Berini dnevnici

Već sam mislio da sam kao uklet, jer sam prvo izgubio jedan post, a kasnije si doslovno kremirao prepečenec, tako da ni sam ne znam, kako su mi zubi još cijeli. Ipak sam se malo sjetio nekih trenutaka, pa si popravio samopouzdanje i rekao, ajmo samo hrabro naprijed.

I to se događa:

Jedan poznanik, živio je na selu, pa su tamo, kod njega, valjda cure u manjini. Još ni danas, nije poznato koj mu je vrag došao, da je dao malo Teliću da mu cucla Pimpek. Mogu kazati da je Tele to s oduševljenjem prihvatilo. Ma što beba zna. Vimena su vimena, bila veća ili manja. Jest da je kod mame imao puno, puno veće vime, ali ipak Tele se nije nimalo bunilo. Bacio se tako Telac na cuclanje kao Elektrolux Sauger. No kako je Telić ipak bio gladan, a Tele da znak Kravi da mu pusti mlijeka, na način, da ju udari s glavom, uživanje tog momka, jer je pričao kako mu je to bilo jako ugodno, pretvorilo se, u malo drugačije osjećje. Tele je skužilo da mlijeko ne ide, pa ga je odlučilo podsjetiti i na njegovo zarepaštenje, tako snažno puknulo s glavom po jajima, da je dečko vidio Mliječnu stazu vrlo jasno. Naravno da je ostali dio auditorija crkavao od smjeha neko vrijeme, a poslije je morao na hitnu jer se bolno valjao po podu. Na kraju je završio u bolnici jer su mu trebali vratiti jajce na mjesto.

Za kraj: Ne probavajte ovo kod kuće ostavite to profesionalcima !!!!!!

Super su mi oni, ranojutarnji razgovori tipa: Joj kako bi sad, Hondu 1000 kubika, digao na zadnji, pred punim busom, dok se komadi valjaju kao kamenje po njemu. Vjerovali ili ne dečko, zajedno s krevetom, ima cca 20-25 kg, pa se bojim da bi ga povjetarac otpuhnuo, prije nego li što bi on doista uspio otpustiti kuplung. Naime, jako mu treba biti zahvalan, što doista naučiš, sve o Hayabusi i ostalim zvijerima. Zajedno sa svim sočnim, tehničkim podacima, o tim strojevima, na dva kotača. Inače taj motorčić su uspoređivali s F-16, pa eto da nije riječ o MZ-u, potvrđuju da su na zemlji u talu. Mjereno za vrijeme, dok su se ganjali tko će prije do kraja piste. Kasnije, koračajući prema poslu, naletio je kolega, pa smo uz ranojutarnje izmjene riječi, uživali u buđenju dana s pogledom na žene. Odjednom, malo sam se okrenuo i zamijetio, smeđokosog komada, kako nas žurno sustiže, u svojoj crvenoj haljinici, sa bijelim cvjetićima, koji su savršeno pasali sa bijelim mrežastim, čarapama i remenom. Ajmo požuriti, rekao je cimer, dok sam ja samo rukom pokazao nešto, u smislu: Easy boy; čekajući da djevojka dođe ispred nas, ne bismo li je bolje osmotrili. Prošla je tik do mene i nastavila svojim brzim korakom ponosno hodati, dok joj je kosa skakutala i haljinica lepršala. Najednom je potpetica, njezinih bijelih štikli ostala u fugama pločnika, malo iza nje, dok je ona napravila, još koji korak u čarapama. Pepeljuga, zaključili smo, dok se mlada dama hladnokrvno vraćala obuti ostavljenu cipelu. Poslije smo malo izanalizirali situacije, s potpitanjima, da li je to bilo namjerno ili slučajno. Jesmo li možda trebali uzeti tu ciplu i doći kod nje kući, kako bi smo utvrdili je li cipelica doista njezina ? Poslije smo za kavom malo bacili pogled na moja sranja, jučerašnjeg dana, između kojih valja izdvojiti slijedeće: Slanje maila osobi, koja sjedi doslovno dva metra od mene, umjesto printanja želja i pozdrava na papir. S time da je sporna pošta putovala samo dva sata do odredišta. I naravno, to što sam ljudima, ne bi li ih počastio u svojoj Happy tree friends fazi, donio kavu bez šećera, i savjetovao da ju promiješaju kažiprstom umjesto žlicama, koje sam ostavio na šanku. Još nas je kolega, ljut na VIP net i pokazujući prstom na, po njemu, prevelik račun, bezuspješno uvjeravao, kako njegov IP nije među top ten visitors, na stranicama Hustlera. Mislim, što se zapitkuje, kada je kristalno jasno, da je skidao interesantne, prirodoslovne filmove.

