belator.blog@gmail.com

20 do asa

21.12.2013., subota

Jednosmjerne čestitke

Ima čestitki koje ja zovem dvosmjerne.
To su one koje su nekad postojale, koje izumiru.
Bile su nekako radosne, lijepe, optimistične.
Skoro svaka kuća bi ih dobivala oko Božića.
Negdje ih je stizalo više ,negdje manje, ali slične ili iste takve su se vraćale i onima koji su slali.
Tada je i pošta bila jaka firma ,bilo je dvosmjernih pošiljki.
I tada je to nekima bilo preskupo, slati preko 10 čestitki, ali za to se odvojilo unaprijed.

I sjećam se tog osjećaja otvaranja pisma ,tko je poslao, što piše, kakva je markica.
To ne znaju današnja djeca, niti će znati.
Al nikad se ne zna, možda opet zaživi taj način čestitanja, onak iz gušta.
Jer ja mislim da je iskrenije i vrijednije kad se čestita na ovaj način.
Lakše je poslat sms, zapravo je u većini i besplatan, a čestitku treba ići kupiti, zalijepiti marku i još ubacit u poštanski sandučić.
Al vremena se mijenjaju.
Neki kažu na bolje, a ja kažem na gore.
Ljudi se sve više udaljavaju jedni od drugih, borba za egzistenciju oduzima puno vremena, novac sve manje vrijedi, a mi još uvijek smatramo da živimo bolje i ljepše od prijašnje generacije.
Jer oni nisu imali tablet, ovi prije nisu imali laptop, ovi prije njih nisu imali mobitel, ovi prije njih telefon, ovi prije njih tv, ovi prije njih nisu imali struje i tako dalje.
Znači nama je kao najbolje ,al nismo li mi promašen slučaj za one iz budućnosti po tome što mi putujemo autima i ostalim prijevoznim sredstvima, a oni će teleportacijom, npr.

Da li je meni falio mobitel u doba kad ga uopće nije bilo? Nije mi falio.
Da li bi mi sad falio da mi ga netko oduzme? Pa bi.
Hoću samo reći da koliko god tehnologija napredovala i pomagala, toliko i udaljava ljude jedne od drugih.
Da li je tehnologija tu da nam pomogne ili da se na nama zarađuje? O tome bi se dalo raspravljat.

Da se vratim na čestitke.
Po ovome kako se sve manje toga šalje ,pošta nam uskoro neće ni trebati.
Tako će jedna snažna i važna(nekad) firma otići u zaborav, kao i mnoge takve do sada.

Ali ipak mi se čini da pošta kod nas i dalje uspješno radi ,jer ima jako puno jednosmjernih čestitki.
To su vam ovakve od prilike.....




Tako ovih dana ,ali i inače, pošta ima posla.
Nema dvosmjernih čestitki, ali ima jednosmjernih.

Ovo nije kukajući post, jer to je tako, to su ta vremena i treba se s tim pomirit.
Pa tko nam je kriv na tim čestitkama?
Pa jel smo razmaženi, mi bi sve htjeli.
Osim da nismo gladni i žedni ,mi bi još televizor, telefon ,internet ,pa bi da nam dijete u vrtić, pa bi htjeli i krov nad glavom vlastiti.
Jel možemo bez telefona- možemo, jel možemo bez tv-a- možemo, jel nam dijete mora ić u vrtić- ne mora. vodit ćemo ga sa sobom na posao, ako radimo.
Jel možete vi političke lopine bez našeg maltretiranja, bez konstantnog vođenja ove zemlje u propast ,jel možete bez pohlepe--mislim da ne možete.

Želim sretnu Novu godinu svima koji su ostali bez posla, svima koji ne mogu naći posao. svima koji rade a ne primaju plaću, svima kojima će možda ovih dana isključiti neku od komunalija zbog dugova.
Bit će bolje, kažu uvijek.
Pa nadajmo se ,nada umire posljednja.
Želim vam što više ovih dvosmjernih čestitki, a što manje ovih jednosmjernih.
Kad već država putuje u jednom smjeru ,nek bar čestitke putuju u više smjerova.
Dao nam Bog zdravlja, jebo tehnologiju!

Evo vratih se jer sam žurio s postom pa da napišem još nešto. Upravo sam uspio ispregovarati da mi još ne isključe internet, pa da napišem i PS- koji je bio neizostavna stvar u pismu, a znao je taj PS pokazati mnogo važnih poruka.

PS..... ja ću taj prostor iskoristiti za sjetno prisjećanje nekih igara iz dječjeg života.Htio bih reći da ne živim u prošlosti ,niti u budućnosti. Živim isključivo u sadašnjosti ,i smatram da je to ispravno. Živjeti ovdje i sada.
Ali ponekad mi se čini da mi nije mjesto tu ,nego u nekom drugom vremenu. Zaista ne robujem tehnologiji ,niti bih to htio.
Ona je uvijek činila razlike među ljudima ,a to čini i sada, među klincima u školama, vrtićima, jer ne mogu si svi priuštiti svašta.
A o tome ne trebam ni pisati, mislim da svi znate kako to utječe na dijete.
Dakle, svijet je bio drugačiji uz igru skrivača, ljepljive babe, pikulanja, tapkanja sličicama, gumi-gumija, care-care, krokodile-krokodile, raznih sportova i kuhanja sa blatom.....

Oznake: čestitka, nova godina


- 10:53 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Prosinac 2023 (1)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (2)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (3)
Ožujak 2023 (5)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Listopad 2020 (1)
Ožujak 2020 (2)
Listopad 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Lipanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Lipanj 2017 (1)
Travanj 2017 (2)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (4)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (6)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (9)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (20)
Srpanj 2015 (7)
Siječanj 2015 (9)
Prosinac 2014 (18)
Studeni 2014 (25)
Listopad 2014 (23)
Rujan 2014 (19)
Kolovoz 2014 (19)
Srpanj 2014 (26)
Lipanj 2014 (24)
Svibanj 2014 (26)
Opis bloga
...malo o svemu i puno o ničemu....