Evo, mogla bih se već navratit na proceduru pirovanja ili kako okolišat oko onog ˝uzimam˝ ?!
Dakle, procedura od tog dana počinje, ne računajući pripreme, skupljanjem kod mladenaca i to na način da se mladoženjini gosti skupljaju kod njega, a mladenkini gosti kod nje. Prvi kreće mladoženja i njegova ekipa, i to ka šta se može i očekivat, put mladenke. Tamo ih dočekuju veseli svatovi i mladenka, ali do mladenke se ne može tek tako. Slijedi tzv. kupovina, a to je neki običaj nadoknade štete roditeljima. Nije mi sasvim jasan taj običaj, jer ipak je to običaj patrijahalnog društva prema kojem mledenka odlazi sa svojim mladoženjom i više se roditeljima ne vraća... pa se više čini da bi oni trebali platit njemu šta je vodi :-). Štoviše, ako dotična divojka ima brata (ili braću nasljednike) mala i nikakva vjerojatnost je da će nešto naslijedit od svojih roditelja. Zato je veliku ulogu u životu jedne udavače imala dota (miraz), jer je to bilo jedino što će nesritnica dobit od svojih roditelja. E sad što je činilo dotu?! Sobni namještaj, pusti lancuni, pokrivači, stolnjaci, krpe, šugamani..., mašina za šivanje... i tako to. Nešto je veća srića bila rodit se ka dotarica. To su one divojke šta nemaju braće nasljednika, ali su upravo zbog tog bile na meti kojekakvih ženika. Danas je nešto drukčije... pa se vratimo u mladenkine dvore di je u tijeku kupovina. To je danas više ka neka zezancija koja je u službi povećanja napetosti. Atmosferu najčešće začine mladoženja, kum i njihovi pajdaši uz pismu, a bogme vrlo često i uz harmoniku. Kad mlada konačno iziđe dočeka je njen ženik i oduševljenje okupljenih. Tu se malo zadrže svatovi da naprave ˝štetu˝ mladinoj obitelji... tj. da se pokripe malo. Otud se ide na vinčanje. Jedni kažu da je običaj vinčat se u mistu odakle je mlada (da se ne čini put), drugi u mistu di je mladoženja (da im papiri budu u mistu budućeg življenja), a treći se vinčaju di ih je volja. Nakon sudbonosnog ˝da˝ ili ˝ja tralala uzimam tebe tralala... u dobru i zlu... dok nas smrt ne rastavi˝ . Slijedi potpisivanje vjenčanih listova (da stvar bude službena) i čestitke, a onda zabava počinje pa svi idu put sale. To je novi običaj, jer je po starom svak iša svojoj kući slavit. Dakle, mladenci i mladoženjini svatovi k mladoženji, a mladini svatovi k mladinoj obitelji. Taj mi se običaj nikad nije sviđa, vjerojatno ni drugima, pa je zato i izmjenjen. E sad ovi šta su se modernizirali i krenili svi skupa u salu... slavit će po novome. Svi će zauzet mista i čekat ulazak mladenaca i kumova. Slijedi himna, pa molitva (ako su mladenci vjernici), a onda red hrane, pa red mužike :-). Mladenci otvaraju ples, a onda im se polako i ostali pridružuju. Čak je i spiza uvik ista, pa ću je priskočit do janjetine s ražnja, jer iza nje ide rizanje torte. Taj mi dio nikada nije bija jasan... a ka posebno je svečan. Imaju mužikaši za to posebnu proceduru i repertoar. Mladenci i kumovi su za onim svečanim stolom, prigušuju se svitla, svatovi su na nogama, plješće se i odbrojava od 10 do 0 što bi triba bit vrhunac, jer torta tad dobije svoje. Mladenci na njoj zajednički odmjeravaju snage s ogromnim nožem u rukama, koji na kraju završi samo kod jednoga koji onda dokrajčuje tortu ko najvećeg neprijatelja. To je ona jadna i nesritna torta od krokanta koju malo tko okusi. Najčešće ima oblik crkve (čest je sv. Duje) ili nekakve građevine, tvrđave, kule pa mi nikako nije jasno zašto ju je potrebno razorit na početku braka (koji je by the way početak stvaranja, početak gradnje). Nakon torte slijedi nazdravljanje i ispijanje šampanjca uz opet prigodnu pismu. Prva pije mlada, do konca (što bi rekli Rusi), a onda razbija čašu o pod. Za njom slijede mladoženja, kuma i kum. Svakog u tom činu prati prigodna pisma uz razbijanje čaše na kraju. Što to znači tek mi nije jasno. Time završava vrhunac večeri i otpočinje onaj drugi dio u kom slijedi bacanje buketa i podvezice. (Kad smo kod buketa, običaj je da ga kupuje kuma, a tortu kum). Mladenci se premještaju na plesni podij i nastavljaju zabavu. Nakon ovog najčešće ulijeće slikanje za uspomenu sa svatovima uz dijeljenje zahvalnica sa slikom mladenaca (ali nije nužno da se odvija baš tada, može i prije i poslije). Što se tiče buketa, poznato je da vataju neudane divojke, po mogućnosti starije od 18 godina. Navodno se sljedeća udaje ona koja uvati buket (je moš mislit!). Što se tiče podvezice, procedura je više manje ista. Najčešće se mladoženja uvlači ispod vjenčanice i zubima skida podvezicu, a svatovi ka gledaju i navijaju. I nije problem što se on uvlači ispod vjenčanice, jer je vjerojatno tamo već bio, nego što se uvlači prid svim svatovima. Ako smin primjetit to mi je malo vulgarno, al kome smeta nek okrene leđa, jel?! On sad podvezicu baca potencionalnim ženicima. Šta kod njih znači vatanje podvezice mladoženjine žene, ne bih znala. Nisam sigurna da bi to tribalo značit da se oni sljedeći žene. Zabava tu nije gotova, jer slijede nagrade za pobjednike, a sačuvaj te Bože tih nagrada maštovitih ˝osvetnika˝ :-). Moguće su različite kombinacije, ples pobjednika s kumovima (kao muško – ženski par naravno), ples pobjednika međusobno, stavljanje podvezice pobjednika na nogu pobjednice, zajedničko pivanje... E sad, zabava polako kalaje, a svatovi (kako koji) idu doma. Ali, uvik ima upornih šta se zadržavaju do zore, i onih šta prisvoje mikrofone (pre)uvjereni u svoje glasovne (ne)sposobnosti... Kad zadnji svatovi odu, mladenci konačno odlaze kući, a to je najčešće u jutro. Tad bi valjda tribala počet i završit njihova prva bračna noć :-)! Ali... o tome mogu valjda samo glavni likovi... :-)!
Priskočila sam neke procedure oko barjaktara, starih svatova, onoga koji predaje mladu i onoga koji je vodi do oltara, onoga što prodaje mladu i onoga što je kupuje... ima tih funkcija još, a obavljaju ih točno određeni ljudi... kako do toga malo tko više drži, a ja ne znam sigurno tko što obavlja, neću niti pogađat.
Cilj ovoga posta je bio u tome da ja iz svog iskustva prirovanja približim vama dio staro – novog običaja... posebno vama koji niste ovako česti pirovatelji. Sve ovo može biti i drukčije, ali se ja rijetko i premalo iznenađujem na tim pirevima. Volila bih da me bar jedan pir, od ova dva preostala u sljedeći misec dana, iznenadi... nadam se i da hoće.
I da, ovo bi bija dalmatinski običaj tj. modernizirani običaj dalmatinske zagore.
Post je objavljen 02.06.2005. u 23:12 sati.