20 do asa
30.12.2015., srijeda
Čestitka
Da, to je ta, rukom ispisana i poštom poslana - čestitka :)) Odmah po dobitku ( osjećaj neopisive sreće) poželio sam to pokazati, napisati, pohvaliti se, ma sve!! Vremena nije baš bilo. Tebi Book od srca želim sve najbolje, kao i tvojoj obitelji. Kod Durice sam već opisao sve otprilike, tako da neću duljiti. Čestitka je izazvala stvarno jedan poseban osjećaj, sreće, radosti i vjere. Hvala ti na tome blogerice ljudino ! Svim blogericama i blogerima svako dobro u Novoj godini, zdravlja prije svega, sreće, ljubavi, snage i vjere želim!! Uz jednu čestitku iz malog sandučića  PS...Book, i onaj bon stvarno nije bio potreban, ali Ficho ti zahvaljuje od srca.Jedva čeka da nešto izabere :)) Hvala još jednom.Poruku imaš kod Durice u komentaru:) Oznake: čestitka, nova godina |
- 14:48 - Komentari (5) - Isprintaj - #
21.12.2013., subota
Jednosmjerne čestitke
|
Ima čestitki koje ja zovem dvosmjerne. To su one koje su nekad postojale, koje izumiru. Bile su nekako radosne, lijepe, optimistične. Skoro svaka kuća bi ih dobivala oko Božića.  Tada je i pošta bila jaka firma ,bilo je dvosmjernih pošiljki. I tada je to nekima bilo preskupo, slati preko 10 čestitki, ali za to se odvojilo unaprijed. I sjećam se tog osjećaja otvaranja pisma ,tko je poslao, što piše, kakva je markica. To ne znaju današnja djeca, niti će znati. Al nikad se ne zna, možda opet zaživi taj način čestitanja, onak iz gušta. Jer ja mislim da je iskrenije i vrijednije kad se čestita na ovaj način. Lakše je poslat sms, zapravo je u većini i besplatan, a čestitku treba ići kupiti, zalijepiti marku i još ubacit u poštanski sandučić. Al vremena se mijenjaju. Neki kažu na bolje, a ja kažem na gore. Ljudi se sve više udaljavaju jedni od drugih, borba za egzistenciju oduzima puno vremena, novac sve manje vrijedi, a mi još uvijek smatramo da živimo bolje i ljepše od prijašnje generacije. Jer oni nisu imali tablet, ovi prije nisu imali laptop, ovi prije njih nisu imali mobitel, ovi prije njih telefon, ovi prije njih tv, ovi prije njih nisu imali struje i tako dalje. Znači nama je kao najbolje ,al nismo li mi promašen slučaj za one iz budućnosti po tome što mi putujemo autima i ostalim prijevoznim sredstvima, a oni će teleportacijom, npr. Da li je meni falio mobitel u doba kad ga uopće nije bilo? Nije mi falio. Da li bi mi sad falio da mi ga netko oduzme? Pa bi. Hoću samo reći da koliko god tehnologija napredovala i pomagala, toliko i udaljava ljude jedne od drugih. Da li je tehnologija tu da nam pomogne ili da se na nama zarađuje? O tome bi se dalo raspravljat. Da se vratim na čestitke. Po ovome kako se sve manje toga šalje ,pošta nam uskoro neće ni trebati. Tako će jedna snažna i važna(nekad) firma otići u zaborav, kao i mnoge takve do sada. Ali ipak mi se čini da pošta kod nas i dalje uspješno radi ,jer ima jako puno jednosmjernih čestitki. To su vam ovakve od prilike.....    Tako ovih dana ,ali i inače, pošta ima posla. Nema dvosmjernih čestitki, ali ima jednosmjernih. Ovo nije kukajući post, jer to je tako, to su ta vremena i treba se s tim pomirit. Pa tko nam je kriv na tim čestitkama? Pa jel smo razmaženi, mi bi sve htjeli. Osim da nismo gladni i žedni ,mi bi još televizor, telefon ,internet ,pa bi da nam dijete u vrtić, pa bi htjeli i krov nad glavom vlastiti. Jel možemo bez telefona- možemo, jel možemo bez tv-a- možemo, jel nam dijete mora ić u vrtić- ne mora. vodit ćemo ga sa sobom na posao, ako radimo. Jel možete vi političke lopine bez našeg maltretiranja, bez konstantnog vođenja ove zemlje u propast ,jel možete bez pohlepe--mislim da ne možete. Želim sretnu Novu godinu svima koji su ostali bez posla, svima koji ne mogu naći posao. svima koji rade a ne primaju plaću, svima kojima će možda ovih dana isključiti neku od komunalija zbog dugova. Bit će bolje, kažu uvijek. Pa nadajmo se ,nada umire posljednja. Želim vam što više ovih dvosmjernih čestitki, a što manje ovih jednosmjernih. Kad već država putuje u jednom smjeru ,nek bar čestitke putuju u više smjerova. Dao nam Bog zdravlja, jebo tehnologiju! Evo vratih se jer sam žurio s postom pa da napišem još nešto. Upravo sam uspio ispregovarati da mi još ne isključe internet, pa da napišem i PS- koji je bio neizostavna stvar u pismu, a znao je taj PS pokazati mnogo važnih poruka. PS..... ja ću taj prostor iskoristiti za sjetno prisjećanje nekih igara iz dječjeg