20 do asa
13.02.2016., subota
Paketi s neba
|
Ne znam jesam li o tome već pisao? Vjerojatno vi bolje pamtite od mene, jer sam u navalama emocija pisao o svemu i svačemu. Znam da naslov nikada nije bio točno taj. Pod ovim naslovom bi trebalo biti riječi o svakakvim paketima koji padaju s neba. I onih koje te razvesele kad ih odmotaš i oni koji te ražaloste. Pitao me kum u zadnjih nekoliko dana, zašto ne pišem? Ne znam rekao sam.On čita moj blog,drugih poveznica nema s blogom. I ono kad mu ja pričam o nekima od vas. Ne mogu sad izdvojit temu neku ali pitat ću vas samo, da li sam pisao već o : -ponovnom rođenju -o poslovima koje sam do sada radio -o tome da mi je teta skočila s Domovinskog mosta -o tome da sam lebdio zrakom kad sam dobio dijete -o tome kako je brat postao mladi udovac -o djedu koji nas je škakljao svojoj bradom -o načinu na koji se planski uništava tvornica i krade brend -o nenadanom paketu novaca s neba -o slučajnostima koja ne postoje -o dobrim ljudima koji se od nekud stvore -o tome kako sam na poslu ostao bez tri zuba -o tome kako sam svugdje skoro kenjao -o psu koji se objesio ..i o još mnogo toga. Tu negdje leži odgovor blokade ne pisanja, kako pisati kad ni ne znaš o čemu bi. Znam da sam već dosta pisao o sebi, o dobrim i sretnim trenucima i o onim lošim. I da toga svega treba biti, jer kako znati da je nešto dobro, ako ne postoji i loše. Sve su to paketi,paketi života. Samo ću još dodati jednu od svog "prijatelja" Sokrata, dok odlučujem o čemi bih pisao : "Kada bi se sve svjetske nedaće posložile na jednu gomilu i podijelile na jednake dijelove od kojih svako mora uzeti po jedan, većina ljudi bi radije uzela svoj trenutni udio i otišla. " A možda vi imate neku želju, ideju, o čemu, jer meni je svejedno. Jednako pišem, s jednakom emocijom i o sretnim trenucima i o onim nesretnim. Sve prihvaćam. A paketi padaju, i dok padaju, živi smo... |