Neki ljudi jednostavno ne podnose alkohol, ali zato mogu napraviti savršenu koreografiju, u takvom stanju, uz određene muzičke taktove...

Vic:
U Zvorniku na autobuskoj stanici prilazi cigo muzičar gospođi u crnini i pita :

''Gospođo, šta da ti sviram.......da te razvedrim''?
Jadna gospođa sva uplakana:
''Ma... utopio mi se nećak Milan u Drini!''
Cigo :
Može! Slušaj, gospođo, pažljivo!
Moj Milane, zaćeram ti strini!
Kog si kurca tražio po Drini!


Prigodno



Vic:
Dioničar koji se jedva oporavio od kraha na burzama sljedeći dan zove svog
brokera.

-'Mogu li razgovarati s mojim brokerom, Dragom?'

Tajnica ljubazno odgovori

-'Nažalost, Drago je preminuo. Vrlo mi je žao, može li Vam netko drugi
pomoći?'

Muškarac odbije i zahvali se te poklopi slušalicu.

Deset minuta kasnije ponovno zvoni telefon.

Isti muškarac ponovno pristojno zamoli da razgovara sa svojim brokerom
Dragom.

- 'Zar niste zvali prije deset minuta?'

- 'Drago je zaista preminuo, ne bih se s takvim stvarima šalila.'

Muškarac ponovno prekine. Petnaest minuta kasnije poznati glas ponovno
traži brokera Dragu.

Tajnica sada sikće na rubu provale bijesa.

- 'Gospodine, zvali ste maloprije, sve sam Vam objasnila. Drago je
nažalost preminuo, ne može s Vama razgovarati. Zašto konstantno zovete
kada Vam kažem da je mrtav?!'

Čovjek smireno odgovori.

- 'Volim to čuti.'

Umjesto, kakvog divnog ženskog bića iz kruga poznanstva, VPN broj se pojavio na zaslonu mobitela u 6:20 ujutro. Kodno ime: Dommy. S druge strane frekvencijskog spektra, začulo se nešto kao: Ej bok, ja sam. Da znam, slijedio je odgovor. Čuj jesi li za neki fuš, pitao je kolega. Ajd, dobro pljuni, slušam te. Pa ono crkla mi je mačka prije mjesec dana. Zbog toga sam, u naletu tuge, prije neki dan pokupio dvije s ceste, a to će me koštati četiristo kuna mjesečno, pa sam mislio nešto zaraditi onako u fušu. Pa ok ok, reci kaj si mislio ? Ma niš, kaže on, mislio sam da ti imaš neku ideju, pa sam nazvao. Ajd, bumo o tome na kavi. Eto, kasnije se došlo na kavu, i krenuo razgovor u smislu. E, pa ja bi došao za vikend kod tebe, da me naučiš svirati gitaru, tako da si mogu neku gažu u fušu piknuti. Yeah, kako da ne, evo odmah u 5 u Subotu počinjemo. Prvo ćeš u kajdanci proučavati note i naučiti osnovnih sedam akorda pogoditi na žicama, a zatim ćemo poraditi na razbijanju treme. Tremu ne najlakše ukloniti tako da te u boksericama, bez potkošulje stavimo na neki stage u restoranu, dovedem devet jebozovnih djevojaka i vidljivo istaknutim bujnim grudima na dekolteu. Tako da te one gledaju u svojstvu publike, dok ja sjedim u fotelji, sa litrom i vodom na stolu te kašetom rajčica, tako da te mogu gađati svaki puta kada fulaš, naravno kao mentor. Tako ti radimo svaku subotu cijelu noć i za tri tjedna, kada skineš većinu stvari, spreman si za svirku. Nikada ne ću zaboraviti njegov legendarni nastup u talk show-u po d naslovom: „Nabijanje prekovremenih“. Krajem ranog vremena dolazi tip višeg ranga i počne ispitivanje.

Transkript razgovora:

Tip: Jer ti i doma sve iščupaš iz struje, odnosno pogasiš?
Dommy: Pa kaj ja znam ne, osmijeh s pokazivanjem zubala.
Tip: Kaj onda diraš tu letvu?
Dommy: A klima glavom (lijevo desno gore dole - ko trbušna plesačica)
Tip: Pa dobro ne moraš baš sve isključiti, Imaš ti doma gromobran?
Dommy: A nemam pojma (klima ramenima osmijeh na licu)
Tip: Mislim ono vodi struju uzemljenje, nulovanje=?
Dommy: Ne znam
Tip: Pa tehničar si to bi trebao znat!
Dommy: Odlazi s osmjehom :))