života.Htio bih reći da ne živim u prošlosti ,niti u budućnosti. Živim isključivo u sadašnjosti ,i smatram da je to ispravno. Živjeti ovdje i sada. Ali ponekad mi se čini da mi nije mjesto tu ,nego u nekom drugom vremenu. Zaista ne robujem tehnologiji ,niti bih to htio. Ona je uvijek činila razlike među ljudima ,a to čini i sada, među klincima u školama, vrtićima, jer ne mogu si svi priuštiti svašta. A o tome ne trebam ni pisati, mislim da svi znate kako to utječe na dijete. Dakle, svijet je bio drugačiji uz igru skrivača, ljepljive babe, pikulanja, tapkanja sličicama, gumi-gumija, care-care, krokodile-krokodile, raznih sportova i kuhanja sa blatom..... Oznake: čestitka, nova godina |
- 10:53 - Komentari (9) - Isprintaj - #
12.12.2013., četvrtak
Rođeni strijelac
 Čestitka U ovo vrijeme točno prije pet godina, čekao sam tebe. Već onda kao da smo se znali, kad sam ugledao tebe prvi put. Kao da sam se i ja ponovo rodio, možda i jesam. Ne mogu ti to točno opisati, ali sve drugo postalo je manje važno. Znam da još ne možeš ovo čitati, ali uskoro ćeš moći. Znaš i sada neka slova, ali nije to bitno. Bitno je da će ovo ostati kao naš podsjetnik kroz život, jer znam da ne mogu znati što nas u životu čeka. Nisam nikad u životu volio nešto planirati, nego sam samo vjerovao i živio. Ni sada ništa ne planiram, samo vjerujem. Vjerujem u naše prijateljstvo, moju ljubav prema tebi, koja je neizmjerna. Vjerujem da ti to osjećaš i znaš. Gdje god nas put usmjeri i odvede, ta ljubav će postojati. Bit će sigurno svakakvih trenutaka, pa i onih kada će ti se činiti da ti ne treba nitko. Možda ćemo biti udaljeni jedan od drugog, ali ljubav ne poznaje ni vrijeme ni prostor, ona putuje nekim svojim utabanim stazama. Ovo ti i pišem upravo zbog toga jer sam bio na pragu odlaska iz države ,ali sam ipak ostao, u slučaju da moram otići tražit kruh za nas negdje dalje. Bila je teška i sama pomisao da ću biti udaljen od tebe i majke. Znam da te nekad naljutim, da sam nekad umoran, da te nekad ne slušam i tjeram po svom. Ali i ja učim od tebe, nisam se ni ja rodio kao tata. Postao sam tata tvojim rođenjem. Učim svaki dan. Nekad sam tužan ,recimo kao neki dan kad smo bili u dućanu. Ti si me pitao koliko košta neka igračka ,a ja sam ti odgovorio da je skupa. Ti si meni odgovorio : ok tata, onda nećemo to kupit! Bio sam tužan što ti moraš znat da je to preskupo za nas. Onda progutam knedlu u grlu, oči mi se zasuze, jer vidim koliko si već velika osoba. Bilo bi mi lakše da počneš plakat i navaljivat da ti se to kupi. Pa ti si dijete ,tebi treba ta igračka. Ali lakše mi je kad vidim smješak na tvom licu kad se igramo, jer tu igru ne može zamijenit niti jedna igračka na svijetu. I to si me ti naučio. Neki dan nisam znao jel bi plakao ili se smijao kad si pitao mamu : pa dobro mama, kad ćeš mi već jednom rodit bracu ili seku ? Otvorio si ladicu i izvadio neke plastične male vilice i pitao zašto je tu toliko vilica ,pa treba mi braco ili seka da se onda igramo!? Nismo znali što da ti odgovorimo, nemamo odgovor. Znam da bi ti to volio više od svega, ali nisam te mogao zamarati svojim odgovorima. Nisam znao što bih ti odgovorio, jer se možda bojimo ,možda nismo spremni ,ali ionako ništa ne radim planski pa ti ni ne mogu odgovoriti. Mogu ti samo reći da te zaista volim, i uvijek ću te voljeti. To se nikada neće promijeniti. Uvijek ću biti tvoj tata. Hvala ti i na tome što nekad mami i meni kažeš : ne mojte se svađati ,to nije lijepo. I u pravu si sine ,nije lijepo. Ali nekada je neizbježno ,to ćeš jednog dana shvatiti ,ali kao što volim tebe, volim i tvoju majku! To su obične, glupe svađe ,najčešće i upravo radi tih glupih novaca. Želimo da ti to ne osjetiš, da imaš sve što ti treba. I onda se sjetim da sam glup ,jer sve što nam treba i imamo ! Nisam nikad bio materijalista ,i znao sam isto živjeti sa puno novaca ,kao i sa praznim džepom. I uvijek sam imao dovoljno ,sve što mi treba. A treba mi običan život i ljubav. A to i imamo, mi imamo tebe ,a ti imaš nas. Želim ti sretan ovaj rođendan, kao i sve buduće rođendane ! Želim ti da budeš zdrav kao i do sada, a sve ostalo ćemo već nekako. Želim ti da se smiješ svaki dan od srca, upravo kako to i sad činiš ! PS...Možda će ti biti smiješno ili čudno, ali za mene nema veće sreće od toga što te pogledam prije nego odem na spavanje i pokrijem u slučaju da si raskriven . ...od srca........tvoj tata..... |
