Marketing
Marketing je ZAKON!
Doslovno kao Zazun iz crtića Vitezovi orijenta, osjećao sam se jučer, po ne znam koji puta nasjevši na sve one predivne marketing-mailove koji su se „slučajno“ zatekli u mom inboxu. Akcija, riječ je, koja mi se obijala o glavu, gotovo cijeli jučerašnji dan.
Kao svaki pošteni građanin, napravio sam jučer pohod, na jedan od naših „malobrojnih“ trgovačkih lanaca. Zadovoljan osmijeh, prouzročen prizorom predivne plavuše, na recepciji, sa prekrasnim modrim očima i lijepim crtama lica, ubrzo je splasnuo kada sam se približio stalaži, na kojoj je bio izložen moj traženi proizvod iz elektronske pošte. Krumpir, veličine Prepeličjih jaja, stvorio je u glavi sve one predivne slike erotskih vrhunaca, koje ću oživiti za vrijeme dok ću te mikrotvotrine čistiti, pošto se tog dana, Pire krumpir, nalazio na kućnom jelovniku. Mirno sam stajao i promatrao sam dvoboj dviju gospođa, u kasnijoj dobi srednjih godina, kako se natječu, koja će više većih, preostalih, krumpirića prigrabiti u najlonsku vrećicu. Sam pogled, na to strasno suparništvo otkrivao je da su obadvije porijeklom iz Čakovca, što se moglo zaključiti po brzini, i preciznosti, kojom su brale spomenuto povrće iz ogromnih kartonskih kutijetina. Došao je red na mene, frknuo sam nosom i odabrao samo 35 komada, koji su taman stali u kilu. Stigavši do mjesta za vaganje, kao dobra dušica, otkrio sam glavnom liku filma „Genijalni um“, tu veliku enigmu neposlušnog stroja. Čovjek je stajao, ne skrivajući godine, s prosijedom točkastom bradom i ukupno četiri dlake na tjemenu. Za vrijeme dok je on svojim, šiljastim prstom, utiskivao gumbiće na tom metalnom aparatu, a nadasve bezobrazna i zločesta vaga, na svom displayu ispisivala: Rajčica, Rajčica, Banana klase II, ja sam onako, nevino, svojim kažiprstom pokazao na broj 112, koji se nalazio negdje gornjem, desnom vrhu te arogantne mašine, na kojoj je pokušavao vagnuti, svoju odabranu kristal salatu. Jednostavno mi je dosadio dvadesetominutni prizor pokušaja da svoju bujnu kosu očešlja na savršeni razdjeljak, uz monolog: Što mu je sad?; koji je po samom naglasku otkrivao da je spomenuti završio svoju osmoljetku negdje u blizini Teslića. Da doista nije riječ o reklamnom triku, uvjerio sam uzevši one duplo pakiranje, Cole pola litre gratis. Doista platiš 4,5 l, a dobiješ pet, barem po cijeni. Kvalitetu spomenute tekućine, usporedio sam sa sadržajem one metalne crkvene kutijice, u koju umočim svoje prste, prije nego li se prekrižim, desnom rukom, pri ulasku na nedjeljnu misu. Iz pune vreće predivnih djevojaka, ja bi izvukao onu, koja je upravo promijenila spol, osjećao sam se stavši u red iza lika, koji je došao po svoju redovitu, tromjesečnu zalihu. Da ta osoba svoj najžešći orgazam doživljava, na reklame poput: Đurđa, daj još četiri Pana i Nema piva do Pan piva, dokazuje sadržaj kolica, u koju je majstor, osim što je u gajbi imao flaše od 0.5 spomenutog hmeljnog pripravka, uvalio još jedno desetak onih od 0.33, za mene i za goste, zaključio sam. Kada sam stigao na blagajnu, gospođa iza mene se jednostavno napalila na moje kvačice za rublje, jer kako te šarene plastične kreacije, ne bi nekome upale u oči.
Jedina svijetla točka u cijeloj prići bile su dvije preslatke brinete, odjevene u bjelkaste lepršave haljinice, sa motivima plavih cvjetova i Piccassovih pubertetskih crteža. Na nogama su imale prozirno-bijele najlonke, dok su im stopala bila položena u bijele balerinke sa vidljivim tragovima gaženja. Dijelile su neke letke za novi Nivea proizvod, koji vjerojatno garantira da će ti libido ostat ukrućen, u periodu od minimalno sat i pol, nakon trosatnog životinjskog seksa. Mislim da smo mi potrošači, doista zaslužili bolju kvalitetu usluge, jer sam svakodnevno svjedokom tog, predivnog, sadržaja poštanskog sandučića, u kojem su 98% junk mail plahte, sa svim mogućim popustima i akcijama, u različitim lancima dućana.
Post je objavljen 06.10.2008. u 14:05 sati.