biblija

Otkad je svijeta i vijeka, svi su narodi trežili put povratka i štovanja Boga i pri tom razvili različite religije. Riječ religija potječe od latinske riječi religio (savjesnost, strah Božji), koja je izvedena od glagola re-ligiare (vezivanje, ponovno vezivanje). To se vezivanje uglavnom pokušava na dva načina svojstvena svim religijama: pomoću svakojakih propisa koje su izmislili ljudi (na primjer žrtveni obredi) i pomoću predmeta koje smatramo važnima (na primjer kip Buddhe, molitvene vrtilice, Crni kamen u Meki).

Religijom smatramo sve ljudske napore da se dođe do Boga. S evanđeljem je obratno : Bog sam djeluje i dolazi k ljudima. Dosljedno tome, biblijski način ne smatramo religijom.

Baš nijedna religija, ponaša li se kao religija, ne spašave - ni kršćanska. Postoji samo jedan Bog, naime onaj koji je stvorio nebo i zemlju. Samo Biblija izvještavo o tome Bogu. U svim religijama čovjek se mora izbaviti vlastitim nporima; prema evanđelju Bog je sve učinio po svom sinu, a čovjek spasenje prima samo po vjeri. Zato u Djelima 4,12 izričino kaže:" I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena (osim Isusova) dana ljudima po kojemu se možemo spasiti".

Često postavljeno pitanje među vjernicima je zar se ne molimo mi, kršćani i muslimani jednom te istom Bogu?

Na to možemo odgovoriti protupitanjem: Je li Alah otac Isusa Krista? Nije, Alah nema sina. Uglavnom, postavlja se pitanje štuju li i ostale religije uvijek istog Boga, samo svaka na svoj način? Već u starozavjetno vrijeme Bog Biblije svjedoči o sebi kao jedinome:" Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja" (Iz 44,6).

Evo još nekih razlika između Alaha i Oca Isusa Krista:

1. Odnos Boga i ljudi. U islamu se Bog uopće ne objavljuje. On ostaje u nedostižnoj daljini. čovjek ne može stupiti u osobni odnos s njim.

2. Odnos otac-dijete. Muslimanima su pojmovi kao npr. položaj čovjeka kao djeteta Božjeg i Božje očinstvo, ne samo nerazumljivi, već bogohulni, jer je alah strogo odvojen od ovoga svijeta.

3. Bog kao čovjek. Središnji događaj biblijske povijesti spasenja jest Božje postajanje čovjekom u Isusu Kristu. Bog nije samo živio među nama, već je pretrpio sve grijehe - do smrti na križu. Izbavljenje koje iz toga proizlazi za islam nije izvedivo.

4. Božjje milosrđe i ljubav. Ako Bog može biti milosrdan prema grešniku, onda je cijena tomu neshvatljivo velika. Bog je milosrdan jer nas je skupo platio.

5. Bog je naše uzdanje. Islamu je nezamisliv Bog koji nam poklnja utočište, sigurnost, mir i sigurnost spasenja: "...ni dubina, ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Isusu Kristu Gospodinu našem". (Rim. 8,39)

U svim religijama čovjek pokušava sam dosegnuti boga, no nijedan tragatelj ne može doista posvjedočiti: "Našao sam osobni odnos s Bogom, imam mir u srcu, moja je krivnja oproštena, imam sigurnost vječnog života."

Bog je sve religije osudio kao služenje idolima i vračanje. Ni jedna od brojnih religija ne može spasiti, Da takva postoji, Isus bi nam je preporučio i ne bi trebao pretrpjeti gorku smrt na križu. Njegov je grog jedini trajno prazan grob u svjetskoj povijesti. U svim se religijama čovjek pokušava izbaviti sam, svojim djelima. Ni u jednoj religiji Bog ne napušta Nebo da bi spasio čovjeka.

Stoga Isus Krist nije alternativa religiji. On je njezino poricanje i odbacivanje. On je jedini put kući - u dom Božji.(Iv 14,6).