|
Udala se jedna od najmilijih rodica – prva do Rođene! Onaj tko nije imao sestru ne zna što znači istu udati! Iako ja još ne udadoh Rođenu, sada znam što znači udati sestru! Što ste joj privrženiji to vam je teže, jer život odjednom postaje raskrižje i ne možete nastaviti istim putom, a to nekako i nije najsretnije otkriće. Ne smijem nastaviti u istom tonu... jer bi me srce moglo izdati... Dakle, slavili smo, kao nikada do tada, tri dana, iako nismo u Slavoniji. Pir je bio različit od svih dosadašnjih, jer i nije bilo karakterističnog pirovanja. U petak je počelo okupljanje i pisma bez mladenaca, oni su bili na telefonskoj vezi. U subotu je stigla i mlada, a u popodnevnim satima i njen prosac, koji joj je pred svjedocima obiteljske i prijateljske vrste uručio buket. Nakon pisme i veselja, kojima je ispraćen stari curski i momački život, otpratismo ih u bračni život. Svadbena povorka na čelu s mladencima prošetala je kroz grad do Crkve. Nevjerojatna mi je simbolika toga čina, jer uđeš u Crkvu kao momak ili cura, a iziđeš kao suprug ili supruga, u ovom slučaju još jača, jer mi smo ušli kroz jedna, a izišli kroz druga vrata. Tu dana obećanja su zauvijek. Iza drugih vrata mlada je poželila istu ili sličnu sudbinu nekoj drugoj bacanjem buketa koji je uvatila moja Rođena. I kao što ona reče i pravda je, jer je Rođena od mlade mlađa 13 dana. I kao što ona reče mlada je to podsvjesno i željela, jer nemoguće je da zov krvi jedne drugu ne dozove. Tu se rastadosmo s mladencima, jer su oni nastavili slavlje u najužem krugu, a mi se vratismo slaviti tamo odakle smo ih ispratili. Tu smo slavili do ranih jutarnjih nedjeljnih sati, a nastavismo u popodnevnima. Tu di smo odrastali i di smo odgajani na rukama i pod budnim okom One što nas sve izravno ili neizravno porodi i podoji materinskom brigom, što nam zacrta prve pute, što nam uli vjeru u Boga i nadu u čovika... Tu di je počelo i di je zapečaćeno naše sestrinstvo i bratstvo, tu je ispratismo, ali se ne oprostismo, jer nije vrijeme kraja, nego još jednog početka. Dragi moji mladenci, sritno vam bilo! I da... nije bilo suza, osim onih nekoliko što ih ispusti mladenkina rođena, a ja svoje ispustih sjećajući se njenih. Tada sam izdržala, sada ne moram... iako su radosnice... Posljedice trodnevnog pirovanja (by Rođena): 1 crijevna nervoza sa simptomima salmonele; bar 1 giht; 1 par natečenih nogu, 'ko zna zbog čega, vjerojatno zbog srca; 1 upala bubrega, a možda je psihički; 1 povraćanje zbog aerokonjaka; veći broj povraćanja od prežderavanja; 1 videovrpcom zabilježene suze radosnice; 2 – 3 upale grla zbog zborskog pjevanja; velik broj promuklih; 1 padanje u nesvijest uzrokovano višednevnim stresom, a povod je bila izjava o polubratstvu; 1 izgubljena bicikla koja se naknadno ukazala očevidcima; kamerom zabilježena nemila ljubav ćaće i ćeri, s povijesnim događajem prvih koraka; 1 ideja o otkazu i 1 dogovor rodijaka o bizmisu... |
|
Postoje li muško – ženska prijateljstva?! S tim sam se problemom susretala gooooooooodinama?! Zapravo susrećem se sve ove godine neobičnog i intenzivnog prijateljevanja s čovjekom kojeg svugdje predstavljam kao The friend. Prijatelji smo pola života, a ja bih rekla otkad nešto svjesnije znamo za sebe. Išli smo u isti razred 4 godine. Zajedno smo odlazili u školu i zajedno smo po povratku zastajkivali ne mogući se rastati. Bili smo udaljeni 50-ak metara, a sate i sate smo znali provoditi u telefonskim razgovorima. Tu su se rađale naše prve filozofske spekulacije, prva otkrića, prva vjera i prve sumnje u svijet... Bili smo dvojac bez kormilara. I svi su pokušavali otkriti tajnu naše povezanosti. Moj je otac godinama bio uvjeren da mi je on momak, a onda je razuvjeren zaključio da je jamačno momak mojoj priji (valjda zato što je on oženio vlastitu priju:-)). Ne znam što je njegov otac mislio :-). Upisali smo različite gimnazije, ali nas to ni u čem nije spriječavalo, jer smo imali svoj svijet razgovora. Svak je živio svoj život, ali smo zajednički živjeli ono što nam je bilo zajedničko. Nikada nismo imali potrebu jedno drugome sve prepričavati, jer to nije bila takva vrsta ljubavi. On je govorio sve ono što nije mogao za sebe zadržati. Govorio je i da puši, ali nikada u životu nije mogao zapalit duvan ispred mene (to nije bio dio našeg svijeta). Smijala sam mu se zbog toga, a on je govorio da nema potrebe pušiti. I prestao je s vrimenom. Kladim se da bi se i sad zakunio da je bar jednom pušio predamnom, da se meni samo čini da je bilo drukčije... Ja bi mu se opet nasmijala. Nasmijao bi se i on. Upisali smo i različite fakultete. U različitim gradovima. Sad živimo na daljinu, ali je osjećaj isti. Drukčiji smo, ali isti. Čujemo se, kao nekada, telefonski... i pričamo o svemu i ničemu, sada kao nekada... Ne znam do kada ćemo trajati. Ja bih rekla zauvijek, ali znam da su presmijele riječi zauvijek i nikada, jer ne odlučujemo samo mi o tome. Tko zna hoće li moj budući tolerirati moju toleranciju, noćne razgovore iz dosade, njegove pozive u pomoć u bilo koje doba dana, ovisnost o drugome?! Tko zna hoće li njegova buduća razumjeti njegovo povjerenje, potrebu da se javi, da se ispovjedi, da bude... sve kao što je i bilo (s obzirom na njegove sklonosti prema određenoj vrsti žena i njihove sklonosti da ga provjeravaju zbog njegovih sklonosti :-)...)?! Uvijek smo bili dvojac bez kormilara, al što kad netko treći odluči preuzeti kormilo?! ............................................ Što me snašlo, a?! Gledam onu seriju Ed. Prepoznah se u nekim njegovim nedoumicama. Samo što ovaj dvojac još nije došao u fazu uplitanja trećega...:-)! |
|
Nije čovjek samo tijelo da bi ga tijesto zasitilo... |
|
Gledati i pritom vidjeti ne čini se nemogućim. Štoviše, za nepozornog slušača to su istoznačni pojmovi, ali rekoh za nepozornog slušača... kao i za nepozornog gledatelja. Jer vidjeti je mnogo više od gledati. Gledanje, doduše, omogućuje viđenje, ali je viđenje gotovo misaoni čin. Vidiš samo ono što želiš vidjeti... ili ono što ti se iz kojekakvih razloga nametne u prvi plan, ali prvi plan za tebe. Različiti su nam ti ˝prvi planovi˝ našom različitošću... S tim u vezi mijenjaju se i oni doživljaji drugih. Na prvi pogled do izražaja dolazi samo pojavno, manje ili više zanimljivo, ali već na drugi pogled počinje objavljivanje onog što je ispod te pojavne površine... i samo jedna rečenica je dovoljna da se sve zanimljivo sruši kao kula od karata, ali isto tako samo je jedna rečenica dovoljna da ugledaš kulu koja ti se već na prvi pogled činila srušenom. Čudni smo mi ljudi... od prvog do drugog pogleda... gledamo ono što smo mislili da vidimo, ogledavajući vlastite iluzije ili zablude o drugome u drugome... |
|
