O da, stari osjećaj.. Mamurnost, boli me ruka od pada.. nisam ga osjetio 2 tjedna, žao mi je što sada jesam. Opet se dogodilo, ali ovaj put nije nimalo problem u tome kako se osjećam zbog alkohola tjelesno, problem je kako se osjećam emotivno. A emotivno se sada osjećam kao govno. Mislio sam izaći van, popiti malo ono, tek toliko da popijem da budem malo sretniji ili tak nešto. A ja sam se oblio kako nisam jako, jako dugo. Sjećam se malo, znam da nisam radio sranja.. to je bitno.. mislim nisam radio sranja s drugim ljudima. Ali sam glup, jako vrlo iznimno glup što sam se napio. Jer učinio sam nešto što mogu se usuditi reći nisam nikada skoro napravio. Pogazio sam svoje obećanje.. oprosti mi ljubavi, nisam te dostojan, rekao sam ti, ne slušaš me, volim te i voliš me.. ali gledaj me, nisam te dostojan. Osjećam se tako prokleto jadno, tako prokleto uništeno i gadim se sam sebi. Alkohol… zašto mu se jebeno ne mogu oduprijeti, što se je dogodilo. Uživao sam svaki dan u njemu i znao da me uništava, nisam mislio prekinuti. I jednog dana kada sam isto tako bezbrižno htio išetati od njegove okupacije, zakočio me je na prvom koraku. Što se je dovraga dogodilo sa mnom..
Prokletstvo.. hoti.. moja ljubavi.. tako mi je jako prokleto jako žao. Bojim se da te ne izgubim zbog tog sranja, zbog alkohola. Bojim se da me danas nećeš nazvati, da neću čuti volim te, bojim se da ću te izgubiti a to ljubavi, to nikako ne želim doživjeti..
Bolje umrijeti znajući da sam te imao i nedavno izgubio nego cijeli život patiti i znati da sam izgubio ono što nikada ne bi mogao vratiti. Nema razloga života bez tebe. Jer i dalje te volim ljubavi.

Više mi se ne tresu ruke, nisam živčan. Smiren sam, tužan sam.. tužan što sam pogazio svoje obećanje i tužan sam što se bojim da je ne izgubim. Sada sam se sjetio kako je neki lik došao do mene jučer i pitao me jesam ja blacken, ja rekao da jesam i on meni kaže da imam odlične postove. E sada.. dali je to jučer bio blacken, s bocom bijelo – crno vino i fanta? To je bio blacken? Ili je blacken ostao na blogu, čekao da ga netko pročita.. a što je onda izašlo sinoć van iz moje sobe? Problem je što sam to fizički i dalje ja, a to nikako nije dobro.
Stari poznati bolovi u jetri, imam ih i kada pijem i ne.. bar znam da je još imam, ima nade. Mora izdržati ta jetra, možda i da umrem ne bi bilo problem ali da prvo pomognem svojoj ljubavi u životu, da ostavim svoj trag u njezinom životu, da ona bude sretna ako ne mogu ja s njom. Ali ne planiram umrijeti, želim živjeti zbog nje, ako je imam još.. bojim se jer se ne sjećam što sam radio jučer a sumnjam da se je dobro osjećala kada sam se rasuo preko stolice kod kompa i kada sam pokušavao bljuvati ( kaže stara ne sjećam se).. pitam se jesam li joj rekao da je volim, pitam se jesam li joj rekao da je obožavam ili sam bio glupa pijana budala i pričao sranja. Vjerojatno glupa pijana budala, razlika od toga i inače je samo to što sam ovaj put bio pijana budala za razliku od inače kada sam trijezna budala.
Želim se oduprijeti alkoholu, želim kontrolirati njega ne želim da on mene. Ja želim biti njezin, ne njegov. Ja volim nju, ne njega. Ja mrzim dan kada sam počeo piti i osobu zbog koje sam počeo. Ne mogu dopustiti da moj stari život uništi onaj lijepi, novi koji bi trebao imati s svojom ljubavi s hoti. Uskoro ću te vidjeti ljubavi i onda.. hoću li te vidjeti? Nadam se.. no ako te vidim.. želim te jako, jako zagrliti. Želim te ljubiti i želim opet na sve zaboraviti.
Želim te moliti za oprost dušice, imam samo tebe.. nemoj mi otići..
Imam toliko prijatelja, toliko prijateljica.. ali nije dovoljno, ja trebam tebe. Samo tebe volim.

Nadam se da ćeš me nazvati uskoro. Želim ti čuti glas. Nadam se da ću te vidjeti uskoro, želim ti gledati u oči ljubavi, da u oči ti želim gledati. Jako. Nadam se da ću te dotaknuti, nadam se da ću osjetiti tvoju divno i meku kožu, nadam se da ću te poljubiti, tvoje slatke usne.
Nadam se samo.. da nikada neću bez tebe ostati, bez tebe život je jednak nuli..
Oprosti mi što sam pogazio svoje obećanje, znam da sam odvratan i znam da sam svinja i znam, znam koliko sam prokleto loš ali.. ne mogu biti drastično bolji brzo, mijenjam se i promijeniti ću se. A onda.. onda ako i dalje budeš uz mene, ovo će biti samo ružno sjećanje na koje ćemo reći: bilo je i prošlo je.

Post je objavljen 22.04.2007. u 12:44 sati.