biblija

Obratimo pažnju na Poslanicu Rimljanima, i to onaj dio koji govori o Dužnostima kristovih vjernika.Tu ima dosta interesantnih stvari, za koje mnogi niti ne znaju da - pišu u Bibliji. A kako često svi radimo drugačije!

«Zato i poreze plaćate jer su službenici Božji oni koji vrše tu službu. Podajte svakomu ono što mu pripada: onomu koji s pravom traži porez, porez; koji carinu, carinu; koji poštovanjem poštovanje; koji čast, čast» (da, i to piše: 14, 6-7)

«Nikomu ništa ne budite dužni, osim da ljubite jedan drugoga, jer tko ljubi bližnjega, ispunio je Zakon. « (13, 8)

«Neka vaša ljubav bude bez pretvaranja. Mrzite zlo, prijanjajte uz dobro! Ljubite srdačno jedan drugoga bratskom ljubavi!...Nadom se veselite, u nevolji budite strpljivi, u molitvi ustrajni! Pritječite u pomoć svetima u potrebama! Gostoljubivost revno njegujte!» (12, 9-10, 12-13)

«Blagoslivljajet one koji vas progone; blagoslivljajte, a ne proklinjite! Radujte se s onima koji se raduju! Plačite s onima koji plaču! Budite istog osjećaja jedni prema drugima!» (12, 14-16)

«Naprotiv, «ako je tvoj neprijatelj gladan, nahrani ga; ako je žedan, napoj ga! Postupajući tako, skupit ćeš razbuktjelu žeravicu na njegovu glavu» Ne dopusti da te svlada zlo, već zlo svladaj dobrom!» (čini se nemoguće – 12, 20-21)

« Koji jede sve, neka ne prezire onoga koji ne jede sve; a koji ne jede sve, neka ne sudi onoga koji jede sve, jer ga je Bog primio među svoje. Tko si ti da sudiš tuđem sluzi?...Jedan, dakako, polaže veću vrijednost na jedn nego na drugi dan, a drugi polaže jednaku vrijednost na svaki dan. Samo neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje!» (14, 3-5)

«Tko pazi na dan, čini to radi Gospodina; tko jede sve, čini to radi Gospodina jer zahvaljuje Bogu; tko ne jede sve, ne jede radi Gospodina, i on također zahvaljuje Bogu.) (14, 6)

«Kraljevstvo se Božje ne sastoji u jelu i piću, nego u pravednosti, miru i radosti po Duhu Svetom.» (14, 17)

«A ti svoje uvjerenje čuvaj za se pred Bogom! Blago onomu koji ne osuđuje samoga sebe u onom za što se odlučuje! Ali, koji unatoč svojim sumnjama jede, sam sebe osuđuje, jer ne postupa po čvrstom uvjerenju. A sve što se ne čini po čvrstom uvjernju, grije je.» (14, 22-23)


«A Bog, izvor nade, neka vam dadne potpunu radost i mir u vjeri da napredujete u nadi snagom Duha Svetoga." (15, 13)

Evo Isusovog upravno govora iz Ivanovog evanđelja, dakle sve ovo je On, u kojeg vjerujemo, osobno izrekao. Neka nam bude za utjehu, ohrabrenje, za pouku i za vjerovanje, svaki dan, a pogotovo da se podsjetimo kada u našim životima krene nešto naopako:

Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život. (8,12)

Novu zapovijed vam dajem: Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga. Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici. (13, 34-35)

Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte! (14, 1)

Ja sam put, istina i život, reče mu Isus. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni. Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca mog. (14, 6-7)

I što god zamolite u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ma što me zamolili u moje ime, ja ću to učiniti. (14, 13-14)

Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. (14,16-17)

Riječ koju slušate nije moja, već od Oca koji me posla. (14,24b)

Ostavljam vam mir; mir , i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce! (14, 27)

Ako ostanete u meni, i ako moje riječi ostanu u vama, tražite što god hoćete i bit će vam. (15, 7)

Zaista, zaista, kažem vam, ako što zamolite od Oca u moje ime, dat će vam. Do sada niste ništa u moje ime molili. Molite i primit ćete da vaša radost bude potpuna. (16,23b-24

Ovo je samo mali odabir, moj, koji meni puno znači. Svoje rečenice koje ohrabruju dalje potražite sami. I isprobajte ovo što vam Isus govori. Vjerujte, funkcionira.