Vrime i ljudi?! 'Ko na koga više utječe?! 'Ko je kome vuk?! Ovo ludo (ne)vrime ka da ide u korak s još luđim vrimenom šta mu homo sapiens majmunski robuje?! Sizifovska evolucija... uglavnom si pogažen, a sam si se zaputio gurati kamen uz brdo koje si izabrao kao put do cilja. I kuda ideš čovječe?! U korak s nevrimenom, a protiv sebe i vrimena?! Ti sam izazivaš oluju svih oluja i onda prijeteći upireš prstom u Gospoda, nadajući se da je on kriv za tvoje katastrofe, za tvoje uništene usjeve, nadajući se da je on izazvao oluju i da ti se tako osvećuje za pogreške, naplaćivanjem i otpuštanjem... za nove pokušaje i još veće pogreške... Nadaj se! ................................. Zašto pišem ovakav post? Počeh od vremena, a završih s nadom. Čudan put, još čudnije misaono putovanje. Nadam se da ste nešto razaznali u ovom slikovitom izričaju. U svakom slučaju, čudi me vrijeme, nekada više i od ljudi vremenitih:-) ! |
|
Uvaženi intelektualac, dr.sc. ... pred studentima izjavljuje poprilično smjelu rečenicu u kojoj kaže da su Split zagadili seljaci. Zanimljiva teorija čovjeka koji sebe naziva fetivim Splićaninom, još zanimljivija činjenicom da ga je rodila majka seljanka (njegovim rječnikom rečeno). Sad se postavlja pitanje kako ijedan čovjek, koji imalo drži do sebe i koji se k tome smatra iznimno moralnim (budući da mu je to struka), može izgovoriti jednu ovako duboko diskriminirajuću rečenicu?! Zašto kažem duboko diskriminirajuću?! Zato što uvaženi gospodin ne zna koga ima u slušačkoj publici i ne računa da bi tom izjavom mogao nekoga povrijediti u toj svojoj prepotentnoj potrebi da se još jednom osjeti pozvanim komentirati zbilju pozivajući se na tu svoju fetivost. Komentirati zbilju?! Čiju?! Zbilju Grada?! Ili zbilju vlastitoga uma?! Klaustofobičnog uma?! Ovaj grad ima najmanje dva ulaza: onaj s kopna i onaj s mora. Perspektiva je definitivno drukčija, ovisno o tome s koje mu strane prilaziš, ali meni i s jedne i s druge strane zatreperi oko srca zbog blizine Njegove?! I rekla bih da je ljubav u pitanju, a ne slijepa zaljubljenost, jer ja vidim i lijepo i nelijepo i slično i različito... ali u tome i jest njegova draž, njegova jedinstvenost. On je mjesto naših sastanaka jednih s drugima, ali i mjesto naših sastanaka s Njim. Nemoguće je da nam se ne dogodi Grad, kao što je nemoguće da se mi ne dogodimo Gradu! A koliko se sjećam, ni na jednom ulazu ne piše: TKO UĐE NEK' SE KANI SVAKE NADE! Jer svi smo jednom ušli... tko prije, tko kasnije! Zar nam to što smo ušli ranije daje pravo da za sve krivimo one što su došli kasnije?! Jer neki će tek ući... zar da ih već ne volimo i za sve buduće okrivljujemo?! Grad je veći od nas... i ima široko srce birajući bezuvjetno, ali ljudi... ljudi i gradove svojataju... |
|
Evo, mogla bih se već navratit na proceduru pirovanja ili kako okolišat oko onog ˝uzimam˝ ?! Dakle, procedura od tog dana počinje, ne računajući pripreme, skupljanjem kod mladenaca i to na način da se mladoženjini gosti skupljaju kod njega, a mladenkini gosti kod nje. Prvi kreće mladoženja i njegova ekipa, i to ka šta se može i očekivat, put mladenke. Tamo ih dočekuju veseli svatovi i mladenka, ali do mladenke se ne može tek tako. Slijedi tzv. kupovina, a to je neki običaj nadoknade štete roditeljima. Nije mi sasvim jasan taj običaj, jer ipak je to običaj patrijahalnog društva prema kojem mledenka odlazi sa svojim mladoženjom i više se roditeljima ne vraća... pa se više čini da bi oni trebali platit njemu šta je vodi :-). Štoviše, ako dotična divojka ima brata (ili braću nasljednike) mala i nikakva vjerojatnost je da će nešto naslijedit od svojih roditelja. Zato