U slici i stihovima
§§§
§§§
§§§
§§§
Posjetite:
Online izložbu
Pisma za dušu:
"Vilo moja"-klapa Crikvenica
Skoro saki put
kad se mi pogjedamo
ti i ne odzdraviš
ko da se ne poznamo
A da mi te k sebi zvat
kad ćeš zaspat
prvo sna da ti rečen
da volin te još.
Vilo moja
ti si moj san, ti si moj san,
al lagje bilo bi
da si tuja mi
da te ne poznan
da te ne znan.
DOSAD "OBJAVLJENO" u Bračnim vezama:
O braku:
Kakav naslov da dam ovom tekstu?
Roditelj
Zavjet
Crtica iz dnevnika
Dar
Kako se rješiti sexa?
I sama pomisao je grijeh?
Dušo poševi me, odmah sad!
Fundamenti bračnog suživota
Mnogo zajebana radijacija
Mama, kako se prave djeca?
Bračne veze I.
Bračne veze II.
Bračne veze III.
Bračne veze IV. (Moje ja)
Bračne veze V. (potomstvo)
Druga strana bračnih odnosa
Suživot sa ženom ili gdje žive predmeti
Kako se rješavaju bračni problemi
To cheat or not to cheat
Samo jednom se ljubi
Neke stvari o partneru ipak je potrebno znati prije braka
Madr in lou
Kako sam ga skužila
Kaj ne kužiš?
§§§
Međuljudski odonosi
Gay meets pedofile
Zašto više ne pišeš, BigMamma?
Što svaka žena treba posjedovati...
HOT! Stara cura
Restoran
Što je previše, previše je
Tata
Teoretska pitanja
Kućna pravila
Quo vadis dr. Buković?
Snjeguljica viđena u Hvaru
Mentalno silovanje
Kakvima nas oni vide?
Sve smo mi Bridget?
Izaberi mene
La vita e bella
U raljama velegrada I.
Quo vadis, Croatia?
Two down, how many to go?
Zašto me niste naučili?
Ingordeca
Ne možeš bit' prorok u svom' selu
Za bloga miloga...slavimo sexualnost
Sudaranje ličnosti ili - o čitanju
Strahovi
Bajka
Svaka žena može imati svakog muškarca
PTS ili jednostavno: ZLOSTAVLJAČ
Umeđumrežite se!
Ljubav je naga
And the answer to the big question is: 42!
La vita e bella
§§§
Up close and personal...
Sine moj
Goodbye 40
Razbijeno čelo ili kako sam se ponovo razočarala u ljudski rod
Uputstva za smrt
Ave Trpimire! Kosa je spašena.
Odluka je pala: Prelazim u kritičare. Za početak same sebe
Ja sam mama!
Prva polovica krize
Sjećanje
Narkoman
Volim te
Moj maji muškajac
Dan kad sam skunula ružičaste naočale
Obale moje sunčane
Kako sam se podvojila
Ti nisi samo jedan u nizu, ti si onaj koji ostaje
Savršenstvo s manom
A rekla je ne!
Fališ mi mama
Pape moj
Oda meni
Riznice sjećanja
Ustaj radni narode Crne gore, podne je
Obitelj (sa prekidima iz Portugala)
15 godina života manje
Ja sam naivna...
