Jednom davno pisala sam pravi dnevnik.
Bio je crn s tvrdim koricama.
Unutra šaren.
Bila je noć, prosuta po bijeloj, mirisnoj plahti.
I moje noge u čarapama na prugice koje su kvarile tišinu.
I moja plava kosa ležala je na jastuku dok sam nježno ispisivala tu, posebnu stranicu dnevnika.
Kao da sam pazila da je ne ozlijedim, da ne uprem jako da ne ostavi trag na drugoj strani.
I čini mi se da sam plakala od sreće.
Znam da sam se smiješila.
Širokim osmjehom ljubavi.
Danas bih umjesto čestitam mogla reći hvala...tvojoj majci.
Da nema nje ne bi ni tebe bilo.
Volim te jube, jako, jako, jako.
I neka si stariji još jednu godinu, tko to uostalom više broji ;)
Post je objavljen 20.09.2005. u 00:23 sati.