Gdje si ti, moja ljubavi
Gdje si ti ljubavi
Tako bi te jako htio vidjeti
Gdje si mi sada ti anđele
Tako mi nedostaje tvoje lice najslađe
Suze mi niz lice klize
Želim ti biti što bliže
Gdje si mi ti ljubavi
Gdje te mogu pronaći
Zar samo u kratkim snovima što sanjam
Zar samo u mašti čijim carstvom ti vladaš.
Onoga trenutka kada sam otišao od tebe
Izgubio sam se opet iznutra sebe
Pokušao sam se pronaći zbog tebe
Učiniti te sretnom i dalje
I trudim se kao i onda
Prestati neću
U život ti želim unijeti sreću
Želim vidjeti u tvojim očima sjaj
Prijatelji mi pomažu u ovome vremenu izgubljenome bez tebe
Ne mogu više gledati sebe
Tužna sam si prikaza u samoći obgrljena
Volim te i to se ne može promijeniti
Zauvijek ću te voljeti i to se neće promijeniti
O kako te trebam ljubavi
Gdje si ti.
Sjedim i pišem pjesme
Nekada tužne nekada sretne
Ali u svakoj od njih počela si se pojavljivati ti
Moja ljubavi.
Gdje si, gdje si
Tražim te
Boli me život
Boli me bez tebe
Gdje si ti jedina
Ljubavi moja predivna
Sve boli svijeta ovoga bi trpio
Ako bi onda uz tebe mogao biti
Ljubav svoju nikada ne bi pristao skriti
Zauvijek u ljubavi svojoj ja ću te grijati
Od okrutnog svijeta u svijetu snova zajedno ćemo snivati.
Nakon što sam te s obzorja svoga oka izgubio
Nisam prestati plakati mogao
Nikada se toliko rastužio nisam
Kada sam vidi da tu gdje sam nema te
Nema te da ugriješ srce moje anđele
Nema rukica tvojih da grle me
I nema ljubavi, nema ljubavi
Nema ljubavi koju daješ mi ti
O kako te trebam voljena
Zar si nestala, zar si nestala ljubavi
Gdje te mogu pronaći?
Jesi li tu ljubavi
Tražim te u svome snu
Kako je lijepo poznavati te
U snovima nadati se
Da ću te bar na tren sanjati
I da će ova veza između nas zauvijek trajati
O kako lijepo je ljubavi
U tebe se udubiti
U tvojoj ljubavi i osmijehu
Očima lijepim i riječima svetim
Što iz dana u dan daješ mi
Hraniš moje srce ljubavlju
Hraniš moje oči suzama od sreće
Dok se život mrtvo i sporo oko mene kreće
Ali kako se kreće on polako tako i ja
Dok jednog dana ne budeš samo moja, moja jedina
Dok jednoga dana uz tebe u postelju ne legnem
I ne šapnem na uho prije spavanja ti
Volim te, za mene porazi ne postoje
Nikada neću odustati
Zauvijek ću te voljeti
Zauvijek tebi težiti
Nikada nikuda bježati
Za mene postojiš samo ti
Zauvijek, moja ljubavi.
Božica moga sna
Osjećam kao da me nikada nitko poznavao nije
Kao da nitko nije mario dali je moje lice tužno ili se smije
Osjećam kao da nikada nisu marili kako se osjećam
I što mi se događa dok nisi došla ti
Osjećam kako bi bez tebe u sekundi mogao umrijeti.
Osjećam kao da ruke mi opet oštrici teže
Osjećam da suze mi niz lice bježe
Osjetim da samoća proždire u mene
Osjećam da mi trebaš ti
Osjećam kako bi bez tebe u sekundi mogao umrijeti.
Ponekada mislim da ljudi nisu marili jesam li se smijao
Ili sam samo jako plakao
Kao da nitko osim tebe ne mari
Što moje srce radi
Što govore riječi moje sve
Napisane za tebe, za mene
I za tebe ljubavi
Za tebe zvijezde bi dirao
Na vjetru ljubavne pjesme svirao..
Tvoje ljubavne riječi trebaju mi
Tvoji meki dodiri
Ti si anđeo taj
Što meni predstavlja raj
Ti si jedina za mene
Moje jedino iskreno htjenje…
Kome da se molim
Kome da se pokorim
Da mi te u naručje vrati
Da brže prolaze sati
Da suze koje plačem presuše
Da nestane tuge i kiše
Tko je zadužen za sreću života mog
Postoji li bog
Postoji li bog ne znam ni ja
Jedini bog za kojega znam si ti, božica moga sna..
Vrijeme
Dogodili se ikada da moje srce zakuca
Kao onda kada bilo je uz tvoje
Nastavit ću i dalje pisati pjesme svoje
Ljubavne što miris ruža nose
Kao prelijep miris tvoje kose
Dogodi li se ikada da te u rukama držim
Da zima u meni umre
Ja past ću kao pahulja na tebe da ne padnu druge.
