Marketing
Love,suffer and pain. nothing left to say
Postoji mjesto koje zovemo dom
Ali njega čini samo čista bol
Postoji mjesto koje želim da bude mi dom
Ali imam ga samo u snu svom
Postoji mjesto gdje mogu uživati s njom
Ali pomisao da to je samo san prouzrokuje bol
I ja želim se za to boriti, jer zauvijek ću je voljeti.
( ne, ovaj puta ne piše ti pjesmu ljubavi, ovaj post neće biti o tebi, trenutno sam toliko sjeban da mora biti o meni, volim te hoti)
Tko si ti, tko si ti… tko si ti. Ti, ti u ogledalu, ti, ti si ja? Ja sam ti? Zašto, zašto nisam netko drugi, zašto ja, zašto ti.. zašto mi? Mi smo jedno zar ne? Isti smo, zar ne?
Poludio sam.. otvorio sam ormarić, 20-tak boca svih alkoholnih pića otkotrljalo se van, oh ne.. alkohol.. gledao sam te boce, sjeo sam na pod. Prisjećao se svih trenutaka kada sam ih ispio. I skužio sam, uvijek mi je to bio dobar i zakon dan. Kada je bilo alkohol, pitam se, kako je moguće to bez njega i bez nje. Ovako nemam njih, oboje.
Sjetio sam se nje, plač, suze.. volim je a i dalje, ne mogu do nje. No još jako, jako malo.. jako malo.. nadam se.
Pitam se tko sam ja. Doista… što je to u meni što me čini osobom i što je to u meni da me netko voli ili mrzi…
Ne razumijem i dalje kako ja utječem na ljude, ne kužim ništa. samo znam da sam umoran od života na način na koji sam ga do sada živio, želim promjenu, veliku i hitnu.
Moj život mora se promijeniti, ja to govorim a on i dalje ostaje isti, i sva obećanja koja su mi dali, pomoć koju su mi ponudili, nadam se da će ispuniti, život moram promijeniti.
Glup sam, glup sam jako znam. Trebao bi biti sretan jer imam nju, jer sam bio i sinoć sretan dok sam pričao s njom, slušao njezin glas, kako govori, meni, meni se obraćala.. a ja, ja i dalje padam u depresiju, kako da do vraga to zaustavim, pitam se, nije li opet iz istog razloga kao i uvijek.. nisam pio od nedjelje, alkohol.. o da, o ne.. alkohol, polagano počinje, traži me.. tako jako moje tijelo to treba, ali.. NE! Ako moram birati pijanstvo ili nju biram nju, ni ne razmišljam o tome, želim nju… volim ju.
Što da radim, kako da si pomognem.. pogledam ruku, okrenem je, gledam žile. I opet ponovim u sebi:''NE''
Obećanje sam joj dao, i ne smijem to ponoviti.
Osjećam se čudno… traži me neka potreba za alkoholom, trga me.. alkohol.. proklet bio, obožavam ga.. sranje…
Moram pobijediti ovisnost da bi mogao vječno biti ovisan o njoj, a ona je nimalo štetna za mene, ona je najbolje za mene, volim to čudo lijepo… izgleda da je ipak post vezan za nju, ah, pisao o njoj ili meni uvijek će ona biti glavna.. ljubav pobjeđuje sve, volim te hoti anđele..
Sjećam se dok sam bio dijete, sjećam se dok sam plakao zbog svake male povrijede na svome tijelu. Da je bar sada tako. Da se bar mogu izudarati i isplakati, platio bi da me tuku.
Sve je bolje nego ovo što boli srce, i kada idem spavati ne želim plakati, a plačem stalno, jer moram bez nje u san pasti.
Želim leći uz nju i želim je grliti, volim je i ne želim je nikada izgubiti…
Bole me neka sjećanja, boli me moj život.. sada napokon s njom, sada s njom znam da je sve ok, da ide na bolje.
Lice mi je shrvano od tuge, oči se sklapaju od umora, tijelo klone od boli ali ništa to nije bitno dok me ona voli.
Dalje od života, možda sam ja zapravo samo.. samo.. što sam ja…
Ne znam
Ja sam… propalica koja ima visoko mišljenje o sebi…
Da…
I želim biti nešto više, samo zbog nje…
Samo želim do nje, samo želim pobjeći odavde…
Kroz tišinu u portal od ljubavi ulazim
Kroz bolne noći u samoći
Trošim riječi koje nećeš čuti
I bez tebe, bez tebe gubim se
Trebam te da, da poljubiš me noću
Trebam te, trebam ljubavi, trebam te da ispuniš me
Dok bol ne ugasi život mome srcu.
Bez tebe svi su snovi samo bol
Pitam se i ponavljam
Gdje je moja ljubav ove noći
Želim te podići u svoje ruke
Ubiti sve patnje i muke
Želim te imati, nikada ne ispustiti.
Tako sam tužan, tako jako tužan… danas nisam čuo hoti.. nimalo.. i miss you honey…
Trebao sam sutra putovati za Zagreb ali mi nije bilo šefa na praksi koji mi treba dati lovu tako da idem sutra isto na praksu… Idem odraditi dan više ali bar neka mi da moju lovu koju trebam da dođem do Zagreba.. Želim vidjeti moj slatkiš, i vidjet ću ga na bilo koji način.
Dakle vjerojatno idem u petak u zg.. Ako me opet sjebu i ako sam radio 8 sati zakurac budem im grkljane počupao i natrpao u šupak! Jao, u biti.. ne želim ni pomisliti da ne dobijem tu lovu. Danas sam se ustao ujutro prije prakse i neki novi osjećaj u prsima, nisam mogao sendvič pojesti, čudno.. bio sam sretan, došao na praksu, rekao sam odma da mi je 15-ti dan ( dakle lovu na sunce) i kaže ovaj glupan koji mijenja šefa da ne zna gdje je ta bilježnica od šefa da ne može i kaže on meni dođi onda jedan dan više.. a ja njemu skoro facu razbio, ali onda ne bi dobio lovu i ne bi vidio hoti.. Dakle ljubaf, najvjerojatnije se vidimo. Love you hun.
Post je objavljen 04.04.2007. u 19:35 sati.