Mom voljenom
Dan kad je pala nevinost
Snaga je u meni
Onom kojeg volim najviše
Vikend na selu
Kameni osmijeh
Svima onima kojih više nema
Nostalgija ili povratak u budućnost
Dio mene
Zapravo ono što želim može se formulirati i ovako
Na što trebate obratiti pažnju kad ste kod mene u gostima
§§§
Hvar onlineNekretnine Hvar
-Virtualna šetnja Hvarom
-Sunčani Hvar
-Info o svim mjestima na Hvaru
-Njemački site-linkovi na Hvarske stranice
-The island of Hvar
-Hvarski portal
-Hvar travel
-Hvar-Dalmatia
-Stari Grad-portal
-Carpe diem-Hvar
-Sunny Hvar
-Hvarska biskupija
-Vrijeme u Hvaru
-Adriatica-Hvar
-Adriatica-Hvar II
-Adriagate-Hvar
-Gastronaut-hvarski restorani
-Hvar online
-"Rast" Hvar
-Ljetna šrkola Uzmah-Hvar
-Nekretnine Hvar
-Hvar hotels
-Island travel-Hvar
-Arsenal
-Opservatorij Hvar
-Aci klub Palmižana
-Morsko prase-Hvarska regata
-Apartmani na prodaju-Hvar
-Hvar foto album
Za uspomenu:
Dnevnik jedne ljubavi, by Galeb
Dan poza bure, by Galeb
Album, by Ane
Moja nona, by Ane
U našem cirkusu, by Joe Pellena
Zo Helena, by Joe Pellena
Ljud, by Joe Pellena
BLOGijaJADA [Kako mi je blog upropastio život]by Joe Pellena
Ja otac, by Hal
Dica ka dica, by Škovacera
Ines, by Škovacera
Ja znam tko sam, a ti?, by Piton
Don't forget me, by Piton
Informativka, by LTP
|
|
|
|
|
|
|
|
Svaka je obitelj (ne)sretna na svoj način.
29.09.2005., četvrtak
Svaka je obitelj (ne)sretna na svoj način.
Ivana je udana za uglednog ministra. Imaju dvije prekrasne curice, novaca kao u priči, kuću iz bajke s botaničkim vrtom i bazenom, nose isključivo odjeću s potpisom, voze skupa auta. On skoro nikad nije kod kuće a i kad je onda radi na kompjuteru ili je "na telefonu".
Nikada ne izlaze zajedno, osim na službena primanja, a oboje imaju ljubavnike.
Jesu li oni sretni ili nesretni?
Ovisi s koje strane gledamo.
Netko će reći da su sretni jer imaju sve blagodati lagodnog života, no netko će reći da takav život nema smisla jer oni po ničemu nisu "prava obitelj".
Svaka je obitelj (ne)sretna na svoj način.
Ivana je udana za električara, imaju dvoje djece, jedva spajaju kraj s krajem, odijevaju se na pazarima i u "običnim" dućanima, žive kao podstanari, ljetuju u bazenu iz Getroa u podstanarskom dvorištu, nemaju kompjuter a ni auto.
Ipak, svaku večer sjede zajedno za stolom, prepričavaju dnevne dogodovštine, sve probleme rješavaju razgovorom, jedu i smiju se.
Svaki se vikend šetaju gradom, djecu časte sladoledom a njihov sklad i ljubav više su nego očiti.
Netko će reći da su nesretni jer nemaju puno novaca, jer si ne mogu priuštiti luksuzan život i skupa putovanja, no drugi će reći da imaju mnogo više od većine ljudi.
Svaka je obitelj (ne)sretna na svoj način.
Isto kao i čaša od 2 dl u kojoj je samo 1 dl vode.
Netko je vidi polupunu a netko polupraznu.
Obje su teorije točne, no svaka od njih ovisi isključivo o oku promatrača.
Recept za univerzalnu sreću ne postoji jer hvala bogu, nismo svi isti.
Dok netko uživa u slobodi, novcu i dizajnerskim krpicama, drugome je za potpunu sreću dovoljan zagrljaj voljene osobe i dječica koja mu se motaju pod nogama.
Ipak, ni u prvom, ni u drugom, ni u najboljem ni najgorem scenariju ne pomaže ništa ako iz svega toga ne znamo izvući ono najbolje i uživati u sitnicama.
|
Nikad nikome dužna, to je sve što želim :)
22.09.2005., četvrtak
Sve što imam sama sam napravila.
Netko će reći da se preseravam, netko će reći da sam bahata, netko da ne vjeruje a netko će možda shvatiti o čemu pričam.
No bez obzira na sve, ja sam sretna.
Da pojasnim o čemu pričam :)
Kad sam se uselila u zaručnikov "momački kat" imali smo jednu momačku sobu, derutno kupatilo i dvije prazne, stare sobe.
A e, hodnik sam zaboravila.
U 4 godine koliko sam tu, SAMI SMO, BEZ KREDITA!:
-stavili pločice u kuhinji (ja u 5 mjesecu trudnoće)
-2 puta okrečili kompletnu kuću (prvo u rozo-žuto :nikad više!:, kasnije u bijelo)
-nacrtali, kupili i složili kuhinjske elemente
-platili majstore da nam renoviraju kupatilo (za to sam radila cijelo ljeto:)
-preselili regale i ormare iz boravka u spavaću sobu
-kupili kompletan namještaj za kuću (kupovini par komada bijele tehnike mogu zahvaliti mami:)
-promijenili pod u boravku
Danas sam sašila zavjese i jastučiće...a mojoj sreći nema kraja.
Kad sam se neki dan pohvalila starom da smo promijenili pod u boravku i umjesto pločica stavili linoleum, poslao me u rodni kraj i rekao da sam budala jer ga nisam tražila lovu pa da to "sredimo jednom i zauvijek kako valja".
Odgovorila sam mu protupitanjem: "pa zar nisi ponosan na mene? Sve radimo sami, sve plaćamo sami kako i koliko možemo...ne uvaljujemo se u kredite (ok ajde, ne računamo valjda minus na karticama:D), ne tražimo nikoga ništa...sve "proizvodimo" vlastitim rukama i sretni smo k'o prasci u malo vode"
"A je" -rekao je "imaš ti pravo...ali si me svejedno mogla pitat"
Poanta je u tome da ja znam da ga mogu pitat, ja znam da je on moj kolut za spašavanje ako mi se ikad desi da se počnem utapat...ja znam da će mi uvijek dat, makar i za pizdariju...
Ali ja ne želim...odnosno naravno da bih voljela ali ne želim nikome biti dužna.
Iako ovo ružno zvuči znam da me on razumije...iako me nikad ne bi tražio povrat love, ja bih u srcu osjećala dužnost, da makar na neki način vratim tu uslugu.
Jer se novcem ne može kupiti ljubav ;)
Imam puno prijatelja kojima starci puno materijalno pomažu...i oni vjerojatno nikad neće shvatiti kako je dobar osjećaj kad bez pozajmice i kredita, samo svojim rukama nešto ugradiš/popraviš/napraviš.
Pa makar to bile zavjese.
Jer nije meni do 150 kuna koliko koštaju u Bauhausu npr., meni je do onog nednajebivo dobrog osjećaja boli u leđima od dugog sjedenja za šivaćom mašinom iz koje izađu predivne zavjese, neravnog boda, ali protkane ljubavlju...srećom...i ponosom jer se mogu mužu i djetetu pohvaliti rječima da sam to SAMA sašila.
Složila.
Obojala.
Napravila.
:)
Bože kako sam sretna :)
|
Sa danom zakašnjenja
20.09.2005., utorak
Jednom davno pisala sam pravi dnevnik.
Bio je crn s tvrdim koricama.
Unutra šaren.
Bila je noć, prosuta po bijeloj, mirisnoj plahti.
I moje noge u čarapama na prugice koje su kvarile tišinu.
I moja plava kosa ležala je na jastuku dok sam nježno ispisivala tu, posebnu stranicu dnevnika.
Kao da sam pazila da je ne ozlijedim, da ne uprem jako da ne ostavi trag na drugoj strani.
I čini mi se da sam plakala od sreće.
Znam da sam se smiješila.
Širokim osmjehom ljubavi.
Danas bih umjesto čestitam mogla reći hvala...tvojoj majci.
Da nema nje ne bi ni tebe bilo.
Volim te jube, jako, jako, jako.
I neka si stariji još jednu godinu, tko to uostalom više broji ;)
|
Jesu li žene zaista toliko komplicirane koliko tvrde muškarci?
14.09.2005., srijeda
Koliko ste puta u životu čuli rečenicu "žena su tako komplicirana stvorenja"?
Hm da.
Subota ujutro, kuhinja:
On: jesi izmjerila dimenzije boravka?
Ja: ne, evo tu sam napisala mjere vrata, prozora i špajze, za zavjese. Kasnije ga izmjeri.
On: aha, a jesi dodala 10-ak cm po dužini i širini za podvrnut zavjese?
JA: jesam, naravno
Nešto kasnije istog dana, Bauhaus:
Ja: nego, daj mi onaj papirić da vidim koliki nam tapet treba
On: a jesi izmjerila boravak?
Ja: pa ne, jesmo rekli da ćeš ti kasnije?
On: a u pičku materinu, sad opet moramo doma, a ja ću popizdit, a jeboi te da se ne može taj boavak izmjerit...
Ja: (ljuta, bijesna i s parom iz ušiju jerbo mu je to bio jedini "dnevni zadatak") ja sad doma ne idem!
srdito i puna osvetničkih planova uzimam zavjese, stoljnjak, tapetić za pod u kupatilu, ljepilo, vide i tiple (ne pitajte, to mi je fetiš valjda)
Pola sata kasnije ostavljam sve pred blagajnom i idem prema autu.
Auto na mjestu (naravno da je bio u zadnjem redu!), njemu ni traga ni glasa.
Vraćamo se nazad i dodajemo još par nužnih sitnica u košaru.
Zvoni mobitel?
On: Gdje si?
Ja: U Bauhausu (spuštam slušalicu)
Srećemo se.
On: jel' idemo doma?
Ja: ne!
On: šta ćemo onda, doć sutra ponovno?
Ja: ne, nećemo dolazit sutra, ja želim tapet večeras, V-E-Č-E-R-A-S!!!
On: ali nemamo mjere ?!
Ja: koliko je dug boravak?
On: oko 4 i po metara, možda malo više
Ja: širok?
On: oko 4 metra, možda par cm više
Ja: jel onda idemo kupit tapet? I tako je širok 4 pa mu ne možeš pomoć a za dužinu uzmi 5 metara.
On: oćemo ovog kupit, vidi kako je krasan?
Ja: ne, uzet ćemo ovog, više paše uz namještaj.
On: ali neki dan ti se sviđao ovaj.
Ja: e pa predomislila sam se, uostalom i ti si mi se sviđao kad smo se upoznali a sad me tako znaš izbacit iz tkta da bi te najrađe stavila u top!
Nekoliko sati kasnije, u autu.
Ja: zašto si tako kompliciran? Tapet smo mogli kupit odmah, kako smo ga i na kraju kupili, zašto mi jednostavno ne vjeruješ nego kompliciraš?
On: ali kad ti ne shvaćaš, ja sam pod stresom, ja sam mislio da je bolje detaljno izmjerit....
I tako dalje...
Sjebo mi vikend, jednom rječju, moj čovjek.
Jer ga ponekad taaaaaaaaaaaako zakomplicira da i ja najrađe žuć izrigala.
Da ne spominjem koliko je samo riječi potrošio razmišljajući kako ćemo iseliti boravak a da to ne traje 5 dana.
Poslala sam ga u dućan a ja sam gro stvari (osim stola i kauča) u roku od 35 minuta iselila sama.
Majke mi, ako mi ne vjerujete pitajte Sanju :D
I onda su žene komplicirane?
Lol!
|
Ne treba me više kao nekad :(
08.09.2005., četvrtak
Ovaj tekst željela bih posvetiti svim mamama, imajući na umu jednu posebnu, moju mamu.
Njoj za uspomenu a i svima vama, majkama :)
Sjećam se prvog trena kada smo ja i moje dijete ostali sami...imao je 10-ak sati kada me pogledao najljepšim okama na svijetu i primio dugme na spavaćici.
Taj tren je odredio cijeli moj život i potvrdio moj cilj da ću mu biti najbolja mama na svijetu i da će se jednom, kao i ja sada, okrenuti i reći: "ja sam sretan".
Imao je 4 mjeseca kada se ozbiljno zagledao u moje oči, raširio usta u osmijeh i rekao ma-ma.
Jeste li ikada osjetili kako vam se toplina širi utrobom a svaka pora na tijelu vrišti "volim, volim, volim!"
Moje dijete često izazove takve toplinske valove u meni.
Sa 10 mjeseci sam se uspravio na noge, stajao je na sredini boravka. Gledao me pažljivo u oči, pružio mi ruke i napravio korak. Pa drugi, pa treći, pa četvrti. Peti korak okončao je u mom krilu.
Sa 15 mjeseci prvi mi je je put potrčao u krilo tražeći iskrenu utjehu i oslonac.