je veliku ulogu u životu jedne udavače imala dota (miraz), jer je to bilo jedino što će nesritnica dobit od svojih roditelja. E sad što je činilo dotu?! Sobni namještaj, pusti lancuni, pokrivači, stolnjaci, krpe, šugamani..., mašina za šivanje... i tako to. Nešto je veća srića bila rodit se ka dotarica. To su one divojke šta nemaju braće nasljednika, ali su upravo zbog tog bile na meti kojekakvih ženika. Danas je nešto drukčije... pa se vratimo u mladenkine dvore di je u tijeku kupovina. To je danas više ka neka zezancija koja je u službi povećanja napetosti. Atmosferu najčešće začine mladoženja, kum i njihovi pajdaši uz pismu, a bogme vrlo često i uz harmoniku. Kad mlada konačno iziđe dočeka je njen ženik i oduševljenje okupljenih. Tu se malo zadrže svatovi da naprave ˝štetu˝ mladinoj obitelji... tj. da se pokripe malo. Otud se ide na vinčanje. Jedni kažu da je običaj vinčat se u mistu odakle je mlada (da se ne čini put), drugi u mistu di je mladoženja (da im papiri budu u mistu budućeg življenja), a treći se vinčaju di ih je volja. Nakon sudbonosnog ˝da˝ ili ˝ja tralala uzimam tebe tralala... u dobru i zlu... dok nas smrt ne rastavi˝ . Slijedi potpisivanje vjenčanih listova (da stvar bude službena) i čestitke, a onda zabava počinje pa svi idu put sale. To je novi običaj, jer je po starom svak iša svojoj kući slavit. Dakle, mladenci i mladoženjini svatovi k mladoženji, a mladini svatovi k mladinoj obitelji. Taj mi se običaj nikad nije sviđa, vjerojatno ni drugima, pa je zato i izmjenjen. E sad ovi šta su se modernizirali i krenili svi skupa u salu... slavit će po novome. Svi će zauzet mista i čekat ulazak mladenaca i kumova. Slijedi himna, pa molitva (ako su mladenci vjernici), a onda red hrane, pa red mužike :-). Mladenci otvaraju ples, a onda im se polako i ostali pridružuju. Čak je i spiza uvik ista, pa ću je priskočit do janjetine s ražnja, jer iza nje ide rizanje torte. Taj mi dio nikada nije bija jasan... a ka posebno je svečan. Imaju mužikaši za to posebnu proceduru i repertoar. Mladenci i kumovi su za onim svečanim stolom, prigušuju se svitla, svatovi su na nogama, plješće se i odbrojava od 10 do 0 što bi triba bit vrhunac, jer torta tad dobije svoje. Mladenci na njoj zajednički odmjeravaju snage s ogromnim nožem u rukama, koji na kraju završi samo kod jednoga koji onda dokrajčuje tortu ko najvećeg neprijatelja. To je ona jadna i nesritna torta od krokanta koju malo tko okusi. Najčešće ima oblik crkve (čest je sv. Duje) ili nekakve građevine, tvrđave, kule pa mi nikako nije jasno zašto ju je potrebno razorit na početku braka (koji je by the way početak stvaranja, početak gradnje). Nakon torte slijedi nazdravljanje i ispijanje šampanjca uz opet prigodnu pismu. Prva pije mlada, do konca (što bi rekli Rusi), a onda razbija čašu o pod. Za njom slijede mladoženja, kuma i kum. Svakog u tom činu prati prigodna pisma uz razbijanje čaše na kraju. Što to znači tek mi nije jasno. Time završava vrhunac večeri i otpočinje onaj drugi dio u kom slijedi bacanje buketa i podvezice. (Kad smo kod buketa, običaj je da ga kupuje kuma, a tortu kum). Mladenci se premještaju na plesni podij i nastavljaju zabavu. Nakon ovog najčešće ulijeće slikanje za uspomenu sa svatovima uz dijeljenje zahvalnica sa slikom mladenaca (ali nije nužno da se odvija baš tada, može i prije i poslije). Što se tiče buketa, poznato je da vataju neudane divojke, po mogućnosti starije od 18 godina. Navodno