije. I ana sorry, kao i dora i kao i svaka cura koju sam zbario ili koja brije na mene. Žao mi je ali ovaj život živim samo za jednu curu, nije mi žao što ga živim samo zbog nje, žao mi je zbog vas ali jebiga, život ide dalje. Idite dalje a mene ostavite s ovim anđelom da budem u našoj utopiji da budemo, sami. Stay away from me, stay away. Totalno ne želim više da mi i jedna cura zbari i ne želim više da mi i jedna poruka dođe da se nekome sviđam ili da netko želi biti sa mnom. Slobodno odustanite od toga, trošite vrijeme i novac, ovo srce želi samo jednu i ta jedna je hoti. Blacken ne bi nikada bio to što je da nema nje, uvijek je davala neku podršku, ohrabrivala me.. Volim je. Najviše. Volim tu ludicu, obožavam. Ljubav nikada ne umire, ljubav je dio života, onaj najljepši.  Dao bi za tvoje usne sve, dao bi sve da me zagrle tvoje ruke. A tvoje ruke oko vrata i tvoje usne na mojima, dao bi sve za tvoje nježne dodire za tvoje otkucaje srca pod mojim uhom. Doći ću do tebe, vidjeti te, biti ću uz tebe, ljubiti te, zagrlit. Neću te puštati, ne želim te puštati, jer te volim, jer ja znam što znači voljeti i ja znam da ovako nikada ne bi nikoga mogao voljeti. Oprosti mi zbog alkohola i oprosti mi zbog svakog uništavanja sebe, nikada više, nikada dok god si ti uz mene. Žao mi je zbog svake crte na ruci i žao mi je zbog svake kapi alkohola, prvi dan kada budeš moja, kada to bude napokon onaj jebeni dan koji čekam, više nikada alkohol neću probati. Obećajem tebi i sebi, nama. Kunem se ljubavlju koju nosim u srcu, ja to mogu za tebe. Pijem jebenih 6 godina, ali za tebe bi promijenio svih 18 godina života samo da budeš moja. Ali ne, ja se ne moram mijenjati ti me voliš takvoga kakav sam zar ne, voliš me.. ne ne pitam te dali me voliš, znam to. Samo dokaži onako kako sam ti rekao, da je to prava ljubav. Traži od mene što želiš, dobit ćeš, za uzvrat tražit ću samo jedan zagrljaj ili pusu. Ili samo da mi kažeš iz srca da me voliš.. volim te ljubavi, volim.  Zbog tebe Laži su me bacila na koljena Kao prije što su me uništila Sada su mi ime okaljala I ne želim više u lažima živjeti Kao što sam živio nekada Od sada želim samo uz tebe sretan biti. Za mene život je postao Za mene život je postao san Moj životni cilj i plan Osmijeh tvoj o kojemu ovisi život moj Tvoji dodiri Ja želim poljubiti te Želim pronaći te u noći Tvoje lice želim tražiti u magli dok ne nađem ga Moja jedina. U magli tvoje lice iste je boje Kao i magla sama Ali prepoznat ćeš ti mene ja sam tama U bjelini tvojega lica Ja sam tamni obris crnog poljupca Što s mojih usana trag ostavih Dao bog da nikada me ne zaboraviš. Ja sam ljubavlju ispunjen Kao nikada do sada Zbog tvojih očiju zbog tebe draga Ja te volim kao nikoga do sada Za tebe ovaj život živjeti Ovaj život okončati Za tebe želim umrijeti Zbog tebe želim živjeti Za tebe želim pjevati Svoje pjesme pisati Tebi za osmijeh želim disati. |
