|
Tila sam se javit s par riči. Ovo je bilo prilično ubrzanih par dana, a ja inače živim nešto sporije, tako da nisam u stanju stić na sve na što bi tila. O blogu da i ne govorim. Stignem povirit do ovih što su nešto revniji od mene, tu i tamo im ostavim komentar i ja zadovoljna. Doduše, bija bi red da se i ja oglasim rječito. Eto, mogla bi vam napisat par redaka o vjenčanju br.1. ......................... Dakle, dvoje mladih ljudi se odlučilo oženit. I uspili su u tome. Sad ih čeka teži dio posla – biti u braku i najteži – ostati u braku. Moji roditelji imaju jednu zanimljivu sličicu kojom opisuju brak pa ću je ja podijeliti s vama. Kažu da je brak bačva puna govana i na vrhu tanak sloj meda. Med poližeš u prvih misec dana, a onda ti ostane šta ti ostane. Budući da su oni u braku blizu 30 godina i budući da sam ja posljedica njihova braka, virujem im bar malo. Doduše, njihova slikovitost je malo preslikovita:-). Dakle, onih istih dvoje ljudi odlučilo je početak svog braka i uživanja u medu :-) podijelit i proslavit s (manje – više) dragim ljudima. Skupio se popriličan broj tih sporednih glumaca u ovoj vjenčanoj predstavi, njih više od 250. Tako se i ja nađoh među njima, doduše kao dio obiteljske pratnje i potpore mom roditelju, pozvanom zbog zanimljive uloge u životu ženika. Biti pozvan na takvo jedno vjenčanje, na kojem poznaješ ženika i tek nekolicinu njegovih bližnjih, nije nimalo lagano, iako ja imam poprilično iskustvo u pirevanju, jer sam u svom životu pohodila 20-ak takvih. Doduše ti su mi bili unaprijed zanimljiviji, jer su bili proslavljivani u obiteljskom ozračju, u društvu najodanijih i najbližih pirovatelja s kojima je zabava bila zagarantirana. Nas 6 (a nekad i više) činimo takvo društvo kojem je nemoguće ne zabaviti se, neovisno gdje smo, kako nam je i tko se vjenčaje. Imamo tih pirskih utakmica u nogama dovoljno da budemo poprilično vješti u njima. Ali, ovdje je situacija bila nešto drukčija. Ženik se pobrinija da se dobro zabavi, valjda znajući da mu je to jedino vjenčanje, a ni njegova ženica nije bila nevesela, štoviše. Međutim, ovih ostalih 250 i više sretnika nije se uspilo tako dobro zabavit, vjerojatno i zbog toga što svi pripadaju različitim svjetovima i različitim djelovima života mladenaca. Bilo je negdi 200-ak mladih (20-30 god), a uglavnom su bili promatrači. Nikad mi nije bilo jasno kako netko može uživati u pirovanju ako samo sidi i jede. A bilo je takvih dosta. Doduše, bilo je i onih što su se sreli nakon dugo vremena pa ima je bio užitak samo u tome što su se vidili, bacili koju besidu i nazdravili. Bilo je onih koji su uvatili srednje godine, ali su zadržali duh mladosti pa su nesmetano obnavljali svoje mladenačke radosti i navike uz pismu. Bilo ih je što su došli iz dalekih krajeva, pa su uživali već u tome što su u svom kraju. Bilo ih je i u poznim godinama, ali su dočekali zoru. Bilo ih je svakakvih. Ipak, uglavnom šesnih u lipim veštitima i veštama, uglancanih i našminkanih, a najviše nasmijanih. Ja isto nekako volim takva okupljanja, kad si ljudi daju truda, kad obuku vešte (ka ja :-)) i odluče uveličat nečiju svečanost svojom prisutnošću. Ima nešto neobično zanimljivo u tome kad te ljudi, uglavnom dragi ljudi, doprate u novi život, na novi početak... i daju ti svoju podršku. Taj vjenčani skup nije bezveze... to je skup podrške koja ti je potrebna, jer te ohrabruje da kreneš na put kojim su toliki već kročili... Uz onaj blagoslov ˝dok vas smrt ne rastavi˝ sve poprimi još važniji i svečaniji ton. Osim ovoga što me veseli, primjetila sam i ono što me ne veseli, a to je bučnost cilog okupljanja, proceduru, cirkusanje, vulgariziranje, nervozu, opterećenost do te mjere da ne znaš di ti je glava ako si ti onaj koji izričeš sudbonosno da. Na kraju jedva čekaš da sve prođe i ako si glavni i ako si sporedni lik! A da i ne govorimo o precjenjenosti jednog takvog uglavnom viđenog događaja, budući da se izmjenjuju samo likovi, a scenarij ostaje isti. Kad govorim o precjenjenosti, onda mislim na novac koji je potrebno izdvojiti za jednu stolicu (kako se to kaže misleći na jednu osobu). To je nekih 30-ak eura po osobi (pa pomnoži s 250, a ?!). Tu još ide muzika (oko 1000 eura), pa fotografije i snimanje (oko 700eura), pa cvitovi za aute, cvitovi za svatove, konfete i zahvalnice (oko 500eura), buket (50 – 100eura), torta (oko 150 – 200eura), vjenčanica (oko 200 – 300 eura)... Još bih mogla štošta napisati, ali to ću ostaviti za neki drugi post: klasičnu proceduru pirovanja i tako to. ..................................... Moram još dodat jednu zanimljivost koju sam ja uočila: većina parova koje sam vidila su bili takvi da su ljepše polovice bile muškog roda... ali to možda više govori o očima koje gledaju?! Eto... :-) |
| < | lipanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv