Marketing
She is my only, my only true love
Što si mi ti
Pitam se što si mi ti
Više od života i više od ljubavi
Pitam se voljena što si mi ti
Sanjam te sve noći
Ti si moj san ostvareni
Ti si san moj
Koji ubija svu moju bol.
Kada god pomislim na tebe ljubavi
Ne mogu prestati se smijati
Ili plakati
Od sreće što te imam smijati se
Od tuge što nisi uz mene
Plakati
Što jutrom se moram sam buditi.
Napušta me miris tvoj
Ne osjećam ga više
Nema ga
Mirisa koji učinio mi je srce da glasnije zakuca.
Pitam se opet
Što si mi ti
Moja vječna ljubavi
Više od sreće i ljubavi, života svog
Što si mi ti, san moj
San koji ne sanjam nego živim
Život kojemu se uz tebe divim
Kako lijepo živjeti može biti
Ljepše od iluzije svake
Kada znam da su mi tvoje usne predate
Kao i cijela ti
Moja jedina ljubavi.
Još jednom ljubavi moja, hoti, draga.. pišem ti post. A jebote, ne mogu provesti ni par sati bez nje već mi je teško.. mislim, nema teorije da ne budem sretan, daaaa. Blacken The Angel koji je svoj prvi blog napravio prije godinu dana par dana prije uskrsa bio je poznat po depresivnim i teškim postovima, prema suicidalnim mislima i tragičnim ljubavnim pjesmama. Ali što se je to dogodilo.. kada je sve trebalo biti gotovo i kada sam digao ruke od samoga sebe pojavila se je ona, moja jedina voljena. Naučila me je oduprijeti se boli, zatim me je učila cijeniti sebe i naučila me je voljeti, ne biti zaljubljen nego voljeti.
Gledam sada u svoje ruke, znam da su je držale, volim te ruke. Moje oči, sebe cijeloga, imao sam je i volim se, jer znam da je mogu imati opet. I da ću je imati. Volim te hoti, volim ljubavi, napušta me tuga i bol iznutra, ostaje samo ona moja ''umjetnička'' depresija kao inspiracija pisanja priča ili pjesama.. ali ja sam sretan, osmijeh na licu, vedar sam, smijem se i dišem punim plućima. Gledam sve te sretne ljude, gledam ih kako se grle, ljube.. i znam, znam da bi prije htio imati curu samo zato da bi i ja to imao, ali shvatio sam nešto.. tek sada.
Oni se vole, a ja sam oduvijek volio samo tebe, nisam mogao dati ni jednoj curi ništa dok bi bio s njom i mislio na tebe kada sam znao da to nisi ti.
Čekati ću te zauvijek, tvoje ruke, oči i osmijehe. Čekati ću te ljubavi gdje god bio, znaš da sam uz tebe, svim svojim srce, svom svojom životnom energijom. Ja bi svu tu energiju prenio u materiju, jer mislim da bi to bila najljepša metrija na svijetu, dao bi ti svoju ljubav u materiji da mogu ali ljubav je osjećaj. Ulit ću ti je preko poljupca, upij tu ljubav iz mene, ulit ću ti je kada prislonim usne tvojima, kada privijem tvoju kožu svojoj, ljubavi, upij svu moju ljubav, volim te hoti.
Da sam anđel
Krvave su mi ruke bile kada sam te upoznao
Oči su mi tugu lile a ruke bol pisale
Teško mi je bilo disanje
A ti i onda bila si tu
Da pomogneš mi da prebolim bol svu.
Vodila si me daleko od propasti
A ja sam slijepo gledao u nju
Mislio sam da ne mogu biti sretan ni u snu
Mislio sam da ne mogu voljeti više
Sve ljubavne pjesme što moje srce piše
Bile su tužne
Dok nisam vidio te
Anđeo moj, lice i očiju sjaj
Anđeo moj koji iz mog srca ne može van.
Ja da sam anđel s tobom bi letio
Krilima te branio
Učinio ti svijet pod nogama
Vodio te visoko do svijetla mjeseca
Tamo gdje sniva mjesec srebrni
Gdje se anđeli skrivaju od tuge i boli
Sakrio bi ja tebe ljubavi
U raj svoj
Sakrio te da ne poznaješ tugu i bol.
( ovo pišem par sati kasnije)
kome se sada obraćam kada pričam, zar šutljivim sramežljivim zidovima. Kome pričam ove riječi i tko vidi ove suze što mi opet teku niz lice.. usamljen sam bez nje i osjetim kako kiši unutar mene, moje glave. Osjetim kako unutar mene oblaci kišu polako liju, tako lijepo i nježno. Tužno ali nježno. Baš tako nježno kako je ona bila nježna prema meni.. pa kažem si, kažem u glavi… voliš i voljen si, možda tužna kiša ovaj puta ispere tugu, možda opet zasja tvoje sunce, njen osmijeh lijep i mlad.. volim njenu mladost i volim njenu ljepotu.. uzvisujem njenu dušu i klanjam se njenim emocijama..
ja sam samo smrtnik, a ova ljubav besmrtna je.. ja sam samo dijete s sjebanom prošlosti, a ona je za moju budućnost spas..
ni kao mali nisam ovako lijepo sanjao, o mjestima koje ne postoje, o mjestima gdje bol umire. Sanjao sam o mjestima iz snova i mjestima u glavi, a ona je bila tamo, i disala, živjela nije znala za mene kao ni ja za nju. Ja sam vjerovao u svoju maštu. Ali još ljepše od moje mašte bilo je imati nju, biti njen, ne biti.. ja i dalje jesam njen, samo njen.. i volim to biti i želim to biti. Zašto kiša nikada ne prestaje padati, zar ona mora stalno tu biti, da se oblaci ne bi skupili.
Plače mi se bez tebe ljubavi.. potreba da se opijem ili ubijem… jača je nego inače. A ja, ja znam da ova kiša koja sada pada, ispire sve to.. ožiljke s ruku, sjećanja na njih, ispire moje uništeno tijelo alkoholom i ubija sve što uništilo me je. Ovo je novi život za mene.. i ti si moj jedini put. Ovaj život podarit ću anđelima na ruke, ako ne budeš ga htjela ti.. ah i ti si anđel, anđel na zemlji moja ljubavi.. volim te, volim… volim.. volim.. pišem ovo, šapćem nijemom zidu a on šuti, blijed je, bijel… i upija moje riječi, volio bi ga vidjeti da plače da znam da je još netko živ unutar moje sobe…
Neće zauvijek kiša padati u mojoj glavi, neće zauvijek bol u meni postojati. Ti si moj izlaz iz svega tog, a isto to i ja ću biti tebi, biti ću tvoja kiša koja ispire sve zlo, biti ću sunce koje će te obasjati i utopliti..
Tko me od tebe pokuša odvojiti mora umrijeti
Mislim da bi najbolje bilo ubiti sve
Mislim da bi bilo najbolje svima prosvirati glavu
Mislim da bi bilo najbolje srušiti svjetski sistem
Da mogu zauvijek biti uz tebe.
Ubio bi ljude sve
Koji me pokušaju odvojiti od tebe
Ubio bi živo sve
Što stane između tebe i mene
Ubio bi sve.
Rodio bi se opet da sutra poginem
Rodio bi se opet da gledam te kako živiš
Rodio bi se opet samo da mogu uživati te
Jer gledajući tebe osjećam se kao u snu.
Umro bi za tebe svake sekunde
Samo da živiš mi ti
Jer moj život bez tebe živjeti
Smisao nije imao pa ga neće ni dobiti
Samo ti, samo ti
Jedino ti trebaš mi
Samo ti ljubavi.
Moja posebna ljubavi
Zar ljubavi ti
Od ljudi na svijetu svih
Možeš me rasplakati
Još jednom…
Zar ljubavi ti
Možeš me natjerati plakati od sreće
Jer vrištati više ne mogu
Zar ljubavi tvoje ime život mi može značiti
Kada čujem ga
Za tebe ljubavi, umrijeti bi bilo lakše nego disati
Za tebe se roditi i ubiti.
Kada gledam u tvoje oči voljena
Pao bi na koljena
Molio bi samo da sekundu više
Moje srce kuca i diše
Molio bi te da prestaneš me gledati
Jer ne mogu ti odoljeti
Na koljenima te ne bi prestao moliti
Da nikada ne zaboraviš me voljeti.
Sve vrijeme svijeta utopio bi u tvojim očima
Sklopivši svoje noćima
Uživajući u tvojim dodirima plahim
Poljupcima što se u noći gube
Spajaju jedni na druge
Spajaju usne tvoje i moje
Anđeli se onda mole
Da ljubav naša nikada ne padne
Da svakim jutrom osmijeh na našim licima osvane
I još jedan dan u ljubavi da provedemo
Nikada boli ne predamo
Ja ću te ljubavi braniti od tuge i boli
Neka mene samo udaraju neka me boli
Neka moje oči pune tugom i boli
Nije bitno, ja znam da me tvoje srce voli
Neka me na koljena bace i neka trgaju moje srce
Nije bitno, ja znam da ono i dalje kuca i tuče
I to za samo jednog anđela što na svijet je pao
Nije ni dobar ni zao
Taj anđel jednostavno si ti
Neponovljivi, unikatni
Anđel čije oči život u mene liju
Anđel kojem se od sreće svi smiju
Kada vide osmijeh njegov
Kako ozari se na licu lijepome
Kada pokaže da u svijetu ljepota umrla nije
Već samo snije i snije
A jednu od njih probudio sam ja
I sada si moja
Moja ljubav koju zauvijek ću voljeti
Na koljenima moliti
Nikada nemoj otići
U mojim rukama zauvijek možeš spavati
Nitko te neće umarati
Opusti se samo uz mene i utopi u ljubavi
Osjeti me i nemoj otići.
Bojim se
Ja se bojim
Bojim se sanjati
Bojim se sanjati da slučajno ne sanjam te
Da u snu budem bez tebe
Ja bojim se, bojim se
Bojim disati da slučajno ne udahnem zrak
Koji trebaš ti
Kako bi mogla živjeti.
U sebi duboko bojim se
Bojim te se gubiti
Od toga bi mogao poludjeti
Koliko bi me moglo boljeti
Ubiti i uništiti.
Riječi te, riječi te što upućene su od tebe
Za mene, za mene voljena
Čine me da srca kuca i da vjerujem
Da ne bojim se, ubijaš mi strah
Osjećam se kao vjetar lak i plah
U snovima ljubavi
Tražim te
Da ni tamo bez tebe ne stanujem
U snovima gdje moguće je imati sve
Ja želim samo tebe.
Bojao sam se da izgubiti ću te
Ali vidim sada da ne mogu te izgubiti
Jer ovisni smo si
Ovisni jedno o drugome
Kao droga što žile ispunjava tako ispunjavaš me ti
Ali ne škodiš mi
Kao što glas mi drhti kada sjetim te se
Tako drhte mi i ruke kada pišem pjesme za tebe
Oči suze mi
Ako pomislim kako dugo treba da budemo zagrljeni
Moje sjene i ja
Ti, ti da te nazovem pjesniče
Da te nazovem ljubavniče ili patniče
Gledam te kako igraš igre u sjeni
Gledam te kako kiša po tebi slijeva se
A ti i dalje pišeš pjesme
Gledam te kako padaš i opet ustaješ
Vjeruješ da ljubavlju možeš pobijediti sve.
Gledam, gledam te
Tako crno, mračno i prozirno
Na svijetlu otkriveno
Tko si ti
Odgovori mi zašto se zidova držiš
Zašto tekstovi koje pišeš ti
U meni bude bol i suze
Kao i druge
Tko si ti, tko ste vi
Okružili me ljude bez lica i imena
Samoća ih ubila
Gledam na strane sve
Vidim da primili su zidove
Pitam se tko su oni, tko ste vi
A onda shvatih.
Sjene to su sve
Što odraz moj pokazuje
Na zidu svakome tako crne i prazne bez nje
I sjene moje kao da grle se
I tješe se
Jer nema nje
Gledam u zid i vidim sjene druge da dolaze
Grle ove koje na zidovima se ubijaju
Ubijaju od boli bez nje
Gledam ih sretne.
Gledam sjenu njenu i svoju
Sretnu u njenom zagrljaju
Osjetim miris njen
Sjene naše spojene
Sada su toliko mračnije
Sada su toliko jače i napokon sretna je
Sjena moja
Što pjesme piše u tišini noći
Dok u zemlju snova treba poći.
Gledam svoju sjenu, na zidu je
Opet je tužna
Usamljena bez nje
Slušam sebe, ovaj puta sretan sam
Osmijeh na licu i suza radosnica
Ali lice nema moja sjena
Ona pognuto i dalje piše
Pjesme zbog kojih oči mi suze
Sjene moje oko mene kruže
S nikime se ne druže
Samo njenu sjenu žele
I za nju žive
Kao i ja
Usreći nas voljena.
Post je objavljen 09.04.2007. u 18:44 sati.