Svako učenje ili nauk ima svoj izvor, temeljnu knjigu u kojoj je zapisan. Apostolski nauk temelji se na svetim pismima, zbirci od 66 knjiga . Biblija je najčitanija i najrasprostranjenija knjiga na svijetu. Ona je prva tiskana knjiga uopće, najprevođenija je i tiskana s najvećom nakladom svih vremena. Iako je stoljećima osporavana, njezina je vjerodostojnost povijesno i arheološki potvrđenija od bilo kojeg drevnog zapisa. Vrhunac arheološke potvrde predstavlja otkriće najstarijih sačuvanih biblijskih tekstova pronađenih u Kumranu.

Apostolski nauk počiva na vjeri da je Biblija zapisana Božja riječ - objava. U samoj Bibliji je zapisano da je "svako pismo od Boga nadahnuto" (2 Tim 3,16), što znači da je svaka biblijska knjiga i svaka u njoj zapisana misao i poruka nadahnuta od Boga, a zapisana od ljudi koje je Bog za to izabrao. Ona nije uvijek diktirana riječ po riječ, ali je inspiracija bila božanska. Neovisno od tome što su je ljudske ruke zapisaivale i ljudske usne izgovarale, poruku Svetog pisma trebamo primiti kao Božju Riječ.

Na početku apostolskog nauka moramo zapečatiti Bibliju kao vrhovni autoritet istine. Nemoguće je dalje poučavati na temelju Pisma, ako dvojimo o njegovom autoritetu. Sve što nam se neće svidjeti, pokušati ćemo tada izbjeći odbacivanjem tog dijela Svetog pisma.

Svaki (Isusov) učenik treba svaku pojedinu točku apostolskog nauka istražiti i provjeriti samostalno. To nije kritizerstvo ili nepovjerenje prema propovjednicima, već oprez i želja za vlastitim čvrstim uvjerenjem.

Postoji i opasnost da svatko tumači Bibliju kako mu se sviđa, ali to je moguće kod osoba s neiskrenim motivima. Sloboda samostalnog proučavanja ne znači mogućnost samovoljnog tumačenja. Sveto pismo tumači samo sebe. Kroz molitvu Duh Božji vodi nas kroz stranice kako bismo unutar Biblije pronašli objašnjenja manje razumljivih mjesta. Ipak, u proučavanju je dobrodošla pomoć nekoga tko je već upućen u pisma.

Općenito se smatra da je Sveto pismo korisno jer nas usavršava za život u ljubavi kroz:


a) pouku - učenje istine o Bogu i čovjeku
b) ukor - ozbiljno opominjanje zbog onoga što je loše
u tvom životu
c) popravljanje - ispravljanje pogrešnih stavova i ponašanja
d) odgoj - Božji način i vrijeme u kojem će te voditi onako
kako je najbolje baš za tvoj rast i napredak.

Sveto pismo predstavlja vrhovni autoritet istine i Božje volje.

Da vam malo približim temu, jednostavnije ću, i ukratko reći nešto o Evanđeljima, znate da ih ima četiri.

Evanđelje je izbvorno grčka riječ, a znači "blagovijest" ili Radosna vijest. Ono se bavi životom Isusa Krista, kao Sina Božjeg. U tom smislu, postoji samo jedno Evanđelje, ali četiri pisca. Prije nego što su zapisana, ono se desetljećima propovijedalo i zapisivalo u male spise koji su služili obrednim, misionarskim i drugim potrebama pracrkve.

Matej. On je pisac prvog evanđelja i piše o životu prve kršćanske zajednice, on je bio Isusov suvremenik. Matej posvećuje najveću pažnju Isusovim riječima i nauku, a smatra se najpreglednijim i najpotpunijim.

Marko. On je živopisan - neposredan. Bio je Petrov tumač, i zapisivao je sve što je zapamtio, ali ne onim redom kojim je Isus to činio. Marko nije Gospodina ni slušao, ni pratio, nego, kasnije, Petra. Zato Markovo evanđelje ima sve odlike, a i nedostatke pučkog spisa u kojemu pučanin puku pripovijeda Isusova djela. Baš zato nam Marko daje najviše podataka s ljudskim, psihološkim crtama Isusa iz Nazareta.

Luka. On je bio pratilac sv, Pavla. Pavao ga zove "ljubljeni liječnik", a u njegovim izvještajima primjećujemo smisao za veću medicinsku točnost. Piše s lakoćom, otmjeno. On događaje stavlja ne po vremenskom slijedu, nego po nekoj nutarnjoj logici događanja. Isusov život promatra retrospektivno, unatrag, on piše kao vjernik koji zna smisao svega što prethodi. Krista prikazuje kao prijatelja siromaha, solidarnog sa svim socijalno ugroženim i općenito svim grešnicima.

Ivan. Ivan se skrivao iza formule "učenik koga je Isus ljubio". Ovo evanđelje je napisano posljednje, krajem 1. stoljeća. Ivanovo je evanđelje zatvorena cjelina. To je tzv. "duhovno"evanđelje u kojemo Isus govori učiteljski, uzvišeno, osobito u oproštajnom govoru. (gl. 13-16).


Netko, tko se tek treba upoznati s vjerom i s Bogom, najbolje je da počne čitati Ivanovo evanđelje. Tu je najviše Isusovog govora, direktno se obraća ljudima, tako da nema opasnosti da bi netko na "svoj" način mogao protumačiti neke djelove. Isus sam sebe objašnjava i govori onima koji su u ono vrijeme bili neobrazovani, širokom puku.

Otkad je svijeta i vijeka, svi su narodi trežili put povratka i štovanja Boga i pri tom razvili različite religije. Riječ religija potječe od latinske riječi religio (savjesnost, strah Božji), koja je izvedena od glagola re-ligiare (vezivanje, ponovno vezivanje). To se vezivanje uglavnom pokušava na dva načina svojstvena svim religijama: pomoću svakojakih propisa koje su izmislili ljudi (na primjer žrtveni obredi) i pomoću predmeta koje smatramo važnima (na primjer kip Buddhe, molitvene vrtilice, Crni kamen u Meki).

Religijom smatramo sve ljudske napore da se dođe do Boga. S evanđeljem je obratno : Bog sam djeluje i dolazi k ljudima. Dosljedno tome, biblijski način ne smatramo religijom.

Baš nijedna religija, ponaša li se kao religija, ne spašave - ni kršćanska. Postoji samo jedan Bog, naime onaj koji je stvorio nebo i zemlju. Samo Biblija izvještavo o tome Bogu. U svim religijama čovjek se mora izbaviti vlastitim nporima; prema evanđelju Bog je sve učinio po svom sinu, a čovjek spasenje prima samo po vjeri. Zato u Djelima 4,12 izričino kaže:" I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena (osim Isusova) dana ljudima po kojemu se možemo spasiti".

Često postavljeno pitanje među vjernicima je zar se ne molimo mi, kršćani i muslimani jednom te istom Bogu?

Na to možemo odgovoriti protupitanjem: Je li Alah otac Isusa Krista? Nije, Alah nema sina. Uglavnom, postavlja se pitanje štuju li i ostale religije uvijek istog Boga, samo svaka na svoj način? Već u starozavjetno vrijeme Bog Biblije svjedoči o sebi kao jedinome:" Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja" (Iz 44,6).

Evo još nekih razlika između Alaha i Oca Isusa Krista:

1. Odnos Boga i ljudi. U islamu se Bog uopće ne objavljuje. On ostaje u nedostižnoj daljini. čovjek ne može stupiti u osobni odnos s njim.

2. Odnos otac-dijete. Muslimanima su pojmovi kao npr. položaj čovjeka kao djeteta Božjeg i Božje očinstvo, ne samo nerazumljivi, već bogohulni, jer je alah strogo odvojen od ovoga svijeta.

3. Bog kao čovjek. Središnji događaj biblijske povijesti spasenja jest Božje postajanje čovjekom u Isusu Kristu. Bog nije samo živio među nama, već je pretrpio sve grijehe - do smrti na križu. Izbavljenje koje iz toga proizlazi za islam nije izvedivo.

4. Božjje milosrđe i ljubav. Ako Bog može biti milosrdan prema grešniku, onda je cijena tomu neshvatljivo velika. Bog je milosrdan jer nas je skupo platio.

5. Bog je naše uzdanje. Islamu je nezamisliv Bog koji nam poklnja utočište, sigurnost, mir i sigurnost spasenja: "...ni dubina, ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Isusu Kristu Gospodinu našem". (Rim. 8,39)

U svim religijama čovjek pokušava sam dosegnuti boga, no nijedan tragatelj ne može doista posvjedočiti: "Našao sam osobni odnos s Bogom, imam mir u srcu, moja je krivnja oproštena, imam sigurnost vječnog života."

Bog je sve religije osudio kao služenje idolima i vračanje. Ni jedna od brojnih religija ne može spasiti, Da takva postoji, Isus bi nam je preporučio i ne bi trebao pretrpjeti gorku smrt na križu. Njegov je grog jedini trajno prazan grob u svjetskoj povijesti. U svim se religijama čovjek pokušava izbaviti sam, svojim djelima. Ni u jednoj religiji Bog ne napušta Nebo da bi spasio čovjeka.

Stoga Isus Krist nije alternativa religiji. On je njezino poricanje i odbacivanje. On je jedini put kući - u dom Božji.(Iv 14,6).

Vjera je dar, ona ne znači znati, "Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo" (Heb, 11,1). Evo mišljenja nekih kritičara vjere:
"Vjera brani ranije stečene predrasude i odbija spoznaju znanosti, ako proturječe tim uvjerenjima. Time je vjera na koncu konca smrtni neprijatelj znanosti" - ateist Lobsack.

"Morao sam se odreći znanja da bih dobio prostora za vjeru" - reče Kant.

"Ne vjeruj nikome tko svog Boga ima na nebu" - moto na zidu Nove kole u Norfu kod Neussa.

"Sjedim tu, stvaram ljude na svoju sliku;
rod, da sličan mi bude:
da pati i plače, da uživa i da se veseli...
i tebe da ne štuje - kao ni ja!" - J.W.Geothe

Nasuprot ovim stajalištima, postoje i drugačije:

"Tko samo napola razmišlja, ne vjeruje u Boga, no tko ispravno razmišlja, mora vjerovati u Boga." - Isac Newton.

"Kako sve što je od Boga govori onima koji ga poznaju i otkrivaju, onima koji ga ljube, tako ga skriva svima koji ga ne traže i ne poznaju" - Pascal.

Hvala Bogu, biblijska je istina provjerljiva. Bog ne očekuje slijepu vjeru, već nam daje uvjerljiva mjerila provjere da nam pomogne u spoznavanju istine;

1. Provjera na životu:Isus naučava da se Riječ može provjeriti tako da je primjenimo u svojem životu. "Moj nauk nije moj nego onoga koji me posla. Ako tko hoće vršiti volju njegovu, prepoznat će je li taj nauk od Boga ili ja sam od sebe govorim" (IV 7,16-17).

2. Provjera na vlastitoj slobodi. Isus naučava da primjena pogrešnog sustava podjarmljuje (ideologije i sektaški sustavi zarobljuju čovjeka), dok ostvarivanje njegovih misli oslobađa: "Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznati ćete istinu i istina će vas osloboditi". (Iv 8,31-32).

3. Provjera kroz prihvaćanje: Kao što se okus naranče može upoznati ako je kušamo, biblijska se istina otkriva samo čitanjem i prihvaćanjem. Rasprave i prepirka ne mogu zamijeniti intenzivno proučavanje.

4. Provjera na rezultatima. Tko se stalno upravlja Božjom riječi i poslušan je njezinim napucima, u svome će životu jasno i očito uspjeti. Jedino Sveto pismo pod navedenim uvjetima jamči uspjeh i mudro djelovanje. Tko izvede takav pokus, završni mu je račun uvijek pozitivan.

Upadljivo je da se istina Biblije otkriva samo onome tko postupa u poslušnosti. Tko se Biblijom bavi samo intelektualno i odvojeno od vlastite osobe, ne nalazi k njoj pristupa, čita bez razumijevanja. U vodstvu kroz Biblije njezino razumijevanje vodi nas jedino Duh Sveti, bez njega ona ostaje debela, teška, nerazumljiva i dosadna knjiga.

Slijedeći puta ćemo nešto o vjeri i ostalim religijama, ako se pitate kako znamo da je baš naša ispravna od mnogih drugih...

Znate li da niti jedna knjiga ne opisuje ljude tako stvarno kao Biblija? Nema pretjerivanja, uljepšanih životopisa i uveličana junaštva koje bi skrivalo negativne strane čovjeka. Tako se u Bibliji ne taje grijesi praotaca (Postanak 12,11-13), davidovo brakolomstvo (2Sam. 11) i nered u zajednicama (1 Kor. 1,11 2 Kor 2, 1-4).

Zatim, ta čudesna knjiga obuhvaća buduće događaje koje pri tadašnjem stupnju znanja nije mogao naslutiti niti jedan čovje (orbitalne stanice), a u svoje učenje uključuje i događaje koji su stupili na scenu tek nedavno (npr. upotreba droga: 2 Kor 6, 16-17), genetička tehnologija i sl. Bog je davno napustio čovjeka u njegovu djelovanju: "Sad im ništa neće biti neostvarivo" (Post.11,6). Bog dopušta čovjeku da čini djela koja ne bi trebao činiti. Čovjek koji vjeruje u Boga tražiti će biblijska mjerila i neće činiti sve što može. Neće graditi plinske komore, atomske bombe ili idejne sustave koji zarobljavaju čovjeka i sl...

Biblija ni u kom lsučaju ne koristi predodžbe ondašnjeg doba. Dovoljno je samo nekoliko stihova iz Biblije da bi se pokazalo kako su biblijski iskazi odgovarali stvarnosti prije nego je danas npr. dokazani oblik zemlje postao općepoznat. U Jobu, 26,7 čitamo: "On povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu". Zemlja, dakle ne pluta na praoceanu niti je postavljena na čvrstu podlogu, već prije slobodno lebdi u zrakopraznom prostoru koji je okružuje. I o obliku Zemlje Biblija se izražava neposredno i posredno: "On stoluje vrh kruga zemaljskoga" (iz. 40,22).

Pazi sad! U četrdesetom poglavlju Knjige o Jobu ne smo da se spominju dinosaur, već se opisuju i pojedinosti njihove tjelesne građe (stihovi 15-18 i 23):

"A sade, de promotri behemota. Travom se hrani poput govečeta, u bedrima je, gle,m snaga njegova, a krepost mu u mišićju trbušnom. Poput cedra rep podignut ukruti, sva su mu stegna ispreplele žile.
Mjedene cijevi kosti su njegove, zglobovi mu od željeza kvrge. Nabuja li rijeka, on ne strahuje, nimalo njega ne bi zabrinulo da mu u žvale Jordan jurne."

Luther nije prevodio hebrejsko ime za životinju "behemot", budući da navedeni opis nije pristajao ni jednoj životinji što je živjela u njegovo doba. Snažan rep mogao bi ukazivati na krokodila, no ovaj kao čisti mesožder ne pristaje u navedeni tekst. Druga je životinja koja pretežno živi u vodi i hrani se travom vodenkonj.On, međutim, isto tako otpada budući da raspolaže samo malenim kitastim repom. Tako preostaju samo divovske životinje nazvane dinosaurima, s kojima se navedeni opis potpuno slaže. Knjiga o Jobu spada doduše u najstarije biblijske knjige, no točnije vrijeme zapisa nije poznato.

Idući puta o teoriji stvaranja protiv evolucijske teorije. Ili teorije o velikom prasku.
Vjerojatnost da je svijet i život nastao velikim praskom jednaka je vjerojatnosti da cjelokupna Enciklopedija nastane usljed eksplozije u tiskari!