Lakomo te volim i lakomo te želim
Jer samo ti, samo ti u životu ovome me zanimaš
Proklet bio život bez tebe
Proklinjem, proklinjem dane bez tebe
I proklinjem vrijeme što sporo prolazi
Vrijeme što ubija
Prezirem vrijeme koje ubija me
Prezirem sve, prezirem sve
Prezirem sve osim tebe.
Ti si tako lako nestala
A ja, ja sam tako teško to primio
Ti, ti si tako lako otišla
Dok vjetar nosio je miris tvoje kože od mene.
I što god učinio sve dalje sam ti bio
I što god činio plakati nisam prestajao
I koliko god suze lio
I dalje sam se u sebi smio
Smijao sam se od sreće što sam te imao
Plakao od tuge što sam te izgubio
Smijem se od sreće što sam te imao i imati ću opet te
Plačem jer vrijeme sporo vodi me do tebe.
Bol bez tebe
Mislio sam da poznajem bol
A bol me je tek naučila patiti
I kada sam mislio da pobjegao sam sjenama
Shvatio sam da sam izgubio svoju
Da nisam više osoba..
Ti si mi u mislima
Miris tvoj i mekoća dodira..
Osjećam da umirem bez tebe
Unutar sebe raspadam se
Osjećaj da nema te uz mene
Tjera me da sanjam kako umirem
Sjećanje na tebe lijepo je
I slama me pomisao na tebe
Kada pomislim da ne mogu do tebe..
Plakao sam i jučer voljena
Prije nego sam se prepustio mirnim snovima
Plakao jer krevet opet hladan je bez tebe
Plakao sam i jutros ljubavi
Plakao jer pokraj mene nije bilo lica lijepoga da gledam ga
Dok budim se iz lijepoga sna
Samo ta hladna odurna, prokleta hladnoća.
Osjećam da umirem
Umirem bez tebe
Tražim se, tražim se a ne nalazim izlaz iz ovoga
Osim u voću zabranjenu
Trebam krvi i alkohola
Da ne slomim se
Da ne izgubim se, da ne slomim se…
Trebam te! trebam te!
Smirujem se, pokušavam oduprijeti
Znam ljubavi znam, obećao sam da ću uspjeti
Volim te volim ljubavi
Ali ne mogu trpjeti
Ne mogu stalno svjestan biti
I svoju bol kriti iza osmijeha umjetnih
Kao da na mome licu nisu
Suze mi oči kada gledam druge parove kako miris svoj udišu
A ja udišem miris suza i miris tuge
Pogled mi pada na stare željezničke pruge
Čini se kao rješenje boli
Ali ne bi to učinio i u glavi kažem si: ona me voli.
Ne mogu, ne želim… ne, ne znam.. samo pišem.. ne znam želim li prestati, ne znam mogu li prestati i dok se to pitam i dalje samo pišem.. ne mogu prestati plakati, ne želim.. što do vraga.. ne znam što da radim sa sobom, sjedim cijeli dan doma i razmišljam o njoj..a mogao bi raditi negdje i zaraditi novce.. ne valjda živjeti u gradu, teško je zaraditi kao dijete.. ma, ja nisam dijete.. punoljetan sam.. k vragu totalno bi htio raditi cijeli dan.. samo da se umorim i da mogu leći spavati umoran.. da vrijeme prođe brže i da brže mogu do nje..
Glazba… da je nema.. ne znam što bi radio doma.. ovako sjedim, slušam i pišem.. cijeli moj život zadnjih skoro godinu dana bazira se samo na tome.. kako bolesno.. kako nepotrebno..
Loše potrošeno vrijeme.. pisanje je možda i korisno ali sjediti u kući cijeli dan i raditi isto svaki dan 24h na dan.. monotonija…
Jedino što je drugačije je što sam sretan… nemojte da vas zbune ove tužne riječi koje pišem.. tužan sam jer mi nedostaje jako.. vjerojatno ne možete ni zamisliti koliko.. ali nije bitno..
Nije mi žao plakati zbog nje, drago mi je.. jer znam da je za nju i znam da svaka suza ima svoju svrhu da je isplakana za nešto lijepo, s pravim razlogom..
64 kune sam uštedio.. trebam 122 kn za kartu za vlak..
trebam još bar 100 kn da imam uz sebe.. dobro ajde i 50 bi bilo dobro..
ali ja tek imam prokletih 64.. prodat ću nešto.. ali ja nemam ništa vrijedno osim nje, a ona nije na prodaju.. tj.. pa ne znam dali je imam.. imam je a nemam je a opet osjećam da je imam a bojim se da je nemam.. zbunio sam vas… ma da.. nije bitno.. ona zna što mislim..
čitajte pjesme, komentirajte ako želite…
pozdravlja vas Blacken The Angel i poručuje:
ljubav je najljepša stvar na svijetu.
Post je objavljen 10.04.2007. u 20:02 sati.