Nisam mislio pisati.
Ali kako sam jucer vidio na fejsu tragediju od Durice i izrazio sucut, zavirio sam na blog.
Zao mi je i zbog Durice i zbog Lilianke.
Tesko je to sve.
Ali da sad ne stavljam sol na ranu, vrijeme radi svoje.
A kad vec pisem sad, pa da nesto i napisem.
Skoro je prosla godina od mog zadnjeg posta.
Citao sam maloprije i post od Anabonni.
Nisam mogao komentirat, pa da napisem aktualno sto je, vezano uz slucaj "Obrovac".
Cudi me i ne cudi me sto se tako nesto moze dogoditi.
Cudi me jer po meni su taj doktor i "satro" med sestra ludji od ljudi koje sam vidjao u bolnici Vrapce kad sam dolazio u posjete.
Na cudi me sto to tako moze biti i da tako nesto postoji, iz razloga sto je citava nasa drzava "horor".
To je prava rijec.
Necu sada ici tako daleko da ta ista horor drzava odnosi i te neke mlade zivote.
Puno je stresa u toj horor drzavi.
Znam i po sebi, jer me stalno tamo bolila glava.
Sad vec tri godine nisam u toj horor drzavi i nemam taj stres.
Maknuo sam se iz tog drustva i sustava.
Iako odes i prisiljen si otici radi novaca, ali ne vracas se jer pocnes zivjeti, ne vracas se zbog sustava.
Imao bih puno toga za napisati i o Njemackoj, jer sam tu godinu i pol.
Samo jedan primjer je to da sam recimo u cetvtak jedan dosao ko ortopedice u Minhenu i reko da me kicma ukljestila.
Sljedeci dan sam vec obavio magnetnu rezonancu i odmah dobio i nalaze.
A nisam bio hitan slucaj
Ima jos stvari o kojima bi se dalo pisati, a vezane su za sustav drzave.
Prije Njemacke radio sam po svijetu oko godinu i pol.
I vidio kako zive u Nizozemskoj, Norveskoj, Poljskoj, Rumunjskoj.
Nakon toga odabrao sam Njemacku.
I da budem blizu, ali i zbog sustava.
Ovdje me ne boli glava.
Osim ako ne pretjeram s cigaretama ili s cugom.
Nikad necu nikome govoriti sto treba uciniti.
Svatko zna i svatko mora slusati sebe.
Nijedan moj korak niti odluka u zivotu nije donesena izvana..
Kad kazem izvana, mislim na to da slusam svoj glas u glavi.
Nazovi intuicija, podsvijest, kako god.
Dakle, horor bio i horor ostao.
Dajem si za pravo reci da je drzava Hrvatska bolesna..
Kao sustav, kao drzava.
Nemojmo brkat domovinu.
Beskrajno je volim.
I najljepsa je .
Ali je bolesna drzava, bolestan je sustav.
Kao i ovo dvoje ljudi iz Obrovca .
Ali negiranje bolesti cesta je pojava.
Eto, htio sam nesto ljepse napisati, ali ne mogu.
Ovaj prilog me pogodio, kao sto su me pogadjale i mnoge stvari i afere u Hrvatskoj.
Shvatio sam o sebi da sam borac.
Borac za drustveno dobro.
Ali ne moze nitko pomoci onome tko si ne zeli sam pomoci.
Naucis gledat sebe.
I da ne bude sad ovo horor post, evo jedna slika s posla.
Moj kolega i ja na poslu trenutnom.
Kolega je slovak i ima 68 godina.
Penje se na lojtru i radi jos uvijek.
I upucava se zenama di god stigne:))
Lijepi pozdrav svima i do nekog novog posta..a kad ce, ne znamo
|