Udala se jedna od najmilijih rodica – prva do Rođene!
Onaj tko nije imao sestru ne zna što znači istu udati! Iako ja još ne udadoh Rođenu, sada znam što znači udati sestru! Što ste joj privrženiji to vam je teže, jer život odjednom postaje raskrižje i ne možete nastaviti istim putom, a to nekako i nije najsretnije otkriće. Ne smijem nastaviti u istom tonu... jer bi me srce moglo izdati...
Dakle, slavili smo, kao nikada do tada, tri dana, iako nismo u Slavoniji. Pir je bio različit od svih dosadašnjih, jer i nije bilo karakterističnog pirovanja. U petak je počelo okupljanje i pisma bez mladenaca, oni su bili na telefonskoj vezi. U subotu je stigla i mlada, a u popodnevnim satima i njen prosac, koji joj je pred svjedocima obiteljske i prijateljske vrste uručio buket. Nakon pisme i veselja, kojima je ispraćen stari curski i momački život, otpratismo ih u bračni život. Svadbena povorka na čelu s mladencima prošetala je kroz grad do Crkve. Nevjerojatna mi je simbolika toga čina, jer uđeš u Crkvu kao momak ili cura, a iziđeš kao suprug ili supruga, u ovom slučaju još jača, jer mi smo ušli kroz jedna, a izišli kroz druga vrata. Tu dana obećanja su zauvijek. Iza drugih vrata mlada je poželila istu ili sličnu sudbinu nekoj drugoj bacanjem buketa koji je uvatila moja Rođena. I kao što ona reče i pravda je, jer je Rođena od mlade mlađa 13 dana. I kao što ona reče mlada je to podsvjesno i željela, jer nemoguće je da zov krvi jedne drugu ne dozove. Tu se rastadosmo s mladencima, jer su oni nastavili slavlje u najužem krugu, a mi se vratismo slaviti tamo odakle smo ih ispratili. Tu smo slavili do ranih jutarnjih nedjeljnih sati, a nastavismo u popodnevnima. Tu di smo odrastali i di smo odgajani na rukama i pod budnim okom One što nas sve izravno ili neizravno porodi i podoji materinskom brigom, što nam zacrta prve pute, što nam uli vjeru u Boga i nadu u čovika... Tu di je počelo i di je zapečaćeno naše sestrinstvo i bratstvo, tu je ispratismo, ali se ne oprostismo, jer nije vrijeme kraja, nego još jednog početka.
Dragi moji mladenci, sritno vam bilo!
I da... nije bilo suza, osim onih nekoliko što ih ispusti mladenkina rođena, a ja svoje ispustih sjećajući se njenih. Tada sam izdržala, sada ne moram... iako su radosnice...