Kasnije me zove, u kasne popodnevne sate, dok sam ja samo razmišljao o svom tvrdom madracu i djevojkama koje će mi se pojaviti u snovima, dok uživam u prizoru kornjača s Galapagosa, sav u panici: Kaj on mene jebe u četiri sata o Gromobranu?
Ja: Ma boli te kurac, kaj on zna kaj je letva, samo ti odi kod cure, poigraj se s bradavicama i biti će ti lakše…

Koji sam ja srećković. Gotovo da nema mjeseca, u kojem ne osvojim neko super zanimljivo putovanje, u neku od bližih država i to naravno besplatno. Jedina cijena tog izleta je tri do četiri sata uvjeravanja, u superiornost revolucionarnih proizvoda. Tako da se opisuje Posteljina za sitnih 1300 € sastavljenu od dva jastuka napravljena od perja Bešiktaške Kokoši, koje garantira da se nećete ujutro morati brijati, a na žene djeluje bolje nego Q 10 Plus. Poplun je naravno od dlake Moldavijske Ljame koji po ljeti hladi, kada se otkriješ, a po zimi grije, ukoliko se barem tri osobe nađu pod njim u pokušaju dostizanja erotskih vrhunaca. Zatim ima i Rajngli za cca 800 € u kojima se hrana sprema na način da cit. „Kod mesa ZAPREMINA i VOLUMEN ostaju nepromijenjeni u procesu kuhanja.“ Zanimljiva su mi i na pitanja: Jeste li zaposleni? Odgovor: Da osigurava, da ćete naučiti sve o Mirovinskim fondovima 2 i 3 stup te prinosima u prošloj godini istih. Jednom je jedna ženskica zvala i intervjuirala me o tome: Kakvo je moje zdravstveno stanje, te da se njoj to čini dosta stresno, pa će mi zato poslati nekog pametnjakovića koji će mi za 2000 € pokušat uvaljat stolac za masažu, a poslije tretmana na njemu, gotovo je siguran jednodnevni boravak na Toaletu. Imao sam i iskustva sa neki stambenim štedionicama, samo što sam odmah mladoj dami dao do znanja da su mi kamate malo ipak premale. Zadnji srećković koji je zvao bio je iz SDP-a, a zanimalo ga je jesam li čuo možda za njihov Obrazovni program, na što sam pomislio: Neeee, ali sam zato čuo zato da je mladićeva sestra, nekoliko puta osvojila nagradu Hustlera, kao sisačica mjeseca, koja se sastoji od dvije kutije japanskih kuglica. Ah ponekad te doista usreće svojim razgovorima tako da pomisliš na onaj potez promjene telefonskog broja uz zabranu objave u telefonskom imeniku.

Oj, Jarunska, Jarunska, Jarunska Barako, Jarunska Barako,
u tebi sam i drko i plako.

Oj, Jarunska, Jarunska, Jarunska Cesto, Jarunska Cesto,
za mene najljepše si mjesto.

Oj, Jarunske, Jarunske, Jarunske Dame, Jarunske Dame,
kad me više ne bude jebite se same.

Doslovno kao Zazun iz crtića Vitezovi orijenta, osjećao sam se jučer, po ne znam koji puta nasjevši na sve one predivne marketing-mailove koji su se „slučajno“ zatekli u mom inboxu. Akcija, riječ je, koja mi se obijala o glavu, gotovo cijeli jučerašnji dan.

Kao svaki pošteni građanin, napravio sam jučer pohod, na jedan od naših „malobrojnih“ trgovačkih lanaca. Zadovoljan osmijeh, prouzročen prizorom predivne plavuše, na recepciji, sa prekrasnim modrim očima i lijepim crtama lica, ubrzo je splasnuo kada sam se približio stalaži, na kojoj je bio izložen moj traženi proizvod iz elektronske pošte. Krumpir, veličine Prepeličjih jaja, stvorio je u glavi sve one predivne slike erotskih vrhunaca, koje ću oživiti za vrijeme dok ću te mikrotvotrine čistiti, pošto se tog dana, Pire krumpir, nalazio na kućnom jelovniku. Mirno sam stajao i promatrao sam dvoboj dviju gospođa, u kasnijoj dobi srednjih godina, kako se natječu, koja će više većih, preostalih, krumpirića prigrabiti u najlonsku vrećicu. Sam pogled, na to strasno suparništvo otkrivao je da su obadvije porijeklom iz Čakovca, što se moglo zaključiti po brzini, i preciznosti, kojom su brale spomenuto povrće iz ogromnih kartonskih kutijetina. Došao je red na mene, frknuo sam nosom i odabrao samo 35 komada, koji su taman stali u kilu. Stigavši do mjesta za vaganje, kao dobra dušica, otkrio sam glavnom liku filma „Genijalni um“, tu veliku enigmu neposlušnog stroja. Čovjek je stajao, ne skrivajući godine, s prosijedom točkastom bradom i ukupno četiri dlake na tjemenu. Za vrijeme dok je on svojim, šiljastim prstom, utiskivao gumbiće na tom metalnom aparatu, a nadasve bezobrazna i zločesta vaga, na svom displayu ispisivala: Rajčica, Rajčica, Banana klase II, ja sam onako, nevino, svojim kažiprstom pokazao na broj 112, koji se nalazio negdje gornjem, desnom vrhu te arogantne mašine, na kojoj je pokušavao vagnuti, svoju odabranu kristal salatu. Jednostavno mi je dosadio dvadesetominutni prizor pokušaja da svoju bujnu kosu očešlja na savršeni razdjeljak, uz monolog: Što mu je sad?; koji je po samom naglasku otkrivao da je spomenuti završio svoju osmoljetku negdje u blizini Teslića. Da doista nije riječ o reklamnom triku, uvjerio sam uzevši one duplo pakiranje, Cole pola litre gratis. Doista platiš 4,5 l, a dobiješ pet, barem po cijeni. Kvalitetu spomenute tekućine, usporedio sam sa sadržajem one metalne crkvene kutijice, u koju umočim svoje prste, prije nego li se prekrižim, desnom rukom, pri ulasku na nedjeljnu misu. Iz pune vreće predivnih djevojaka, ja bi izvukao onu, koja je upravo promijenila spol, osjećao sam se stavši u red iza lika, koji je došao po svoju redovitu, tromjesečnu zalihu. Da ta osoba svoj najžešći orgazam doživljava, na reklame poput: Đurđa, daj još četiri Pana i Nema piva do Pan piva, dokazuje sadržaj kolica, u koju je majstor, osim što je u gajbi imao flaše od 0.5 spomenutog hmeljnog pripravka, uvalio još jedno desetak onih od 0.33, za mene i za goste, zaključio sam. Kada sam stigao na blagajnu, gospođa iza mene se jednostavno napalila na moje kvačice za rublje, jer kako te šarene plastične kreacije, ne bi nekome upale u oči.

Jedina svijetla točka u cijeloj prići bile su dvije preslatke brinete, odjevene u bjelkaste lepršave haljinice, sa motivima plavih cvjetova i Piccassovih pubertetskih crteža. Na nogama su imale prozirno-bijele najlonke, dok su im stopala bila položena u bijele balerinke sa vidljivim tragovima gaženja. Dijelile su neke letke za novi Nivea proizvod, koji vjerojatno garantira da će ti libido ostat ukrućen, u periodu od minimalno sat i pol, nakon trosatnog životinjskog seksa. Mislim da smo mi potrošači, doista zaslužili bolju kvalitetu usluge, jer sam svakodnevno svjedokom tog, predivnog, sadržaja poštanskog sandučića, u kojem su 98% junk mail plahte, sa svim mogućim popustima i akcijama, u različitim lancima dućana.

Možda, a možda i ne izlizana tema. Hmm, al više onako pogeld, jer od kako je jednoć, profić Lupino pušten iz zatočeništva Društva intelektualaca, predvođenih super inteligentnom Grdićkom koja namjerava upisat, po njezinim riječima, "Agronomiju" - kako bi mogla otvoriti "Ambulantu za male životinje" (vjerojatno vinske mušice ili gliste, koje pomažu pri obradi zemlje). Moguće je da će se opet Galerijadom pojaviti te, neizbježne fotografije. To čudo ili fenomen, koji je toliko rijedak, da je proljev za njega zapravo krutina. Jednostavno ga treba zazivati, ne bi li se pojavio u svakoj petoj galeriji. Evo zbilja me zanima zašto se ljudima toliko zanimljivo slikat u WC-u ili Kupaoni. Te fotke dođu kao amaterska reklama za pločice, jer obično su fuge puno zanimljivije, od samog krupnog plana glavetine koja strši s nekim, netko mi je nabio kurac u čmar, osmjehom. Pa može se zbilja naći zanimljivih boja pločica i bordura te prekrasnih umivaonika. Dakako one iz kupaone mogu poslužiti i kao reklama za zavjese ili masažne tuševe. Tu i tamo dođe neki prizor školjke, kao ukrasnog detalja fotografije. Ali ipak su najjače one na kojima se uz bijelkaste poločice nađu i grafiti na drvenim vratima tipa: Najluđi prvi C XY gimnazije...