massal
26.09.2022., ponedjeljak
Umijece dokolice
|
"U ovom našem užurbanom, opojnom životu zastrašujuće je malo trenutaka kada duša postaje svjesna sebe same, kada se život čula i život duha povlači, a duša raskriljena stoji pred zrcalom sjećanja i savjesti. To se zbiva, možda, kada doživimo veliku bol, možda uz majčin odar, uz bolesničku postelju možda, ili na kraju dužega usamljenog putovanja u prvim satima povratka, no uvijek je praćeno smetnjama i sjetama. U tom je vrijednost probdjevenih noći. Samo se tada bez silnih vanjskih potresa duša može izraziti, bilo kroz čuđenje ili strah, osudu ili tugu. Duševni život koji vodimo tijekom dana nikada nije toliko čist; naša čula u njem snažno sudjeluju, razum se nameće pridodajući osjećajima i trunku glasa osude, finu. draž usporedbe i finu, razornu draž šale. No duša utonula u snohvaticu ne opire se, pa u toj ovisnosti i potlačenosti koje traju danima i mjesecima, proživi pola života sve dok ne kucne njezin čas i u jednoj tjeskobnoj, besanoj noći ne zbaci okove i svekolikom nas puninom svoga samovoljnoga života iznenadi ili užasne. Dobro nam je s vremena na vrijeme primijetiti da naš život nije samo oblik, da u sebi nosimo moć otpornu na sve vanjske utjecaje i nepotkupljivu, da u nama progovaraju glasovi nad kojima nemamo vlast. Tko doista nešto jest i posjeduje neku vrstu vjere, rado se pokorava tim glasovima i iz takvih trenutaka izlazi produbljena pogleda. Htio bih reći pokoju i o nesanici kao bolesti, mada je to možda suvišno, jer vjerojatno svi koji od nje pate dobro znaju što želim reći. No, možda će ipak rado pročitati napisano ono što im je poznato, a što inače nije predmetom razgovora. Pritom mislim na unutarnji odgoj koji se stječe nespavanjem. Svaka bolest i nužnost čekanja učitelj je kojeg treba pravilno shvatiti. No škola svih živčanih tegoba osobito je prodorna. "Sigurno je puno propatio", kaže se za ljude koji u pokretima i govoru očituju neobičnu mjeru suzdržane profinjenosti i nježne obazrivosti. Ovladavanju vlastitim tijelom i mislima ne uči nas nijedna škola tako dobro kao škola nesanice. Nježno doticati i obazrivo postupati može samo netko komu je i samome potreban nježan dodir. S blagošću promatrati i stvari s ljubavlju ocjenjivati, sagledavati duševne razloge i sve ljudske slabosti dobrohotno razumjeti može samo onaj koji je često u neumoljivoj tišini samotnih sati bio izručen na milost i nemilost vlastitim nesputanim mislima. U životu nije teško prepoznati ljude koji su mnoge noći preležali budna oka. Htio bih navesti još i odgojnu vrijednost nesanice koja svakako zaslužuje da se podrobno razmotri u nekom drugom kontekstu. Nesanica je škola strahopoštovanja - strahopoštovanja sviju stvari, onoga strahopoštovanja koje i najskromniji život može poškropiti mirisom trajno uzvišena raspoloženja, onog istog strahopoštovanja koje je prvi i najvažniji uvjet pjesničke i umjetničke veličine. Zamislimo besana čovjeka dok leži u postelji. Sati teku tiho i užasno sporo, između dvaju otkucaja sata zjapi široka, crna provalija nepodnošljiva beskraja. - Koliko smo često čuli trčkaranje miša, kotrljanje kola, kucanje sata, žubor zdenca, huk vjetra, škripu namještaja! Čujemo ih ne mareći za njih. No sada se u toj samoći i grobnoj tišini čeznutljivo hvatamo za svaki dašak života koji nas okrzne. Kola u prolazu živahno nas zaposle, procjenjujemo im težinu i model, umor ili snagu konja, pokušavamo pogoditi kojom se ulicom kreću i kamo će skrenuti. Ili pak vodoskok! Slušamo ga zahvalno kao nježnu glazbu, kao što bolesnik sluša riječi prijatelja koji mu dolazi u posjet unoseći u njegovu samoću miris zdravlja i dašak vanjskoga života. Slušamo pad vodenoga mlaza u pun zdenac, zatim blaže i neujednačeno otje-canje. U neprestanom šumu nastojimo čuti neki ritam, tiho pjevušimo u taktu glazbe, a zatim zašutimo slušajući ga kako sam nastavlja svoj poj. Sanjareći, u mislima pratimo vodu što otječe kao potok i rijeka natrag u more i kolijevku vječnoga postanka, htijenja i obnove. Tu počinje tkivo duše, polovičnih misli, naš se život pred nama prostire, odnosi i zakoni najednom bivaju jasni u doživljaju koji nam se dosad činio nerazjašnjenim i zbrkanim. Taj put od osluškivanja zdenca do divljenja dosljednosti svega zbivanja te strahopoštovanja pred skrivenom zadnjom tajnom života nećemo prijeći nikada tako strpljivo, pažljivo i ozbiljno kao u tim noćnim satima. Na taj su način, zasigurno, već svi besani ljudi svoju nevolju pretvorili u vrlinu. U njihovoj im patnji želim strpljenje i, ako je moguće, ozdravljenje. Svima lakomislenima, a navlastito onima vitalnima što se hvastaju zdravljem, želim gdjekad pokoju besanu noć u kojoj će šutke morati zastati pred prijekornom pojavom vlastita unutrašnjeg života." Hermann Hesse (1905.) |
- 14:43 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Srpanj 2024 (1) Ožujak 2024 (4) Siječanj 2024 (1) Studeni 2023 (1) Listopad 2023 (1) Veljača 2023 (1) Siječanj 2023 (1) Listopad 2022 (2) Rujan 2022 (2) Veljača 2022 (2) Siječanj 2022 (2) Prosinac 2015 (1) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||