se sljedeća udaje ona koja uvati buket (je moš mislit!). Što se tiče podvezice, procedura je više manje ista. Najčešće se mladoženja uvlači ispod vjenčanice i zubima skida podvezicu, a svatovi ka gledaju i navijaju. I nije problem što se on uvlači ispod vjenčanice, jer je vjerojatno tamo već bio, nego što se uvlači prid svim svatovima. Ako smin primjetit to mi je malo vulgarno, al kome smeta nek okrene leđa, jel?! On sad podvezicu baca potencionalnim ženicima. Šta kod njih znači vatanje podvezice mladoženjine žene, ne bih znala. Nisam sigurna da bi to tribalo značit da se oni sljedeći žene. Zabava tu nije gotova, jer slijede nagrade za pobjednike, a sačuvaj te Bože tih nagrada maštovitih ˝osvetnika˝ :-). Moguće su različite kombinacije, ples pobjednika s kumovima (kao muško – ženski par naravno), ples pobjednika međusobno, stavljanje podvezice pobjednika na nogu pobjednice, zajedničko pivanje... E sad, zabava polako kalaje, a svatovi (kako koji) idu doma. Ali, uvik ima upornih šta se zadržavaju do zore, i onih šta prisvoje mikrofone (pre)uvjereni u svoje glasovne (ne)sposobnosti... Kad zadnji svatovi odu, mladenci konačno odlaze kući, a to je najčešće u jutro. Tad bi valjda tribala počet i završit njihova prva bračna noć :-)! Ali... o tome mogu valjda samo glavni likovi... :-)! Priskočila sam neke procedure oko barjaktara, starih svatova, onoga koji predaje mladu i onoga koji je vodi do oltara, onoga što prodaje mladu i onoga što je kupuje... ima tih funkcija još, a obavljaju ih točno određeni ljudi... kako do toga malo tko više drži, a ja ne znam sigurno tko što obavlja, neću niti pogađat. Cilj ovoga posta je bio u tome da ja iz svog iskustva prirovanja približim vama dio staro – novog običaja... posebno vama koji niste ovako česti pirovatelji. Sve ovo može biti i drukčije, ali se ja rijetko i premalo iznenađujem na tim pirevima. Volila bih da me bar jedan pir, od ova dva preostala u sljedeći misec dana, iznenadi... nadam se i da hoće. I da, ovo bi bija dalmatinski običaj tj. modernizirani običaj dalmatinske zagore. |
|
Tila sam se javit s par riči. Ovo je bilo prilično ubrzanih par dana, a ja inače živim nešto sporije, tako da nisam u stanju stić na sve na što bi tila. O blogu da i ne govorim. Stignem povirit do ovih što su nešto revniji od mene, tu i tamo im ostavim komentar i ja zadovoljna. Doduše, bija bi red da se i ja oglasim rječito. Eto, mogla bi vam napisat par redaka o vjenčanju br.1. ......................... Dakle, dvoje mladih ljudi se odlučilo oženit. I uspili su u tome. Sad ih čeka teži dio posla – biti u braku i najteži – ostati u braku. Moji roditelji imaju jednu zanimljivu sličicu kojom opisuju brak pa ću je ja podijeliti s vama. Kažu da je brak bačva puna govana i na vrhu tanak sloj meda. Med poližeš u prvih misec dana, a onda ti ostane šta ti ostane. Budući da su oni u braku blizu 30 godina i budući da sam ja posljedica njihova braka, virujem im bar malo. Doduše, njihova slikovitost je malo preslikovita:-). Dakle, onih istih dvoje ljudi odlučilo je početak svog braka i uživanja u medu :-) podijelit i proslavit s (manje – više) dragim ljudima. Skupio se popriličan broj tih sporednih glumaca u ovoj vjenčanoj predstavi, njih više od 250. Tako se i ja nađoh među njima, doduše kao dio obiteljske pratnje i potpore mom roditelju, pozvanom zbog zanimljive uloge u životu ženika. Biti pozvan na takvo jedno vjenčanje, na kojem poznaješ ženika i tek