A danas?
Danas kad sam došla po njega u vrtić, dok su druga djeca trčala svoji mamama, pogledao me preko oka i totalno hladnokrvno zamolio tetu da mu napuni još vode u šalicu.
Ostala sam "popišana", tamo na vratima vrtića dok su mi se u očima skupljale suze a tijelom se razlijevala toplina koja je pekla...pekla kao najvruća vatra.
Gledala sam kako važno razgovara sa tetom, kao da je ona najvažnija osoba u njegovu životu.
Tiji ima divne tete; tetu "Jojenu" i tetu Sendi...teta Sendi mi je prišla, stavila ruku na rame i rekla: "znam kako se osjećate, ali možete zaista biti ponosni na njega; predivan je, pametan, topao i drag".
Znam teta, znam da je drag...toliko je drag da nitko ne odolijeva njegovom šarmu, toliko je drag da mu ja više "nisam napeta"...dolazi mi u krilo samo kad je iznerviran, kada plače, kada mu se kaki, kada ga nešto boli...
Popodne mi je dao pusu, zato što sam mu jutros, kada sam izgubljena po kući tražila utjehu u razbacanim kockama po podu, složila i sortirala igračke.
Dao mi je pravu, slinavu pusu u obraz, bila je iskrena.
Plakala sam kao malo dijete, kao što i sada plačem jer osjećam da ga već sad gubim i jer znam da će za neko kratko vrijeme krenuti u školu, na fax, u vojsku...pa će se oženiti i dobiti svoju djecu.
I nemojte mi govoriti da je sada pravo vrijeme za drugo dijete jer nije....ne sada dok se osjećam kao ranjena zvijer kojoj je netko rasparao želudac i prosuo srce po podu...
Brišem suze, evo.
Svim mamama, svim ženama koje znaju kolika je ljubav prema djetetu i koliko boli kada više nisu ovisni o nama, svima njima želim uputiti jedan veliki osmijeh i zagrljaj jer samo one mogu shvatiti kako se sada osjećam...jer samo one znaju kako boli kad ih ostavite u vrtiću i vratite se praznoj kući sa rasutim igračkama.
Tako sam prokleto tužna danas :(
|
Rat u školi: hvala ali, ne hvala!
03.09.2005., subota
|
Časnici HV-a predavat će predmet o Domovinskom ratu u osnovnim školama
PROJEKT udruge "Tigar" uz suglasnost Ministarstva znanosti i obrazovanja, kao i veliku podršku zagrebačke gradske vlasti koju predvodi Milan Bandić od drugog polugodišta uvest će zagrebačkim osnovnoškolcima sat učenja o Domovinskom ratu.
Predavači će, tako, djeci pod satom povijesti, prirode i društva ili na satu razredne zajednice jednom mjesečno pričati o vojnim operacijama, bitkama i zločinima. Da stvar bude još bizarnija, novi učitelji bit će časnici hrvatske vojske.
Iako se povijest dosada predavala tek od petog razreda, djeca će o Domovinskom ratu slušati već od prvog. Iz ministarstva tvrde kako će program biti prilagođen njihovom uzrastu, dok je zagrebačka gradska uprava oduševljena uvođenjem nastave o novijoj hrvatskoj povijesti.
Još uvijek se ne zna kako će izgledati satovi učenja o Domovinskom ratu, ali doznaje se kako je u jednoj novozagrebačkoj školi već odražno pokusno predavanje. Za njega su novinari saznali slučajno, tijekom primanja Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata u Uredu za branitelje Miodraga Deme.
"Najveći nam je problem pronalaženje eminentnih i elokventnih časnika, no nadamo se da ćemo do drugogo polugodišta sve potrebno ipak uskladiti. Škole o tome još ništa ne znaju, ali će na vrijeme saznati." - izjavio je Demo. Dodao je i kako je probni sat prošao odlično, a djeca su bila zapanjena.
"Svidjelo im se, te su pozorno pratili izlaganje." - kaže Demo. General Miljenko Crnjac primijetio je, pak, kako djeca ne znaju dovoljno o Domovinskom ratu, kao i da u udžbenicima nema datuma njegovog početka niti kraja.
"Ne znaju niti tko je Hrvatsku točno napao." - kazao je general novinaru Novog lista. Po riječima Petra Bojana, predsjednika udruge "Tigar", djeci će o ratu moći pričati isključivo umirovljeni i djelatni časnici koji su završili vojno učilište.
Uvođenje novog predmeta u Ministarstvu pripremanju već dvije godine, a njegovo uporište pronašli su u Zakonu o osnovnom školstvu, koji predviđa postojanje tzv. regionalnog ili zavičajnog kurikuluma. www.index.hr
Jako zanimljivo (mada se i sama sebi čudim da ovako lijepi pridjev upotrebljavam za komentar ovog teksta).
Dok sam čitala ovaj test primjetila sam kako mi se polako znoje dlanovi a ruke počinju podrhtavat. Pred kraj teksta već sam gorila iznutra, ali ne od sexualne strasti i želje nego čistog, nepatvorenog bijesa.
U startu ću se ograditi od bilo kojeg epiteta kojim će me vjerojatno neki počastiti te priznati da ja:
a) jesam mlada i zelena
b) jesam inatljiva
c) jesam buntovna
d) jesam relativno neiskusna
e) jesam patriot, ali isključivo "lokal"
f) nisam nacionalist, fašist i ustaša
Molit ću sve ljude koje će ova tema "zabosti u srce" da mi ne zamjere na mišljenju, obzirom da ja poštujem vaše, poštujte i vi moje.
Ajmo dalje...
Sama ideja mi je odvratna i degutantna te po meni, apsolutno neprihvatljiva iz više razloga:
-ti neki borci, bilo umirovljeni ili aktivni, bilo časni ili nečasni (o kojima se govori u tekstu) vrlo vjerojatno NISU osposobljeni za RAD S DJECOM (govorim o fakultetu ;), moguće da imaju PTS, najvjerojatnije NEĆE BITI OBJEKTIVNI I REALNI.
-uvođenje ovakvog nastavnog programa, bilo izbornog ili obaveznog (bože-me-sačuvaj) od PRVOG RAZREDA OSNOVNE škole je van svake pameti ("nećakinja" mi uskoro kreće u prvi razred a praktički ne zna ni kako se zove)
-učenje djece o ratu, o tome (citiram s foruma) "tko nas je napadao, palio i ubijao" je po meni trošak vremena i bespotrebno silovanje mozgova te dječice
-svaka ovakva tema u tim malenim glavicama može samo POTICATI MRŽNJU prema određenom narodu i nacionalnosti što niti je moralno, niti je edukativno, niti se smije dopustiti
Da rezimiram: nemam ništa protiv toga da (moje) dijete dobije određene informacije kako o domovinskom ratu, tako i o svim proteklim ratovima, no onda kada ja odlučim da je spremno za te informacije (čisto za usporedbu, ja tek sada kužim neke "stvari" vezane za protekle ratove a davno sam izašla iz osnovne, pogotovo iz prvog razreda) i od strane mene, odnosno roditelja.
Stoga, moje dijete NEĆE slušati taj sat, NEĆE MU SE ISPIRATI MOZAK od malena, biti će bezbrižan "ko bistri potočić" (citiram jednu privatnu poruku na ovu temu), a sve to po cijenu da bude "izrod" i jedini ili jedan od onih koji to neće slušati, makar ga ja osobno svaki put izvlačila iz razreda.
Stvarno, uz svo dužno poštovanje onim ČASNIM ljudima koji su služili domovini i rat shvaćali upravo tako, mislim da je krajnje vrijeme da izađemo iz tog rata i makar djecu poštedimo svega onoga što su neki od nas (vas) prolazili.
|
Majke i domaćice: neplaćeni radni odnos
|
Kada bi zbrojili sav neisplaćeni honorar za poslove koje majke obavljaju tijekom godine, koliko bi njihove usluge vrijedile na tržištu rada? Prema izvještaju Washington Posta, svaka majka zaradila bi najmanje 508 700 američkih dolara!
Brojka veća od pola milijuna USD godišnjeg profita temelji se na srednjim plaćama za poslove koje majke obavljaju svakog dana na volonterskoj bazi.
Ovo su neka od 17 zanimanja uključena u izvještaj kao i prosječne godišnje zarade: dadilja 13 000; vozač 32 000; psiholog 29 000; šetač pasa 17 000; medicinska sestra 35 000; kuhar 40 000; čistaćica 19 000.
Prema mišljenju Rica Edelmana, predsjednika financijske kompanije koja je provela istraživanje ove brojke ne uključuju zdravstveno osiguranje, mirovinski fond niti druga uobičajena izdavanja za radnike.
IskonInternet
30.08.2005.
Zanimljivo...
Do sad sam već trebala imati oko dva milijuna američkih dolara, ako uzmemo u obzir da sam majka 3 godine a do tada, godinu dana, bila uzorna supruga.
No, u te 4 godine ja sam možda, sve skupa, zaradila oko 30 tisuća kuna (15 na poslu, a 15 od muža).
Na svoje pizdarije portošila sam 20-ak...ostatak sam "ulupala" u obnovu kupaonice.
Kada bi živjeli u idealnom svijetu, moj muž bi, za onoliku količinu posla i vremena koje uloži u svoju firmu do sada već bio toliko imućan da mu ne bi bio nikakav problem meni svaki mjesec isplatiti plaću + platiti troškove mirovinskog, socijalnog i tome slično.
No, mi ne živimo u idealnom svijetu, živimo u državi gdje ćemo uskoro i za udisanje zraka trebat iskeširat određenu svotu mjesečno, o ostalim potrošnjama i potrepštinama da i ne govorim.
Biti majka nije lako.
Kad odgajanju djece, kuhanju, pranju, čišćenju, pamćenju, pričanju s mužem i obavljanju bračnih dužnosti pribrojimo brigu za sebe, dolazimo do spoznaje da je lakše biti ministrica znanosti nego majka, supruga i domaćica.
Primjer u tri crte:
-upoznate se, zaljubite, oženite, opustite, zatrudnite, udebljate, rodite, dojite, popizde hormoni samo tako, objesi se trbuh, prestanete dojit, objese se sise, ostanu kile, ispuca kosa, lice izgubi boju...i tako dalje.
Evo, jučer sam saznala da je najjednostavnji test za provjeru "stanja" grudi, staviti olovku ispod njih; ako ostane-sise su obješene, ako ispadne - nisu.
Samo ću reći da sam nakon olovke, mrkve i krastavca probala sa Glade osvježivaćem za zrak = i on je ostao ispod!
Long live the boobs.
Shit!
No, za sve postoji rješenje.
Netko će si kupiti kasicu i u nju svaki dan ubaciti pokoji novčić za ljetovanje, ja ću si u kasicu stavljati novčiće za dr. Glumičića (ili nekog drugog, tako mi je svejedno), tako da ću za neko vrijeme i ja imati savršene grudi i savršen trbuh-ako se naravno u međuvremenu ne desi da i moj muž, kao i mnogi drugi, preko noći postane tehnološki višak a na njegovo mjesto dođe mlađi, atraktivniji i kosatiji muškarac.
Bilo kako bilo, palo mi je na pamet subvencioniranje majki i domaćica.
Ako država subvencionira učenike i studente, ako se brine o penzićima, što se ne bi brinula i o ovoj populaciji koja radi na prokreaciji (oće mene ova rima danas:)
Možda bi tu ideju trebalo prezentirati don bakoviću?
Lol.
Drage žene, majke i kućanice, da li i vi zarađujete pola milijuna američkih dolara, godišnje?
|
|
|
|
|
|
|
|
At Free games @ GameNest you will find tons of
free online games thet you
can play right in your browser:
action games,
arcade games,
sports games, flash
games, puzzles and
more! No matter what kind of online games
you like to play, we have them all! Disclaimer: Free games @
GameNest site was created for only one reason - to bring web surfers the best
and newest free online games . By no means
do we claim that any free online games on this web site to be our creation, or
take credit for making that games. All the games on this web site are
sole property of their creators and designers, we are only helping them
sstrongad their excellent work. We also take no responsibility for any content
published in any game made available on this web site. Thank you very much for
playing free games on Free games @ GameNest!
|
|