nekolicinu njegovih bližnjih, nije nimalo lagano, iako ja imam poprilično iskustvo u pirevanju, jer sam u svom životu pohodila 20-ak takvih. Doduše ti su mi bili unaprijed zanimljiviji, jer su bili proslavljivani u obiteljskom ozračju, u društvu najodanijih i najbližih pirovatelja s kojima je zabava bila zagarantirana. Nas 6 (a nekad i više) činimo takvo društvo kojem je nemoguće ne zabaviti se, neovisno gdje smo, kako nam je i tko se vjenčaje. Imamo tih pirskih utakmica u nogama dovoljno da budemo poprilično vješti u njima. Ali, ovdje je situacija bila nešto drukčija. Ženik se pobrinija da se dobro zabavi, valjda znajući da mu je to jedino vjenčanje, a ni njegova ženica nije bila nevesela, štoviše. Međutim, ovih ostalih 250 i više sretnika nije se uspilo tako dobro zabavit, vjerojatno i zbog toga što svi pripadaju različitim svjetovima i različitim djelovima života mladenaca. Bilo je negdi 200-ak mladih (20-30 god), a uglavnom su bili promatrači. Nikad mi nije bilo jasno kako netko može uživati u pirovanju ako samo sidi i jede. A bilo je takvih dosta. Doduše, bilo je i onih što su se sreli nakon dugo vremena pa ima je bio užitak samo u tome što su se vidili, bacili koju besidu i nazdravili. Bilo je onih koji su uvatili srednje godine, ali su zadržali duh mladosti pa su nesmetano obnavljali svoje mladenačke radosti i navike uz pismu. Bilo ih je što su došli iz dalekih krajeva, pa su uživali već u tome što su u svom kraju. Bilo ih je i u poznim godinama, ali su dočekali zoru. Bilo ih je svakakvih. Ipak, uglavnom šesnih u lipim veštitima i veštama, uglancanih i našminkanih, a najviše nasmijanih. Ja isto nekako volim takva okupljanja, kad si ljudi daju truda, kad obuku vešte (ka ja :-)) i odluče uveličat nečiju svečanost svojom prisutnošću. Ima nešto neobično zanimljivo u tome kad te ljudi, uglavnom dragi ljudi, doprate u novi život, na novi početak... i daju ti svoju podršku. Taj vjenčani skup nije bezveze... to je skup podrške koja ti je potrebna, jer te ohrabruje da kreneš na put kojim su toliki već kročili... Uz onaj blagoslov ˝dok vas smrt ne rastavi˝ sve poprimi još važniji i svečaniji ton. Osim ovoga što me veseli, primjetila sam i ono što me ne veseli, a to je bučnost cilog okupljanja, proceduru, cirkusanje, vulgariziranje, nervozu, opterećenost do te mjere da ne znaš di ti je glava ako si ti onaj koji izričeš sudbonosno da. Na kraju jedva čekaš da sve prođe i ako si glavni i ako si sporedni lik! A da i ne govorimo o precjenjenosti jednog takvog uglavnom viđenog događaja, budući da se izmjenjuju samo likovi, a scenarij ostaje isti. Kad govorim o precjenjenosti, onda mislim na novac koji je potrebno izdvojiti za jednu stolicu (kako se to kaže misleći na jednu osobu). To je nekih 30-ak eura po osobi (pa pomnoži s 250, a ?!). Tu još ide muzika (oko 1000 eura), pa fotografije i snimanje (oko 700eura), pa cvitovi za aute, cvitovi za svatove, konfete i zahvalnice (oko 500eura), buket (50 – 100eura), torta (oko 150 – 200eura), vjenčanica (oko 200 – 300 eura)... Još bih mogla štošta napisati, ali to ću ostaviti za neki drugi post: klasičnu proceduru pirovanja i tako to. ..................................... Moram još dodat jednu zanimljivost koju sam ja uočila: većina parova koje sam vidila su bili takvi da su ljepše polovice bile muškog roda... ali to možda više govori o očima koje gledaju?! Eto... :-) |
| < | lipanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv